1 Crônicas 21

Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Pilige ka, a Sɔtanla wì si yiri Izirayɛli woolo pe kɔrɔgɔ. A wì sigi le wa Davidi wi nawa ma yo fɔ wi Izirayɛli woolo pe jiri.
1 Levantou-se Satã contra Israel, e excitou Davi a fazer o recenseamento de Israel.
2 Kona, a Davidi wì sigi yo Zhowabu wo naa Izirayɛli tara teele pe kan fɔ: «Ye yiri ye sa Izirayɛli woolo pe jiri, mbege lɛ wa Bɛrisheba ca fɔ sa gbɔn wa Dan ca ki na. Ye sɔngɔrɔ ye pan yege yɛgɛ yo na kan, jaŋgo mbe ta mbe pe yɔn ki jɛn.»
2 Disse Davi a Joab e aos chefes do povo: Ide, fazei o recenseamento dos israelitas desde Bersabéia até Dã e fazei-me um relatório, para que eu saiba o número deles.
3 A Zhowabu wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ li ti li woolo pe lɛgɛ pe sa wɛ lɛgɛsaga cɛnmɛ na. E, wunlunaŋa, na tafɔ, ki leele mbele pe ni fuun pe woro ma tunmbyeele wi le? Ɛɛn fɔ, na tafɔ, yiŋgi na ma nɛɛ jaa mbege kala cɛnlɛ na li pye, mbe ti Izirayɛli woolo pe kapege pye?»
3 Respondeu Joab: O Senhor multiplique seu povo cem vezes mais! Não são todos eles, ó rei, meu senhor, os servos de meu senhor? Por que, no entanto, exige meu senhor isso? Por que sobrecarregar Israel de um pecado?
4 Ɛɛn fɔ, wunlunaŋa wi sɛnrɛ tìla fanŋga ta Zhowabu wi woro ti na. Kì pye ma, a Zhowabu wì si yiri ma saa Izirayɛli tara ti ni fuun ti yanri ma leele pe jiri, maa sɔngɔrɔ ma pan wa Zheruzalɛmu ca.
4 Mas o rei persistiu na ordem que dera a Joab. Joab partiu e percorreu todo o Israel, depois retornou a Jerusalém.
5 A Zhowabu wì si pan ma leele mbele pàa jiri pe yɔn ki naga Davidi wi na. Izirayɛli woolo nambala mbele pe mbaa ya malaga gbɔn tokobi ni, pàa pye lere miliyɔn nuŋgba naa waga cɛnmɛ (1 100 000). Zhuda tara woolo poro la pye lere waga cɛnmɛ tijɛrɛ na nafa taanri ma yiri kɛ (470 000).
5 E entregou a Davi a lista do recenseamento do povo: havia em todo o Israel um milhão e cem mil homens aptos para o manejo da espada, e, em Judá, quatrocentos e setenta mil.
6 Zhowabu wi sila Levi setirige piile naa Bɛnzhamɛ cɛnlɛ woolo poro jiri mbe pe pinlɛ wa, katugu wunlunaŋa wi tunŋgo kìla Zhowabu wi mbɛn.
6 Não fez o recenseamento da tribo de Levi nem de Benjamim, porque a ordem do rei lhe repugnava.
7 Tunŋgo ŋga Davidi wìla pye, kìla Yɛnŋɛlɛ li mbɛn. A lì si jɔlɔgɔ wa Izirayɛli woolo pe na.
7 Deus não viu isso com bons olhos e feriu Israel.
8 A Davidi wì si Yɛnŋɛlɛ li pye fɔ: «Kala na mì pye yɛɛn, kapegbɔgɔ mì pye. Koni Yɛnŋɛlɛ, ki yaga ma mi ŋa ma tunmbyee na kajɔɔgɔ ki kala yaga na na, katugu mì tijinliwɛ fu kala pye.»
8 Davi disse a Deus: Pequei gravemente agindo de tal maneira. Agora dignai-vos perdoar a iniqüidade de vosso servo, porque agi em completa insensatez.
