1 Reis 3
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs ARC
1 Kona, a Salomɔ wì si Ezhipiti tara wunlunaŋa Farawɔn wi sumborombyɔ wa pɔri, ma yɔn finliwɛ le wi ni ki pɔrɔgɔ ki fanŋga na. A wì si kari wi jɔ wi ni wa Davidi ca ki ni, sanni wi sa wi yɛɛra go ki kan, naa Yawe Yɛnŋɛlɛ li shɛrigo gbɔgɔ konaa Zheruzalɛmu ca mbogo ki ni.
1 E Salomão se aparentou com Faraó, rei do Egito, e tomou a filha de Faraó, e a trouxe à Cidade de Davi, até que acabasse de edificar a sua casa, e a Casa do Senhor , e a muralha de Jerusalém em roda.
2 Ki wagati wi ni, Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara nda tìla pye wa tinndiye pe na, pa leele pàa pye na saara ti woo wa ti na, wa tara ti ni, katugu kìla yala pe fa shɛrigo gbɔgɔ kan Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛgɛ ki na gbɛn.
2 Somente que o povo sacrificava sobre os altos, porque até àqueles dias ainda se não tinha edificado casa ao nome do Senhor .
3 Yawe Yɛnŋɛlɛ làa Salomɔ wi ndanla, a wila tanri wi to Davidi wi sɛnyoro ti na. Ɛɛn fɔ wo fun pa wìla pye na saara ti woo, na wusuna nuwɔ taan wi sori wa Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsara wa tinndiye pe na ti na.
3 E Salomão amava ao Senhor , andando nos estatutos de Davi, seu pai; somente que nos altos sacrificava e queimava incenso.
4 Pilige ka, a wunlunaŋa wì si kari wa Gabawɔn ca sa saara wɔ, katugu ko Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga ko kìla pye na jate Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga gbɔgɔ ma wɛ ti ni fuun ti na. A Salomɔ wì si yaayoro waga kele (1 000) gbo mari pye saara sogoworo wa ki na.
4 E foi o rei a Gibeão para lá sacrificar, porque aquele era o alto grande; mil holocaustos sacrificou Salomão naquele altar.
5 A Yawe Yɛnŋɛlɛ lì sili yɛɛ naga Salomɔ wi na wɔɔnrɔ na ki yembinɛ li ni, wa Gabawɔn ca maa pye fɔ: «Yaraga ŋga maa jaa, ki yɛnri na yeri, pa mi yaa ki kan ma yeri.»
5 E em Gibeão apareceu o Senhor a Salomão de noite em sonhos e disse-lhe Deus: Pede o que quiseres que te dê.
6 A Salomɔ wì si Yɛnŋɛlɛ li yɔn sogo ma yo fɔ: «Mà kajɛŋgɛ gbɔgɔ pye ma tunmbyee Davidi, na to we, wi kan, katugu wìla tanga ma yɛgɛ sɔgɔwɔ kaselege ni, ma pye sinŋɛ konaa ma koro nawa jɛmbɛ ni. A mà ki kajɛŋgɛ gbɔgɔ ki pye wi kan ma pinambyɔ kan wi yeri, ŋa wì cɛn wunluwɔ pi na paa yɛgɛ ŋga na ki yɛn nala we.
6 E disse Salomão: De grande beneficência usaste tu com teu servo Davi, meu pai, como também ele andou contigo em verdade, e em justiça, e em retidão de coração, perante a tua face; e guardaste-lhe esta grande beneficência e lhe deste um filho que se assentasse no seu trono, como se vê neste dia.
7 Koni Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, mi ŋa ma tunmbyee, mboro màla tɛgɛ wunluwɔ wa na to Davidi wi yɔnlɔ. Ma si yala mi yɛn lefɔnmbile jɛɛlɛ. Mi sigi tunŋgo ŋga ki pyewe jɛn.
7 Agora, pois, ó Senhor , meu Deus, tu fizeste reinar teu servo em lugar de Davi, meu pai; e sou ainda menino pequeno, nem sei como sair, nem como entrar.
8 Mi ŋa ma tunmbyee, mi yɛn laga ma woolo mbele mà wɔ ma yɛɛ kan pe sɔgɔwɔ; poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ, pe se ya jiri, pe yɔn ki se si ya jɛn pe lɛgɛwɛ ndorogo ki kala na we.
8 E teu servo está no meio do teu povo que elegeste, povo grande, que nem se pode contar, nem numerar, pela sua multidão.
