1 Reis 3
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs VC
1 Kona, a Salomɔ wì si Ezhipiti tara wunlunaŋa Farawɔn wi sumborombyɔ wa pɔri, ma yɔn finliwɛ le wi ni ki pɔrɔgɔ ki fanŋga na. A wì si kari wi jɔ wi ni wa Davidi ca ki ni, sanni wi sa wi yɛɛra go ki kan, naa Yawe Yɛnŋɛlɛ li shɛrigo gbɔgɔ konaa Zheruzalɛmu ca mbogo ki ni.
1 Salomão aliou-se por casamento, ao faraó, rei do Egito, tomando sua filha por mulher. Levou-a para a cidade de Davi, até que acabasse de construir o seu palácio, o templo do Senhor e o muro em volta de Jerusalém.
2 Ki wagati wi ni, Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara nda tìla pye wa tinndiye pe na, pa leele pàa pye na saara ti woo wa ti na, wa tara ti ni, katugu kìla yala pe fa shɛrigo gbɔgɔ kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na gbɛn.
2 O povo continuava sacrificando nos lugares altos, porque até aquele dia não tinha ainda sido edificado o templo ao nome do Senhor.
3 Yawe Yɛnŋɛlɛ làa Salomɔ wi ndanla, a wila tanri wi to Davidi wi sɛnyoro ti na. Ɛɛn fɔ wo fun pa wìla pye na saara ti woo, na wusuna nuwɔ taan wi sori wa Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara wa tinndiye pe na ti na.
3 Salomão amava o Senhor e seguia os preceitos de Davi, seu pai. Todavia, continuava sacrificando e queimando incenso nos lugares altos.
4 Pilige ka, a wunlunaŋa wì si kari wa Gabawɔn ca sa saara wɔ, katugu ko Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga ko kìla pye na jate Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga gbɔgɔ ma wɛ ti ni fuun ti na. A Salomɔ wì si yaayoro waga kele (1 000) gbo mari pye saara sogoworo wa ki na.
4 Foi o rei a Gabaon para ali oferecer um sacrifício, porque esse era o lugar alto mais importante, e ofereceu mil holocaustos sobre o altar de Gabaon.
5 A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì sili yɛɛ naga Salomɔ wi na wɔɔnrɔ na ki yembinɛ li ni, wa Gabawɔn ca maa pye fɔ: «Yaraga ŋga maa jaa, ki yɛnri na yeri, pa mi yaa ki kan ma yeri.»
5 O Senhor apareceu-lhe em sonhos em Gabaon durante a noite, e disse-lhe: Pede-me o que queres que eu te dê.
6 A Salomɔ wì si Yɛnŋɛlɛ li yɔn sogo ma yo fɔ: «Mà kajɛŋgɛ gbɔgɔ pye ma tunmbyee Davidi, na to we, wi kan, katugu wìla tanga ma yɛgɛ sɔgɔwɔ kaselege ni, ma pye sinŋɛ konaa ma koro nawa jɛmbɛ ni. A mà ki kajɛŋgɛ gbɔgɔ ki pye wi kan ma pinambyɔ kan wi yeri, ŋa wì cɛn wunluwɔ pi na paa yɛgɛ ŋga na ki yɛn nala we.
6 Salomão disse: Vós destes com liberdade vossa graça ao vosso servo Davi, meu pai, porque ele andou em vossa presença com fidelidade, na justiça e retidão de seu coração para convosco; em virtude dessa grande benevolência, destes-lhe um filho que hoje está sentado no seu trono.
7 Koni Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, mi ŋa ma tunmbyee, mboro màla tɛgɛ wunluwɔ wa na to Davidi wi yɔnlɔ. Ma si yala mi yɛn lefɔnmbile jɛɛlɛ. Mi sigi tunŋgo ŋga ki pyewe jɛn.
7 Sois vós, portanto, ó Senhor meu Deus, que fizestes reinar o vosso servo em lugar de Davi, meu pai. Mas eu não passo de um adolescente, e não sei como me conduzir.
8 Mi ŋa ma tunmbyee, mi yɛn laga ma woolo mbele mà wɔ ma yɛɛ kan pe sɔgɔwɔ; poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ, pe se ya jiri, pe yɔn ki se si ya jɛn pe lɛgɛwɛ ndorogo ki kala na we.
8 E, sem embargo, vosso servo se encontra no meio de vosso povo escolhido, um povo imenso, tão numeroso que não se pode contar, nem calcular.
