2 Reis 4
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NTLH
1 Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ wa jɔ la pan Elize wi kɔrɔgɔ, ma pan ma gbele maa yɛnri ma yo fɔ: «Na pɔlɔ we, wo ŋa wìla pye ma tunmbyee wì ku. Mboro jate màga jɛn ma yo ma tunmbyee wìla pye na fyɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ. Kooŋga wìla penjara jin naŋa wa yeri, wo pan ma yo wi yaa na piile shyɛn pe yigi mbe sa pe pye wi kulolo.»
1 Certa mulher, que era viúva de um dos membros de um grupo de profetas , foi falar com Eliseu e disse: — O meu marido morreu. Como o senhor sabe, ele era um homem que
2 A Elize wì si jɛlɛ wi pye fɔ: «Yiŋgi mbe ya mbe pye ma kan? Yaraga ŋga ki yɛn ma yeri wa ma go, ki yo na kan.»
2 Eliseu perguntou: — O que posso fazer por você? Diga! O que é que você tem em casa? — Não tenho nada, a não ser um jarro pequeno de azeite! — respondeu a mulher.
3 Kona, a Elize wì suu pye fɔ: «Kari ma sa leyaara yɛnri ma cɛnyɛɛnlɛ pe ni fuun pe yeri lɛgɛrɛ. Mari yɛnri lɛgɛrɛ.
3 Eliseu disse: — Vá pedir que os seus vizinhos lhe emprestem muitas vasilhas vazias.
4 Ko puŋgo na, ma sa ye wa ma go, mboro naa ma piile pe ni, ye kɔɔrɔ ti tɔnndɔ ye yɛɛ na. Ma sila sinmɛ pi kanŋgi wa ki leyaara ti ni fuun ti ni; nda ka yin mari tɛgɛ kanŋgaga na.»
4 Depois você e os seus filhos entrem em casa, fechem a porta e comecem a derramar azeite nas vasilhas. E vão pondo de lado as que forem ficando cheias.
5 A jɛlɛ wì si yiri le ma kari, mɛɛ saa ye wa go, wo naa wi pinambiile pe ni, ma go ki tɔn pe yɛɛ na. A wi pinambiile pe nɛɛ leyaara ti kaan wi yeri, a wi nɛɛ ti yinni sinmɛ pi ni.
5 Então a mulher foi para casa com os filhos, fechou a porta, pegou o pequeno jarro de azeite e começou a derramar o azeite nas vasilhas, conforme os seus filhos iam trazendo.
6 Naa leyaara ti ni fuun tìla kaa yin, a jɛlɛ wì suu pinambyɔ wi pye fɔ: «Leyaraga ka fulo laga na kan naa.» Ɛɛn fɔ, a pyɔ wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Leyaraga ka yɛgɛ woro wa naa.» Kona, a sinmɛ pì si yere.
6 Quando todas as vasilhas estavam cheias, ela perguntou se havia mais alguma. — Essa foi a última! — respondeu um dos filhos. Então o azeite parou de correr.
7 A jɛlɛ wì si yiri ma saa ki yɛgɛ yo Yɛnŋɛlɛ lere wi kan. A Yɛnŋɛlɛ lere wì sho fɔ: «Kari ma sa sinmɛ pi pɛrɛ mɔɔ fɔgɔ ki tɔn ki penjara ti ni. Nda ka koro, mboro naa ma pinambiile pe ni, yaa ye yɛɛ kala yɔngɔ ti ni.»
7 Ela foi e contou ao profeta Eliseu. Aí ele disse: — Venda o azeite e pague todas as suas dívidas. Ainda vai sobrar dinheiro para você e os seus filhos irem vivendo.
8 Pilige ka Elize wìla pye na toro wa Sunɛmu ca. Ma si yala, jɛlɛ yarijɛndɛ tafɔ wà la pye wa ki ca ki ni; a wo si Elize wi yɛnri ŋgbanga ma yo wi sa li wa wi go. Maga lɛ le ko pilige ko na, sanga o sanga Elize wi kaa toro le ki ca ki ni, wi ma yere le ma saa li wa jɛlɛ wi go.
8 Um dia Eliseu foi até a cidade de Suném, onde morava uma mulher rica. Ela o convidou para uma refeição, e daí em diante, sempre que ia a Suném, Eliseu tomava as suas refeições na casa dela.