9 Kona, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si para li yɔn sɛnrɛ yofɔ Gadi wi ni, wo ŋa wìla pye na yariyanra yaan Davidi wi kan, maa pye fɔ:
9 Então o Senhor dirigiu-se a Gad, vidente de Davi, nesses termos:
10 «Kari ma saga yo Davidi wi kan, fɔ mi ŋa Yawe Yɛnŋɛlɛ, pa mì yo yɛɛn fɔ: ‹Mi yɛn na jɔlɔgɔ kagala taanri nari ma na, ma nuŋgba wele ma wɔ, mi yaa li wa ma na.› »
10 Vai dizer a Davi: Eis o que diz o Senhor: Eu te proponho três coisas; escolhe uma delas e eu ta farei.
11 Kona, a Gadi wì si kari wa Davidi wi yeri ma saa wi pye fɔ: «Pa Yawe Yɛnŋɛlɛ lì yo yɛɛn fɔ:
11 Gad foi ao encontro de Davi e lhe disse: Eis o que disse o Senhor:
12 ‹Ki kagala taanri ŋgele, la wele ma wɔ: Maa jaa fuŋgo mbe to wa ma tara fɔ sa gbɔn yɛlɛ taanri ni lee, nakoma ma juguye pe ya ma ni, pe pele gbo ye ni tokobi ni fɔ sa gbɔn yeŋge taanri, nakosima Yawe Yɛnŋɛlɛ li ye gbɔn li tokobi wi ni, li tifɛlɛgɛ yama wa wa tara ti ni piliye taanri ni? Ki piliye taanri yi ni Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ wi yaa jɔgɔwɔ pye Izirayɛli tara ti lagapyew ki ni.› Koni jatere pye, ma ka yo na kan, mbe saga yo ŋa wìlan tun wi kan.»
12 Escolhe: ou três anos de fome, ou três meses durante os quais fugirás de teus inimigos e serás atingido por sua espada, ou ainda três dias em que a espada do Senhor ou a peste maltratarão a terra, e o anjo do Senhor devastará todo o território de Israel. A ti compete ver agora que resposta devo dar àquele que me enviou.
13 A Davidi wì si Gadi wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Na nawa pì piri na na fɔ jɛŋgɛ. Mbanla yɛɛ le Yawe Yɛnŋɛlɛ lo kɛɛ lilan jɔlɔ ko mbɔnrɔ na yeri, katugu li yinriwɛ taga ki yɛn ma gbɔgɔ. Ɛɛn fɔ, kii daga mbanla yɛɛ le leele poro kɛɛ.»
13 Estou, respondeu Davi, numa cruel angústia. Ah! Caia eu nas mãos do Senhor, porque imensa é sua misericórdia; mas que eu não caia nas mãos dos homens!
14 Kona, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si tifɛlɛgɛ yama wa wa Izirayɛli tara, ma lere waga nafa taanri ma yiri kɛ (70 000) gbo pe ni.
14 E o Senhor mandou a peste a Israel. Em Israel tombaram setenta mil homens.
15 A Yɛnŋɛlɛ lì si mɛrɛgɛ wa torogo wi sa Zheruzalɛmu ca ki tɔngɔ. Naa mɛrɛgɛ wìla kaa na ki tɔnri sanga ŋa ni, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì sigi yan, mɛɛ li jatere wi kanŋga jɔlɔgɔ ŋga kìla to ca ki na ki wogo na. A lì sigi yo mɛrɛgɛ ŋa wìla pye na jɔgɔwɔ pi piin wi kan fɔ: «Yere ma. Jɔgɔwɔ pi yerege ma!» Kìla yala Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ wìla pye wa Zhebusi cɛnlɛ woolo naŋa Ɔrina wi yarilire sunsaga ki tanla.
15 Deus enviou a Jerusalém um anjo para destruí-la. Enquanto ele a assolava, o Senhor, que olhava, compadeceu-se desse mal, e disse ao anjo destruidor: Basta! Retira agora tua mão! Ora, o anjo do Senhor achava-se perto da eira de Ornã, o jebuseu.