9 Ki kala na, ma tijinliwɛ kan mi ŋa ma tunmbyee na yeri, jaŋgo mbaa ma woolo pe kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo, mbe kajɛŋgɛ konaa kapege ki ni ti jɛn mberi wɔ ti yɛɛ ni; nakoma ambɔ wi mbe ya mbaa ma woolo, poro mbele pe yɛn ma lɛgɛ yɛɛn pe yɛgɛ sinni?»
9 A teu servo, pois, dá um coração entendido para julgar a teu povo, para que prudentemente discirna entre o bem e o mal; porque quem poderia julgar a este teu tão grande povo?
10 Kì pye ma, yɛnrɛgɛ ŋga Salomɔ wìla yɛnri, a kì si we Fɔ wi ndanla.
10 E esta palavra pareceu boa aos olhos do Senhor, que Salomão pedisse esta coisa.
11 Kona, a Yɛnŋɛlɛ lì suu pye fɔ: «Kì kaa pye ko mà yɛnri na yeri, mɛɛ yinwetɔnlɔgɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ penjagbɔrɔ yɛnri ma yɛɛ kan, mɛɛ si yɛnri ma juguye poro mbe ku, ɛɛn fɔ tijinliwɛ mà yɛnri na yeri, jaŋgo mbaa kiti kɔnkagala ke yɛgɛ woo kaselege ni,
11 E disse-lhe Deus: Porquanto pediste esta coisa e não pediste para ti riquezas, nem pediste a vida de teus inimigos, mas pediste para ti entendimento, para ouvir causas de juízo;
12 wele, ŋga mà yɛnri, mi yaa ki pye ma kan. Mi yaa kajɛnmɛ naa tijinliwɛ kan ma yeri, mba mbele pè keli ma yiri ma na pe fa ta gbɛn konaa mbele pe yaa ka yiri ma puŋgo na, pe se ka ta fyew.
12 eis que fiz segundo as tuas palavras, eis que te dei um coração tão sábio e entendido, que antes de ti teu igual não houve, e depois de ti teu igual se não levantará.
13 Mbe taga wa ko na, ŋga mɛɛ yɛnri mi yaa ki kan ma yeri fun. Mi yaa penjagbɔrɔ to naa gbɔgɔwɔ pi kan ma yeri. Ma yinwege piliye yi ni fuun yi ni wunluwɔ wa se ka yiri mbe pye paa ma yɛn.
13 E também até o que não pediste te dei, assim riquezas como glória; que não haja teu igual entre os reis, por todos os teus dias.
14 Na ma kaa tanri na koŋgolo ke na, mbanla lasiri koŋgolo koro naa na ŋgasegele ke yigi la tanri ke na, paa yɛgɛ ŋga na ma to Davidi wìla ki pye we, pa mi yaa yinwetɔnlɔgɔ kan ma yeri.»
14 E, se andares nos meus caminhos guardando os meus estatutos e os meus mandamentos, como andou Davi, teu pai, também prolongarei os teus dias.
15 A Salomɔ wì si yɛn ma yiri ki wɔɔnrɔ ti ni wa wi jatere wi na, mɛɛ sɔngɔrɔ ma kari wa Zheruzalɛmu ca. A wì si saa yere Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɔn finliwɛ kɛsu wi yɛgɛ sɔgɔwɔ, ma saara sogoworo naa nayinmɛ saara wɔ li yeri, mɛɛ sɔgɔlɔ gbɔlɔ sɔgɔ wi legbɔɔlɔ pe ni fuun pe kan.
15 E acordou Salomão, e eis que era sonho. E veio a Jerusalém, e pôs-se perante a arca do concerto do Senhor , e sacrificou holocaustos, e preparou sacrifícios pacíficos, e fez um banquete a todos os seus servos.
16 Pilige ka, a nanjaala shyɛn pèle si pan wa wunlunaŋa Salomɔ wi yeri, ma saa yere wi yɛgɛ sɔgɔwɔ.
16 Então, vieram duas mulheres prostitutas ao rei e se puseram perante ele.
17 Ki jɛɛlɛ shyɛn pe ni, a nuŋgba sho fɔ: «Ki yaga na tafɔ, ma logo na yeri. Mi naa ki jɛlɛ ŋa wi ni we yɛn ma cɛn go nuŋgba ni. A mì si kaa se le wi tanla wa go.
17 E disse-lhe uma das mulheres: Ah! Senhor meu, eu e esta mulher moramos numa casa; e tive um filho, morando com ela naquela casa.
18 Ɛɛn fɔ, na seŋgɔlɔ ki pilige taanri wogo ki na, a ki jɛlɛ ŋa fun wì si se. Woro cɛ wàa pye wa go ki ni. Lere wa kpɛ sila pye wa we ni naa, kaawɔ woro leele shyɛn.