9 A jɛlɛ wì si kaa wi pɔlɔ wi pye fɔ: «Wele, mìgi jɛn ma yo ki naŋa ŋa wi maa toro laga we yeri sanga pyew, wi yɛn Yɛnŋɛlɛ li lere kpoyi.
9 Ela disse ao seu marido: — Tenho a certeza de que esse homem que vem sempre aqui é um santo homem de Deus.
10 Ki yaga we yumbyɔ jɛɛlɛ wa kan wi kan wa we sanŋgazo wi go na. We sinlɛyaraga, naa tabali, naa jɔngɔ konaa fitanla tɛgɛ wa wi kan. Pa kona wiga pan laga we yeri sanga o sanga, wi yaa wɔnlɔ wa wi ni.»
10 Vamos construir um quarto pequeno na parte de cima da casa e vamos pôr ali uma cama, uma mesa, uma cadeira e uma lamparina. E assim, quando ele vier nos visitar, poderá ficar lá.
11 Pilige ka, a Elize wì si kari wa Sunɛmu ca, mɛɛ saa ye wa ki yumbyɔ wi ni wa sanŋgazo wi go na ma sinlɛ wa.
11 Um dia Eliseu voltou a Suném e subiu ao seu quarto para descansar.
12 A Elize wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ Gehazi wi pye fɔ: «Kari ma sa ki Sunɛmu ca fɛnnɛ jɔ ŋa wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì si kari ma saa wi yeri wi kan. A jɛlɛ wì si pan ma yere Elize wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
12 Ele disse a Geazi, o seu empregado, que fosse chamar a dona da casa. Quando ela chegou,
13 A Elize wì si Gehazi wi pye fɔ: «Ki yo jɛlɛ wi kan fɔ wùu yɛɛ te maga kajɛŋgɛ ŋga ki ni fuun ki pye we kan. Koni yiŋgi wila jaa we pye wi kan? Wila jaa we sa para wi sɛnrɛ na wunlunaŋa wi ni lee nakoma maliŋgbɔɔnlɔ to wi ni?»
13 Eliseu disse a Geazi: — Pergunte o que eu posso fazer por ela para pagar todo o trabalho que ela tem tido, cuidando de nós. Talvez ela queira que eu vá falar em favor dela com o rei ou com o comandante do exército. Mas a mulher respondeu: — Eu tenho tudo o que preciso aqui, no meio do meu povo.
14 Kona, a Elize wì si Gehazi wi yewe ma yo fɔ: «Kì kaa pye yɛɛn, yiŋgi we mbe ya pye wi kan?»
14 Eliseu perguntou a Geazi: — Então o que posso fazer por ela? Ele disse: — Bem, a mulher não tem filhos, e o marido dela é velho.
15 A Elize wì sho fɔ: «Wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì suu yeri. A jɛlɛ wì si pan ma yere le yeyɔngɔ ki na.
15 — Diga a ela que venha aqui! — ordenou Eliseu. Ele a chamou, e ela foi e ficou na porta.
16 A Elize wì suu pye fɔ: «Yelapanna anmɛ yɛgɛ, ma yaa pinambyɔ yigi wa ma kɛyɛn yi ni.»
16 Então Eliseu disse: — No ano que vem, por este tempo, você carregará um filho no colo. A mulher exclamou: — Por favor, não minta para mim! O senhor é um homem de Deus!
17 Konaa ki ni fuun, a ki jɛlɛ wì si kaa kugbɔ lɛ ma pinambyɔ se ki yelapanna, ki wagati nuŋgba wi ni, paa yɛgɛ ŋga Elize wìla ki yo wi kan we.
17 Mas, como Eliseu tinha dito, no ano seguinte, no tempo marcado, ela deu à luz um filho.
18 Kona, a pyɔ wì si yiri ma lɛ. Pilige ka, a wì si yiri ma kari wi to wi kɔrɔgɔ wa yarilire kɔnfɛnnɛ pe tanla.
18 Alguns anos depois, no tempo da colheita, o menino saiu para se encontrar com o pai, que estava no campo com os trabalhadores que faziam a colheita.
19 A wì si kaa fo ma gbele maa to wi pye fɔ: «Yɛyi na go! Yɛyi na go!»
19 De repente, ele começou a gritar para o pai: — Ai! Que dor de cabeça! Então o pai disse a um dos empregados: — Leve o menino para a mãe.
