Atos 27

IYA YONAI (GDN) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Mu natere Roumi tononimana ki yonai purumupu kewowena ka mu ubumpu Poru yo dibura ragidai dai mete kina ki tetampu piyara ragidai mu kawaimaga mosi si ka Diyuriyasi e idaiya nakatampu. Apunu Diyuriyasi e ka piyara ragidai tawana Roumi were bautagubu mu simaga ‘Kaiwawo Piyarai’ tagamawa ki mu kawaimaga mosi.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ki makeya ka tawana Adirimisi ragidai mu wakamaga mosi tawana Aisiya egi papateya papateya bau-wagana kayawagana ki kayawagana kwaewagawa ki pokere nu waka ki kawareya yamipi manako kaigibi. Tawana Makedoniya mu apunumaga mosi si ka Aristakasi natere Tesaronika were bauwena ki nu banananibu mete kaigibi.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Nu kaiweya idiweya da nawaru puruwena ka nu natere Saidoni baigibi. Piyara mu kawaimaga Diyuriyasi e ka apunu bagi kawaya mosi ki pokere e Poru sibu, wagubu ke; “Kau nuwageya kau kowagiyoma mu bamamugu kaya-nuwagi da mu yawata gwedegwedei mo kau waitanimoto ki ka eba gwedei mete kina.” E inako wagubu ki pokere Poru e kowaiyoma bamamugu kayawena.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Nu ika idiweya da kamadimpi waka kawareya ade posigibi manako kaigibi kaiweya idiweya da nusuru towawa wirawena yawatanuga bodapupu ki pokere nu ruku mo si ka Saiparasi ki kwemipi wira rabineya kaigibi.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Nu egi kawareya inako kaiweya idiweya da tawana Sirisiya emipi kamadimpi ade kaiweya da tawana Pampiriyo emipi kamadimpi manako ade kaiweya da natere Maira baigibi. Natere Maira ka tawana Risiya rabineya.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Nu ika baigibi ka piyara ragidai mu kawaimaga ki waka mosi natere Arekisanda were bauwena ki natere Roumi kayawagana kwaewagawa ki empupu manako e nu waka ki kawareya kaigamana ki nana wagubu.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Nu kimpi ubumpi waka ki kawareya yamipi manako nu mara dai kaigibi kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da nusuru towawa waka miniyawa ki pokere nu giyansu munta mena kaiweya idiweya da natere Naidasi emipi ki madaneya baigibi kaigibi. Nusuru towawa kawaya daganani nu yawata-nuga bodapupu ki pokere nu wiraigibi sumpi ruku mo si ka Kurisi ki kwempi wira rabineya kaigibi manako kaiweya idiweya da natere mo si ka Saromi muduwaraiya ki kwemipi wira ade kaigibi.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Nusuru towawa kawaya daganani wirawena ki pokere nu egi papateya papateya giyansu munta mena kaiweya idiweya da kaiweya idiweya da tawana mosi si tagamu ke ‘Waka Bagi Kawaya Idiwu Tawanai’ ki baigibi. Tawana ki ka natere Rasiya bameya.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Nu mara ropani kawaya ika idiweya da egi berokowagau ki marai bauwena. Diyu ragidai nu maranuga kawai si ‘Bani Ragipemei Ki Marai’ mete taganugu kayawena. Egi berokowena ade nu kaigamana yawatai ki ragiragi-wena ki pokere Poru waka ragidai ki tadebu, wagubu ke;
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Iyapananiyoma, nau wainapakani da nu ade kaigamu ki ka nu gwede berokoi mosi bananapamu manako gwedegwede berokotagisi, waka berokoyagisi, ade nu iyapana dai mete popoigamu.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 E inako wagubu ko waka ki apunai ade waka wadawa apunai mete kina ki mu ubumpu nu ade kaigamana ki nana tagubu ki pokere piyara ragidai mu kawaimaga yona ki mibipupu ko e Poru bonanai kwenupupu.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Waka idiwana watai ka eba bagi da nu nusuru marai ika idiwana ki nana ki pokere waka ragidai ropani kawaya ade kayatagamana wainamupu, tagubu ke; “Inako kaigamu da empamu. Nu natere Ponikisi baigemei bani pa mena bani.” Natere Ponikisi ka tawana bagi kawaya mosi ruku si Kurisi ki rabineya. Nusuru marai ki ka iyapana ika bagi kawaya idiwono mibai ka nusuru towawa ika kwaitana eba baiyagisi.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Nu nusuru towawa mareyawena emipi ka waka ragidai wainamupu da nu kaigamana ka baganai ki pokere waka taburubai egi kaumupu ki mu ade tainimupu manako nu kimpi ubumpi ruku si Kurisi ki egi papateya papateya kaigibi.