2 Reis 4

Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ wa jɔ la pan Elize wi kɔrɔgɔ, ma pan ma gbele maa yɛnri ma yo fɔ: «Na pɔlɔ we, wo ŋa wìla pye ma tunmbyee wì ku. Mboro jate màga jɛn ma yo ma tunmbyee wìla pye na fyɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ. Kooŋga wìla penjara jin naŋa wa yeri, wo pan ma yo wi yaa na piile shyɛn pe yigi mbe sa pe pye wi kulolo.»
1 A mulher de um dos filhos dos profetas clamou a Eliseu, dizendo: Meu marido, teu servo, morreu, e sabes que ele temia o Senhor. Ora, eis que veio o credor tomar os meus dois filhos para fazê-los seus escravos.
2 A Elize wì si jɛlɛ wi pye fɔ: «Yiŋgi mbe ya mbe pye ma kan? Yaraga ŋga ki yɛn ma yeri wa ma go, ki yo na kan.»
2 Eliseu disse-lhe: Que posso eu fazer por ti? Dize-me: que tens em tua casa? Ela respondeu: Tua serva só tem em sua casa uma garrafa de óleo.
3 Kona, a Elize wì suu pye fɔ: «Kari ma sa leyaara yɛnri ma cɛnyɛɛnlɛ pe ni fuun pe yeri lɛgɛrɛ. Mari yɛnri lɛgɛrɛ.
3 Vai, replicou Eliseu, pede emprestadas às tuas vizinhas ânforas vazias em grande quantidade.
4 Ko puŋgo na, ma sa ye wa ma go, mboro naa ma piile pe ni, ye kɔɔrɔ ti tɔnndɔ ye yɛɛ na. Ma sila sinmɛ pi kanŋgi wa ki leyaara ti ni fuun ti ni; nda ka yin mari tɛgɛ kanŋgaga na.»
4 Depois entra, fecha a porta atrás de ti e de teus filhos, e enche com o óleo estas ânforas, pondo-as de lado à medida que estiverem cheias!
5 A jɛlɛ wì si yiri le ma kari, mɛɛ saa ye wa go, wo naa wi pinambiile pe ni, ma go ki tɔn pe yɛɛ na. A wi pinambiile pe nɛɛ leyaara ti kaan wi yeri, a wi nɛɛ ti yinni sinmɛ pi ni.
5 Partiu a mulher e fechou a porta atrás de si e de seus filhos. Estes traziam-lhe as ânforas e ela as enchia.
6 Naa leyaara ti ni fuun tìla kaa yin, a jɛlɛ wì suu pinambyɔ wi pye fɔ: «Leyaraga ka fulo laga na kan naa.» Ɛɛn fɔ, a pyɔ wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Leyaraga ka yɛgɛ woro wa naa.» Kona, a sinmɛ pì si yere.
6 Tendo enchido as ânforas, disse ela ao seu filho: Dá-me mais uma ânfora. Não há mais, respondeu ele. E o óleo cessou de correr.
7 A jɛlɛ wì si yiri ma saa ki yɛgɛ yo Yɛnŋɛlɛ lere wi kan. A Yɛnŋɛlɛ lere wì sho fɔ: «Kari ma sa sinmɛ pi pɛrɛ mɔɔ fɔgɔ ki tɔn ki penjara ti ni. Nda ka koro, mboro naa ma pinambiile pe ni, yaa ye yɛɛ kala yɔngɔ ti ni.»
7 A mulher foi e contou tudo ao homem de Deus. Este disse-lhe: Vai e vende esse óleo para pagar a tua dívida. Depois disso, tu e teus filhos vivereis do resto.
8 Pilige ka Elize wìla pye na toro wa Sunɛmu ca. Ma si yala, jɛlɛ yarijɛndɛ tafɔ wà la pye wa ki ca ki ni; a wo si Elize wi yɛnri ŋgbanga ma yo wi sa li wa wi go. Maga lɛ le ko pilige ko na, sanga o sanga Elize wi kaa toro le ki ca ki ni, wi ma yere le ma saa li wa jɛlɛ wi go.
8 Certo dia em que Eliseu atravessava Sunão, veio uma mulher rica do lugar e insistiu com ele para comer em sua casa. Depois disso, cada vez que ele passava por aquele lugar, dirigia-se à casa daquela mulher para tomar ali a sua refeição.
