Lucas 7

Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ti ma Yesus nangrihi munuk verin tamata rivun ovi rnaꞌa inyai, na nti Kapernaum.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Naꞌa inyai, na Roma rira suldadu dawan isa, ni tamata sansinir nawar ma dawan ia ovu sarseri mane nmata. Ia nlobang urun ni sansinir yai.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Naꞌut i nrenar ne Yesus nanaꞌa inyai, na nsinir lahir dawan Yahudi boku ma ti rtuan Yesus, boma rera ma nma ma notu ma lolin ewal ni tamata sansinir yai.
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 — ausente —
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 — ausente —
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Ba irmunuk Yesus rati. Naꞌut i rfaseri roak suldadu dawan yai ni rahan a, na nsinir ni kida ra ma ti rfalak verin Yesus ne, “Bapa, yaꞌa wol verang a ratang Oa, ba deka fwafrea Oa ma mwa ning rahan a.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Wean inyai bi wol ubrahi ma utuan Oa, tevek wol verang a ratang Oa. Ba fwalak watan vaivatul isa, na ning tamata sansinir a veka lolin lahir ia.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Ukaꞌa lahir ne, afa ovi fwalak ra kena, tevek usoak vali verin ning dawan a, ovu suldadu ra rsoak vali verin yaꞌa. Wean i ufareta suldadu isa ma ufalak ne, ‘Muti,’ na ia nti. Wean i ufalak verin isa vali ne, ‘Mwa,’ na ia nma, te ufalak verin ning tamata sansinir a ne, ‘Mkarya afa ini,’ na ia notu!”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Yesus ntalkaka naꞌut i nrenar vaivatul avyai. Nata Ia ntamuri ma nfalak verin tamata rivun ovi rorang Ia ne, “Mryenar ma lolin afa i ufalak ini! Wol utuan tamata isa obin ni inorang a dawan wean tamata ini, velik ne nanaꞌa vali tamata Israel ra!”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Ti ma tamata ovi nsinir ira yai rewal ira rti suldadu dawan yai ni rahan a, na tamata sansinir yai lolin ewal roak ia.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Ti ma wol mnanat, na Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia rti kota isa naran Nain. Tamata rivun rban-orang vali Ia.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Ti ma rfaseri roak kota yai ni falfolat ilaꞌa ni fidu a, na rtuan tamata ra rvara tamata matmatan isa ntali kota yai mane rti murin. Matmatan yai vata varu isa yanan a brana ikisa laloꞌi watan. Tamata rivun tali kota yai rovu vali varu yai.
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Ti ma Duilaꞌa Yesus nsiꞌik varu yai, na nfarnuang lahir naꞌa ralan ma nfaturu Ni silobang verin ia, ba nfalak verin ia ne, “Deka bwakar!”
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Nata Yesus ti ma nkena boban i matmatan ntuba naꞌa, na tamata avyai rdir-teri lahir. Ia nfalak ne, “Baba, ufalak lahir verin oa ne, bwatar kikyai!”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Varverun i nmata yai nbatar lahir ma ndoku ovu nangrihi, na Yesus nala ia verin renan a.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Tamata rivun avyai rbobar urun, ovu rfadawang Ubu ma rfalak ne, “Nabi dawan nma roak ma nanaꞌa fruadida ra,” ovu “Ubu nma roak ma nlobang Ni tamata ra!”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Ba Yesus Ni ivar a ti nsoru munuk ahu ovi rnaꞌa propinsi Yudea, ovu wan ovi rnaꞌa ebang inyai.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Tamata ovi rorang Yohanes i nbaptis tamata ra rfamalik afa avyai verin ia, na nera tamata irua tali ira.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Ia nsinir ira rti ma rtuan Duilaꞌa Yesus ma rorat Ia ne, “Bapa, Oa ini Raja i veka mtevut mami salasilan ra, wean i Ubu nfadoku roak naꞌa Ni tnorung a, te musti amnaban tamata liak?”
