Atos 27
Farongoe Lea Ana Fataleka (FAR) vs VC
1 Ma kera kwaisae kalu ka tofolo na 'uria 'i Rom laona lofaa 'i Itali. Kera ka kwatea sa Paul fainia tani wane ne kera kanida ki, fuana sa Julius na wane 'initoa ana wane ni omee ki 'i Rom ne kera saeda ana “Wane ana omee ki na kingi baita.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Sui kalu ka ra laona baru fasia na fere 'i Adramitium, ne sasi akau fuana lekalae 'uria fakali ki kalia lofaa 'i Esia. Ma sa Aristakus, na wane 'i Tesalonika laona lofaa 'i Masedonia, ka leka laugo fai kalu. Ma kalu leka na fasia fere 'i Sesarea.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ma fa dangi burina, kalu ka dao na ana fere 'i Saedon. Ma sa Julius ka kwaimani ana sa Paul, ma ka alamatainia ka leka fuana adalae to'ona kwaimani nia ki fua kera ka kwatea te ki ne nia bobo 'uria.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Sui kalu ka leka fasia 'i senai, ma kalu ka liu safitana bubunga 'i Saeprus fai tolo baita, sulia na kuburu nia tatae mai 'i naofana baru.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Sui kalu ka tofolo na ana na lobo ne karangia bali lofaa 'i Silisia ma 'i Pamfilia ki, ma kalu ka leka mai 'uria 'i Mira, fere baita laona lofaa 'i Lisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 'Urinai sa Julius, na wane 'initoa ana omee nai, ka dao to'ona na baru fasia 'i Aleksandria ne kai leka 'uria 'i Itali, ma nia ka alu kalu laona baru nai.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Sui kalu ka sarafaini leka sulia bara maedangi, ma kalu ka dao to'ona 'afitaie baita ana lekalae ana maedangi nai ki, sui leka mai kalu ka dao bobola fainia fere 'i Kinidus. Ma nao kalu si leka na ana bali nai, sulia na kuburu tae mai 'usi kalu. Ma kalu ka kali ana ngongora 'i Salmone, ma kalu ka liu nunufana bubunga 'i Krit.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Sui kalu ka usuli toli mai ma ka 'afitai tu'u, kalu ka dao ana fakali kera saea ana Fakali Lea, ne nao si tau go fasia mae fere 'i Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Na maedangi 'oro ki ne suina 'i senai, sulia kalu loloselo sualia na kuburu na ana kada nai. Kada nai laugo nia na maedangi baita kera Jiu ki ne kera saea ana, “Maedangi fuana manatalugelana ta'alae ki”, nia liu ka suina, ma kada fuana kuburu ka safali na, ma ka 'afitai na fuana kalu ka daofa liu ana lekalae, fasia na baru ka kuruu ana kada ne kuburu nia baita. Nia ne, sa Paul ka fata 'uri fuada,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Nau ku ada to'ona ne na lekalae kulu fasia 'i seki kai 'afitai, ma na asi kai falia na baru ne fainia na ru ne ki 'i laona. Ma tani wane akulu kera kai mae laugo.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Boroi ma na wane 'initoa ana wane ni omee ki ka famamana lalau ana te ne na kapten ana baru fainia na wane ne nia too ana baru nai kera saea. Ma nao nia si famamana fatalana sa Paul.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ma na fakali ne kalu dau ana nao si lea fuana daulae ana kada ana uni gwarie. Nia ne, 'orolana wane kera ka doria 'ada lekalae lau 'i asi fua sae kalu ka dao 'i Finiks, dia nia ngwaluda, fua kalu ka mamalo 'i senai ana kada ana uni gwarie. Sulia 'i Finiks ne na fakali ana bubunga 'i Krit ne agwa fasia na kuburu ana kada nai.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Aia, ma ana kada ne sasaule nia safali ka ufi mai 'i gwauna bubunga, ma na wane ki kera kwaisae kera bobola fua sasilana na ru ne kera doria. Nia ne, kera ka lafua na gwalu laona baru, kera ka safali usulia ninimana bubunga 'i Krit.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ma nao si tau go, na kuburu baita ne kera saea ana “Ara” koso toli mai ka kwae, ma ka ufi nikila mai fafona tolo ma ka susufofono na.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ma ka toea na baru, ma ka 'afitai 'asiana fua fa'o'olosilana sulia na kuburu, ma kalu ka noni kulua na ma kalu ka alamatainia na baru fua na kuburu ka faolongainia na 'ana fasia 'i Krit.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ma kada kalu liu kau ninimana bubunga 'i Kauda, kalu lafua baute laona baru, sui boroi 'ana nia ka 'afitai.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ma 'i buri'ana, wane ne kera rao laona baru kera ka karoa fangasia laugo baru fasia nia ka foga. Ma kera ka fakosoa na 'aba selo baita ne kera loloselo ana fua na kuburu ka ufi balangainia na baru ne, sulia kera mau fasi kuburu ka tarangainia fafona walo karangia 'i Libia.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Sui na kuburu ka ufi dongadonga ga 'ana ma ka baita 'asiana, ma ana ruana maedangi, kera ka 'ui 'ania tani ludae fasia laona baru.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Ma ana fa dangi 'i buri, kera ka 'ui 'ania tani ru lau ana baru laona asi.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Sulia fa dangi 'oro ki ne nao kalu si ada to'ona na sato naoma ta fa bubulu, ma na kuburu ka nikila 'asiana. Sui kalu ka kwaisae nao kalu si mauri na.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Boroi ma sulia ka kada tau na ne wane ki kera nao si 'ania ta fanga, ma sa Paul ka tatae ka uu 'i naofada, ma ka fata 'uri, “'Uta ne nao mulu si ro go 'amulu sulia na ru be nau saea fua mulu, fua nao kulu si leka fasia 'i Krit? Dia kamulu rosulia na fatalaku, nao kulu si dao go to'ona na 'afitaie ne.