Lucas 15

Jini wen bʌ tʼan (CTU76) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Ti pejtyelelob jini xch'ʌm tyojoñelob yic'ot jini mu' bʌ i q'uejlel ti xmulilob ti queji i lʌc'ob Jesús cha'an mi' ñʌchtyʌben i t'an.
1 E Chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Jin cha'an jini fariseojob yic'ot ajcʌntisajob cha'an israelob ti queji i tyaje' ti t'an Jesús. Ti yʌlʌyob: Ili winic mi' pʌye' ochel xmulilob. Mi' cha'len uch'el yic'otyob. Che' ti queji i yʌlob.
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Che' jini Jesús ti' subeyob ti lajoñel bʌ t'an.
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 Ti yʌlʌ: La' lac poj al che' bajche' jini. An juntiquiletla an la' cha'an cien tiñʌme'. Pero ti' sʌtyʌ i bʌ juncojt. ¿Chuqui mi quejel a wa' cha'len che' jini? ¿Mach ba ba'an ma' cʌye' jini noventa y nueve ya' ti jamilol cha'an majliquet a sʌclan jini tsa' bʌ sʌtyʌ i bijlel jintyo ma' tyaje'?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Che' ma' tyaje' ma' q'ueche' tyʌlel ti a quejlop. C'ajacña a woj ma' wubin, che' jini.
5 E achando-a, a põe sobre os seus ombros, jubiloso;
6 Che' ma' c'otyel ti a wotyot ma' pʌye' tyʌlel ti pejtyelel utso' bʌ a wic'ot yic'ot jini lʌc'ʌlo' bʌ ti chumtyʌl. Ma' subeñob: Yom lu' c'ajacña la coj como tic tyaja c tiñʌme' tsa' bʌ i sʌtyʌ i bijlel. Che' ti yʌlʌ Jesús ti lajoñel bʌ t'an.
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ti yʌlʌ je'el: Mic subeñetla cha'an más c'ajacñayob i yoj mi quejel i yubiñob jini año' bʌ ti panchan che' an juntiquil xmulil mu' bʌ i q'uextyan i pensal i cʌye' i mul che' bajche' che' an noventa y nueve tyojo' bʌ quixtyañujob mach'ʌ ba'an ti yotsʌyob i mul. Che' ti yʌlʌ Jesús.
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ti yambʌ lajoñel bʌ t'an Jesús ti yʌlʌ: La' lac poj al: An juntiquil x'ixic am bʌ diez plata bʌ tyaq'uin. Ti' sʌtyʌ jump'ej. ¿Mach'a ba'an mi quejel i tsuq'ue' cas, mi' wen misun i yotyot? Mi' chʌc bej sʌclan c'ʌlʌ jintyo mi' tyaje'.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até a achar?
9 Che' mi' tyaje' mi' pʌye' tyʌlel jini utso' bʌ yic'ot, yic'ot lʌc'ʌlo' bʌ ti chumtyʌl. Mi' subeñob: Yom lu' c'ajacña la coj como tsa'ix c tyaja c tyaq'uin tsa' bʌ c sʌtyʌ. Che' mi quejel i yʌle' jini x'ixic. Che' ti' cha'le lajoñel bʌ t'an Jesús.
9 E achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Ti yʌlʌ je'el: Mic subeñetla cha'an chʌ'ʌch mi quejel i yubin c'ajacña bʌ i yoj jini ajtroñelob i cha'an Dios ch'oyol bʌ ti panchan che' mi' q'uextyan i pensal i cʌye' i mul juntiquil xmulil. Che' ti yʌlʌ Jesús.
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Jesús ti yʌlʌ je'el: An juntiquil winic an cha'tiquil alo' bʌ i yalobil.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
12 Jini ijts'iñʌl bʌ ti' sube i tyat: C tyat, t'oxbeñon pejtyelel chʌ bʌ an a cha'an bajche' c'amel mi' tyajon, che'en. Che' jini i tyat ti' t'ox yʌq'ueyob chʌ bʌ an i cha'an bajche' c'amel mi' tyajob ti jujuntiquil.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me pertence. E ele repartiu por eles a fazenda.
13 Che' ti ñumi cha'p'ej uxp'ej q'uin jini ijts'iñʌl bʌ ti' lu' choño chʌ bʌ an i cha'an. Che' jini yic'ot pejtyelel i tyaq'uin ti majli ti ñajt bʌ pañimil ba' ti lu' c'ʌñʌ ti pejtyelel tyaq'uin cha'an bibajax bajche' ti' cha'le.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Pero che' tsa'ix lu' jili ti pejtyelel i tyaq'uin, ti queji ti sʌjlel ti pejtyelel chʌ bʌ jach mi' c'uxob quixtyañujob ya' ti jini pañimil. Che' jini, jini alob ti queji i yubin wi'ñal.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Che' jini ti majli i sʌclan toñel ya' ba'an juntiquil winic. Jini ti' xiq'ui majlel ti jamilol cha'an i cʌñʌtyʌben i chityam.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos, a apascentar porcos.
