Atos 27
Farongoe Lea Ana Fataleka (FAR) vs NTLH
1 Ma kera kwaisae kalu ka tofolo na 'uria 'i Rom laona lofaa 'i Itali. Kera ka kwatea sa Paul fainia tani wane ne kera kanida ki, fuana sa Julius na wane 'initoa ana wane ni omee ki 'i Rom ne kera saeda ana “Wane ana omee ki na kingi baita.”
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Sui kalu ka ra laona baru fasia na fere 'i Adramitium, ne sasi akau fuana lekalae 'uria fakali ki kalia lofaa 'i Esia. Ma sa Aristakus, na wane 'i Tesalonika laona lofaa 'i Masedonia, ka leka laugo fai kalu. Ma kalu leka na fasia fere 'i Sesarea.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Ma fa dangi burina, kalu ka dao na ana fere 'i Saedon. Ma sa Julius ka kwaimani ana sa Paul, ma ka alamatainia ka leka fuana adalae to'ona kwaimani nia ki fua kera ka kwatea te ki ne nia bobo 'uria.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Sui kalu ka leka fasia 'i senai, ma kalu ka liu safitana bubunga 'i Saeprus fai tolo baita, sulia na kuburu nia tatae mai 'i naofana baru.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Sui kalu ka tofolo na ana na lobo ne karangia bali lofaa 'i Silisia ma 'i Pamfilia ki, ma kalu ka leka mai 'uria 'i Mira, fere baita laona lofaa 'i Lisia.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 'Urinai sa Julius, na wane 'initoa ana omee nai, ka dao to'ona na baru fasia 'i Aleksandria ne kai leka 'uria 'i Itali, ma nia ka alu kalu laona baru nai.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Sui kalu ka sarafaini leka sulia bara maedangi, ma kalu ka dao to'ona 'afitaie baita ana lekalae ana maedangi nai ki, sui leka mai kalu ka dao bobola fainia fere 'i Kinidus. Ma nao kalu si leka na ana bali nai, sulia na kuburu tae mai 'usi kalu. Ma kalu ka kali ana ngongora 'i Salmone, ma kalu ka liu nunufana bubunga 'i Krit.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Sui kalu ka usuli toli mai ma ka 'afitai tu'u, kalu ka dao ana fakali kera saea ana Fakali Lea, ne nao si tau go fasia mae fere 'i Lasea.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Na maedangi 'oro ki ne suina 'i senai, sulia kalu loloselo sualia na kuburu na ana kada nai. Kada nai laugo nia na maedangi baita kera Jiu ki ne kera saea ana, “Maedangi fuana manatalugelana ta'alae ki”, nia liu ka suina, ma kada fuana kuburu ka safali na, ma ka 'afitai na fuana kalu ka daofa liu ana lekalae, fasia na baru ka kuruu ana kada ne kuburu nia baita. Nia ne, sa Paul ka fata 'uri fuada,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Nau ku ada to'ona ne na lekalae kulu fasia 'i seki kai 'afitai, ma na asi kai falia na baru ne fainia na ru ne ki 'i laona. Ma tani wane akulu kera kai mae laugo.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Boroi ma na wane 'initoa ana wane ni omee ki ka famamana lalau ana te ne na kapten ana baru fainia na wane ne nia too ana baru nai kera saea. Ma nao nia si famamana fatalana sa Paul.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ma na fakali ne kalu dau ana nao si lea fuana daulae ana kada ana uni gwarie. Nia ne, 'orolana wane kera ka doria 'ada lekalae lau 'i asi fua sae kalu ka dao 'i Finiks, dia nia ngwaluda, fua kalu ka mamalo 'i senai ana kada ana uni gwarie. Sulia 'i Finiks ne na fakali ana bubunga 'i Krit ne agwa fasia na kuburu ana kada nai.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Aia, ma ana kada ne sasaule nia safali ka ufi mai 'i gwauna bubunga, ma na wane ki kera kwaisae kera bobola fua sasilana na ru ne kera doria. Nia ne, kera ka lafua na gwalu laona baru, kera ka safali usulia ninimana bubunga 'i Krit.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Ma nao si tau go, na kuburu baita ne kera saea ana “Ara” koso toli mai ka kwae, ma ka ufi nikila mai fafona tolo ma ka susufofono na.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ma ka toea na baru, ma ka 'afitai 'asiana fua fa'o'olosilana sulia na kuburu, ma kalu ka noni kulua na ma kalu ka alamatainia na baru fua na kuburu ka faolongainia na 'ana fasia 'i Krit.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Ma kada kalu liu kau ninimana bubunga 'i Kauda, kalu lafua baute laona baru, sui boroi 'ana nia ka 'afitai.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Ma 'i buri'ana, wane ne kera rao laona baru kera ka karoa fangasia laugo baru fasia nia ka foga. Ma kera ka fakosoa na 'aba selo baita ne kera loloselo ana fua na kuburu ka ufi balangainia na baru ne, sulia kera mau fasi kuburu ka tarangainia fafona walo karangia 'i Libia.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Sui na kuburu ka ufi dongadonga ga 'ana ma ka baita 'asiana, ma ana ruana maedangi, kera ka 'ui 'ania tani ludae fasia laona baru.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ma ana fa dangi 'i buri, kera ka 'ui 'ania tani ru lau ana baru laona asi.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Sulia fa dangi 'oro ki ne nao kalu si ada to'ona na sato naoma ta fa bubulu, ma na kuburu ka nikila 'asiana. Sui kalu ka kwaisae nao kalu si mauri na.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Boroi ma sulia ka kada tau na ne wane ki kera nao si 'ania ta fanga, ma sa Paul ka tatae ka uu 'i naofada, ma ka fata 'uri, “'Uta ne nao mulu si ro go 'amulu sulia na ru be nau saea fua mulu, fua nao kulu si leka fasia 'i Krit? Dia kamulu rosulia na fatalaku, nao kulu si dao go to'ona na 'afitaie ne.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Boroi ma kada ne, nau ku saea na fua mulu nao mulu si mau! Sulia nao ta wane amulu si mae, taifilia na baru ne go ne kai ta'a.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Nau ku saitamana ru nai ki, sulia ana fa rodo be sui kau na 'ainsel God, ne nau ku to fuana ma nau ku fosia, nia leka mai siaku.