9 A jɛlɛ wì si kaa wi pɔlɔ wi pye fɔ: «Wele, mìgi jɛn ma yo ki naŋa ŋa wi maa toro laga we yeri sanga pyew, wi yɛn Yɛnŋɛlɛ li lere kpoyi.
9 Ela disse ao seu marido: Escuta: eu sei que esse homem, que passa sempre por nossa casa, é um santo homem de Deus.
10 Ki yaga we yumbyɔ jɛɛlɛ wa kan wi kan wa we sanŋgazo wi go na. We sinlɛyaraga, naa tabali, naa jɔngɔ konaa fitanla tɛgɛ wa wi kan. Pa kona wiga pan laga we yeri sanga o sanga, wi yaa wɔnlɔ wa wi ni.»
10 Preparemos-lhe em cima um quarto, obra de pedreiro, onde poremos uma cama, uma mesa, uma cadeira e uma lâmpada; assim poderá acomodar-se ali quando vier à nossa casa.
11 Pilige ka, a Elize wì si kari wa Sunɛmu ca, mɛɛ saa ye wa ki yumbyɔ wi ni wa sanŋgazo wi go na ma sinlɛ wa.
11 Ora, aconteceu que um dia, passando Eliseu por Sunão, retirou-se ao quarto de cima para dormir.
12 A Elize wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ Gehazi wi pye fɔ: «Kari ma sa ki Sunɛmu ca fɛnnɛ jɔ ŋa wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì si kari ma saa wi yeri wi kan. A jɛlɛ wì si pan ma yere Elize wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
12 E disse a Giezi, seu servo: Chama essa sunamita. Giezi chamou-a e ela apresentou-se diante dele.
13 A Elize wì si Gehazi wi pye fɔ: «Ki yo jɛlɛ wi kan fɔ wùu yɛɛ te maga kajɛŋgɛ ŋga ki ni fuun ki pye we kan. Koni yiŋgi wila jaa we pye wi kan? Wila jaa we sa para wi sɛnrɛ na wunlunaŋa wi ni lee nakoma maliŋgbɔɔnlɔ to wi ni?»
13 Pergunta-lhe, disse Eliseu, o que posso fazer por ela em reconhecimento do desvelo com que nos tem tratado. Talvez ela queira que se fale ao rei ou ao general do exército sobre algum negócio seu. Eu habito no meio de meu povo, respondeu ela.
14 Kona, a Elize wì si Gehazi wi yewe ma yo fɔ: «Kì kaa pye yɛɛn, yiŋgi we mbe ya pye wi kan?»
14 Eliseu então disse: Que se pode fazer por ela? Ela não tem filhos, respondeu Giezi, e seu marido é idoso.
15 A Elize wì sho fɔ: «Wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì suu yeri. A jɛlɛ wì si pan ma yere le yeyɔngɔ ki na.
15 Chama-a, disse Eliseu. Giezi chamou-a e ela apareceu à porta.
16 A Elize wì suu pye fɔ: «Yelapanna anmɛ yɛgɛ, ma yaa pinambyɔ yigi wa ma kɛyɛn yi ni.»
16 Eliseu disse-lhe: Por esse tempo, daqui a um ano, acariciarás um filho. Não, meu senhor, respondeu ela, não zombes de tua escrava, ó homem de Deus!
17 Konaa ki ni fuun, a ki jɛlɛ wì si kaa kugbɔ lɛ ma pinambyɔ se ki yelapanna, ki wagati nuŋgba wi ni, paa yɛgɛ ŋga Elize wìla ki yo wi kan we.
17 E a mulher concebeu. No ano seguinte, à mesma época, como tinha predito Eliseu, ela deu à luz um filho.
18 Kona, a pyɔ wì si yiri ma lɛ. Pilige ka, a wì si yiri ma kari wi to wi kɔrɔgɔ wa yarilire kɔnfɛnnɛ pe tanla.
18 O menino cresceu. Um dia em que ele fora ter com seu pai junto dos ceifadores,
19 A wì si kaa fo ma gbele maa to wi pye fɔ: «Yɛyi na go! Yɛyi na go!»
19 disse-lhe: Oh, minha cabeça, minha cabeça! Leva-o à sua mãe, disse o pai a um escravo.
