1 Reis 3
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVI
1 Kona, a Salomɔ wì si Ezhipiti tara wunlunaŋa Farawɔn wi sumborombyɔ wa pɔri, ma yɔn finliwɛ le wi ni ki pɔrɔgɔ ki fanŋga na. A wì si kari wi jɔ wi ni wa Davidi ca ki ni, sanni wi sa wi yɛɛra go ki kan, naa Yawe Yɛnŋɛlɛ li shɛrigo gbɔgɔ konaa Zheruzalɛmu ca mbogo ki ni.
1 Salomão aliou-se ao faraó, rei do Egito, casando-se com a filha dele. Ele a trouxe à cidade de Davi até terminar a construção do seu palácio e do templo do Senhor, e do muro em torno de Jerusalém.
2 Ki wagati wi ni, Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara nda tìla pye wa tinndiye pe na, pa leele pàa pye na saara ti woo wa ti na, wa tara ti ni, katugu kìla yala pe fa shɛrigo gbɔgɔ kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na gbɛn.
2 O povo, porém, sacrificava nos lugares sagrados, pois ainda não tinha sido construído um templo em honra do nome do Senhor.
3 Yawe Yɛnŋɛlɛ làa Salomɔ wi ndanla, a wila tanri wi to Davidi wi sɛnyoro ti na. Ɛɛn fɔ wo fun pa wìla pye na saara ti woo, na wusuna nuwɔ taan wi sori wa Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara wa tinndiye pe na ti na.
3 Salomão amava o Senhor, pois andava de acordo com os decretos do seu pai Davi; todavia oferecia sacrifícios e queimava incenso nos lugares sagrados.
4 Pilige ka, a wunlunaŋa wì si kari wa Gabawɔn ca sa saara wɔ, katugu ko Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga ko kìla pye na jate Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga gbɔgɔ ma wɛ ti ni fuun ti na. A Salomɔ wì si yaayoro waga kele (1 000) gbo mari pye saara sogoworo wa ki na.
4 O rei Salomão foi a Gibeom para oferecer sacrifícios, pois ali ficava o principal lugar sagrado, e ofereceu naquele altar mil holocaustos.
5 A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì sili yɛɛ naga Salomɔ wi na wɔɔnrɔ na ki yembinɛ li ni, wa Gabawɔn ca maa pye fɔ: «Yaraga ŋga maa jaa, ki yɛnri na yeri, pa mi yaa ki kan ma yeri.»
5 Em Gibeom o Senhor apareceu a Salomão num sonho, à noite, e lhe disse: "Peça-me o que quiser, e eu lhe darei".
6 A Salomɔ wì si Yɛnŋɛlɛ li yɔn sogo ma yo fɔ: «Mà kajɛŋgɛ gbɔgɔ pye ma tunmbyee Davidi, na to we, wi kan, katugu wìla tanga ma yɛgɛ sɔgɔwɔ kaselege ni, ma pye sinŋɛ konaa ma koro nawa jɛmbɛ ni. A mà ki kajɛŋgɛ gbɔgɔ ki pye wi kan ma pinambyɔ kan wi yeri, ŋa wì cɛn wunluwɔ pi na paa yɛgɛ ŋga na ki yɛn nala we.
6 Salomão respondeu: "Tu foste muito bondoso para com o teu servo, o meu pai Davi, pois ele foi fiel a ti, e foi justo e reto de coração. Tu sustentaste grande bondade para com ele e lhe deste um filho que hoje se assenta no seu trono.
7 Koni Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, mi ŋa ma tunmbyee, mboro màla tɛgɛ wunluwɔ wa na to Davidi wi yɔnlɔ. Ma si yala mi yɛn lefɔnmbile jɛɛlɛ. Mi sigi tunŋgo ŋga ki pyewe jɛn.
7 "Agora, Senhor meu Deus, fizeste o teu servo reinar em lugar de meu pai Davi. Mas eu não passo de um jovem e não sei o que fazer.
8 Mi ŋa ma tunmbyee, mi yɛn laga ma woolo mbele mà wɔ ma yɛɛ kan pe sɔgɔwɔ; poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ, pe se ya jiri, pe yɔn ki se si ya jɛn pe lɛgɛwɛ ndorogo ki kala na we.