20 A tunmbyee wì si pyɔ wi lɛ ma saa wi kan wi nɔ wi yeri. Pyɔ wìla koro ma cɛn wa wi nɔ wi kanŋguuro ti na, fɔ ma saa gbɔn yɔnlɔfugo ki na, mɛɛ ku.
20 O empregado carregou o menino até o lugar onde a mãe estava. Ela ficou com ele no colo até o meio-dia, e então ele morreu.
21 Kona, a jɛlɛ wì si lugu pyɔ wi ni wa sanŋgazo wi go na, ma saa wi sinŋge wa Yɛnŋɛlɛ lere wi sinlɛyaraga ki na, mɛɛ kɔrɔ ki tɔn wi na ma yiri.
21 Aí ela o carregou para o quarto de Eliseu e o pôs na cama. Depois saiu e fechou a porta.
22 A wì suu pɔlɔ wi yeri maa pye fɔ: «Mi yɛn nɔɔ yɛnri, maga yaga ma tunmbyee lefɔnŋɔ nuŋgba torogo laga na kan konaa sofile nɔ nuŋgba ni. Mi yaa kari fyaw wa Yɛnŋɛlɛ lere wi yeri mbe pan.»
22 Então chamou o marido e disse: — Mande um empregado trazer uma jumenta. Eu preciso ir falar com o profeta Eliseu. Volto o mais depressa que puder.
23 A wi pɔlɔ wì suu yewe ma yo fɔ: «Yiŋgi na, a ma nɛɛ kee wa wi yeri nala? Nala woro yevɔnŋgɔ fɛti nakoma cɛnpilige.»
23 O marido perguntou: — Por que você vai falar com ele hoje? Hoje não é sábado nem dia de — Não faz mal! — respondeu ela.
24 A jɛlɛ wì si ti a pè sofile jɔngɔ ki taga sofile nɔ wi na. A wì si lugu ma cɛn, mɛɛ wi tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Ta fyɛɛlɛ maa kee na ni. Na mi sigi yo ma kan mbe yo ma yere, maga ka yere na ni konɔ.»
24 Aí mandou que pusessem os arreios na jumenta e ordenou ao empregado: — Faça o animal andar o mais depressa que puder e só pare quando eu mandar.
25 A jɛlɛ wì si kari wa Yɛnŋɛlɛ lere wi yeri wa Karimɛli yanwiga ki na.
25 E assim ela saiu e foi para o monte Carmelo, onde Eliseu estava. Quando ela ainda estava um pouco longe, Eliseu a viu chegando e disse ao seu empregado Geazi: — Veja! A mulher de Suném vem vindo aí.
26 Koni fe ma saa fili maa yewe ma yo fɔ: ‹Yiŋgi kala yɛn wa? Ma pɔlɔ wo naa ma pyɔ wi ni pe yɛn ŋgbaanla le?› » (A Gehazi wì si saa jɛlɛ wi yewe).
26 Corra até lá e pergunte se tudo está bem com ela, com o marido e com o filho. A mulher disse a Geazi que estava tudo bem;
27 Naa jɛlɛ wìla ka saa gbɔn wa Yɛnŋɛlɛ lere wi tanla wa Karimɛli yanwiga ki na, a wì si tigi ma Yɛnŋɛlɛ lere wi tɔɔrɔ ti yigi. A Gehazi wì si fulo wi tanla na jaa mboo wɔnrɔgɔ mboo laga wa. Ɛɛn fɔ, a Yɛnŋɛlɛ lere wì sho fɔ: «Wi yaga yɛw, katugu wi nawa pi yɛn ma tanga wi na, ma si yala Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi wogo ki lara na na, li sigi naga na na.»
27 porém, quando chegou ao lugar onde Eliseu estava, ela se ajoelhou diante dele e abraçou os seus pés. Geazi ia tirá-la dali, mas Eliseu disse: — Não faça isso! Você não está vendo que ela está muito aflita? E o
28 Kona, a jɛlɛ wì sho fɔ: «Na tafɔ, mìla yo mi yɛn na pinambyɔ jaa ma yeri le? Mi sila ki yo ma kan ma yo maga kanla fanla le?»
