1 Samuel 1
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs BKJ
1 Naŋa wà la pye wa Aramatayimu Zofimu ca, wa Efirayimu yanwira tara ti ni. Pàa pye naa yinri Ɛlikana. Ɛlikana to wo lawi ŋa Yerohamu. Yerohamu to wo lawi ŋa Elihu. Elihu to wo lawi ŋa Tohu. Tohu to wo lawi ŋa Zufu, wo la pye Efirayimu cɛnlɛ woo.
1 Ora, havia um certo homem de Ramataim-Zofim, do monte Efraim, e o seu nome era Elcana, o filho de Jeroão, o filho de Eliú, o filho de Toú, o filho de Zufe, um efrateu.
2 Jɛɛlɛ shyɛn pàa pye Ɛlikana wi yeri. Pàa pye na nuŋgba yinri Anna, na sanŋa wi yinri Penina. Piile la pye Penina wo yeri, ɛɛn fɔ Anna wo sila pyɔ se.
2 E ele tinha duas esposas; o nome de uma era Ana, e o nome da outra Penina; e Penina tinha filhos, mas Ana não tinha filhos.
3 Kìla pye yɛlɛ pyew, Ɛlikana wi ma yiri wa wi ca ma kari wa Silo ca mbe sa Yawe Yɛnŋɛlɛ na yawa pi ni fuun fɔ li gbɔgɔ mbe saara wɔ li yeri. Eli wi pinambiile shyɛn, Ofini naa Fineyasi, pa pàa pye wa ki laga ki ni; poro pàa pye Yawe Yɛnŋɛlɛ li saraga wɔfɛnnɛ wele.
3 E esse homem subia de sua cidade anualmente para adorar e sacrificar ao SENHOR dos Exércitos em Siló. E os dois filhos de Eli, Hofni e Fineias, os sacerdotes do SENHOR, estavam lá.
4 Kìla pye, na Ɛlikana wiga saraga ki wɔ pilige ŋga ni, wi ma wi jɔ Penina, naa wi pinambiile pe ni fuun konaa wi sumborombiile pe ni fuun pe tasaga kan pe yeri.
4 E quando o tempo de Elcana ofertar chegava, ele dava a Penina, sua esposa, e a todos os filhos e filhas dela, porções;
5 Ɛɛn fɔ Anna wo na, wi ma tasaga shyɛn kan wo yeri; katugu Anna kala làa wi ndanla, ali mbege ta Yawe Yɛnŋɛlɛ li sila ti wi pyɔ se.
5 mas para Ana ele dava uma porção digna; pois ele amava Ana; mas o SENHOR havia fechado o seu ventre.
6 Anna wi yenjɔ Penina wìla pye naa nawa pi ŋgbanni naa jatere wi pinri wi na sanga pyew, katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ li sila wi kan pyɔ ni.
6 E a sua adversária também a provocava severamente, para afligi-la, porque o SENHOR havia fechado o seu ventre.
7 Ki wogo kìla pye na piin ma yɛlɛ pyew. Sanga o sanga Anna wiga kari wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li go, Penina wi maa kayaŋga nii wi ni, fɔ wi maa gbele mbe koro ma wi se ka.
7 E como ele assim fazia ano a ano, quando ela subia à casa do SENHOR, deste modo ela a provocava; por isso ela chorava, e não comia.
8 A wi pɔlɔ Ɛlikana wì suu yewe fɔ: «Anna, yiŋgi na ma nɛɛ gbele? Yiŋgi na, a mà sho ma se ka? Yiŋgi na mà si yɛgɛ san? Mi si mbɔnrɔ ma yeri pinambyɔ kɛ na wi le?»
8 Então, disse Elcana, seu marido, a ela: Ana, por que choras tu? E por que não comes? E por que o teu coração está entristecido? Não sou eu melhor para ti do que dez filhos?
9 (Ki yɔnlɔ li na) naa, pàa kaa li ma wɔ wa Silo ca, a Anna wì si yiri (ma kari wa shɛrigo gbɔgɔ ki ni). Kìla yala saraga wɔfɔ Eli wìla pye ma cɛn wa wi jɔngɔ ki na, wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li shɛrigo gbɔgɔ yeyɔngɔ ki kɔrɔ tige ki tanla.
9 Assim, Ana se levantou após eles haverem comido em Siló, e depois de eles haverem bebido. Ora, Eli, o sacerdote, assentou-se num assento junto a uma coluna do templo do SENHOR.
