Mateus 8
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs NTLH
1 Ti ma Yesus nsuta tali vuar, na tamata rivun rorang Ia.
1 Jesus desceu do monte, e muitas multidões o seguiram.
2 Naꞌut inyai, na tamata i ni suhut ngabaa nma ma nsangatur naꞌa Yesus wahan ralan a, ma nfalak ne, “Duilaꞌa, wean i mtorung, na fara motu ma lolin ewal yaꞌa.”
2 Então um leproso chegou perto dele, ajoelhou-se e disse: — Senhor, eu sei que o senhor pode me curar se quiser.
3 Ba Yesus nlauk liman a ma nkena ia ma nfalak ne, “Yaꞌa utorung ma ulobang oa, ba lolin roak oa!” Brian munuk, na tamata yai lolin lahir ia tali ni suhut a.
3 Jesus estendeu a mão, tocou nele e disse: No mesmo instante ele ficou curado da lepra.
4 Nata Yesus nfalak verin ia ne, “Mungnanang ma deka fwamalik afa ini verin tamata iki watan, naꞌuk ti ma fwaturu tenam a verin mela falurut a ma nsiꞌik ne, lolin roak oa. Mala mu korban verin Ubu, wean i rfalak roak naꞌa Musa ni inukun ra, boma tamata munuk rkaꞌa ne, lolin roak oa.”
4 Então Jesus lhe disse:
5 Yesus nbana nti ahu Kapernaum. Roma rira suldadu dawan isa nma ma ntuan Ia, ma nera lablobang verin Ia ne,
5 Quando Jesus entrou na cidade de Cafarnaum, um oficial romano foi encontrar-se com ele e pediu que curasse o seu empregado.
6 “Duilaꞌa, yaꞌa ning tamata sansinir nawar ma dawan ia ma naklukut, ba ntuba watan rahan eri.”
6 Ele disse: — Senhor, o meu empregado está na minha casa, tão doente, que não pode nem se mexer na cama. Ele está sofrendo demais.
7 Ba Yesus nfalak verin ia ne, “Baba, Yaꞌa ki uti mu rahan ma otu ma lolin ia.”
7 — Eu vou lá curá-lo! — disse Jesus.
8 Naꞌuk suldadu dawan yai nfalak ne, “Duilaꞌa, yaꞌa wol verang a ratang Oa, ba deka muti ning rahan. Fwalak watan vaivatul isa naꞌa ini, na ning tamata sansinir veka lolin lahir ia.
8 O oficial romano respondeu: — Não, senhor! Eu não mereço que o senhor entre na minha casa. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
9 Ukaꞌa lahir ne, afa ovi fwalak ra kena, tevek usoak vali verin ning dawan a, ovu suldadu ra rsoak vali verin yaꞌa. Wean i ufareta suldadu isa ma ufalak ne, ‘Muti’, na ia nti. Wean i ufalak verin isa vali ne, ‘Mwa ini’, na ia nma. Wean i ufalak verin ning tamata sansinir a ne, ‘Mkarya afa ini’, na ia notu.”
9 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
10 Yesus nrenar afa ovi suldadu dawan yai nfalak a, na ntalkaka, ma nfalak verin tamata ovi rban-orang Ia ne, “Afa i ufalak verin mia ini kena urun! Tamata ini ni inorang a dawan urun. Naꞌa Israel, na wol utuan tamata isa obin ni inorang a dawan wean tamata ini!
10 Quando Jesus ouviu isso, ficou muito admirado e disse aos que o seguiam:
11 Ufalak vali verin mia ne, tamata ovi wol Yahudi ra veka rtali timur ovu rtali varat rma ma rdoku rafnaꞌan ovu Abraham, Ishak ovu Yakub, naꞌa Ubu Ni Fareta a.
11 E digo a vocês que muita gente vai chegar do Leste e do Oeste e se sentar à mesa no
12 Naꞌuk, velik ne tali lalan Ubu nera tamata Yahudi ra ma rleal Ni Fareta a, Ia veka nvatuk ma rivun vali ira ti rnaꞌa dedan ralan i raroa tali Ia. Ira veka rvakar lalawatan ovu nifarira ra rsitutu ira, tevek rfarnuang wawaꞌuk i dawan a.”