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Boroi ma kada ne, nau ku saea na fua mulu nao mulu si mau! Sulia nao ta wane amulu si mae, taifilia na baru ne go ne kai ta'a.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nau ku saitamana ru nai ki, sulia ana fa rodo be sui kau na 'ainsel God, ne nau ku to fuana ma nau ku fosia, nia leka mai siaku.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Ma nia ka fata 'uri, ‘Paul 'ae, nao 'oe si mau! Sulia 'oe kai uu 'i naofana na kingi baita 'i Rom. Ma God kai 'adomia na wane ne kera leka fai 'oe ki fua kera nao si mae, sulia na kwaiofei nia fuamu.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Nia ne wane ki, nao mulu si mau! Sulia nau ku fito ne God kai sasi 'urinai na dia be na 'ainsel nia saea fuaku.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Boroi ma na asi kai tarangai kulu ana ta te bubunga lau.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ma na kuburu ka kwae kalu na laona asi nai sulia akwala ma fai fa rodo, na kuburu ka ufia na baru laona kula lola na ana asi Mediteranian. Ma ka bobola na fainia tofungana rodo, na wane ne kera rao laona baru kera ka kwaisae kalu karangi dao na 'i sara.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Kada kera manata 'urinai, kera ngalia na kwalo ne kera kania na fau kulu maana, kera ka 'ui 'ania laona asi 'uria 'oitolana kula nai fuana kera ka saitamana ne nia dao karangia na 'i sara. Ma kada kera 'oloto'ona ana kula nai, nia lola ka bobola fainia ro akwala 'abala ki. Sui nao si tau, kera ka 'ui lau ana kwalo nai, ma kera dao to'ona kula nai akwala ma lima 'abala ki na ana lolalana.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Ana kada kera dao to'ona 'urinai, kera ka mau tona 'uribe na baru ka ra fafona tani fau. Nia ne kera ka 'ui 'ania fai gwalu ki fasia burina na baru, ma kera ka foa 'uria na dangi.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ma ana kada nai, na wane ne kera rao laona baru ki, kera doria kera ka tafi fasia na baru, kera ka fakosoa na baute laona asi, kera ka suke fua kera leka 'ui 'ania lau tani gwalu fasia maana na baru.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ma sa Paul ka fata 'uri fuana wane ni omee ki fainia na wane 'initoa kera, “Dia wane rao ne ki kera nao si to laona baru, 'afitai mulu ka mauri.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Kada wane ni omee ki kera rongoa, kera ka siki musia na kwalo ana baute fasia na baru fua sae ka leka na 'ana.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Kada nia karangi ka dangi na, sa Paul ka 'ingo kera fua kera ka 'ania ta fanga nia ka fata 'uri, “Na akwala ma fai maedangi ki ne suina kau mulu ka to kwaimakwali ma nao mulu si 'ania ta ru.”
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ma nau ku gani kamulu na, mulu fanga fua noni mulu ka nikila. Nao ta wane amulu kai mae.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Burina nia saea ru nai, sa Paul ka ngalia na beret, ma ka tangoa God 'i naofada, sui ka ngiia, ma ka 'ania.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Kada kera ada to'ona ru nai sa Paul nia ilia, manatalada fi aroaro, ma kera fi fanga.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Kalu na ro talanga ma fiu akwala ma ono wane ki ne kalu to laona baru.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ma 'i burina wane ki tafau kera fanga kera ka abusu na, kera ka 'ui 'ania lau na luludae ki tafau ne kera saea ana witi ki laona asi, fua na baru ka sasala.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ana kada nia dangi na mai, na wane ne kera rao laona baru kera nao si ada saitamana 'i fai ne kera dao ana. Kera ada to'ona na fakali ana busu one, ma kera ka manata fua dia nia ngwaluda kera ka leka ana baru 'uria na busu one nai.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ma kera ka siki musia na gwalu ki, kera ka 'asida laona asi. Ma ana kada nai laugo, kera ka kanasua na 'oko ne kera kani fafia ana ro rebe 'ai baita ni fasagalana na baru. Sui kera ka taga na 'aba selo ni loloselolae 'i maana baru, fua na kuburu ka ufi ma baru ka leka saga 'uria 'i sara.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Aia, ana kada kera sasi 'ua fainia na ru nai ki, na baru ne ka tarangainia na fafona na walo, ma na maana baru ka tara na fafona walo, ma na burina baru ka foga ana nanafo.Na baru ka tarangainia fafona na walo, ma na burina baru ka foga ana nanafo|alt="Ship wrecked in storm with people floating" src="cn02045B.tif" size="span" loc="ACT 27:41" copy="David C. Cook Illustrations for New Testaments and Old Testament" ref="27:41"
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Iu, ma ana kada nai, na wane ni omee ki kera ka lokoa na saungilana wane ne kera kani fafida ki, fasia tani wane ada kera ka 'arango 'i sara, ma kera ka tafi.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ma sulia na wane 'initoa ana wane ni omee ki nia doria ka famauria sa Paul, nia ka fata luia kera nao si sasia ru nai, ma nia ka saea kera ka lugeda, ma ka saea laugo fuana wane ne kera saitamana 'arangolae ki kera lofo laona asi, fua sae kera ka 'arango 'i sara 'i nao.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ma bali ana wane kera ka 'isi kau 'i buri, nia ka saea kera ka dau ana reba 'ai ki ne foga fasia na baru fua kera ka 'arango 'i fafona. Aia, kalu sasi 'urinai ne kwatea ma kalu ka mauri, ma kalu ka dao 'i sara.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.