10 Anna wi nawa pìla tanga wi na fɔ jɛŋgɛ. A wì si gbele jɛŋgɛ ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
10 E ela estava em amargura de alma, e orava ao SENHOR, e chorava sobejamente.
11 Kona, a wì sigi yɔn fɔlɔ na li kɔn ma yo fɔ: «E, Yawe Yɛnŋɛlɛ mboro ŋa yawa pi ni fuun fɔ, mi ŋa ma tunmbyee na maga na jɔlɔgɔ ki wele, na maga jatere pye na na, na mɛɛ fɛgɛ na na, na maga pinambyɔ kan mi ŋa ma tunmbyee na yeri, mi yaa wi kan mboro ŋa Yawe Yɛnŋɛlɛ ma yeri wi yinwege piliye yi ni fuun ni. Yunŋguluwo se ka ye wa wi go.»
11 E ela fez um voto, e disse: Ó SENHOR dos Exércitos, se tu, verdadeiramente, atentares para a aflição da tua serva, e de mim te lembrares, e não te esqueceres da tua serva, mas desejares conceder à tua serva um menino, então eu o darei ao SENHOR todos os dias da sua vida, e nenhuma navalha virá sobre a sua cabeça.
12 Naa Anna wila kaa na yɛnri na mɔni Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ sɔgɔwɔ, a Eli wi nɛɛ wi yɔn ki wele.
12 E sucedeu que, enquanto ela continuava a orar diante do SENHOR, Eli observava a sua boca.
13 Anna wìla pye na yɛnri wa wi yɛɛ nawa, wi yɔngbasɛɛrɛ tìla pye na tigile, ɛɛn fɔ pe sila pye naa sɛnyoro to nuru. A Eli wì sigi jate ndɛɛ wì tin sinmɛ ni.
13 Ora, Ana falava em seu coração; somente os seus lábios se moviam, mas a sua voz não era ouvida; por isso Eli pensou que ela estivesse ébria.
14 A Eli wì suu pye fɔ: «Ma yaa ma sinndire ti pye sa gbɔn wagati wiwiin? Kari ma sɔɔn duvɛn wi laga ma yɛɛ na.»
14 E Eli disse a ela: Por quanto tempo ficarás ébria? Afasta de ti o teu vinho.
15 A Anna wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ayoo na tafɔ, mii duvɛn wɔ, mii si sinmɛ wɛlɛwɛ pa yɛgɛ wɔ. Mi yɛn jɛlɛ ŋa wi jatere wì piri wi na. Ɛɛn fɔ na nawa sɛnrɛ to mì pye na yuun Yawe Yɛnŋɛlɛ li kan.
15 E Ana respondeu e disse: Não, meu senhor, sou uma mulher de espírito pesaroso; não bebi nem vinho, nem bebida forte, mas tenho derramado a minha alma diante do SENHOR.
16 Maga ka mi ŋa ma tunmbyee na jate paa jɛlɛ ŋa wi sɔ wii yɔn wa yɛn. Maga ki yan mì yɛnri ma mɔ, kayaŋga gbɔgɔ ki yɛn na ni, a na jatere wì piri na na fɔ jɛŋgɛ.»
16 Não consideres tua serva como uma filha de Belial; pois da profusão da minha queixa e angústia tenho falado até aqui.
17 Kona, a Eli wì suu pye fɔ: «Ta kee yɛyinŋge na! Ŋga mà yɛnri Izirayɛli woolo Yɛnŋɛlɛ li yeri, ligi kan ma yeri.»
17 Então, Eli respondeu e disse: Vai em paz; e o Deus de Israel te conceda a tua petição que lhe fizeste.
18 A Anna wì sho fɔ: «Mi ŋa ma tunmbyee, Yɛnŋɛlɛ sa ti mbe yinmɛ ta ma yɛgɛ sɔgɔwɔ!» Kona, a wì si yiri ma kari ma saa ka. A wi yɛgɛ cɛnwɛ pì si kanŋga.
18 E ela disse: Que a tua serva ache graça à tua vista. Assim, a mulher tomou o seu caminho, e comeu, e o seu semblante não estava triste.
19 Ki goto yirifaga ki na, a Ɛlikana naa wi go woolo pe ni pè si yiri ma saa fɔli Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛgɛ sɔgɔwɔ mali gbɔgɔ. Ko puŋgo na, a pè si sɔngɔrɔ ma kari wa pe yeri wa Arama ca. A Ɛlikana wì si fili wi jɔ Anna wi ni. A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si kajɛŋgɛ pye maa kan.