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Tamata irua yai rti ma rtuan Yesus ma rfalak verin Ia ne, “Yohanes i nbaptis tamata ra nsinir ami ma amorat Oa ne, Oa ini Raja i veka mtevut mami salasilan ra, te ami musti amnaban tamata liak?”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 Naꞌut inyai vali, na Yesus notu ma lolin ewal tamata rivun tali rira suhut ra. Ia naling vatuk nait sian ra tali tamata ra, ovu notu vali ma tamata ovi rkibu ra rsirea ewal.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Myewal mia ma fyamalik verin Yohanes naꞌa afa ovi mryenar, ovu afa ovi msyiꞌik ra. Tamata ovi rkibu rsirea ewal, tamata ovi raklukut rbana nala ewal, tamata ovi rira suhut ngabaa lolin ewal ira, ovu tamata ovi raktun, rafrenar ewal. Tamata ovi rmata roak rvaꞌat ewal, ovu ufamalik Ubu Ni Ivar Lolin verin tamata kasian ra.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 Ubu naflahar tamata ovi ralarira ra wol raruan naꞌa rira inorang verin Yaꞌa.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 Ti ma Yohanes ni tamata ra rban-talik wan yai, na Yesus nfamalik Yohanes verin tamata rivun ovi rnaꞌa inyai. Ia nfalak ne, “Naꞌut i miti wan lean vu dawan ma msyiꞌik Yohanes, na minovak aka? Miti ma msyiꞌik tavtevu ovi nait nean tia ma watan ira a? Wahal!
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Inabira ma ti msyiꞌik aka? Beta ne inabira ma ti msyiꞌik tamata isa i neluk kadaravit ovi lolin urun a? Wahal, tevek tamata ovi reluk kadaravit lolin ra, ovu rvaꞌat ovu rira metan rivun rleal raja rira rahan ra.
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 Inabira ma ti msyiꞌik aka? Beta ne inabira ma msyiꞌik nabi isa? Wean inyai, na kena lahir, ovu Yohanes ni dawan a nlia nabi ra.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 Tevek lan ana, Ubu nfamalik ma dawan ia naꞌa Ni Surat Ralan a, ma nfalak ne,
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Yesus nfalak vali ne, “Mingnanang! Tali lalan ma naran amar ini, wol tamata isa vali ni dawan a veran lia Yohanes. Naꞌuk tamata ovi rtorung ma Ubu nfareta rira vavaꞌat ra, na rira dawan a nlia Yohanes, velik ne tamata koꞌu ira watan.”
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 Tamata avyai munuk, ovu tamata ovi baꞌi rera babahir kulu, rarenar afa ovi Yesus nfalak ra. Ira rtorung ne, Ubu kena Ia, tevek Yohanes nbaptis roak ira.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Naꞌuk tamata Farisi ra ovu Yahudi rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, wol rtorung afa ovi Ubu ralan nfalak ma notu naꞌa rira vavaꞌat ra, tevek rafena ma Yohanes nbaptis ira.
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 Ba Yesus nfalak ewal vali ne, “Yaꞌa veka ala vaivatul kamkuma aka ma ufamalik tamata ovi rvaꞌat naꞌa tuvu ini?
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 Ira wearira kasikoꞌu ovi rdoku naꞌa wan i rfedi-rfaha afa naꞌa, ma rafwak rira kida ra ne, ‘Amafraik floꞌits verin mia, naꞌuk mifena ma msyoꞌi-msyomar. Amdedang dadedang ovi lalau ra, naꞌuk wol byakar.’
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Wean inyai vali verin Yohanes i nbaptis tamata ra. Ia nma ma ntolat ma wol nafnaꞌan ovu wol nenu anggur. Mia mifena ia ma fyalak ne, ‘Nait sian nleal ia.’
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, uma ma ufnaꞌan ovu ufnenu, ba fyalak ne, ‘Ia nafnaꞌan sian, baꞌi nanavut, notu kida ovu tamata ovi baꞌi rera babahir kulu ra, ovu vali notu kida ovu tamata salasilan ra.’
