1 Samuel 1
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Naŋa wà la pye wa Aramatayimu Zofimu ca, wa Efirayimu yanwira tara ti ni. Pàa pye naa yinri Ɛlikana. Ɛlikana to wo lawi ŋa Yerohamu. Yerohamu to wo lawi ŋa Elihu. Elihu to wo lawi ŋa Tohu. Tohu to wo lawi ŋa Zufu, wo la pye Efirayimu cɛnlɛ woo.
1 Havia um homem chamado Elcana, que vivia em Ramá, na região de Zufe, na região montanhosa de Efraim. Era filho de Jeroão, filho de Eliú, filho de Toú, filho de Zufe, da tribo de Efraim.
2 Jɛɛlɛ shyɛn pàa pye Ɛlikana wi yeri. Pàa pye na nuŋgba yinri Anna, na sanŋa wi yinri Penina. Piile la pye Penina wo yeri, ɛɛn fɔ Anna wo sila pyɔ se.
2 Elcana tinha duas esposas: a primeira se chamava Ana, e a segunda, Penina. Penina tinha filhos; Ana, porém, não os tinha.
3 Kìla pye yɛlɛ pyew, Ɛlikana wi ma yiri wa wi ca ma kari wa Silo ca mbe sa Yawe Yɛnŋɛlɛ na yawa pi ni fuun fɔ li gbɔgɔ mbe saara wɔ li yeri. Eli wi pinambiile shyɛn, Ofini naa Fineyasi, pa pàa pye wa ki laga ki ni; poro pàa pye Yawe Yɛnŋɛlɛ li saraga wɔfɛnnɛ wele.
3 Todos os anos, Elcana subia de sua cidade até Siló para adorar o S enhor dos Exércitos e oferecer sacrifícios a ele. Nesse tempo, os sacerdotes do S enhor eram Hofni e Fineias, os dois filhos de Eli.
4 Kìla pye, na Ɛlikana wiga saraga ki wɔ pilige ŋga ni, wi ma wi jɔ Penina, naa wi pinambiile pe ni fuun konaa wi sumborombiile pe ni fuun pe tasaga kan pe yeri.
4 Quando Elcana apresentava seu sacrifício, dava porções de carne à sua esposa Penina e a cada um dos filhos e filhas dela.
5 Ɛɛn fɔ Anna wo na, wi ma tasaga shyɛn kan wo yeri; katugu Anna kala làa wi ndanla, ali mbege ta Yawe Yɛnŋɛlɛ li sila ti wi pyɔ se.
5 A Ana, porém, dava uma porção especial, porque a amava, apesar de o S enhor não lhe ter dado filhos.
6 Anna wi yenjɔ Penina wìla pye naa nawa pi ŋgbanni naa jatere wi pinri wi na sanga pyew, katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ li sila wi kan pyɔ ni.
6 E sua rival a provocava e zombava dela, porque o S enhor não lhe tinha dado filhos.
7 Ki wogo kìla pye na piin ma yɛlɛ pyew. Sanga o sanga Anna wiga kari wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li go, Penina wi maa kayaŋga nii wi ni, fɔ wi maa gbele mbe koro ma wi se ka.
7 Todos os anos era a mesma coisa: Penina provocava Ana quando iam à casa do S enhor e, a cada vez, Ana chorava muito e ficava sem comer.
8 A wi pɔlɔ Ɛlikana wì suu yewe fɔ: «Anna, yiŋgi na ma nɛɛ gbele? Yiŋgi na, a mà sho ma se ka? Yiŋgi na mà si yɛgɛ san? Mi si mbɔnrɔ ma yeri pinambyɔ kɛ na wi le?»
8 “Ana, por que você chora?”, perguntava Elcana, seu marido. “Por que não come? Por que está tão triste? Será que não sou melhor para você do que dez filhos?”
9 (Ki yɔnlɔ li na) naa, pàa kaa li ma wɔ wa Silo ca, a Anna wì si yiri (ma kari wa shɛrigo gbɔgɔ ki ni). Kìla yala saraga wɔfɔ Eli wìla pye ma cɛn wa wi jɔngɔ ki na, wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li shɛrigo gbɔgɔ yeyɔngɔ ki kɔrɔ tige ki tanla.