20 A tunmbyee wì si pyɔ wi lɛ ma saa wi kan wi nɔ wi yeri. Pyɔ wìla koro ma cɛn wa wi nɔ wi kanŋguuro ti na, fɔ ma saa gbɔn yɔnlɔfugo ki na, mɛɛ ku.
20 Este levou-o e entregou-o à sua mãe. O menino ficou nos joelhos da mãe até meio-dia, e morreu.
21 Kona, a jɛlɛ wì si lugu pyɔ wi ni wa sanŋgazo wi go na, ma saa wi sinŋge wa Yɛnŋɛlɛ lere wi sinlɛyaraga ki na, mɛɛ kɔrɔ ki tɔn wi na ma yiri.
21 Ela subiu, colocou o menino na cama do homem de Deus, fechou a porta e saiu.
22 A wì suu pɔlɔ wi yeri maa pye fɔ: «Mi yɛn nɔɔ yɛnri, maga yaga ma tunmbyee lefɔnŋɔ nuŋgba torogo laga na kan konaa sofile nɔ nuŋgba ni. Mi yaa kari fyaw wa Yɛnŋɛlɛ lere wi yeri mbe pan.»
22 Chamou o marido e disse-lhe: Manda comigo um escravo e uma jumenta, para que eu vá à casa do homem de Deus e volte.
23 A wi pɔlɔ wì suu yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi na, a ma nɛɛ kee wa wi yeri nala? Nala woro yevɔnŋgɔ fɛti nakoma cɛnpilige.»
23 Ele disse-lhe: Por que vais ter com ele hoje? Não é lua nova, nem sábado. Fica tranqüilo, respondeu ela.
24 A jɛlɛ wì si ti a pè sofile jɔngɔ ki taga sofile nɔ wi na. A wì si lugu ma cɛn, mɛɛ wi tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Ta fyɛɛlɛ maa kee na ni. Na mi sigi yo ma kan mbe yo ma yere, maga ka yere na ni konɔ.»
24 Mandou selar a jumenta e disse ao escravo: Conduze-me, apressa-te, não me detenhas em caminho sem que eu te diga.
25 A jɛlɛ wì si kari wa Yɛnŋɛlɛ lere wi yeri wa Karimɛli yanwiga ki na.
25 Ela partiu e chegou aonde estava o homem de Deus, no monte Carmelo. O homem de Deus, vendo-a de longe, disse ao seu servo Giezi: Aí vem a sunamita;
26 Koni fe ma saa fili maa yewe ma yo fɔ: ‹Yiŋgi kala yɛn wa? Ma pɔlɔ wo naa ma pyɔ wi ni pe yɛn ŋgbaanla le?› » (A Gehazi wì si saa jɛlɛ wi yewe).
26 corre-lhe ao encontro e pergunta-lhe se ela vai bem, como vai o seu marido e o seu filho. Ela respondeu: Tudo vai bem.
27 Naa jɛlɛ wìla ka saa gbɔn wa Yɛnŋɛlɛ lere wi tanla wa Karimɛli yanwiga ki na, a wì si tigi ma Yɛnŋɛlɛ lere wi tɔɔrɔ ti yigi. A Gehazi wì si fulo wi tanla na jaa mboo wɔnrɔgɔ mboo laga wa. Ɛɛn fɔ, a Yɛnŋɛlɛ lere wì sho fɔ: «Wi yaga yɛw, katugu wi nawa pi yɛn ma tanga wi na, ma si yala Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi wogo ki lara na na, li sigi naga na na.»
27 Mas chegando junto do homem de Deus na montanha, pegou-lhe os pés. Giezi aproximou-se para afastá-la, mas o homem de Deus disse-lhe: Deixa-a; sua alma está cheia de amargura e o Senhor me oculta o motivo, nada me revelou.
28 Kona, a jɛlɛ wì sho fɔ: «Na tafɔ, mìla yo mi yɛn na pinambyɔ jaa ma yeri le? Mi sila ki yo ma kan ma yo maga kanla fanla le?»