12 Mas as pessoas que deviam estar no Reino serão jogadas fora, na escuridão. Ali vão chorar e ranger os dentes de desespero.
13 Nata Yesus nfalak verin ia ne, “Mewal oa kikyai, tevek morang urun ne, veka otu ma mu tamata sansinir yai lolin ia. Wean urun i morang yai, ba mu sansinir a lolin roak ia.” Naꞌut inyai, na tamata sansinir yai lolin lahir ia.
13 E Jesus disse ao oficial: E naquele momento o empregado do oficial romano ficou curado.
14 Nata Yesus nti Petrus ni rahan ma nsiꞌik, na Petrus avan a ntuba watan, tevek tenan ngnea.
14 Jesus foi à casa de Pedro e viu a sogra dele de cama, com febre.
15 Ti ma Yesus ntaha vata yai liman a, na lolin lahir ia. Itvata yai nbatar lahir ma ti nasusan afamtahan verin Ia ma naꞌan.
15 Jesus tocou na mão dela, e a febre saiu dela. Então ela se levantou e começou a cuidar dele.
16 Yaꞌi laflofan roak, na tamata ra rovun tamata rivun rma verin Yesus. Tamata avyai nait sian ra rleal ira. Yesus nfareta nait sian ra ma rti rtalik tamata avyai, ovu notu ma tamata ovi rira suhut ra lolin ewal ira.
16 Depois do pôr do sol, o povo levou até Jesus muitas pessoas que estavam dominadas por demônios. E ele, apenas com uma palavra, expulsava os espíritos maus e curava todas as pessoas que estavam doentes.
17 Afa ovi Yesus notu ra rfakena lahir Ubu Ni vaivatul ovi nabi Yesaya ntulis roak naꞌa Surat Ralan a ne, “Ia veka nvara dida wawaꞌuk ra, ovu notu ma lolin ita tali dida suhut ra.”
17 Jesus fez isso para cumprir o que o profeta Isaías tinha dito: “Ele levou as nossas doenças e carregou as nossas enfermidades.”
18 Amar isa, na tamata rivun rdir-lilit Yesus, ba nfareta Ni tamata ra ma rovun Ia rti danau Galilea ni lihir a.
18 Jesus viu a multidão em volta dele e mandou os discípulos irem para o lado leste do lago.
19 Yesus mane nti, na tamata isa tali Yahudi rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, nma ma nfalak verin Ia ne, “Tuan Guru, muti inba watan, na orang Oa!”
19 Um mestre da Lei chegou perto dele e disse: — Mestre, estou pronto a seguir o senhor para qualquer lugar aonde o senhor for!
20 Yesus nfalak verin ia ne, “Serigala ra warira ma rnaꞌa, ovu manut nangan ra rira renga, naꞌuk Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, wol wang ma uyari Yaꞌa.”
20 Jesus respondeu:
21 Nata tamata isa tali tamata ovi rorang Yesus nfalak verin Ia ne, “Duilaꞌa, fara mtorung ma ewal yaꞌa veki ti ma oving yamang a.”
21 E outro, que era seguidor de Jesus, disse: — Senhor, primeiro deixe que eu volte e sepulte o meu pai.
22 Yesus nfalak verin ia ne, “Morang aꞌuk Yaꞌa! Tamata ovi wol rorang Yaꞌa, ira wearira tamata ovi rmata roak. Ba ira kaꞌi roving rira tamata ovi rmata roak a.”
22 Jesus respondeu:
23 Tali inyai, na Yesus nrata ula Ia naꞌa kumal isa, beti Ni tamata ra rorang Ia rarata, ma rti talik wan yai.
23 Jesus subiu num barco, e os seus discípulos foram com ele.
24 Brian munuk, na nait fufakmetan nkena ira naꞌa danau yai ralan a, ba saksakan dawan ra mane rulang ira ovu vali vaha mane nngora roak naꞌa rira kumal ralan a. Naꞌuk Yesus ntub-lufa watan.