9 Certa vez, depois que comeram e beberam em Siló, Ana se levantou. O sacerdote Eli estava sentado ao lado da entrada do templo do S enhor .
10 Anna wi nawa pìla tanga wi na fɔ jɛŋgɛ. A wì si gbele jɛŋgɛ ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
10 Ana estava muito angustiada e chorava sem parar enquanto orava ao S enhor .
11 Kona, a wì sigi yɔn fɔlɔ na li kɔn ma yo fɔ: «E, Yawe Yɛnŋɛlɛ mboro ŋa yawa pi ni fuun fɔ, mi ŋa ma tunmbyee na maga na jɔlɔgɔ ki wele, na maga jatere pye na na, na mɛɛ fɛgɛ na na, na maga pinambyɔ kan mi ŋa ma tunmbyee na yeri, mi yaa wi kan mboro ŋa Yawe Yɛnŋɛlɛ ma yeri wi yinwege piliye yi ni fuun ni. Yunŋguluwo se ka ye wa wi go.»
11 Então fez o seguinte voto: “Ó S enhor dos Exércitos, se olhares com atenção para o sofrimento de tua serva, se responderes à minha oração e me deres um filho, eu o dedicarei para sempre ao S enhor , e o cabelo dele nunca será cortado”.
12 Naa Anna wila kaa na yɛnri na mɔni Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ sɔgɔwɔ, a Eli wi nɛɛ wi yɔn ki wele.
12 Enquanto ela fazia sua oração ao S enhor , Eli a observava.
13 Anna wìla pye na yɛnri wa wi yɛɛ nawa, wi yɔngbasɛɛrɛ tìla pye na tigile, ɛɛn fɔ pe sila pye naa sɛnyoro to nuru. A Eli wì sigi jate ndɛɛ wì tin sinmɛ ni.
13 Viu que os lábios dela se moviam, mas, como não ouvia som algum, pensou que ela estivesse bêbada.
14 A Eli wì suu pye fɔ: «Ma yaa ma sinndire ti pye sa gbɔn wagati wiwiin? Kari ma sɔɔn duvɛn wi laga ma yɛɛ na.»
14 “Até quando vai se embriagar?”, disse ele. “Largue esse vinho!”
15 A Anna wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ayoo na tafɔ, mii duvɛn wɔ, mii si sinmɛ wɛlɛwɛ pa yɛgɛ wɔ. Mi yɛn jɛlɛ ŋa wi jatere wì piri wi na. Ɛɛn fɔ na nawa sɛnrɛ to mì pye na yuun Yawe Yɛnŋɛlɛ li kan.
15 Ana respondeu: “Meu senhor, não bebi vinho, nem outra coisa mais forte. Eu estava derramando meu coração diante do S enhor , pois sou uma mulher profundamente triste.
16 Maga ka mi ŋa ma tunmbyee na jate paa jɛlɛ ŋa wi sɔ wii yɔn wa yɛn. Maga ki yan mì yɛnri ma mɔ, kayaŋga gbɔgɔ ki yɛn na ni, a na jatere wì piri na na fɔ jɛŋgɛ.»
16 Não pense que sou uma mulher sem caráter! Estava apenas orando por causa de minha grande angústia e aflição”.
17 Kona, a Eli wì suu pye fɔ: «Ta kee yɛyinŋge na! Ŋga mà yɛnri Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ li yeri, ligi kan ma yeri.»
17 “Nesse caso, vá em paz”, disse Eli. “Que o Deus de Israel lhe conceda o que você pediu.”
18 A Anna wì sho fɔ: «Mi ŋa ma tunmbyee, Yɛnŋɛlɛ sa ti mbe yinmɛ ta ma yɛgɛ sɔgɔwɔ!» Kona, a wì si yiri ma kari ma saa ka. A wi yɛgɛ cɛnwɛ pì si kanŋga.
18 “Muito obrigada!”, exclamou ela. Então Ana voltou e começou a se alimentar novamente, e seu rosto já não estava triste.
19 Ki goto yirifaga ki na, a Ɛlikana naa wi go woolo pe ni pè si yiri ma saa fɔli Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ sɔgɔwɔ mali gbɔgɔ. Ko puŋgo na, a pè si sɔngɔrɔ ma kari wa pe yeri wa Arama ca. A Ɛlikana wì si fili wi jɔ Anna wi ni. A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si kajɛŋgɛ pye maa kan.