16 Naa Davidi wìla kaa wi yɛgɛ ki yirige ma wele, a wì si Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ wi yan wì yere tara to naa naayeri wi sɔgɔwɔ pi ni, wi tokobi wi ni wi kɛɛ, wùu kɔw wa wi wofogo ki ni, maa yirige maa yɛgɛ ki sin wa Zheruzalɛmu ca ki yeri. A Davidi wo naa Izirayɛli tara lelɛɛlɛ pe ni, pè si to ma pe yɛrɛ ti jiile wa tara; pàa jatere piriwɛn yaripɔrɔ le.
16 Davi, tendo levantado os olhos, viu o anjo do Senhor que estava entre o céu e a terra, com uma espada desembainhada em sua mão, dirigida contra Jerusalém. Então Davi e os anciãos, cobertos de sacos, prostraram-se com o rosto por terra.
17 A Davidi wì si Yawe Yɛnŋɛlɛ li pye fɔ: «Muwi mì yo pe leele pe jiri. Mi nuŋgba mì kapege ki pye konaa ma jɔgɔwɔ pi pye. Ɛɛn fɔ ki leele mbele yiŋgi pè pye? Yawe Yɛnŋɛlɛ, na Yɛnŋɛlɛ, ma kɛɛ ki yirige ma jɔlɔgɔ wa mi naa na go woolo woro na. Ɛɛn fɔ maga ka jɔlɔgɔ wa ma woolo poro na.»
17 E Davi disse a Deus: Não fui eu que mandei fazer o recenseamento do povo? Fui eu que pequei, fui eu que fiz esse mal. Mas essas ovelhas, que fizeram elas? Senhor, meu Deus, que vossa mão caia, portanto, sobre mim e sobre a casa de meu pai para castigar, mas não sobre vosso povo.
18 Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ wìla ki yo Gadi wi kan ma yo wi sa para Davidi wi ni, fɔ wi kari wa Zhebusi cɛnlɛ woolo naŋa Ɔrina wi yarilire sunsaga ki ni, wi sa saraga wɔsaga kan wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li kan.
18 O anjo do Senhor mandou Gad dizer a Davi que subisse à eira de Ornã, o jebuseu, para lá levantar um altar ao Senhor.
19 Kì pye ma, a Davidi wì si yiri ma kari, ma yala Yawe Yɛnŋɛlɛ làa sɛnrɛ nda yo Gadi wi kan, a wìri yo wi kan ti ni.
19 Davi lá subiu, de acordo com a ordem dada por Gad da parte do Senhor.
20 Naa Ɔrina wìla kaa kanŋga ma wele, mɛɛ mɛrɛgɛ wi yan. A wo naa wi pinambiile tijɛrɛ mbele pàa pye wa wi ni, pè si lara. Kìla yala wìla pye na bile suun.
20 Ornã, voltando-se, viu o anjo, e ele com seus quatro filhos esconderam-se: estava, naquela ocasião, debulhando trigo.
21 Naa Davidi wìla ka saa gbɔn wa Ɔrina wi tanla, a Ɔrina wì suu yɛgɛ ki yirige ma wele, mɛɛ Davidi wi yan. A wì si yiri wa yarilire sunsaga ki na, ma saa sogo maa yɛgɛ ki jiile tara Davidi wi yɛgɛ sɔgɔwɔ maa gbɔgɔ.
21 Quando Davi chegou perto de Ornã, este o viu; saiu da eira e se prosternou diante de Davi, com o rosto contra a terra.
22 A Davidi wì si Ɔrina wi pye fɔ: «Ma yarilire sunsaga ki pɛrɛ na yeri, jaŋgo mbe saraga wɔsaga kan wa Yawe Yɛnŋɛlɛ li kan, jaŋgo tifɛlɛgɛ yama mba pi yɛn leele pe na, pi kɔ pi laga pe na. Ki pɛrɛ na yeri ma yala ki penjara yɔn ki ni.»
22 Davi disse-lhe: Cede-me o terreno de tua eira, para nela construir um altar ao Senhor; cede-o a mim pelo seu valor em dinheiro, para que o flagelo se retire de cima do povo.
