2 Coríntios 12

Raraŋ Aetaniacna Kam Wembaŋ Laŋ (GAI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Na kabena taup ianna mac eac ŋgocor. Na aku ndona imo gidik ŋgoin naaŋgɨri ŋgepnandet. Na anna gidik, an taupa aimo mba otacitndai. Na anmo watcari, aku manmbɨanmemraŋna tamram ndeidapa iŋgoroca eacrena kamb ndeida Kacootta aukmo wandacrinanna, aku an ndopnande.
1 Importa que me glorie? Na verdade, não convém! Passarei, entretanto, às visões e revelações do Senhor.
2 Na aku lamŋirena Karaisna ramoot ian, iarira 14na mɨnna anna iŋmbaia Raraŋ Aetaniaca manmo aŋgɨa gaca tamuŋna auŋmo, kabemo kunda, mac gaca mbuniŋnan mac kunda, mac gaca mbonkacna auŋa, manmo anna tɨkrina. Na ma ndona tikca ŋgetrikiri, co, ma ndona tik anap eacre, aku mba lamŋiri. Na Raraŋ Aetaniac ma ndo lamŋirena.
2 Conheço um homem em Cristo que há catorze anos foi arrebatado até o terceiro céu. Se foi no corpo, não sei. Se fora do corpo, também não sei; Deus o sabe.
3 — ausente —
3 E sei que esse homem - se no corpo ou se fora do corpo, não sei; Deus o sabe -
4 — ausente —
4 foi arrebatado ao paraíso e lá ouviu palavras inefáveis, que não é permitido a um homem repetir.
5 Na aku ndo aku an ramootna i aŋgɨri ŋgepnande, na aku ndo ŋgoinna aku ndona ia mba mac aŋgɨri ŋgepitndai. Na aku ndo ŋgoinmo gaindopnande, aku gagrar kocor, na aku ndona imo an mbuŋ naaŋgɨra ŋgeprena.
5 Desse homem eu me gloriarei, mas de mim mesmo não me gloriarei, a não ser das minhas fraquezas.
6 Na anna gidik, aku ndona i aŋgɨri ŋgep ndop te, aku an ŋaŋaona ramootna kirara mba moitndai. Wanaiŋ. Aku kam gidik ndopnande. Na aku ndona ia mba aŋgɨri ŋgepitndai. Na anna gidik, aku toŋgo ŋgocor, ramoot ianna ma aukmo gainda kai lamŋi teac, aku ramoot laŋ ŋgoin. Na aku toŋgorinanna, ne aukna morena tɨpemb kirarira wat te, aukna mbopekna kambca warac. Na an mbuŋa ne aukmo wat rapacnandet.
6 Pois, ainda que me quisesse gloriar, não seria insensato, porque diria a verdade. Mas abstenho-me, para que ninguém me tenha em conta de mais do que vê em mim ou ouve dizer de mim.
7 Na an kamma Raraŋ Aetaniac, ma aukmo wandacatna, anna reac aniac ŋgoin. Na Raraŋ Aetaniac, ma toŋgo ŋgocor, aku ndona imo kai tacro aŋgɨri ŋgepcari teac, aintik ma aukmo lac tocna reac ian neaŋga ma aukap eacrena, anna aukna tikca rɨŋrena. Na an reac, anna aukca pina Ramoot Mbɨkna aiŋna ŋeroŋ, anna aukmo makuk neaŋga aku ndona imo kai tacro aŋgɨri ŋgepcari teac.
7 Demais, para que a grandeza das revelações não me levasse ao orgulho, foi-me dado um espinho na carne, um anjo de Satanás para me esbofetear e me livrar do perigo da vaidade.
8 Na kɨdrɨkar mbonkaca aku Kacootmo mbendeiatna, manmo aukna an reac tarkina moca.
8 Três vezes roguei ao Senhor que o apartasse de mim.
9 Ri, ma aukmo gaindopatna, “Aukna kakadmaina opotaca anna una mɨn. Na an aukna gargara ma gargar ŋgoin, ma gagrar kocorta ramootna aiŋa wakikia morena.” Na Kacootta aindoprina, aintik aku gagrar kocor, na aku an mbuŋa ndona imo aŋgɨca ŋgepnande, na Karaisna gargara ndo aukap eacnande.