28 Então a mulher disse a Eliseu: — Senhor, por acaso, eu lhe pedi um filho? Não lhe pedi que não me enganasse?
29 A Elize wì si Gehazi wi pye fɔ: «Ma kurusijara wi pɔ wa ma sɛnnɛ, mala kanŋgala li lɛ ma kɛɛ, ma kari wa Sunɛmu ca. Na maga fili lere ni wa konɔ, maga kaa shari. Lere wa ka sɔɔn shari fun, maga ka shɔ wi yeri. Na maga sa gbɔn wa, mala kanŋgala li taga wa pinambyɔ wi yɛgɛ ki na.»
29 Eliseu virou-se para Geazi e disse: — Apronte-se, pegue o meu bastão e vá. Não pare para cumprimentar ninguém que você encontrar e, se alguém cumprimentar você, não perca tempo respondendo. Vá direto e ponha o meu bastão em cima do menino.
30 A pyɔ wi nɔ wì sho fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ na yinwege wolo li mɛgɛ ki na konaa mboro jate mbɔɔn ta go na, mi se kari mbɔɔn yaga.» Kona, a Elize wì si yiri ma pinlɛ wi ni ma kari.
30 Mas a mulher disse a Eliseu: — Juro pelo Aí Eliseu se levantou e foi com ela.
31 Kìla yala Gehazi wìla keli pe yɛgɛ ma saa gbɔn wa. A wì si kanŋgala li taga wa pinambyɔ wi yɛgɛ ki na. Ɛɛn fɔ yaraga ko ka kpɛ sila pye. Pe sila magala logo. Pyɔ wi sila si tigile. A wì si sɔngɔrɔ ma pan ma Elize wi fili, mɛɛ ki yo maa kan ma yo pyɔ wii yɛn mbe yiri.
31 Geazi foi na frente deles e colocou o bastão em cima do menino. Porém ele não soltou nenhum gemido, nem havia nele qualquer outro sinal de vida. Então Geazi voltou para encontrar Eliseu e disse: — O menino não acordou.
32 Naa Elize wìla ka saa gbɔn wa go sanga ŋa ni, pyɔ wi gboo wìla pye sinlɛsaga wa wi sinlɛyaraga ki na.
32 Quando Eliseu chegou, entrou sozinho no quarto e viu o menino morto na cama.
33 Wi yeŋgɔlɔ wa go, a wì si kɔrɔ ki tɔn pe yɛɛ na poro leele shyɛn, mɛɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
33 Então fechou a porta e orou a Deus, o Senhor .
34 A wì si lugu wa sinlɛyaraga ki na ma sinlɛ pyɔ wi na, maa yɔn ki taga pyɔ wi yɔn ki na, maa yɛngɛlɛ ke taga pyɔ wi yɛngɛlɛ ke na, konaa maa kɛyɛn yi taga pyɔ wi kɛyɛn yi na. Maa ta wìla pye ma fɔli wa pyɔ wi go na, a pyɔ wi wire tì sigi lɛ na weri.
34 Depois deitou-se sobre o menino, pondo a sua boca sobre a boca dele, os olhos sobre os olhos e as mãos sobre as mãos. Quando Eliseu se deitou sobre o menino, o corpo da criança começou a esquentar.
35 Ko puŋgo na, a Elize wì si yiri na yanriyanri wa go nawa, mɛɛ sɔngɔrɔ ma saa sinlɛ pyɔ wi na naa. Kona, a pyɔ wì si jiri ma saa ta jirisaga kɔlɔshyɛn, mɛɛ wi yɛngɛlɛ ke yɛngɛ.
35 Eliseu levantou-se e andou de um lado para outro do quarto. Depois voltou e deitou-se de novo sobre o menino. Aí o menino espirrou sete vezes e abriu os olhos.
36 A Elize wì si Gehazi wi yeri maa pye fɔ: «Kari ma sa Sunɛmu ca fɛnnɛ jɔ wi yeri wa na kan.» A Gehazi wì si saa wi yeri. A jɛlɛ wì si pan le Elize wi tanla. A Elize wì suu pye fɔ: «Ma pinambyɔ wi lɛ!»
36 Então Eliseu chamou Geazi e mandou que ele chamasse a mãe. Quando a mulher entrou, Eliseu disse: — Pegue o seu filho.
37 A jɛlɛ wì si saa to Elize wi jegele, maa yɛgɛ ki jiile wa tara maa gbɔgɔ, mɛɛ jɛn ma yiri maa pyɔ wi lɛ ma yiri wi ni.