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 Ma nia ka fata 'uri, ‘Paul 'ae, nao 'oe si mau! Sulia 'oe kai uu 'i naofana na kingi baita 'i Rom. Ma God kai 'adomia na wane ne kera leka fai 'oe ki fua kera nao si mae, sulia na kwaiofei nia fuamu.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Nia ne wane ki, nao mulu si mau! Sulia nau ku fito ne God kai sasi 'urinai na dia be na 'ainsel nia saea fuaku.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Boroi ma na asi kai tarangai kulu ana ta te bubunga lau.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Ma na kuburu ka kwae kalu na laona asi nai sulia akwala ma fai fa rodo, na kuburu ka ufia na baru laona kula lola na ana asi Mediteranian. Ma ka bobola na fainia tofungana rodo, na wane ne kera rao laona baru kera ka kwaisae kalu karangi dao na 'i sara.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Kada kera manata 'urinai, kera ngalia na kwalo ne kera kania na fau kulu maana, kera ka 'ui 'ania laona asi 'uria 'oitolana kula nai fuana kera ka saitamana ne nia dao karangia na 'i sara. Ma kada kera 'oloto'ona ana kula nai, nia lola ka bobola fainia ro akwala 'abala ki. Sui nao si tau, kera ka 'ui lau ana kwalo nai, ma kera dao to'ona kula nai akwala ma lima 'abala ki na ana lolalana.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Ana kada kera dao to'ona 'urinai, kera ka mau tona 'uribe na baru ka ra fafona tani fau. Nia ne kera ka 'ui 'ania fai gwalu ki fasia burina na baru, ma kera ka foa 'uria na dangi.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Ma ana kada nai, na wane ne kera rao laona baru ki, kera doria kera ka tafi fasia na baru, kera ka fakosoa na baute laona asi, kera ka suke fua kera leka 'ui 'ania lau tani gwalu fasia maana na baru.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ma sa Paul ka fata 'uri fuana wane ni omee ki fainia na wane 'initoa kera, “Dia wane rao ne ki kera nao si to laona baru, 'afitai mulu ka mauri.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Kada wane ni omee ki kera rongoa, kera ka siki musia na kwalo ana baute fasia na baru fua sae ka leka na 'ana.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Kada nia karangi ka dangi na, sa Paul ka 'ingo kera fua kera ka 'ania ta fanga nia ka fata 'uri, “Na akwala ma fai maedangi ki ne suina kau mulu ka to kwaimakwali ma nao mulu si 'ania ta ru.”
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Ma nau ku gani kamulu na, mulu fanga fua noni mulu ka nikila. Nao ta wane amulu kai mae.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Burina nia saea ru nai, sa Paul ka ngalia na beret, ma ka tangoa God 'i naofada, sui ka ngiia, ma ka 'ania.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Kada kera ada to'ona ru nai sa Paul nia ilia, manatalada fi aroaro, ma kera fi fanga.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Kalu na ro talanga ma fiu akwala ma ono wane ki ne kalu to laona baru.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ma 'i burina wane ki tafau kera fanga kera ka abusu na, kera ka 'ui 'ania lau na luludae ki tafau ne kera saea ana witi ki laona asi, fua na baru ka sasala.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Ana kada nia dangi na mai, na wane ne kera rao laona baru kera nao si ada saitamana 'i fai ne kera dao ana. Kera ada to'ona na fakali ana busu one, ma kera ka manata fua dia nia ngwaluda kera ka leka ana baru 'uria na busu one nai.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Ma kera ka siki musia na gwalu ki, kera ka 'asida laona asi. Ma ana kada nai laugo, kera ka kanasua na 'oko ne kera kani fafia ana ro rebe 'ai baita ni fasagalana na baru. Sui kera ka taga na 'aba selo ni loloselolae 'i maana baru, fua na kuburu ka ufi ma baru ka leka saga 'uria 'i sara.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Aia, ana kada kera sasi 'ua fainia na ru nai ki, na baru ne ka tarangainia na fafona na walo, ma na maana baru ka tara na fafona walo, ma na burina baru ka foga ana nanafo.Na baru ka tarangainia fafona na walo, ma na burina baru ka foga ana nanafo|alt="Ship wrecked in storm with people floating" src="cn02045B.tif" size="span" loc="ACT 27:41" copy="David C. Cook Illustrations for New Testaments and Old Testament" ref="27:41"
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Iu, ma ana kada nai, na wane ni omee ki kera ka lokoa na saungilana wane ne kera kani fafida ki, fasia tani wane ada kera ka 'arango 'i sara, ma kera ka tafi.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ma sulia na wane 'initoa ana wane ni omee ki nia doria ka famauria sa Paul, nia ka fata luia kera nao si sasia ru nai, ma nia ka saea kera ka lugeda, ma ka saea laugo fuana wane ne kera saitamana 'arangolae ki kera lofo laona asi, fua sae kera ka 'arango 'i sara 'i nao.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Ma bali ana wane kera ka 'isi kau 'i buri, nia ka saea kera ka dau ana reba 'ai ki ne foga fasia na baru fua kera ka 'arango 'i fafona. Aia, kalu sasi 'urinai ne kwatea ma kalu ka mauri, ma kalu ka dao 'i sara.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.