19 E eles se levantaram cedo pela manhã, e adoraram diante do SENHOR, e retornaram, e chegaram à sua casa em Ramá; e Elcana conheceu Ana, sua esposa; e o SENHOR se lembrou dela.
20 Naa wagati wà la kaa toro, a Anna wì si kugbɔ lɛ ma pinambyɔ se. A wì suu mɛgɛ taga naa yinri Samiyɛli, katugu wìla yo fɔ: «Mùu yɛnri Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri.»
20 Portanto sucedeu que, quando chegou o tempo, depois de Ana ter concebido, ela deu à luz um filho, e chamou o seu nome Samuel, dizendo: Porque eu o pedi ao SENHOR.
21 Ki yɛlɛ li lurumbanna, Anna wi pɔlɔ Ɛlikana wì si kari naa wa Silo ca wo naa wi go woolo pe ni fuun pe ni, mbe sa saraga ŋga pe maa woo Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri yɛlɛ pyew ki wɔ, konaa mbe yɔn fɔlɔ na pàa lɛ li tɔn.
21 E o homem Elcana, e toda a sua casa, subiu para oferecer ao SENHOR o sacrifício anual, e o seu voto.
22 Ɛɛn fɔ Anna wo sila kari pe ni, katugu wìla wi pɔlɔ wi pye fɔ: «Pyɔ na wiga ka laga yinnɛ na sanga ŋa ni, pa mi yaa kari wi ni wa Silo ca mboo kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri, kona wi yaa koro wa suyi.»
22 Porém, Ana não subiu; pois ela disse ao seu marido: Não subirei até que o menino esteja desmamado e, então, eu o trarei, para que ele possa aparecer diante do SENHOR, e lá habitar para sempre.
23 A wi pɔlɔ Ɛlikana wì sho fɔ: «Ŋga kì yɔn ma yɛgɛ na, ma ko pye. Ma koro laga wi ni fɔ wi sa laga yinnɛ na. Ŋga ki wa, Yawe Yɛnŋɛlɛ li sɛnyoro to mbe yɔn fili cɛ!» A Anna wì si koro wa ma pyɔ wi baro fɔ ma saa wi laga yinnɛ na.
23 E Elcana, seu marido, disse-lhe: Faz o que te parecer bem; espera até que o tenhas desmamado; somente o SENHOR estabeleça a sua palavra. Assim, a mulher ficou, e amamentou seu filho até que o desmamou.
24 Naa wìla kaa pyɔ wi laga yinnɛ na, a wì si kari wi ni, naa napɔlɔ nuŋgba ni, ŋa wìla ta yɛlɛ taanri, naa muwɛ culo kɛ ni konaa sɛlɛgɛ kasha yɛnlɛ nuŋgba duvɛn ni, wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li go ki ni, wa Silo ca. Pinambile làa pye jɛɛlɛ bere.
24 E quando ela já o tinha desmamado, ela o fez subir consigo, com três novilhos, e um efa de farinha, e uma garrafa de vinho, e o trouxe à casa do SENHOR em Siló; e a criança era pequena.
25 A pè si napɔlɔ wi kɔnli mɛɛ kari pinambile li ni Eli wi kan.
25 E eles mataram um novilho, e trouxeram a criança até Eli.
26 A Anna wì sho fɔ: «Na tafɔ, na kala yaga. Na tafɔ, mì wugu ma kan fɔ muwi mi yɛn jɛlɛ ŋa wìla pan ma yere na ma tanla, na ki laga ŋga ki na, ma Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri.
26 E ela disse: Ó meu senhor, como vive a tua alma, meu senhor, sou eu a mulher que aqui se pôs de pé diante de ti, orando ao SENHOR.
27 Mìla pye na yɛnri ki pyɔ ŋa wo kala na. Ŋga mìla pye na yɛnri, Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi kan na yeri.
27 Por esta criança eu orei; e o SENHOR concedeu a minha petição que a ele eu fiz;
28 Ki kala na, mi fun mì pan mboo kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri. Wi yaa kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri wi yinwege piliye yi ni fuun ni.»
28 portanto eu também o concedi ao SENHOR, enquanto viver, ele será emprestado ao SENHOR. E ali ele adorou o SENHOR.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.