Lucas 7
Surat Ralan na'a Vaidida (FRD) vs NTLH
1 Ti ma Yesus nangrihi munuk verin tamata rivun ovi rnaꞌa inyai, na nti Kapernaum.
1 Quando Jesus acabou de dizer essas coisas ao povo, foi para a cidade de Cafarnaum.
2 Naꞌa inyai, na Roma rira suldadu dawan isa, ni tamata sansinir nawar ma dawan ia ovu sarseri mane nmata. Ia nlobang urun ni sansinir yai.
2 Havia ali um oficial romano que tinha um empregado a quem estimava muito. O empregado estava gravemente doente, quase morto.
3 Naꞌut i nrenar ne Yesus nanaꞌa inyai, na nsinir lahir dawan Yahudi boku ma ti rtuan Yesus, boma rera ma nma ma notu ma lolin ewal ni tamata sansinir yai.
3 Quando o oficial ouviu falar de Jesus, enviou alguns líderes judeus para pedirem a ele que viesse curar o seu empregado.
4 — ausente —
4 Eles foram falar com Jesus e lhe pediram com insistência: — Esse homem merece, de fato, a sua ajuda,
5 — ausente —
5 pois estima muito o nosso povo e até construiu uma sinagoga para nós.
6 Ba irmunuk Yesus rati. Naꞌut i rfaseri roak suldadu dawan yai ni rahan a, na nsinir ni kida ra ma ti rfalak verin Yesus ne, “Bapa, yaꞌa wol verang a ratang Oa, ba deka fwafrea Oa ma mwa ning rahan a.
6 Então Jesus foi com eles. Porém, quando já estava perto da casa, o oficial romano mandou alguns amigos dizerem a Jesus: — Senhor, não se incomode, pois eu não mereço que entre na minha casa.
7 Wean inyai bi wol ubrahi ma utuan Oa, tevek wol verang a ratang Oa. Ba fwalak watan vaivatul isa, na ning tamata sansinir a veka lolin lahir ia.
7 E acho também que não mereço a honra de falar pessoalmente com o senhor. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
8 Ukaꞌa lahir ne, afa ovi fwalak ra kena, tevek usoak vali verin ning dawan a, ovu suldadu ra rsoak vali verin yaꞌa. Wean i ufareta suldadu isa ma ufalak ne, ‘Muti,’ na ia nti. Wean i ufalak verin isa vali ne, ‘Mwa,’ na ia nma, te ufalak verin ning tamata sansinir a ne, ‘Mkarya afa ini,’ na ia notu!”
8 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
9 Yesus ntalkaka naꞌut i nrenar vaivatul avyai. Nata Ia ntamuri ma nfalak verin tamata rivun ovi rorang Ia ne, “Mryenar ma lolin afa i ufalak ini! Wol utuan tamata isa obin ni inorang a dawan wean tamata ini, velik ne nanaꞌa vali tamata Israel ra!”
9 Jesus ficou muito admirado quando ouviu isso. Então virou-se e disse para a multidão que o seguia:
10 Ti ma tamata ovi nsinir ira yai rewal ira rti suldadu dawan yai ni rahan a, na tamata sansinir yai lolin ewal roak ia.
10 Aí os amigos do oficial voltaram para a casa dele e encontraram o empregado curado.
11 Ti ma wol mnanat, na Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia rti kota isa naran Nain. Tamata rivun rban-orang vali Ia.
11 Pouco tempo depois Jesus foi para uma cidade chamada Naim. Os seus discípulos e uma grande multidão foram com ele.
12 Ti ma rfaseri roak kota yai ni falfolat ilaꞌa ni fidu a, na rtuan tamata ra rvara tamata matmatan isa ntali kota yai mane rti murin. Matmatan yai vata varu isa yanan a brana ikisa laloꞌi watan. Tamata rivun tali kota yai rovu vali varu yai.
12 Quando ele estava chegando perto do portão da cidade, ia saindo um enterro. O defunto era filho único de uma viúva, e muita gente da cidade ia com ela.
13 Ti ma Duilaꞌa Yesus nsiꞌik varu yai, na nfarnuang lahir naꞌa ralan ma nfaturu Ni silobang verin ia, ba nfalak verin ia ne, “Deka bwakar!”