37 Ela caiu aos pés de Eliseu e encostou o rosto no chão. Depois pegou o filho e saiu.
38 Kona, a Elize wì si sɔngɔrɔ ma kari wa Giligali ca. Kìla yala ki wagati wi ni, fuŋgo ki yɛn wa tara ti ni. A Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ pè si pan ma gbogolo wa Elize wi yɛgɛ sɔgɔwɔ. A wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Yiri ma nɛgɛdaga gbeŋɛ wi taga ma yaakara sɔgɔ Yɛnŋɛlɛ yɔn sɛnrɛ yofɛnnɛ pe fɔrɔgɔfɛnnɛ pe kan.»
38 Certa vez, quando havia falta de alimentos naquela terra, Eliseu voltou a Gilgal. Enquanto estava ensinando um grupo de profetas , ele mandou que o seu empregado pusesse uma panela grande no fogo e fizesse um cozido para eles.
39 Kona, pe ni, a nuŋgba si yiri ma kari wa wasege ki ni mbe sa sɛgɛwɛrɛ lagaja. A wì si saa yantirige ka yan, mɛɛ ki pire ta cɔ maa derege ki yin. Naa wìla kaa sɔngɔrɔ ma pan ca, a pè siri kɔɔnlɔ kporo kporo mari le wa nɛgɛdaga wi ni yaakara sɔgɔworo ti na. Ɛɛn fɔ, lere kpɛ sila ki yaara ti cɛnlɛ li jɛn.
39 Então um dos profetas saiu para o campo a fim de apanhar ervas. Ele achou uma trepadeira que dava umas frutas amargas e apanhou todas as que pôde carregar na sua capa . Então voltou, cortou as frutas em pedaços e jogou dentro da panela, não sabendo o que eram.
40 Ti peŋgɔlɔ, a pè siri ko mari kan leele pe yeri pe ka. Naa pàa kaa ti nɛnɛ sanga ŋa ni, a pè si jɔrɔgɔ ma yo fɔ: «E, Yɛnŋɛlɛ lere, legboyaraga ki yɛn wa nɛgɛdaga wi ni.» Kì pye ma, pe sila ya mberi ka.
40 O cozido foi servido aos homens, mas, assim que eles o provaram, começaram a gritar para Eliseu: — O cozido está envenenado! E não queriam comer.
41 Kona, a Elize wì sho fɔ: «Ye pan muwɛ ni na kan.» Pè kaa pan pi ni, a wì si pa ko ma le wa nɛgɛdaga wi ni, mɛɛ yo fɔ: «Yaa yaakara ti kaan leele pe yeri paa kaa.» Kì pye ma, yaakara nda tìla pye wa nɛgɛdaga wi ni, yaripege sila pye wa ti ni naa.
41 Então Eliseu pediu um pouco de farinha, jogou dentro da panela e disse: — Sirvam mais um pouco de cozido para todos. E o cozido que estava na panela já podia ser comido sem perigo.
42 Pilige ka, a naŋa wà si yiri wa Baali Shalisha ca ma pan yarilire fɔnndɔ koŋgbannda ni Yɛnŋɛlɛ lere wi kan. Tìla pye buru pyɔ nafa, ŋa pè gbegele ɔrizhi muwɛ ni, naa bile fɔnŋɔ ni wa wi kasha ki ni. A Elize wì suu tunmbyee lefɔnŋɔ wi pye fɔ: «Ki yaakara nda ti yɛɛlɛ leele pe na peri ka.»
42 Outra vez, um homem chegou de Baal-Salisa, trazendo para Eliseu vinte pães feitos com a primeira cevada que havia sido colhida naquele ano e também algumas espigas de cevada ainda verdes. Eliseu mandou que o seu empregado desse aquela comida ao grupo de profetas.
43 Ɛɛn fɔ, a wi tunmbyee wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Mi yaa ki yaakara nda ti yɛɛlɛ mɛlɛ lere cɛnmɛ na?»
43 Mas o empregado perguntou: — O senhor acha que isto dá para cem homens? Eliseu respondeu: — Entregue a eles, e eles comerão, pois o
44 A tunmbyee wì si yaakara ti tɛgɛ leele pe yɛgɛ sɔgɔwɔ. A pè ka ma tin, a tà koro paa yɛgɛ ŋga na Yawe Yɛnŋɛlɛ làa ki yo we.
44 Aí o empregado lhes deu a comida, e, como o Senhor tinha dito, todos comeram, e ainda sobrou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Reis 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.