9 Mas ele me disse: Basta-te minha graça, porque é na fraqueza que se revela totalmente a minha força. Portanto, prefiro gloriar-me das minhas fraquezas, para que habite em mim a força de Cristo.
10 Aintik ŋarikca Karaisna an aiŋ mbuŋa tɨkca aku gagrar kocortacari te, na meikramtaɨra aukmo mo laŋa mo ŋgocor, na ainta makukara aukmo larurena, na meikramtaɨra aukmo mo ŋgocraina morenan, na meikramtaɨra aukmo komerena, na iro auknanna an nake makuku ŋgocor, na gidik, an mɨnna aku gagrar kocor, na gan mɨn ŋgoinna tɨkcapeke, aku gargar aniacap.
10 Eis por que sinto alegria nas fraquezas, nas afrontas, nas necessidades, nas perseguições, no profundo desgosto sofrido por amor de Cristo. Porque quando me sinto fraco, então é que sou forte.
11 An kam aku mbopatnanna, anna ŋaŋao ŋgoin. Na anna ne ndori, aukmo moa ŋgepca aku gaindopatna. Ne aukna i aŋgɨri ŋgep te, anna tɨp wandoŋ laŋ. Na ne ainda mba mori. Gidik, aku reac ŋgoreac, aintik aku nena an outna, paparuna up aŋgɨrena ramtaɨra, ndorita i aŋgɨ ŋgeprena ramtaɨrta kaŋgaukca mba eacrenanna.
11 Tenho-me tornado insensato! Vós a isso me obrigastes. Vós é que deveríeis fazer o meu elogio, visto que em nada fui inferior a esses eminentes apóstolos, se bem que nada sou.
12 Na an mɨn aku nena rɨk ndeacatke, aku reik wɨt aniaca moatna, anna aku ndomo wandacatna, aku up aŋgɨrena ramoot gidik ian. Na aku wɨtɨkca gagraca aku makukar mbukatna, na an tɨpna kirar mbuŋa aku an ŋgagatracarapa an titoc, titocna Raraŋ Aetaniacna aiŋir anikca nena rɨk ndaruatnanna, anna aku nenmo ndomo wandacatna, aku Raraŋ Aetaniacna aiŋna ramoot.
12 Os sinais distintivos do verdadeiro apóstolo se realizaram em vosso meio através de uma paciência a toda prova, de sinais, prodígios e milagres.
13 Na aku kabena laiplacarmo, an tɨpna kirara moatnanna, an tɨp kirar kabea, aku kabena Iesusna rɨtɨpaikta meikramtaɨrta tumnambmo ainda moatna. Na moca aku nena reac ianna moa matpiri ki? Na moca aku nena an reac kabe niŋgik nenan ki, moa matpia? Na aku ndo ŋgoinna aku nena reac ianna aŋgɨ ŋgocor. Na ne aukmo an tɨp kirara moapeknanmo, ne an tɨp kirarmo mo kecari.
13 Em que fostes inferiores às outras igrejas, senão no fato de que a vós não vos fui pesado? Relevai-me esta injúria!...
14 Laŋ mandeaca aku makocrori, na aku nen ndambuŋ nakɨkɨpa kɨdrɨkara mbonkac mamoek, na an mɨn toco, aku nenmo makukca mba neaŋitndai. Na ne warac! Aku nena reikca mba aŋgɨritndai, aku karirina. Na aku nen niŋgik aŋgɨnandet. Na ne ndori lamŋirena, mombonikca mina amna reacna aiŋa moca aŋgɨri tumbunna tɨkca ndorita ameratera wiramna gargara mɨnna wanaiŋ. Ameratera ndori amna reik aŋgɨri punica mombonikmo otacna aiŋa morenan.
14 Eis que estou pronto a ir ter convosco pela terceira vez. Não vos serei oneroso, porque não busco os vossos bens, mas sim a vós mesmos. Com efeito, não são os filhos que devem entesourar para os pais, mas os pais para os filhos.
15 Na aku ndo, aku toŋgorena ndona reikmo muruŋcamiŋ ŋgoinna neaŋnande, na ndona tik motocmo, nena ŋerŋgaur ŋgotacna neaŋrena. Na aku ndona mamatŋi muruŋ ŋgoinna nena neaŋrina, na anna ndo nenmo moca ne ndorita mamatŋi muruŋmo aukmo mba neaŋri?