13 Quando o Senhor a viu, ficou com muita pena dela e disse:
14 Nata Yesus ti ma nkena boban i matmatan ntuba naꞌa, na tamata avyai rdir-teri lahir. Ia nfalak ne, “Baba, ufalak lahir verin oa ne, bwatar kikyai!”
14 Então ele chegou mais perto e tocou no caixão. E os que o estavam carregando pararam. Então Jesus disse:
15 Varverun i nmata yai nbatar lahir ma ndoku ovu nangrihi, na Yesus nala ia verin renan a.
15 O moço sentou-se no caixão e começou a falar, e Jesus o entregou à mãe.
16 Tamata rivun avyai rbobar urun, ovu rfadawang Ubu ma rfalak ne, “Nabi dawan nma roak ma nanaꞌa fruadida ra,” ovu “Ubu nma roak ma nlobang Ni tamata ra!”
16 Todos ficaram com muito medo e louvavam a Deus, dizendo: — Que grande
17 Ba Yesus Ni ivar a ti nsoru munuk ahu ovi rnaꞌa propinsi Yudea, ovu wan ovi rnaꞌa ebang inyai.
17 Essas notícias a respeito de Jesus se espalharam por todo o país e pelas regiões vizinhas.
18 Tamata ovi rorang Yohanes i nbaptis tamata ra rfamalik afa avyai verin ia, na nera tamata irua tali ira.
18 Os discípulos de João Batista contaram tudo isso a ele. Aí João chamou dois deles
19 Ia nsinir ira rti ma rtuan Duilaꞌa Yesus ma rorat Ia ne, “Bapa, Oa ini Raja i veka mtevut mami salasilan ra, wean i Ubu nfadoku roak naꞌa Ni tnorung a, te musti amnaban tamata liak?”
19 e os enviou ao Senhor Jesus para perguntarem: “O senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?”
20 Tamata irua yai rti ma rtuan Yesus ma rfalak verin Ia ne, “Yohanes i nbaptis tamata ra nsinir ami ma amorat Oa ne, Oa ini Raja i veka mtevut mami salasilan ra, te ami musti amnaban tamata liak?”
20 Então eles foram até o lugar onde Jesus estava e disseram: — João Batista nos mandou perguntar o seguinte: o senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?
21 Naꞌut inyai vali, na Yesus notu ma lolin ewal tamata rivun tali rira suhut ra. Ia naling vatuk nait sian ra tali tamata ra, ovu notu vali ma tamata ovi rkibu ra rsirea ewal.
21 Naquele momento Jesus curou muitas pessoas das suas doenças e dos seus sofrimentos, expulsou espíritos maus e também curou muitos cegos.
22 Ba Yesus nfalak verin ira ne, “Myewal mia ma fyamalik verin Yohanes naꞌa afa ovi mryenar, ovu afa ovi msyiꞌik ra. Tamata ovi rkibu rsirea ewal, tamata ovi raklukut rbana nala ewal, tamata ovi rira suhut ngabaa lolin ewal ira, ovu tamata ovi raktun, rafrenar ewal. Tamata ovi rmata roak rvaꞌat ewal, ovu ufamalik Ubu Ni Ivar Lolin verin tamata kasian ra.
22 Depois respondeu aos discípulos de João:
23 Ubu naflahar tamata ovi ralarira ra wol raruan naꞌa rira inorang verin Yaꞌa.”
23 E felizes são as pessoas que não duvidam de mim!
24 Ti ma Yohanes ni tamata ra rban-talik wan yai, na Yesus nfamalik Yohanes verin tamata rivun ovi rnaꞌa inyai. Ia nfalak ne, “Naꞌut i miti wan lean vu dawan ma msyiꞌik Yohanes, na minovak aka? Miti ma msyiꞌik tavtevu ovi nait nean tia ma watan ira a? Wahal!
24 Quando os discípulos de João foram embora, Jesus começou a dizer ao povo o seguinte a respeito de João:
25 Inabira ma ti msyiꞌik aka? Beta ne inabira ma ti msyiꞌik tamata isa i neluk kadaravit ovi lolin urun a? Wahal, tevek tamata ovi reluk kadaravit lolin ra, ovu rvaꞌat ovu rira metan rivun rleal raja rira rahan ra.
25 O que foram ver? Um homem bem-vestido? Ora, os que se vestem bem e vivem no luxo moram nos palácios!
26 Inabira ma ti msyiꞌik aka? Beta ne inabira ma msyiꞌik nabi isa? Wean inyai, na kena lahir, ovu Yohanes ni dawan a nlia nabi ra.