19 Na manhã seguinte, a família toda se levantou bem cedo e foi adorar o S enhor novamente. Depois, voltaram para casa, em Ramá. Elcana teve relações com Ana, e o S enhor se lembrou dela.
20 Naa wagati wà la kaa toro, a Anna wì si kugbɔ lɛ ma pinambyɔ se. A wì suu mɛgɛ taga naa yinri Samiyɛli, katugu wìla yo fɔ: «Mùu yɛnri Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri.»
20 No devido tempo, Ana engravidou e teve um filho. Ela lhe deu o nome de Samuel, e disse: “Eu o pedi ao S enhor ”.
21 Ki yɛlɛ li lurumbanna, Anna wi pɔlɔ Ɛlikana wì si kari naa wa Silo ca wo naa wi go woolo pe ni fuun pe ni, mbe sa saraga ŋga pe maa woo Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri yɛlɛ pyew ki wɔ, konaa mbe yɔn fɔlɔ na pàa lɛ li tɔn.
21 No ano seguinte, Elcana e sua família fizeram a viagem anual para oferecer sacrifícios ao S enhor e cumprir seu voto.
22 Ɛɛn fɔ Anna wo sila kari pe ni, katugu wìla wi pɔlɔ wi pye fɔ: «Pyɔ na wiga ka laga yinnɛ na sanga ŋa ni, pa mi yaa kari wi ni wa Silo ca mboo kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri, kona wi yaa koro wa suyi.»
22 Ana, porém, não foi. “Vamos esperar até o menino ser desmamado”, disse ela ao marido. “Então o levarei ao S enhor e o deixarei lá para sempre.”
23 A wi pɔlɔ Ɛlikana wì sho fɔ: «Ŋga kì yɔn ma yɛgɛ na, ma ko pye. Ma koro laga wi ni fɔ wi sa laga yinnɛ na. Ŋga ki wa, Yawe Yɛnŋɛlɛ li sɛnyoro to mbe yɔn fili cɛ!» A Anna wì si koro wa ma pyɔ wi baro fɔ ma saa wi laga yinnɛ na.
23 “Faça como lhe parecer melhor”, respondeu Elcana. “Fique aqui até ele desmamar, e que o S enhor a ajude a cumprir sua promessa.” Então ela ficou em casa e cuidou de seu filho até desmamá-lo.
24 Naa wìla kaa pyɔ wi laga yinnɛ na, a wì si kari wi ni, naa napɔlɔ nuŋgba ni, ŋa wìla ta yɛlɛ taanri, naa muwɛ culo kɛ ni konaa sɛlɛgɛ kasha yɛnlɛ nuŋgba duvɛn ni, wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li go ki ni, wa Silo ca. Pinambile làa pye jɛɛlɛ bere.
24 Quando o menino foi desmamado, Ana o levou à casa do S enhor em Siló, embora ele ainda fosse pequeno. Também levou um novilho de três anos para o sacrifício, um cesto de farinha e uma vasilha de couro cheia de vinho.
25 A pè si napɔlɔ wi kɔnli mɛɛ kari pinambile li ni Eli wi kan.
25 Depois que sacrificaram o novilho, levaram o menino a Eli,
26 A Anna wì sho fɔ: «Na tafɔ, na kala yaga. Na tafɔ, mì wugu ma kan fɔ muwi mi yɛn jɛlɛ ŋa wìla pan ma yere na ma tanla, na ki laga ŋga ki na, ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
26 e Ana lhe disse: “Com certeza o senhor se lembra de mim. Sou a mulher que esteve aqui anos atrás, orando ao S enhor .
27 Mìla pye na yɛnri ki pyɔ ŋa wo kala na. Ŋga mìla pye na yɛnri, Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi kan na yeri.
27 Pedi ao S enhor que me desse este menino, e o S enhor atendeu a meu pedido.
28 Ki kala na, mi fun mì pan mboo kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri. Wi yaa kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri wi yinwege piliye yi ni fuun ni.»
28 Agora, eu o dedico ao S enhor . Por toda a sua vida ele pertencerá ao S enhor ”. E ali adoraram o S enhor .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.