9 Ki kala na, ma tijinliwɛ kan mi ŋa ma tunmbyee na yeri, jaŋgo mbaa ma woolo pe kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo, mbe kajɛŋgɛ konaa kapege ki ni ti jɛn mberi wɔ ti yɛɛ ni; nakoma ambɔ wi mbe ya mbaa ma woolo, poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ yɛɛn pe yɛgɛ sinni?»
9 Dai, pois, ao vosso servo um coração sábio, capaz de julgar o vosso povo e discernir entre o bem e o mal; pois sem isso, quem poderia julgar o vosso povo, um povo tão numeroso?
10 Kì pye ma, yɛnrɛgɛ ŋga Salomɔ wìla yɛnri, a kì si we Fɔ wi ndanla.
10 O Senhor agradou-se dessa oração, e disse a Salomão:
11 Kona, a Yɛnŋɛlɛ lì suu pye fɔ: «Kì kaa pye ko mà yɛnri na yeri, mɛɛ yinwetɔnlɔgɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ penjagbɔrɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ si yɛnri ma juguye poro mbe ku, ɛɛn fɔ tijinliwɛ mà yɛnri na yeri, jaŋgo mbaa kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo kaselege ni,
11 Pois que me fizeste esse pedido, e não pediste nem longa vida, nem riqueza, nem a morte de teus inimigos, mas sim inteligência para praticar a justiça,
12 wele, ŋga mà yɛnri, mi yaa ki pye ma kan. Mi yaa kajɛnmɛ naa tijinliwɛ kan ma yeri, mba mbele pè keli ma yiri ma na pe fa ta gbɛn konaa mbele pe yaa ka yiri ma puŋgo na, pe se ka ta fyew.
12 vou satisfazer o teu desejo; dou-te um coração tão sábio e inteligente, como nunca houve outro igual antes de ti e nem haverá depois de ti.
13 Mbe taga wa ko na, ŋga mɛɛ yɛnri mi yaa ki kan ma yeri fun. Mi yaa penjagbɔrɔ to naa gbɔgɔwɔ pi kan ma yeri. Ma yinwege piliye yi ni fuun yi ni wunluwɔ wa se ka yiri mbe pye paa ma yɛn.
13 Dou-te, além disso, o que não me pediste: riquezas e glória, de tal modo que não haverá quem te seja semelhante entre os reis durante toda a tua vida.
14 Na ma kaa tanri na koŋgolo ke na, mbanla lasiri koŋgolo koro naa na ŋgasegele ke yigi la tanri ke na, paa yɛgɛ ŋga na ma to Davidi wìla ki pye we, pa mi yaa yinwetɔnlɔgɔ kan ma yeri.»
14 E, se andares em meus caminhos e observares os meus preceitos e mandamentos como o fez Davi, teu pai, prolongarei a tua vida.
15 A Salomɔ wì si yɛn ma yiri ki wɔɔnrɔ ti ni wa wi jatere wi na, mɛɛ sɔngɔrɔ ma kari wa Zheruzalɛmu ca. A wì si saa yere Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɔn finliwɛ kɛsu wi yɛgɛ sɔgɔwɔ, ma saara sogoworo naa nayinmɛ saara wɔ li yeri, mɛɛ sɔgɔlɔ gbɔlɔ sɔgɔ wi legbɔɔlɔ pe ni fuun pe kan.
15 Salomão despertou: foi um sonho. Voltando a Jerusalém, apresentou-se diante da arca da aliança do Senhor e ofereceu holocaustos e sacrifícios pacíficos; e deu um banquete a todos os seus servos.
16 Pilige ka, a nanjaala shyɛn pèle si pan wa wunlunaŋa Salomɔ wi yeri, ma saa yere wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
16 Vieram duas prostitutas apresentar-se ao rei.
17 Ki jɛɛlɛ shyɛn pe ni, a nuŋgba sho fɔ: «Ki yaga na tafɔ, ma logo na yeri. Mi naa ki jɛlɛ ŋa wi ni we yɛn ma cɛn go nuŋgba ni. A mì si kaa se le wi tanla wa go.
17 Uma delas disse: Ouve, meu senhor: Esta mulher e eu habitamos na mesma casa, e eu dei à luz junto dela no mesmo aposento.
18 Ɛɛn fɔ, na seŋgɔlɔ ki pilige taanri wogo ki na, a ki jɛlɛ ŋa fun wì si se. Woro cɛ wàa pye wa go ki ni. Lere wa kpɛ sila pye wa we ni naa, kaawɔ woro leele shyɛn.
18 Três dias depois, deu também ela à luz. Ora, nós vivemos juntas, e não havia nenhum estranho conosco nessa casa, pois somente nós duas estávamos ali.