26 Então me digam: o que foram ver? Um
27 Tevek lan ana, Ubu nfamalik ma dawan ia naꞌa Ni Surat Ralan a, ma nfalak ne,
27 Porque João é aquele a respeito de quem as
28 Yesus nfalak vali ne, “Mingnanang! Tali lalan ma naran amar ini, wol tamata isa vali ni dawan a veran lia Yohanes. Naꞌuk tamata ovi rtorung ma Ubu nfareta rira vavaꞌat ra, na rira dawan a nlia Yohanes, velik ne tamata koꞌu ira watan.”
28 — Eu digo a vocês que de todos os homens que já nasceram João é o maior. Porém quem é o menor no
29 Tamata avyai munuk, ovu tamata ovi baꞌi rera babahir kulu, rarenar afa ovi Yesus nfalak ra. Ira rtorung ne, Ubu kena Ia, tevek Yohanes nbaptis roak ira.
29 Os cobradores de impostos e todo o povo ouviram isso. Eles eram aqueles que haviam obedecido às ordens justas de Deus e tinham sido batizados por João.
30 Naꞌuk tamata Farisi ra ovu Yahudi rira dawan ovi rair Musa ni inukun ra, wol rtorung afa ovi Ubu ralan nfalak ma notu naꞌa rira vavaꞌat ra, tevek rafena ma Yohanes nbaptis ira.
30 Mas os fariseus e os mestres da Lei não quiseram ser batizados por João e assim rejeitaram o plano de Deus para eles.
31 Ba Yesus nfalak ewal vali ne, “Yaꞌa veka ala vaivatul kamkuma aka ma ufamalik tamata ovi rvaꞌat naꞌa tuvu ini?
31 E Jesus terminou, dizendo:
32 Ira wearira kasikoꞌu ovi rdoku naꞌa wan i rfedi-rfaha afa naꞌa, ma rafwak rira kida ra ne, ‘Amafraik floꞌits verin mia, naꞌuk mifena ma msyoꞌi-msyomar. Amdedang dadedang ovi lalau ra, naꞌuk wol byakar.’
32 Elas são como crianças sentadas na praça. Um grupo grita para o outro:
33 Wean inyai vali verin Yohanes i nbaptis tamata ra. Ia nma ma ntolat ma wol nafnaꞌan ovu wol nenu anggur. Mia mifena ia ma fyalak ne, ‘Nait sian nleal ia.’
33 João Batista jejua e não bebe vinho, e vocês dizem: “Ele está dominado por um demônio.”
34 Yaꞌa, Tamata Yanan Yaꞌa, uma ma ufnaꞌan ovu ufnenu, ba fyalak ne, ‘Ia nafnaꞌan sian, baꞌi nanavut, notu kida ovu tamata ovi baꞌi rera babahir kulu ra, ovu vali notu kida ovu tamata salasilan ra.’
34 O
35 Naꞌuk velik ne wean inyai, tali afa lolin ovi Ni tamata ra munuk rotu, na nfaturu ne, Ubu Ni kakaꞌa dawan a kena.”
35 Mas aqueles que aceitam a sabedoria de Deus mostram que ela é verdadeira.
36 Amar isa, na tamata Farisi isa nasweang Yesus ma nma ma nafnaꞌan naꞌa ni rahan a. Ba Yesus nti ni rahan ma nafnaꞌan.
36 Um fariseu convidou Jesus para jantar. Jesus foi até a casa dele e sentou-se para comer.
37 Vata isa notu salasilan rivun naꞌa kota yai. Ti ma vata yai nkaꞌa ne, Yesus nafnaꞌan naꞌa tamata Farisi yai ni rahan a, na ntaha botal koꞌu isa i rotu tali vatu lolin isa naran pualam ma nti inyai. Botal yai nsaꞌa ngul i voan a lolin urun.
37 Naquela cidade morava uma mulher de má fama. Ela soube que Jesus estava jantando na casa do fariseu. Então pegou um frasco feito de alabastro , cheio de perfume,
38 Vata yai ti ndiri Yesus murin a ma nebang lahir Yesus ean a. Ia nvakar ma lun ra rditi naꞌa Yesus ean a, beti naꞌi lun ra ovu ni vut a. Notu munuk wean inyai, beti nvoan Yesus ean a ovu vali naꞌung ngul yaꞌi naꞌa ean a.