28 A mulher disse: Pedi eu porventura um filho ao meu senhor? Não te disse que não zombasses de mim?
29 A Elize wì si Gehazi wi pye fɔ: «Ma kurusijara wi pɔ wa ma sɛnnɛ, mala kanŋgala li lɛ ma kɛɛ, ma kari wa Sunɛmu ca. Na maga fili lere ni wa konɔ, maga kaa shari. Lere wa ka sɔɔn shari fun, maga ka shɔ wi yeri. Na maga sa gbɔn wa, mala kanŋgala li taga wa pinambyɔ wi yɛgɛ ki na.»
29 Eliseu disse a Giezi: Põe o teu cinto, toma na mão o meu bastão e parte. Se encontrares alguém, não o saúdes; e se alguém te saudar, não lhe respondas. Porás o meu bastão no rosto do menino.
30 A pyɔ wi nɔ wì sho fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo li mɛgɛ ki na konaa mboro jate mbɔɔn ta go na, mi se kari mbɔɔn yaga.» Kona, a Elize wì si yiri ma pinlɛ wi ni ma kari.
30 A mãe do menino exclamou: Por Deus e pela tua vida, não te deixarei! Então Eliseu seguiu-a.
31 Kìla yala Gehazi wìla keli pe yɛgɛ ma saa gbɔn wa. A wì si kanŋgala li taga wa pinambyɔ wi yɛgɛ ki na. Ɛɛn fɔ yaraga ko ka kpɛ sila pye. Pe sila magala logo. Pyɔ wi sila si tigile. A wì si sɔngɔrɔ ma pan ma Elize wi fili, mɛɛ ki yo maa kan ma yo pyɔ wii yɛn mbe yiri.
31 Entretanto, Giezi, que os tinha precedido, pôs o bastão no rosto do menino; mas não houve voz, nem sinal de vida. Ele voltou a Eliseu e disse-lhe: O menino não despertou.
32 Naa Elize wìla ka saa gbɔn wa go sanga ŋa ni, pyɔ wi gboo wìla pye sinlɛsaga wa wi sinlɛyaraga ki na.
32 Eliseu entrou na casa, onde estava o menino morto em cima da cama.
33 Wi yeŋgɔlɔ wa go, a wì si kɔrɔ ki tɔn pe yɛɛ na poro leele shyɛn, mɛɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
33 Entrou, fechou a porta atrás de si e do morto, e orou ao Senhor.
34 A wì si lugu wa sinlɛyaraga ki na ma sinlɛ pyɔ wi na, maa yɔn ki taga pyɔ wi yɔn ki na, maa yɛngɛlɛ ke taga pyɔ wi yɛngɛlɛ ke na, konaa maa kɛyɛn yi taga pyɔ wi kɛyɛn yi na. Maa ta wìla pye ma fɔli wa pyɔ wi go na, a pyɔ wi wire tì sigi lɛ na weri.
34 Depois, subiu à cama, deitou-se em cima do menino, colocou seus olhos sobre os olhos dele, suas mãos sobre as mãos dele, e enquanto estava assim estendido, o corpo do menino aqueceu-se.
35 Ko puŋgo na, a Elize wì si yiri na yanriyanri wa go nawa, mɛɛ sɔngɔrɔ ma saa sinlɛ pyɔ wi na naa. Kona, a pyɔ wì si jiri ma saa ta jirisaga kɔlɔshyɛn, mɛɛ wi yɛngɛlɛ ke yɛngɛ.
35 Eliseu levantou-se, deu algumas voltas pelo quarto, tornou a subir e estendeu-se sobre o menino; este espirrou sete vezes e abriu os olhos.
36 A Elize wì si Gehazi wi yeri maa pye fɔ: «Kari ma sa Sunɛmu ca fɛnnɛ jɔ wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì si saa wi yeri. A jɛlɛ wì si pan le Elize wi tanla. A Elize wì suu pye fɔ: «Ma pinambyɔ wi lɛ!»
36 Eliseu chamou Giezi e disse-lhe: Chama a sunamita; o que ele fez. Ela entrou e Eliseu disse-lhe: Toma o teu filho.
37 A jɛlɛ wì si saa to Elize wi jegele, maa yɛgɛ ki jiile wa tara maa gbɔgɔ, mɛɛ jɛn ma yiri maa pyɔ wi lɛ ma yiri wi ni.