24 De repente, uma grande tempestade agitou o lago, de tal maneira que as ondas começaram a cobrir o barco. E Jesus estava dormindo.
25 Ni tamata ra rkadu Ia ma rfalak ne, “Duilaꞌa, bwatar ma mlobang ami! Ita mane takduvul roak ini!”
25 Os discípulos chegaram perto dele e o acordaram, dizendo: — Socorro, Senhor! Nós vamos morrer!
26 Yesus nfalak verin ira ne, “Notu afakinimi byobar i? Bira inorang a koꞌu daꞌin.” Nata Yesus ndiri ma nfareta nait ovu saksakan ra, ma rtalik ma ngarlina ma latlatan.
26 — Por que é que vocês são assim tão medrosos? — respondeu Jesus. — Como é pequena a fé que vocês têm! Ele se levantou, falou duro com o vento e com as ondas, e tudo ficou calmo.
27 Ni tamata avyai rtalkaka ma rsifalak afa verin ira ne, “Tamata ini iki Ia? Ia nfaret-nala nait ovu saksakan ra ma rorang Ia!”
27 Então todos ficaram admirados e disseram: — Que homem é este que manda até no vento e nas ondas?!
28 Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia ti raran roak danau ni lihir a, naꞌa wan i tamata Gadara rleal. Raran inyai, na tamata irua nait sian ra rleal ira, rtali van ovi rfadoku tamata matmatan naꞌa rma ma rtuan Yesus. Tamata irua yai rira afa ovi rotu ra sian urun ma rfabobar tamata ra, ba tamata ra wol rabrahi ma rahu lingaꞌan yai.
28 Quando Jesus chegou à região de Gadara, no lado leste do lago da Galileia, foram se encontrar com ele dois homens que estavam dominados por demônios. Eles vinham do cemitério, onde estavam morando. Eram tão violentos e perigosos, que ninguém se arriscava a passar por aquele caminho.
29 Nait sian avyai rsiꞌik Yesus ma rafwak ne, “Ubu Yanan Oa, mwa ini ma motu afaka verin ami? Deka motu sian ami, tevek Ubu Ni amar wol naran obin ma nukun ami!”
29 Eles começaram a gritar: — Filho de Deus, o que o senhor quer de nós? O senhor veio aqui para nos castigar antes do tempo?
30 Nata Yesus nsiꞌik tali raroa ma nrea vavu dur dawan isa rafnuak ma al rdava rira fanaꞌan naꞌa inyai.
30 Acontece que perto dali estavam muitos porcos comendo.
31 Nait sian avyai rera lablobang verin Yesus ne, “Wean i mane mulaꞌing ami tali tamata irua ini, na fara msinir ami ma ti amnaꞌa vavu avyai.”
31 E os demônios pediram a Jesus com insistência: — Se o senhor vai nos expulsar, nos mande entrar naqueles porcos!
32 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Miti kikyai!” Nata nait sian avyai rti talik tamata irua yai ma ti rnaꞌa vavu dur yai. Vavu avyai rafla ma rti rtobur tali biliꞌin nelan a ma rsuta danau yai, ba rakduvul ma rmata munuk.
32 — Pois vão! — disse Jesus. Os demônios foram e entraram nos porcos, e estes se atiraram morro abaixo, para dentro do lago, e se afogaram.
33 Tamata ovi rfawatak vavu avyai kaꞌi rsiꞌik afa avyai, ba rafla rti rira kota ma rfamalik afa avyai verin tamata ra. Ira rfamalik vali tamata irua i inlangin a nait sian ra rleal ira.
33 Os homens que tomavam conta dos porcos fugiram e chegaram até a cidade. Lá contaram tudo isso e também o que havia acontecido com os dois homens que estavam dominados por demônios.
34 Ba ti nata tamata ovi rnaꞌa ahu yai rti munuk ma rtuan Yesus. Rarea Yesus, na rera lablobang verin Ia ma nti talik warira yai.
34 Então todos os moradores daquela cidade saíram para se encontrar com Jesus; e, quando o encontraram, pediram com insistência que fosse embora da terra deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.