38 e ficou aos pés de Jesus, por trás. Ela chorava e as suas lágrimas molhavam os pés dele. Então ela os enxugou com os seus próprios cabelos. Ela beijava os pés de Jesus e derramava o perfume neles.
39 Ti ma tamata Farisi i nasweang Yesus nsiꞌik afa yai, na nfalak naꞌa ralan a ne, “Tamata ini wol nabi Ia, tevek wol nkaꞌa lahir ne, vata i nkena Ia ini, notu salasilan rivun.”
39 Quando o fariseu viu isso, pensou assim: “Se este homem fosse, de fato, um profeta , saberia quem é esta mulher que está tocando nele e a vida de pecado que ela leva.”
40 Ba Yesus nfalak verin tamata Farisi yai ne, “Simon, mane ufalak afa isa verin oa.” Simon nfalak ne, “Fwalak ta Tuan Guru.”
40 Jesus então disse ao fariseu: — Fale, Mestre! — respondeu Simão.
41 Yesus nfalak ne, “Tamata irua rira utan naꞌa tamata i baꞌi nal-teri kubang verin tamata ra. Tamata isa ni utan kubang dinar ratut ilima, na isa vali ni utan kubang dinar vutlima.
41 Jesus disse:
42 Tamata irua ini wol rbahir nala rira utan a, ba tamata i nal-teri kubang verin ira yai naꞌi vatuk munuk rira utan a. Tali tamata irua yai, na iki ni silobang a dawan lia verin tamata i nal-teri roak kubang verin ira yai?”
42 mas nenhum dos dois podia pagar ao homem que havia emprestado. Então ele perdoou a dívida de cada um. Qual deles vai estimá-lo mais?
43 Simon nfalak ne, “Yaꞌa ufikir ne, tamata i ni utan dawan lia ni kida yai.” Yesus nfalak ne, “Mu fikiran a kena.”
43 — Eu acho que é aquele que foi mais perdoado! — respondeu Simão.
44 Yesus nfulak wahan a ma nsiꞌik vata yai, beti nfalak verin Simon ne, “Eka msiꞌik vata ini. Oa musweang Yaꞌa ma uma roak mu rahan ini, naꞌuk wol mala vali wear ma uraming eang ra. Vata ini nvakar ma lun ra rditi naꞌa eang a, beti naꞌi eang a ovu ni vut a.
44 Então virou-se para a mulher e disse a Simão:
45 Inlangin uma mu rahan a, na wol bwoan Yaꞌa. Naꞌuk tali inlangin a, na vata ini nvoan lalawatan eang a.
45 Você não me beijou quando cheguei; ela, porém, não para de beijar os meus pés desde que entrei.
46 Oa wol mliꞌi ngul naꞌa ulung a, naꞌuk ia nliꞌi ngul i voan a lolin urun a naꞌa eang a.
46 Você não pôs azeite perfumado na minha cabeça , porém ela derramou perfume nos meus pés.
47 Ba ufalak verin oa ne, ni silobang i dawan yai nfaturu ne, Ubu naꞌi vatuk roak ni salasilan ra! Naꞌuk wean i tamata isa ni salasilan kedan a watan ma Ubu naꞌi vatuk roak ni salasilan avyai, na ni silobang a kedan watan vali.”
47 Eu afirmo a você, então, que o grande amor que ela mostrou prova que os seus muitos pecados já foram perdoados. Mas onde pouco é perdoado, pouco amor é mostrado.
48 Nata Yesus nfalak verin vata yai ne, “Yaꞌa aꞌi vatuk roak mu salasilan ra.”
48 Então Jesus disse à mulher:
49 Tamata ovi rdoku ma rafnaꞌan ovu Yesus ranovak naꞌa ralarira ra ne, “Ini tamata iki ma nabrahi ma nfalak ne, Ia naꞌi vatuk nala tamata rira salasilan ra?”
49 Os que estavam sentados à mesa começaram a perguntar: — Que homem é esse que até perdoa pecados?
50 Yesus nfalak vali verin vata yai ne, “Mu inorang verin Yaꞌa notu ma Ubu nsikat roak oa tali mu salasilan ra, boma wol mwata kakiwal. Ba mewal oa ovu malinan watan!”
50 Mas Jesus disse à mulher:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.