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Nu kaigibi eba rowarowa ka nusuru kawaya daganani mosi ki si tagamu ke ‘Madega Posiwagau Deneya Nusurui’ ki ruku ki deneya bauwena.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Nusuru ki nu ade kaigamana ki nana nu yawatanuga bodapupu waka yabarai minibu wira ki pokere nu kamadimpi manako nusuru ebo waka wadubu kayawena ki deneya nu pa kaigibi.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Nu inako kaigibi kaiweya idiweya da ruku marai munta mosi si ka Kauda ki kwemipi wira rabineya kaigibi ka nusuru piritau bigawagawa manako nu kasiyaranuga pokaiya ka nu waka marai munta waka nikareya tainipemeya ki waka kawai ki rabineya tamipi.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Waka ragidai taburuba ragiragi kawaya pokaiya nu wakanuga naureya umampu dokodoko. Mu kudumaga ka kwaenda nu tawana Ribiya bameya kaigamana ki nana mibai ka tawana Ribiya ki deneya ka egi naya bamanugutau ki pokere nusuru waka yadini naya ki kawareya yarana ki ka eba baganai. Mu kudu inako wainapamawa ki pokere mu kukakuka kuduba kwarisitampu da nusuru mena waka wadana giyansu-giyansu mena kayawagana ki nana.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Nusuru ade kawayawagawa yarawa ki pokere nu ukwampi nawaru puruwena ka mu waka tekatekawagana ki nana gwedegwede dai waramupu egi isiyamupu.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Nu ade ukwampi nawaru puruwena ka mu waka ki ebo gwede-gwedei mete kina ki temupu mu mubo idamugere egi isiyamupu.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Mara ropani kawaya ka nu madega yo supama eba emitamemeya ko nusuru eba kewo-wena ko kasiyarai kawaya maramara bauwagawa waka gipiyawa. Mara ki makeya ka nu notanuga kauwena iya mo wadamana ki yawatai pa mena.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Waka ragidai mara ropani kawaya kewowena bani eba kupamawa ki pokere Poru mu yabaramugu ubupu, wagubu ke; “Edamani, nau yonani naiya suwagu-buwani ki wi eba wainamupu. Wi yona ki wainampena tawana Kurisi idimpena ki ka waka yo gwedegwede yau kuduba eba berokotagumpena.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ko nau karako suwagani ki wi wainapumuri; Kasiyara notapiyoi idiwoi. Nau kataineya da nu kuduba yewe idiwei ragidai nu paunanugu ka nu mo eba popoigamu ko waka mena berokoyagisi.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Nau ka Mamanuga God e iyapanai. E si nau tepapakani ko kemora ka e aneyai mosi tonopupu nau bamaneya bauwena,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 wagubu ke; “Poru, kau kudu eba wainapiyowa. Kau tawana Roumi ragidai mu kaiwawomaga kawai Sita e yabareya uburi. Mamanuga God kau deni mena notaniyau ade bagi mena kau bamageya kwaewagau ki pokere iyapana kuduba yewe waka rabineya mete idiwu ki mo eba po-yagisi.” Aneya ki nau inako sidibu,
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 ki pokere edamani, wi notaga eba kau-yagisi ko kasiyara notapiyoi idiwoi. Mamanuga God sidibu ki wenayagisi ki nau sumapakani,
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 ko egi teniyoto ruku mosi kawareya isiyaniyoto.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Nu pura apeya kewowena inako egi Adiriya ki kawareya nusuru kasiyarai pokaiya pa iweya wademeya da kemora paunau ka waka ragidai wainamupu da nu egi papateya waunitau baigamana kwaigemei.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Mu bowa mosi taburuba pokaiya kwimupu egi rabineya kaumupu manako bowa ki surawa da naya kawareya ukwapu ki ka mu ruwa makai rowarowaitau emupu. Eba rowarowa eweya ka mu bowa ki ade kaumupu manako ruwa makai rogobitau ki emupu ki pokere mu kataitagubu da egi papatai ka bamanugutau.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Mu nade waka ugwadana bebere ki kudeya wainamupu ki pokere mu waka nikareya taburuba apeya apeya egi nunumupu manako nawaru garugaru puruwagana ki nawanai notapamawa idiwa.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Waka ki ragidai waka kamadamana weki gwaiya kayatagamana wainamupu ki pokere mu waka marai munta ki wadumpu egi tamupu manako bera-tagubu, tagubu ke; “Nu taburuba dai waka yabareya mete nunumana ki nana kaigemei.”
