Atos 22
Tinaung Takluem (CSY) vs NTLH
1 Suapui te le pa te awng, keima le keima ka ki hukna kammal te hong ngaisak tavun, ci hi.
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Amate in Hebrew kam taw a pau a zak uh ciang in, thim seseam uh a: taciang Paul in,
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 Keima sia Judah mi tatak ka hihi, Silicia ngamsung ah khuapi khat ahi Tarsus ah ka suak hi, ahihang hi Jerusalem ah ka khang a, Gamaliel peang ah pu le pa te i ngeina a cing in hong hil hi, taciang tu ni in note bangma in Pathian sangah thalawptak in ka om ngei hi.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Taciang Topa lampi a zui te vawtsia in, ka that hi, taciang numei le pasal ci ngawl in ka hen a, thong sungah ka ap hi.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Thiampi sang le thudokpi te theampo in zong keima atu in tettipang hi: Damascus a omte hen tu le Jerusalem ah paipui in, danpiak natu lai te ka nga zawkciang in Damascus ah ka pai hi.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 Taciang khual ka haw a, Damascus ka thet dektak sun hun pawl in, van pan in khuavak tang mama ka kimkot ah thakhathu in hong tang pimpem hi.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Lei ah ka puk a, aw khat in, Saul, Saul, banghang hong vawtsia ni ziam? hong ci ka za hi.
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Taciang keima in, Topa awng, nang akua ni ziam? ci in ka zo hi. Taciang Ama in keima tung ah, Keima sia na vawtsiat Nazareth mi Jesus ka hihi, hong ci hi.
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Taciang ka kungah omte in khuavak sia mu takpi uh a, lau mama uh hi; ahihang keima hong paupui pa i aw a za bua uhhi.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Taciang keima in, Topa awng, bang vawt tu khi ziam? ka ci hi. Topa in keima tung ah, Tho in a, Damascus ah pai in; tua mun ah na vawt tu in kong sawl theampo te hong kison tu hi, hong ci hi.
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Tua a vanglian khuavak hang in khua ka mu thei bua hi, ka kung a omte in a khut uh taw hong kai uh a, Damascus ka theng hi.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 Tua mun ah Ananias a kici mi khat om hi, ama sia thukham bang in biakna sangah a kipumpiak hi a, tua mun ah a om Judah mite sungah a ki phatson pa khat a hihi,
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Tua Ananias sia ka kungah hongpai a, a din kawm in, suapui pa Sawl awng, khua mu kik in, hong ci hi. Tua hun lian in ama ka en hi.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Taciang ama in ka kungah, i pu le pa te Pathian in Ama deina he tu le, mi thutang khat mu tu a, a kam pan a pusuak kammal ngai tu in hong teal zo hi.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Banghangziam cile nangma sia na mu le na zak te ngual theampo tungah Ama tetti na hi tu hi.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Taciang, tu in bang ngak ni ziam? tho in a, tui ki phum in, taciang na mawna te sil in a, Topa min sam in, hong ci hi.
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 Tuazawkciang Jerusalem ka theng kik a, biakinn sungah thu ka nget laitak in, mang khat ka mu hi;
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Tua mun ah Topa in, Manlang in, taciang Jerusalem pan manlangtak in pusuak in: banghangziam cile amate in keima taw kisai in na tettipanna hong sang ngawl tu uh hi, hong ci hi.
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Taciang keima in Topa awng, Nang hong umte synagogue sung theampo ah sat in thong ka taksak hi, ci amate in hong he hi:
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Taciang nangma ngalhang Stephen thisan a luan lai zong in, keima zong a hui ah ka ding a, a thina ah ka lungkim in a that te i puan te ka kepsak hi, ka ci hi.
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Taciang Topa in ka tung ah, Pai in: banghangziam cile Gentile mite kung a khuala mama na ah kong paisak tu hi, hong ci hi.
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Hi thu a son dong amate in ngai uh hi, tua zawkciang in a ngingtak in au uh a, hibang mihing that vun, leitung ah om heak tahen: banghangziam cile ama sia a nungta tu ki phu ngawl hi, ci uh hi.
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Amate a au kawm in, a puan u te hawkkeak uh a, leivui van ah lawn ngawp uh hi.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Tulkhat uk ngalkap mangpa in Paul sia ngalkap inn huang sungah tumpui tu in thupia hi, taciang ama langpan in banghang mipi te au ziam? ci a heak natu in Paul sat a, thu dong tu in vaitha hi.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Ahihang amate in savun khauhual taw a hen uh ciang in, Paul in zakhat uk ngalkap mangpa kungah, thu a kisit ngawl lai Rome ngam mi khat sat tu ngeina ziam? ci hi.
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Tua thu zakhat uk ngalkap mangpa in a zak ciang in, tul khat uk ngalkap mangpa tung ah, na nasep kidawm in: banghangziam cile hisia pa sia Rome mi hi, ci hi.
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Tuazawkciang in tulkhat uk ngalkap mangpa hongpai a, nangma sia Rome mi na hi ziam? hong son tan, ci hi. Paul in, hi khi hi, ci hi.
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Taciang tulkhat uk ngalkap mangpa in, Rome mi ka hina sia dangka tampi pia in ka nga hi, ci in zo hi. Taciang Paul in, ahihang kei ka sua pan in Rome mi ka hihi, ci hi.
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Tua zawk pociang in thudong tu te Paul kung pan paikhia uh hi: taciang tulkhat uk ngalkap mangpa zong Paul sia Rome mi hi, ci a heak zawkciang in, patau mama hi, banghangziam cile ama in Paul man in a lehhen hang a hihi.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 A zingsang ciang in, Judah mite in Paul thusitna thu a tel thiang nop uh hu in, a hen nate sutsak uh a, thiampi lian te le, thudokpi te hongpai tu in thupia hi, taciang Paul paipui uh a, amate mai ah koi hi.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.