16 Cha'an ñoj wi'ñal ti yubi yom i c'uxe' jini che' bʌ bajche' bits' yilal mu' bʌ i yʌq'uen i c'uxe' chityam. Pero ma'an majch mi' ts'in aq'uen.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Che' jini ti queji i pensalin: Ya' ba'an c tyat an cabʌl i yajtoñelob. Wen mi yʌq'uentyel i yuch'el. Ma'ix mi jilel i yuch'el pero wʌ'i chʌncol c sajtyel ti wi'ñal.
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Mi quejel c cha' sujtyel ba'an c tyat. Mi quejel c suben: C tyat, tsa'ix c cha'le mulil ti' tyojlel Dios yic'ot ti a tyojlel.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti;
19 Mach bej weñon cha'an ma' pejcañon ti a walobil. Otsañon che' bajche' a wajtoñel jach. Chʌ'ʌch ti' pensali jini alob.
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
20 Che' jini ti loq'ui majlel cha'an mi cha' c'otyel ti yotyot i tyat. Pero i tyat ti' q'uele che' ñajt tyo i tyʌlel. Ti' wen p'untyʌ. Ti majli ti ajñel i tyaj tyʌlel. Ti' wa' meq'ue. Ti' ñupu.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Che' jini, jini alob ti' sube i tyat: C tyat, tsa'ix c cha'le mulil ti' tyojlel Dios yic'ot ti a tyojlel. Mach bej weñon cha'an ma' pejcañon ti a walobil. Che' ti yʌlʌ jini alob.
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Pero i tyat ti' sube i yajtoñelob: Ch'ʌmʌ tyʌlel ti saj ora jach jini más wen bʌ pislel. Wa' xojbenla i pislel. Aq'uenla i sortija. Aq'uenla i zapatos, che'en. [Sortija yom i yʌle' mʌpc'a'.]
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa; e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
23 Pʌyʌla tyʌlel jini sejel bʌ wacax jini jujp'em bʌ. Tsʌnsanla, mi quejel lac cha'len uch'el. Mi quejel lac mele' q'uiñejel, che'en.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
24 Como jini calobil che' bajche' sajtyemix pero tsa'ix cha' cuxtiyi yubil. Che' bajche' ti' sʌtyʌ i bijlel pero tsa'ix lac cha' tyaja. Che' ti yʌlʌ i tyat jini alob. Ti' wen quejiyob ti q'uiñejel.
24 Porque este meu filho estava morto, e reviveu, tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 Che' ñac ti c'oti ti yotyot i tyat jini ijts'iñʌl ya' tyo an ti cholel jini ascuñʌl bʌ. Che' ñac chʌncox i sujtyel ti toñel che' lʌc'ʌlix i c'otyel ti yotyot ti yubi i t'an música yic'ot son.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Che' jini ti' pʌyʌ juntiquil ajtroñel ya' bʌ'an. Ti' c'ajtibe: ¿Chuqui muc'ob? che'en.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Jini ajtroñel ti yʌlʌ: Tsa'ix juli jini a wijts'in. A tyat ti' xiq'ui ti tsʌnsʌntyel jini sejel wacax jini jujp'em bʌ. Como c'oc' ti cha' juli a wijts'in, che'en.
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Pero jini ascuñʌl ti mich'ʌ. Pero cha'an mach yom i yochel ti yotyot i tyat ti majli i wersa suben cha'an mi yochel majlel.
28 Mas ele se indignou, e não queria entrar.
29 Pero jini ascuñʌl bʌ ti yʌlʌ: A wujil jayp'ej jab tic wen cha'libeyet a troñel. Mach'an ba' bʌ ora tic saj ñusʌbeyet a t'an. Pero mach'an ti a wʌc'on mi juncojtic saj chibu cha'an mic mele' q'uiñejel yic'ot jini amigojo' bʌ c cha'an, che'en.
29 E saindo o pai, instava com ele. Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, sem nunca transgredir o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
30 Pero wale cha'an ti cha' c'oti jini a walobil tsa' bʌ lu' c'ʌñʌ a tyaq'uin ti pejtyelel mach'ʌ wen tsa'ix a wa' tsʌnsʌbe sejel wacax jini jujp'em bʌ, che'en.
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Che' jini i tyat ti' sube: Pero calobil, bele' wʌch an quic'otyet. Ti pejtyelel chʌ bʌ an c cha'an lu' a cha'añʌch je'el, che'en.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
32 Pero wale yomʌch lac mele' q'uiñejel. Yom c'ajaña la coj. Como jini a wijts'in che' bajche' sajtyemix pero ti cha' cuxtiyi yubil. Che' bajche' ti' sʌtyʌ i bijlel pero tsa'ix lac cha' tyaja. Che' ti yʌlʌ i tyat.
32 Mas era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.