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Mu inako beratagubu ko Poru ubupu piyara ragidai mu kawai-maga mete kina tadebu, wagubu ke; “Waka wadamu ragidai karako kaya-tagisi ki ka nu eba iyaigamu.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 E inako wagubu ki pokere piyara ragidai ki kaimpu waka marai munta ki e taburubai purumupu manako waka marai munta ki ebo mena egi kaya-wena.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Mara dumai tarawa ki makeya ka Poru ubupu iyapana ki kuduba bani dai kupamana ki nana tadebu, wagubu ke; “Pura apeya nu taganugu kayawena ki wi pa idiwa bani mo eba kupamupu,
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 ki pokere nau yonani yau suwagani wainapumuri; Karako bani dai kupu-muri da wi kasiyara wadumuri. Wi bani eba kupumuri ki wi eba iyaiwagi ko wi ubumuri nau suwagubuwani ki makeya makeya kwaiwagi ki nau kataineya da wi bidara mo eba wadumuri.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Poru inako wagubu manako bani buredi mosi wadubu iyapana kuduba nu yabunugu Mamanuga God bameya parauwena manako bani ki gerepupu kubabu.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Iyapana ki emupu ka kasiyara mu bamamugu bauwena manako mu mete kina bani dai kupamupu.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Nu waka ki rabineya idiweya ragidai ka iyapana ropani kawaya kuduba 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Nu bani kupamipi mateigibi kewowena ka mu waka tekatekawagana ki nana bani ika uburawa ki kuduba mete egi isiyamupu.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Nawaru ririwagawa makeya ka waka wadamawa ragidai tawana baigibi ki gogomupu ko mu egi papateya wata bagi kawaya naya mena mo emupu ki pokere tagubu ke; “Kwaigamu da empamu. Waka naya ki kawareya yaroto bo pa mena?”
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Mu inako tagubu manako waka taburubai kuduba purumupu egi kamadumpu ade waka wirapiyamu ki anai taburuba pokaiya umamupu ki mete rikamupu manako kaimpu waka yabareya kukakuka mosi naiya wadumpu kwarisi ki ade bagimupu da nusuru waka wadana egi papasi deneya garugaru mena kayawagana ki nana.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Mu inako kwaetagamawa ko towawa wirawena waka yabarai egi paunau naya kawareya yapu kekekeke-wena manako towawa kasiyarai kawaya bauwena waka nikarai ki minibu puru.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Piyara ragidai wainamupu da dibura ragidai borau positagisi ki ka mu wakapatagisi kayatagisi ki pokere mu kuduba taunimana popo wainamupu.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ko piyara ragidai mu kawaimaga ki Poru nene wainapupu ki pokere e ubupu e kowaiyoma ki tatamatapu, wagubu ke; “Nima eka kataiya ki sikipoto ekayagisi yabiri borau posiyagisi,
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 ko wi dai ki waka musupupu ki tapai dai tepumuri kawareya kaiwagi.” Nu inako kwaigibi manako nu kuduba bagi kawaya egi papateya borau posigibi.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.