Lucas 15
Jini wen bʌ tʼan (CTU76) vs ARA
1 Ti pejtyelelob jini xch'ʌm tyojoñelob yic'ot jini mu' bʌ i q'uejlel ti xmulilob ti queji i lʌc'ob Jesús cha'an mi' ñʌchtyʌben i t'an.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Jin cha'an jini fariseojob yic'ot ajcʌntisajob cha'an israelob ti queji i tyaje' ti t'an Jesús. Ti yʌlʌyob: Ili winic mi' pʌye' ochel xmulilob. Mi' cha'len uch'el yic'otyob. Che' ti queji i yʌlob.
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Che' jini Jesús ti' subeyob ti lajoñel bʌ t'an.
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 Ti yʌlʌ: La' lac poj al che' bajche' jini. An juntiquiletla an la' cha'an cien tiñʌme'. Pero ti' sʌtyʌ i bʌ juncojt. ¿Chuqui mi quejel a wa' cha'len che' jini? ¿Mach ba ba'an ma' cʌye' jini noventa y nueve ya' ti jamilol cha'an majliquet a sʌclan jini tsa' bʌ sʌtyʌ i bijlel jintyo ma' tyaje'?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Che' ma' tyaje' ma' q'ueche' tyʌlel ti a quejlop. C'ajacña a woj ma' wubin, che' jini.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Che' ma' c'otyel ti a wotyot ma' pʌye' tyʌlel ti pejtyelel utso' bʌ a wic'ot yic'ot jini lʌc'ʌlo' bʌ ti chumtyʌl. Ma' subeñob: Yom lu' c'ajacña la coj como tic tyaja c tiñʌme' tsa' bʌ i sʌtyʌ i bijlel. Che' ti yʌlʌ Jesús ti lajoñel bʌ t'an.
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ti yʌlʌ je'el: Mic subeñetla cha'an más c'ajacñayob i yoj mi quejel i yubiñob jini año' bʌ ti panchan che' an juntiquil xmulil mu' bʌ i q'uextyan i pensal i cʌye' i mul che' bajche' che' an noventa y nueve tyojo' bʌ quixtyañujob mach'ʌ ba'an ti yotsʌyob i mul. Che' ti yʌlʌ Jesús.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ti yambʌ lajoñel bʌ t'an Jesús ti yʌlʌ: La' lac poj al: An juntiquil x'ixic am bʌ diez plata bʌ tyaq'uin. Ti' sʌtyʌ jump'ej. ¿Mach'a ba'an mi quejel i tsuq'ue' cas, mi' wen misun i yotyot? Mi' chʌc bej sʌclan c'ʌlʌ jintyo mi' tyaje'.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Che' mi' tyaje' mi' pʌye' tyʌlel jini utso' bʌ yic'ot, yic'ot lʌc'ʌlo' bʌ ti chumtyʌl. Mi' subeñob: Yom lu' c'ajacña la coj como tsa'ix c tyaja c tyaq'uin tsa' bʌ c sʌtyʌ. Che' mi quejel i yʌle' jini x'ixic. Che' ti' cha'le lajoñel bʌ t'an Jesús.
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ti yʌlʌ je'el: Mic subeñetla cha'an chʌ'ʌch mi quejel i yubin c'ajacña bʌ i yoj jini ajtroñelob i cha'an Dios ch'oyol bʌ ti panchan che' mi' q'uextyan i pensal i cʌye' i mul juntiquil xmulil. Che' ti yʌlʌ Jesús.