15 De mui boa vontade darei o que é meu, e me darei a mim mesmo pelas vossas almas, ainda que, amando-vos mais, seja menos amado por vós.
16 Na meikramtaɨr ndeida mina aukmo gaindoprena, “Gidik ma aina reikmo raekca mba tɨkca aŋgɨrenanna, na ma wai aocrena ramoot, na ma paparuna kirara ma aina ŋgumbepa rɨŋreke. Na ma aina reik aŋgɨrena.”
16 Mas seja! Não vos fui pesado. Como, porém, sou esperto, apanhei-vos pela astúcia...
17 Na kaica? Na an ramtaɨra aku nen ndambuŋa mandaca kɨpatnanna. Anna titoca moca? Na ŋarikca aku paruca mina ianna par mbuŋa nena reik ndeid makɨmri ki, a?
17 Acaso tirei proveito de vós por meio de algum daqueles que vos enviei?
18 Na aku Taitusmo iroar neaŋga ma nen ndambuŋ nakɨpatna, na aku kabena Iesusa rɨpacrena laiplacarta ian motocmo anna mandaca ma manap kɨpatna. Na ŋarikca Taitusa nenmo paruca nena reik makɨm nari? Wanaiŋ ŋgoin. Na aŋga iro kabea raŋgairenan, na aŋga taup kabe niŋgik mbuŋa taŋrenan.
18 Roguei a Tito, e com ele enviei um irmão que conheceis. Por acaso tirou Tito de vós alguma coisa? Não andamos nós com o mesmo espírito, sobre as mesmas pegadas?
19 Na aku gaind ndamŋirina, ne an timbiŋ raparna kambmo muruŋ ŋgoinna watta mairina, na ne gaind malamŋiri, aia nena lamnikmo ndorita kam wandoŋaina tirrina. Na ainda wanaiŋ. Aia Karaisna meikramtaɨr tarurina, na aia Raraŋ Aetaniacna lamnɨac mbuŋa aia an kam ndopatna. Na ne aukna aikndamtaɨr laiŋ, aia an kambca muruŋ ŋgoin ndopapeknanna, anna nena rɨtɨpaikca moi paŋpaiŋina.
19 Já há muito pensais que nos justificamos diante de vós. Perante Deus, em Cristo, é que nós falamos; mas tudo isto, meus caríssimos, para vossa edificação.
20 Ainda moca aku rugut emtemma moca gaind ndamŋiatna, ŋarikca aku nen ndambuŋ nakɨpca, na aku nenmo aintocna kirarna meikramtaɨra aku toŋgo watna morenanna eac ŋgocor. Na moca ne toco aukmo wat te, aku an eacrena ramootna kirara mba eacrenan. Na moca aku nena rɨkmo aintocna tɨpna kirarirmo nena rɨkca tɨki wat nari, gan tɨpna kirarira, kam mbuŋ ndopi taŋca kabena meikramtaɨrmo iro ŋgoreac aŋgɨrena, na kaegna kirara morena, na garururena kirara morena, na kambmo iŋmbai ndoprena kirara morena, na kam mbarac narica morena, na reac, reacna kirarira muruŋa moa kurirena.
20 Temo que, quando for, não vos ache quais eu quisera, e que vós me acheis qual não quereríeis. Receio encontrar entre vós contendas, invejas, rixas, dissensões, calúnias, murmurações, arrogâncias e desordens.
21 Na moca aku nen ndambuŋ nakɨpca aukna Raraŋ Aetaniaca aukmo nena lamnikca tɨkca aukmo moi numbira mac neaŋ nari. Na moca aku meikramtaɨr wɨt anikta tɨpemb ŋgorikta makukara morinan, mac wat nari. Na mina ndorita iroar inkarmo ŋgetriki ŋgocor, na mina an patiŋmo iŋ neaŋri, na meacramootna kaŋtertaapna tɨp kirara mona tik ŋgep te, mina meacramootna tɨp ŋgadudukca morena tɨpemb ŋgorikta makukara monandet, na anna mina ŋgaua morina tɨpemb kirarir. Na aku aintocna tɨpemb kirarira wat te, aku numbira moca kadmainande.
21 Receio que à minha chegada entre vós Deus me humilhe ainda a vosso respeito; e tenha de chorar por muitos daqueles que pecaram e não fizeram penitência da impureza, fornicação e dissolução que cometeram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.