8 Teu servo está aqui entre o povo que escolheste, um povo tão grande que nem se pode contar.
9 Ki kala na, ma tijinliwɛ kan mi ŋa ma tunmbyee na yeri, jaŋgo mbaa ma woolo pe kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo, mbe kajɛŋgɛ konaa kapege ki ni ti jɛn mberi wɔ ti yɛɛ ni; nakoma ambɔ wi mbe ya mbaa ma woolo, poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ yɛɛn pe yɛgɛ sinni?»
9 Dá, pois, ao teu servo um coração cheio de discernimento para governar o teu povo e capaz de distinguir entre o bem e o mal. Pois, quem pode governar este teu grande povo? "
10 Kì pye ma, yɛnrɛgɛ ŋga Salomɔ wìla yɛnri, a kì si we Fɔ wi ndanla.
10 O pedido que Salomão fez agradou ao Senhor.
11 Kona, a Yɛnŋɛlɛ lì suu pye fɔ: «Kì kaa pye ko mà yɛnri na yeri, mɛɛ yinwetɔnlɔgɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ penjagbɔrɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ si yɛnri ma juguye poro mbe ku, ɛɛn fɔ tijinliwɛ mà yɛnri na yeri, jaŋgo mbaa kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo kaselege ni,
11 Por isso Deus lhe disse: "Já que você pediu isto e não uma vida longa nem riqueza, nem pediu a morte dos seus inimigos, mas discernimento para ministrar a justiça,
12 wele, ŋga mà yɛnri, mi yaa ki pye ma kan. Mi yaa kajɛnmɛ naa tijinliwɛ kan ma yeri, mba mbele pè keli ma yiri ma na pe fa ta gbɛn konaa mbele pe yaa ka yiri ma puŋgo na, pe se ka ta fyew.
12 farei o que você pediu. Eu lhe darei um coração sábio e capaz de discernir, de modo que nunca houve nem haverá ninguém como você.
13 Mbe taga wa ko na, ŋga mɛɛ yɛnri mi yaa ki kan ma yeri fun. Mi yaa penjagbɔrɔ to naa gbɔgɔwɔ pi kan ma yeri. Ma yinwege piliye yi ni fuun yi ni wunluwɔ wa se ka yiri mbe pye paa ma yɛn.
13 Também lhe darei o que você não pediu: riquezas e fama; de forma que não haverá rei igual a você durante toda a sua vida.
14 Na ma kaa tanri na koŋgolo ke na, mbanla lasiri koŋgolo koro naa na ŋgasegele ke yigi la tanri ke na, paa yɛgɛ ŋga na ma to Davidi wìla ki pye we, pa mi yaa yinwetɔnlɔgɔ kan ma yeri.»
14 E, se você andar nos meus caminhos e obedecer aos meus decretos e aos meus mandamentos, como o seu pai Davi, eu prolongarei a sua vida".
15 A Salomɔ wì si yɛn ma yiri ki wɔɔnrɔ ti ni wa wi jatere wi na, mɛɛ sɔngɔrɔ ma kari wa Zheruzalɛmu ca. A wì si saa yere Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɔn finliwɛ kɛsu wi yɛgɛ sɔgɔwɔ, ma saara sogoworo naa nayinmɛ saara wɔ li yeri, mɛɛ sɔgɔlɔ gbɔlɔ sɔgɔ wi legbɔɔlɔ pe ni fuun pe kan.
15 Então Salomão acordou e percebeu que tinha sido um sonho. Depois voltou a Jerusalém, pôs-se perante a arca da aliança do Senhor, sacrificou holocaustos e apresentou ofertas de comunhão. Então deu um banquete para toda a sua corte.
16 Pilige ka, a nanjaala shyɛn pèle si pan wa wunlunaŋa Salomɔ wi yeri, ma saa yere wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
16 Certo dia duas prostitutas compareceram diante do rei.
17 Ki jɛɛlɛ shyɛn pe ni, a nuŋgba sho fɔ: «Ki yaga na tafɔ, ma logo na yeri. Mi naa ki jɛlɛ ŋa wi ni we yɛn ma cɛn go nuŋgba ni. A mì si kaa se le wi tanla wa go.
17 Uma delas disse: "Ah meu senhor! Esta mulher mora comigo na mesma casa. Eu dei à luz um filho e ela estava comigo na casa.
18 Ɛɛn fɔ, na seŋgɔlɔ ki pilige taanri wogo ki na, a ki jɛlɛ ŋa fun wì si se. Woro cɛ wàa pye wa go ki ni. Lere wa kpɛ sila pye wa we ni naa, kaawɔ woro leele shyɛn.