37 Então ela veio e lançou-se aos pés de Eliseu, prostrando-se por terra. Em seguida tomou o filho e saiu.
38 Kona, a Elize wì si sɔngɔrɔ ma kari wa Giligali ca. Kìla yala ki wagati wi ni, fuŋgo ki yɛn wa tara ti ni. A Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ pè si pan ma gbogolo wa Elize wi yɛgɛ sɔgɔwɔ. A wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Yiri ma nɛgɛdaga gbeŋɛ wi taga ma yaakara sɔgɔ Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ pe kan.»
38 Quando Eliseu voltou a Gálgala, a fome devastava a terra. Estando os filhos dos profetas sentados diante dele, disse ao seu servo: Toma uma panela grande e prepara uma sopa para os filhos dos profetas.
39 Kona, pe ni, a nuŋgba si yiri ma kari wa wasege ki ni mbe sa sɛgɛwɛrɛ lagaja. A wì si saa yantirige ka yan, mɛɛ ki pire ta cɔ maa derege ki yin. Naa wìla kaa sɔngɔrɔ ma pan ca, a pè siri kɔɔnlɔ kporo kporo mari le wa nɛgɛdaga wi ni yaakara sɔgɔworo ti na. Ɛɛn fɔ, lere kpɛ sila ki yaara ti cɛnlɛ li jɛn.
39 Foi um deles ao campo para colher legumes, e encontrou uma planta silvestre; colheu dela coloquíntidas selvagens, encheu o manto, voltou para casa e cortou-as em pedaços dentro da panela da sopa, sem saber o que era.
40 Ti peŋgɔlɔ, a pè siri ko mari kan leele pe yeri pe ka. Naa pàa kaa ti nɛnɛ sanga ŋa ni, a pè si jɔrɔgɔ ma yo fɔ: «E, Yɛnŋɛlɛ lere, legboyaraga ki yɛn wa nɛgɛdaga wi ni.» Kì pye ma, pe sila ya mberi ka.
40 Serviu-se a refeição aos homens. Logo, porém, que provaram da sopa, puseram-se a gritar: Homem de Deus, a morte está na panela! E não puderam comer.
41 Kona, a Elize wì sho fɔ: «Ye pan muwɛ ni na kan.» Pè kaa pan pi ni, a wì si pa ko ma le wa nɛgɛdaga wi ni, mɛɛ yo fɔ: «Yaa yaakara ti kaan leele pe yeri paa kaa.» Kì pye ma, yaakara nda tìla pye wa nɛgɛdaga wi ni, yaripege sila pye wa ti ni naa.
41 Eliseu disse-lhes: Trazei-me farinha. Jogou farinha na panela e disse: Serve agora, para que todos comam. E não havia mais nada ruim na panela.
42 Pilige ka, a naŋa wà si yiri wa Baali Shalisha ca ma pan yarilire fɔnndɔ koŋgbannda ni Yɛnŋɛlɛ lere wi kan. Tìla pye buru pyɔ nafa, ŋa pè gbegele ɔrizhi muwɛ ni, naa bile fɔnŋɔ ni wa wi kasha ki ni. A Elize wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Ki yaakara nda ti yɛɛlɛ leele pe na peri ka.»
42 Veio um homem de Baalsalisa, que trazia ao homem de Deus, à guisa de primícias, vinte pães de cevada e trigo novo no seu saco. Dá-os a esses homens, disse Eliseu, para que comam.
43 Ɛɛn fɔ, a wi tunmbyee wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Mi yaa ki yaakara nda ti yɛɛlɛ mɛlɛ lere cɛnmɛ na?»
43 Seu servo respondeu: Como poderei dar de comer a cem pessoas com isto? Dá-os a esses homens, repetiu Eliseu, para que comam. Eis o que diz o Senhor: Comerão e ainda sobrará.
44 A tunmbyee wì si yaakara ti tɛgɛ leele pe yɛgɛ sɔgɔwɔ. A pè ka ma tin, a tà koro paa yɛgɛ ŋga na Yawe Yɛnŋɛlɛ làa ki yo we.
44 E deu-os ao povo. Comeram e ainda sobrou, como o Senhor tinha dito.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Reis 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.