19 Ma si yala yembinɛ li ni, ki jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wì si ku, katugu wìla sinlɛ wi na.
19 Durante a noite morreu o filho dessa mulher, porque o abafou enquanto dormia.
20 A wì si yiri yindɛgɛ ki na ma yala mìla wɔnlɔ, ma mi ŋa ma tunmbyee na pinambyɔ wi lɛ le na tanla ma saa wi sinŋge maa mara wi yɛɛ na, mɛɛ wi pinambyɔ ŋa wì ku wi lɛ ma saa wi sinŋge maa mara na na.
20 Levantou-se ela então, no meio da noite, e enquanto a tua serva dormia, tomou o meu filho que estava junto de mim e o deitou em seu seio, deixando no meu o seu filho morto.
21 Ki goto pinliwɛ pi ni, mì kaa yiri mbanla pyɔ wi kan wi wɔnri sanga ŋa ni, mbe ka wele, mɛɛ wi yan wì ku. Naa laga kìla kaa laga, a mì suu wele jɛŋgɛ, mɛɛ ki yan fɔ pinambyɔ ŋa mìla se wo ma.»
21 Quando me levantei pela manhã para amamentar o meu filho, encontrei-o morto; mas, examinando-o atentamente à luz, verifiquei que não era o filho que eu dera à luz.
22 Ɛɛn fɔ, a jɛlɛ sanŋa wì sho fɔ: «Kaselege ma. Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we. Ma woo wo wì ku.»
22 É mentira!, replicou a outra mulher, o que está vivo é meu filho; o teu é que morreu. A primeira contestou: Não é assim; o teu filho é o que morreu, o que está vivo é o meu. E assim disputavam diante do rei.
23 Kona, a wunlunaŋa wì si pe yɔn sogo ma yo fɔ: «Ye ni, nuŋgba ma yo fɔ: ‹Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we, ma woo wo wì ku.› Sanŋa wi ma yo fɔ: ‹Ayoo, ma pinambyɔ wo wì ku, na woo wo wi yɛn wee we.› »
23 O rei disse então: Tu dizes: é o meu filho que está vivo, e o teu é o que morreu; e tu replicas: não é assim; é o teu filho que morreu, e o meu é o que está vivo.
24 A wunlunaŋa wì sho naa fɔ: «Ye pan tokobi ni na kan.» A pè si pan tokobi wa ni wunlunaŋa wi kan.
24 Vejamos, continuou o rei; trazei-me uma espada. Trouxeram ao rei uma espada.
25 A wunlunaŋa wì sho fɔ: «Pyɔ ŋa wi yɛn wee yoo kɔn shyɛn, ye kɔngɔ nuŋgba kan nuŋgba yeri, ye kɔngɔ sanŋga ki kan sanŋa wi yeri.»
25 Cortai pelo meio o menino vivo, disse ele, e dai metade a uma e metade à outra.
26 Kona, jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wìla pye wee, a pyɔ wi yinriwɛ suu ta fɔ ma saa toro. A wì si wunlunaŋa wi pye fɔ: «Na tafɔ, ki yaga we pyɔ ŋa wi yɛn wee wi kan wi yeri, yaga ka ti poo gbo.»
26 Mas a mulher, mãe do filho vivo, sentiu suas entranhas enternecerem-se e disse ao rei: Rogo-te, meu senhor, que dês a ela o menino vivo; não o mateis; a outra, porém, dizia: Ele não será nem teu, nem meu; seja dividido!
27 Kona, a wunlunaŋa wì si sɛnrɛ ti lɛ ma yo fɔ: «Ye pyɔ wee wi kan jɛlɛ koŋgbanŋa wi yeri, yaga kaa gbo. Wo wi yɛn pyɔ wi nɔ we.»
27 Então o rei pronunciou o seu julgamento: Dai, disse ele, o menino vivo a essa mulher; não o mateis, pois é ela a sua mãe.
28 A Izirayɛli woolo pe ni fuun pè si kiti ŋa wunlunaŋa wìla kɔn wi wogo ki logo. A leele pe ni fuun pe nɛɛ fyɛ wi yɛgɛ naa gbogo, katugu pàa ki jɛn ma yo pa wi tijinliwɛ pì yiri wa Yɛnŋɛlɛ li yeri, wila kiti wi kɔɔn.
28 Todo o Israel, ouvindo o julgamento pronunciado pelo rei, encheu-se de respeito por ele, pois via-se que o inspirava a sabedoria divina para fazer justiça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.