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Jesús ti yʌlʌ je'el: An juntiquil winic an cha'tiquil alo' bʌ i yalobil.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Jini ijts'iñʌl bʌ ti' sube i tyat: C tyat, t'oxbeñon pejtyelel chʌ bʌ an a cha'an bajche' c'amel mi' tyajon, che'en. Che' jini i tyat ti' t'ox yʌq'ueyob chʌ bʌ an i cha'an bajche' c'amel mi' tyajob ti jujuntiquil.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Che' ti ñumi cha'p'ej uxp'ej q'uin jini ijts'iñʌl bʌ ti' lu' choño chʌ bʌ an i cha'an. Che' jini yic'ot pejtyelel i tyaq'uin ti majli ti ñajt bʌ pañimil ba' ti lu' c'ʌñʌ ti pejtyelel tyaq'uin cha'an bibajax bajche' ti' cha'le.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Pero che' tsa'ix lu' jili ti pejtyelel i tyaq'uin, ti queji ti sʌjlel ti pejtyelel chʌ bʌ jach mi' c'uxob quixtyañujob ya' ti jini pañimil. Che' jini, jini alob ti queji i yubin wi'ñal.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Che' jini ti majli i sʌclan toñel ya' ba'an juntiquil winic. Jini ti' xiq'ui majlel ti jamilol cha'an i cʌñʌtyʌben i chityam.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Cha'an ñoj wi'ñal ti yubi yom i c'uxe' jini che' bʌ bajche' bits' yilal mu' bʌ i yʌq'uen i c'uxe' chityam. Pero ma'an majch mi' ts'in aq'uen.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Che' jini ti queji i pensalin: Ya' ba'an c tyat an cabʌl i yajtoñelob. Wen mi yʌq'uentyel i yuch'el. Ma'ix mi jilel i yuch'el pero wʌ'i chʌncol c sajtyel ti wi'ñal.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Mi quejel c cha' sujtyel ba'an c tyat. Mi quejel c suben: C tyat, tsa'ix c cha'le mulil ti' tyojlel Dios yic'ot ti a tyojlel.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Mach bej weñon cha'an ma' pejcañon ti a walobil. Otsañon che' bajche' a wajtoñel jach. Chʌ'ʌch ti' pensali jini alob.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Che' jini ti loq'ui majlel cha'an mi cha' c'otyel ti yotyot i tyat. Pero i tyat ti' q'uele che' ñajt tyo i tyʌlel. Ti' wen p'untyʌ. Ti majli ti ajñel i tyaj tyʌlel. Ti' wa' meq'ue. Ti' ñupu.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Che' jini, jini alob ti' sube i tyat: C tyat, tsa'ix c cha'le mulil ti' tyojlel Dios yic'ot ti a tyojlel. Mach bej weñon cha'an ma' pejcañon ti a walobil. Che' ti yʌlʌ jini alob.
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Pero i tyat ti' sube i yajtoñelob: Ch'ʌmʌ tyʌlel ti saj ora jach jini más wen bʌ pislel. Wa' xojbenla i pislel. Aq'uenla i sortija. Aq'uenla i zapatos, che'en. [Sortija yom i yʌle' mʌpc'a'.]
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Pʌyʌla tyʌlel jini sejel bʌ wacax jini jujp'em bʌ. Tsʌnsanla, mi quejel lac cha'len uch'el. Mi quejel lac mele' q'uiñejel, che'en.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Como jini calobil che' bajche' sajtyemix pero tsa'ix cha' cuxtiyi yubil. Che' bajche' ti' sʌtyʌ i bijlel pero tsa'ix lac cha' tyaja. Che' ti yʌlʌ i tyat jini alob. Ti' wen quejiyob ti q'uiñejel.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Che' ñac ti c'oti ti yotyot i tyat jini ijts'iñʌl ya' tyo an ti cholel jini ascuñʌl bʌ. Che' ñac chʌncox i sujtyel ti toñel che' lʌc'ʌlix i c'otyel ti yotyot ti yubi i t'an música yic'ot son.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Che' jini ti' pʌyʌ juntiquil ajtroñel ya' bʌ'an. Ti' c'ajtibe: ¿Chuqui muc'ob? che'en.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Jini ajtroñel ti yʌlʌ: Tsa'ix juli jini a wijts'in. A tyat ti' xiq'ui ti tsʌnsʌntyel jini sejel wacax jini jujp'em bʌ. Como c'oc' ti cha' juli a wijts'in, che'en.
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Pero jini ascuñʌl ti mich'ʌ. Pero cha'an mach yom i yochel ti yotyot i tyat ti majli i wersa suben cha'an mi yochel majlel.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Pero jini ascuñʌl bʌ ti yʌlʌ: A wujil jayp'ej jab tic wen cha'libeyet a troñel. Mach'an ba' bʌ ora tic saj ñusʌbeyet a t'an. Pero mach'an ti a wʌc'on mi juncojtic saj chibu cha'an mic mele' q'uiñejel yic'ot jini amigojo' bʌ c cha'an, che'en.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Pero wale cha'an ti cha' c'oti jini a walobil tsa' bʌ lu' c'ʌñʌ a tyaq'uin ti pejtyelel mach'ʌ wen tsa'ix a wa' tsʌnsʌbe sejel wacax jini jujp'em bʌ, che'en.
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Che' jini i tyat ti' sube: Pero calobil, bele' wʌch an quic'otyet. Ti pejtyelel chʌ bʌ an c cha'an lu' a cha'añʌch je'el, che'en.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Pero wale yomʌch lac mele' q'uiñejel. Yom c'ajaña la coj. Como jini a wijts'in che' bajche' sajtyemix pero ti cha' cuxtiyi yubil. Che' bajche' ti' sʌtyʌ i bijlel pero tsa'ix lac cha' tyaja. Che' ti yʌlʌ i tyat.
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.