18 E sucedeu que, ao terceiro dia depois do meu parto, também esta mulher teve um filho; estávamos juntas, estranho nenhum estava conosco na casa, senão nós ambas naquela casa.
19 Ma si yala yembinɛ li ni, ki jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wì si ku, katugu wìla sinlɛ wi na.
19 E de noite morreu o filho desta mulher, porquanto se deitara sobre ele.
20 A wì si yiri yindɛgɛ ki na ma yala mìla wɔnlɔ, ma mi ŋa ma tunmbyee na pinambyɔ wi lɛ le na tanla ma saa wi sinŋge maa mara wi yɛɛ na, mɛɛ wi pinambyɔ ŋa wì ku wi lɛ ma saa wi sinŋge maa mara na na.
20 E levantou-se à meia-noite, e me tirou a meu filho do meu lado, dormindo a tua serva, e o deitou no seu seio, e a seu filho morto deitou no meu seio.
21 Ki goto pinliwɛ pi ni, mì kaa yiri mbanla pyɔ wi kan wi wɔnri sanga ŋa ni, mbe ka wele, mɛɛ wi yan wì ku. Naa laga kìla kaa laga, a mì suu wele jɛŋgɛ, mɛɛ ki yan fɔ pinambyɔ ŋa mìla se wo ma.»
21 E, levantando-me eu pela manhã, para dar de mamar a meu filho, eis que estava morto; mas, atentando pela manhã para ele, eis que não era o filho que eu havia tido.
22 Ɛɛn fɔ, a jɛlɛ sanŋa wì sho fɔ: «Kaselege ma. Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we. Ma woo wo wì ku.»
22 Então, disse a outra mulher: Não, mas o vivo é meu filho, e teu filho, o morto. Porém esta disse: Não, por certo, o morto é teu filho, e meu filho, o vivo. Assim falaram perante o rei.
23 Kona, a wunlunaŋa wì si pe yɔn sogo ma yo fɔ: «Ye ni, nuŋgba ma yo fɔ: ‹Na pinambyɔ wo wi yɛn wee we, ma woo wo wì ku.› Sanŋa wi ma yo fɔ: ‹Ayoo, ma pinambyɔ wo wì ku, na woo wo wi yɛn wee we.› »
23 Então, disse o rei: Esta diz: Este que vive é meu filho, e teu filho, o morto; e esta outra diz: Não, por certo; o morto é teu filho, e meu filho, o vivo.
24 A wunlunaŋa wì sho naa fɔ: «Ye pan tokobi ni na kan.» A pè si pan tokobi wa ni wunlunaŋa wi kan.
24 Disse mais o rei: Trazei-me uma espada. E trouxeram uma espada diante do rei.
25 A wunlunaŋa wì sho fɔ: «Pyɔ ŋa wi yɛn wee yoo kɔn shyɛn, ye kɔngɔ nuŋgba kan nuŋgba yeri, ye kɔngɔ sanŋga ki kan sanŋa wi yeri.»
25 E disse o rei: Dividi em duas partes o menino vivo: e dai metade a uma e metade a outra.
26 Kona, jɛlɛ ŋa wi pinambyɔ wìla pye wee, a pyɔ wi yinriwɛ suu ta fɔ ma saa toro. A wì si wunlunaŋa wi pye fɔ: «Na tafɔ, ki yaga we pyɔ ŋa wi yɛn wee wi kan wi yeri, yaga ka ti poo gbo.»
26 Mas a mulher cujo filho era o vivo falou ao rei (porque o seu coração se lhe enterneceu por seu filho) e disse: Ah! Senhor meu, dai-lhe o menino vivo e por modo nenhum o mateis. Porém a outra dizia: Nem teu nem meu seja; dividi-o antes.
27 Kona, a wunlunaŋa wì si sɛnrɛ ti lɛ ma yo fɔ: «Ye pyɔ wee wi kan jɛlɛ koŋgbanŋa wi yeri, yaga kaa gbo. Wo wi yɛn pyɔ wi nɔ we.»
27 Então, respondeu o rei e disse: Dai a esta o menino vivo e de maneira nenhuma o mateis, porque esta é sua mãe.
28 A Izirayɛli woolo pe ni fuun pè si kiti ŋa wunlunaŋa wìla kɔn wi wogo ki logo. A leele pe ni fuun pe nɛɛ fyɛ wi yɛgɛ naa gbogo, katugu pàa ki jɛn ma yo pa wi tijinliwɛ pì yiri wa Yɛnŋɛlɛ li yeri, wila kiti wi kɔɔn.
28 E todo o Israel ouviu a sentença que dera o rei e temeu ao rei, porque viram que havia nele a sabedoria de Deus, para fazer justiça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.