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Naꞌuk velik ne wean inyai, tali afa lolin ovi Ni tamata ra munuk rotu, na nfaturu ne, Ubu Ni kakaꞌa dawan a kena.”
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Amar isa, na tamata Farisi isa nasweang Yesus ma nma ma nafnaꞌan naꞌa ni rahan a. Ba Yesus nti ni rahan ma nafnaꞌan.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Vata isa notu salasilan rivun naꞌa kota yai. Ti ma vata yai nkaꞌa ne, Yesus nafnaꞌan naꞌa tamata Farisi yai ni rahan a, na ntaha botal koꞌu isa i rotu tali vatu lolin isa naran pualam ma nti inyai. Botal yai nsaꞌa ngul i voan a lolin urun.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Vata yai ti ndiri Yesus murin a ma nebang lahir Yesus ean a. Ia nvakar ma lun ra rditi naꞌa Yesus ean a, beti naꞌi lun ra ovu ni vut a. Notu munuk wean inyai, beti nvoan Yesus ean a ovu vali naꞌung ngul yaꞌi naꞌa ean a.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Ti ma tamata Farisi i nasweang Yesus nsiꞌik afa yai, na nfalak naꞌa ralan a ne, “Tamata ini wol nabi Ia, tevek wol nkaꞌa lahir ne, vata i nkena Ia ini, notu salasilan rivun.”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Ba Yesus nfalak verin tamata Farisi yai ne, “Simon, mane ufalak afa isa verin oa.” Simon nfalak ne, “Fwalak ta Tuan Guru.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Yesus nfalak ne, “Tamata irua rira utan naꞌa tamata i baꞌi nal-teri kubang verin tamata ra. Tamata isa ni utan kubang dinar ratut ilima, na isa vali ni utan kubang dinar vutlima.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Tamata irua ini wol rbahir nala rira utan a, ba tamata i nal-teri kubang verin ira yai naꞌi vatuk munuk rira utan a. Tali tamata irua yai, na iki ni silobang a dawan lia verin tamata i nal-teri roak kubang verin ira yai?”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Simon nfalak ne, “Yaꞌa ufikir ne, tamata i ni utan dawan lia ni kida yai.” Yesus nfalak ne, “Mu fikiran a kena.”
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Yesus nfulak wahan a ma nsiꞌik vata yai, beti nfalak verin Simon ne, “Eka msiꞌik vata ini. Oa musweang Yaꞌa ma uma roak mu rahan ini, naꞌuk wol mala vali wear ma uraming eang ra. Vata ini nvakar ma lun ra rditi naꞌa eang a, beti naꞌi eang a ovu ni vut a.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 Inlangin uma mu rahan a, na wol bwoan Yaꞌa. Naꞌuk tali inlangin a, na vata ini nvoan lalawatan eang a.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Oa wol mliꞌi ngul naꞌa ulung a, naꞌuk ia nliꞌi ngul i voan a lolin urun a naꞌa eang a.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Ba ufalak verin oa ne, ni silobang i dawan yai nfaturu ne, Ubu naꞌi vatuk roak ni salasilan ra! Naꞌuk wean i tamata isa ni salasilan kedan a watan ma Ubu naꞌi vatuk roak ni salasilan avyai, na ni silobang a kedan watan vali.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Nata Yesus nfalak verin vata yai ne, “Yaꞌa aꞌi vatuk roak mu salasilan ra.”
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Tamata ovi rdoku ma rafnaꞌan ovu Yesus ranovak naꞌa ralarira ra ne, “Ini tamata iki ma nabrahi ma nfalak ne, Ia naꞌi vatuk nala tamata rira salasilan ra?”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Yesus nfalak vali verin vata yai ne, “Mu inorang verin Yaꞌa notu ma Ubu nsikat roak oa tali mu salasilan ra, boma wol mwata kakiwal. Ba mewal oa ovu malinan watan!”
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.