18 Três dias depois de nascer o meu filho, esta mulher também deu à luz um filho. Estávamos sozinhas, e não havia mais ninguém na casa.
19 Ma si yala yembinɛ li ni, ki jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wì si ku, katugu wìla sinlɛ wi na.
19 "Certa noite esta mulher se deitou sobre o seu filho, e ele morreu.
20 A wì si yiri yindɛgɛ ki na ma yala mìla wɔnlɔ, ma mi ŋa ma tunmbyee na pinambyɔ wi lɛ le na tanla ma saa wi sinŋge maa mara wi yɛɛ na, mɛɛ wi pinambyɔ ŋa wì ku wi lɛ ma saa wi sinŋge maa mara na na.
20 Então ela se levantou no meio da noite e pegou o meu filho enquanto eu, tua serva, dormia, e o pôs ao seu lado. E pôs o filho dela, morto, ao meu lado.
21 Ki goto pinliwɛ pi ni, mì kaa yiri mbanla pyɔ wi kan wi wɔnri sanga ŋa ni, mbe ka wele, mɛɛ wi yan wì ku. Naa laga kìla kaa laga, a mì suu wele jɛŋgɛ, mɛɛ ki yan fɔ pinambyɔ ŋa mìla se wo ma.»
21 Ao levantar-me de madrugada para amamentar o meu filho, ele estava morto. Mas quando olhei bem para ele de manhã, vi que não era o filho que eu dera à luz".
22 Ɛɛn fɔ, a jɛlɛ sanŋa wì sho fɔ: «Kaselege ma. Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we. Ma woo wo wì ku.»
22 A outra mulher disse: "Não! O que está vivo é meu filho; o morto é seu". Mas a primeira insistia: "Não! O morto é seu; o vivo é meu". Assim elas discutiram diante do rei.
23 Kona, a wunlunaŋa wì si pe yɔn sogo ma yo fɔ: «Ye ni, nuŋgba ma yo fɔ: ‹Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we, ma woo wo wì ku.› Sanŋa wi ma yo fɔ: ‹Ayoo, ma pinambyɔ wo wì ku, na woo wo wi yɛn wee we.› »
23 O rei disse: "Esta afirma: ‘Meu filho está vivo, e o seu filho está morto’, enquanto aquela diz: ‘Não! Seu filho está morto, e o meu está vivo’ ".
24 A wunlunaŋa wì sho naa fɔ: «Ye pan tokobi ni na kan.» A pè si pan tokobi wa ni wunlunaŋa wi kan.
24 Então o rei ordenou: "Tragam-me uma espada". Trouxeram-lhe.
25 A wunlunaŋa wì sho fɔ: «Pyɔ ŋa wi yɛn wee yoo kɔn shyɛn, ye kɔngɔ nuŋgba kan nuŋgba yeri, ye kɔngɔ sanŋga ki kan sanŋa wi yeri.»
25 Ele então ordenou: "Cortem a criança viva ao meio e dêem metade a uma e metade à outra".
26 Kona, jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wìla pye wee, a pyɔ wi yinriwɛ suu ta fɔ ma saa toro. A wì si wunlunaŋa wi pye fɔ: «Na tafɔ, ki yaga we pyɔ ŋa wi yɛn wee wi kan wi yeri, yaga ka ti poo gbo.»
26 A mãe do filho que estava vivo, movida pela compaixão materna, clamou: "Por favor, meu senhor, dê a criança viva a ela! Não a mate! " A outra, porém, disse: "Não será nem minha nem sua. Cortem-na ao meio! "
27 Kona, a wunlunaŋa wì si sɛnrɛ ti lɛ ma yo fɔ: «Ye pyɔ wee wi kan jɛlɛ koŋgbanŋa wi yeri, yaga kaa gbo. Wo wi yɛn pyɔ wi nɔ we.»
27 Então o rei deu o seu veredicto: "Não matem a criança! Dêem-na à primeira mulher. Ela é a mãe".
28 A Izirayɛli woolo pe ni fuun pè si kiti ŋa wunlunaŋa wìla kɔn wi wogo ki logo. A leele pe ni fuun pe nɛɛ fyɛ wi yɛgɛ naa gbogo, katugu pàa ki jɛn ma yo pa wi tijinliwɛ pì yiri wa Yɛnŋɛlɛ li yeri, wila kiti wi kɔɔn.
28 Quando todo o Israel ouviu o veredicto do rei, passou a respeitá-lo profundamente, pois viu que a sabedoria de Deus estava nele para fazer justiça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.