23 A Ɔrina wì si Davidi wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Laga ki lɛ. Wunlunaŋa, na tafɔ, yaraga ŋga kɔɔn ndanla, ma ko pye. Wele, mi yɛn na tunŋgo pyenɛrɛ ti kaan ma yeri ti pye saraga sogowogo, naa yarilire sunkanŋgaga ki ni, ki pye saraga ki sogokanŋgirɛ konaa bile wi ni, wi pye muwɛ saraga. Mi yɛn na ki yaara ti ni fuun ti kaan ma yeri.»
23 Ornã respondeu: Toma-o; que meu senhor, o rei, faça o que lhe parecer bom. Vê: dou os bois para o holocausto, os carros para lenha, e o trigo para a oblação; tudo te dou.
24 Ɛɛn fɔ, a wunlunaŋa Davidi wì si Ɔrina wi yɔn sogo ma yo fɔ: «Ayoo, mila jaa mberi lɔ ma yeri ti sɔnŋgɔ ki na win, mbege penjara ti kan; katugu mi se yaraga ŋga ki yɛn ma wogo ka lɛ mbege wɔ saraga Yawe Yɛnŋɛlɛ li yeri. Mii penjara wɔ yaraga ŋga na, mi se yɛnlɛ mbege wɔ saraga sogowogo li yeri.»
24 Não, respondeu Davi, quero comprá-lo pelo seu inteiro valor em dinheiro; não tomarei o que te pertence para dar ao Senhor, e não oferecerei um holocausto que não me custe nada.
25 A Davidi wì si yarilire sunsaga ki lɔ Ɔrina wi yeri tɛ pyɔ cɛnmɛ kɔgɔlɔni (600) na.
25 Davi deu a Ornã um peso de seiscentos siclos de ouro pelo terreno.
26 A Davidi wì si saraga wɔsaga kan wa ki laga ki na Yawe Yɛnŋɛlɛ li kan, mɛɛ saara sogoworo naa nayinmɛ saara wɔ wa ki na li yeri. A wì si Yawe Yɛnŋɛlɛ li yɛnri, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì suu yɔn sogo kasɔn ni. Kasɔn kìla yiri wa yɛnŋɛlɛ na, ma pan ma to saara sogoworo ti ma sogo saraga wɔsaga ŋga na ki na.
26 E Davi construiu lá um altar ao Senhor; ofereceu holocausto e sacrifícios pacíficos. Invocou o Senhor que lhe respondeu enviando o fogo do céu sobre o altar de holocusto.
27 Kona, a Yawe Yɛnŋɛlɛ lì si para mɛrɛgɛ wi ni, a wì suu tokobi wi le wa wi wofogo ki ni.
27 Então o Senhor falou ao anjo, e este meteu a espada na bainha.
28 Ki wagati wi ni, naa Davidi wìla kaa ki yan Yawe Yɛnŋɛlɛ lùu yɛnrɛwɛ pi logo wa Zhebusi cɛnlɛ woolo naŋa Ɔrina wi yarilire sunsaga ki na, a wi nɛɛ saara woo wa ki laga ki na.
28 Nesse momento, vendo Davi que o Senhor o tinha ouvido na eira de Ornã, o jebuseu, ofereceu ali sacrifícios.
29 Ki wagati wi ni, Yawe Yɛnŋɛlɛ li cɛnsaga paraga go ŋga Moyisi wìla gbegele konaa saara sogoworo ti ma sogo saraga wɔsaga ŋga na, tìla pye wa Gabawɔn ca Yɛnŋɛlɛ gbɔgɔsaga ki ni.
29 O tabernáculo do Senhor que Moisés construíra no deserto e o altar dos holocaustos se encontravam, nesse tempo, no lugar alto de Gabaon.
30 Ɛɛn fɔ, Davidi wi saa ya kari wa ki saraga wɔsaga ki na mbe sa Yɛnŋɛlɛ li yewe, katugu wìla fyɛ Yawe Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛ wi tokobi wi yɛgɛ.
30 Mas Davi não pôde dirigir-se a esse altar, para rogar a Deus, tão aterrado ficara ao ver a espada do anjo do Senhor.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Crônicas 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.