2 Coríntios 8
Ɨ niuucari tɨ jejcua, tɨ ajta jɨme'en ra'axa a'ɨjna ɨ tavastara'a, ɨ Cɨriistu'u tɨ ji'i Jesús tɨ̀ tu'irájtuaa (CRNNT) vs ACF
1 Taꞌihuaamuaꞌa, ayée tu tíꞌijxeꞌeveꞌe sej ráamuaꞌaree aꞌij tɨ Dios rɨ́ꞌɨ tihuaꞌutáꞌa aꞌɨ́mej ɨ́ mej u eꞌetiújseꞌɨri aꞌu tɨ naꞌa aꞌuun tɨ huatacáꞌa u Macedonia.
1 Também, irmãos, vos fazemos conhecer a graça de Deus dada às igrejas da macedônia;
2 Matɨ́ꞌɨj mauj jeíhua huápɨꞌɨ áꞌaviicuaꞌireꞌecaꞌa, ajta jeíhua tihuáꞌaturaateꞌecaꞌa ɨ́ mej jɨ́n huateújvaɨreꞌen, mɨ majta, jeíhua mú huápɨꞌɨ rútemuaꞌaveꞌecaꞌa. Aꞌɨ́j pu jɨ́n ayén teꞌirájraa mej miyen ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n tiuꞌutévaɨ meꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ jeíhua huápɨꞌɨ aráꞌasecaꞌa ɨ́ Dios jemi.
2 Como em muita prova de tribulação houve abundância do seu gozo, e como a sua profunda pobreza abundou em riquezas da sua generosidade.
3 Ayee nu tihuaꞌutéxajta ɨ́ mej miyen tiuꞌutapuaíjve aꞌachú mej caj tíꞌijviicuaꞌiracaꞌa. Jee xaa, aꞌɨ́ɨ mú ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n jaítzeꞌe miyen huarɨ́j.
3 Porque, segundo o seu poder (o que eu mesmo testifico) e ainda acima do seu poder, deram voluntariamente.
4 Caꞌanín mú jɨ́n tájhuaviiriꞌi tej tiyen huaꞌutáꞌan mej tiuꞌutévaɨreꞌen meꞌɨ́jna jɨmeꞌe mej huaꞌutévaɨreꞌen aꞌɨ́mej ɨ́ mej eꞌetiújseꞌɨri ɨ́ mej ajtémeꞌecan ɨ́ tavástaraꞌa jetze.
4 Pedindo-nos com muitos rogos que aceitássemos a graça e a comunicação deste serviço, que se fazia para com os santos.
5 Mɨ majta aꞌɨ́ɨme, camu miyen menaꞌa tiuꞌutapuaíjve aꞌij tej tíꞌijchuꞌeveꞌecaꞌa. Amuacaí mú huataseíjre ɨ́ tavástaraꞌa jemi, majta áꞌiyen itejmi jemi meꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ ayén tíꞌijxeꞌeveꞌecaꞌa ɨ́ Dios.
5 E não somente fizeram como nós esperávamos, mas a si mesmos se deram primeiramente ao Senhor, e depois a nós, pela vontade de Deus.
6 Aꞌɨ́j tu jɨ́n teri caꞌaníjraꞌa raatáꞌa teꞌɨ́jna ɨ́ Tito tɨ aꞌɨ́ɨn ayén raanaíjmireꞌen múꞌejmi jemi aꞌɨ́jna tɨ jɨ́n amuacaí aꞌutéjche múꞌejmi tzajtaꞌa sej si siyen cheꞌatá senaꞌa tiuꞌutapuaíjveꞌen ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨmeꞌe.
6 De maneira que exortamos a Tito que, assim como antes tinha começado, assim também acabasse esta graça entre vós.
7 Ajta íjii, aꞌiné jaítzeꞌe pu ayén tejamuaacɨ́ꞌɨ múꞌejmi caí ɨ́ seica, nain jɨmeꞌe, tɨ puaꞌa sej ráꞌatzaahuateꞌen ɨ́ tavástaraꞌa naꞌari sej tihuaꞌutáꞌixaateꞌen ɨ́ niuucari jɨmeꞌe tɨ ayén tiꞌayajna nusu sej rúꞌumuaꞌareere aꞌij tɨ ꞌeen ɨ́ Dios jemi, caꞌɨ́n seajta nain jɨ́n áꞌujcaꞌane itejmi jemi, seajta taxeꞌeveꞌe. Aꞌɨ́j pu jɨ́n, ayée tu tíꞌijxeꞌeveꞌe. Ayee xu huárɨni sej si seajta huaꞌutémuaꞌitɨn seꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ sej jɨ́n rɨ́ꞌɨ tihuaꞌutáꞌasin.
7 Portanto, assim como em tudo abundais em fé, e em palavra, e em ciência, e em toda a diligência, e em vosso amor para conosco, assim também abundeis nesta graça.
8 Canu neꞌɨ́jna jɨ́n tejámuaataꞌaíjteꞌesin, sino ayée nu ꞌeen jɨ́n tejáꞌamuaꞌixaateꞌe sej si huataújseijrata sej siyen cheꞌatá senaꞌa tzáahuatiꞌiraꞌa jɨ́n huáꞌaxeꞌeveꞌe seꞌɨ́mej ɨ́ mej Jerusalén eꞌetiújseꞌɨri matɨ́j ɨ́ seica ɨ́ mej aꞌujcaꞌanéecan jɨ́n huaꞌutévaɨ ɨ́ ruꞌihuaamuaꞌa.
8 Não digo isto como quem manda, mas para provar, pela diligência dos outros, a sinceridade de vosso amor.
9 Jee xaa, xuꞌuri ramuaꞌaree ɨ́ tɨ jɨ́n rɨ́ꞌɨ titaatáꞌa ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨmeꞌe ɨ́ tavástaraꞌa, aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús, tɨ ajta Cɨríistuꞌu púꞌeen. Aꞌɨ́ɨ pu ayén nain tíꞌijchaꞌɨɨcaꞌa, mɨ ajta aꞌɨ́ɨ pu u júteꞌe ayén éeniꞌicɨꞌe huataújseijratacaꞌa tɨ́j seɨ́j tɨ caí aꞌij tíꞌijviicuaꞌi tɨ ij múꞌejmi japua huániuuni, sej si siyen seꞌɨ́jna jɨ́n seíireꞌe xáꞌaraꞌani sej seꞌɨ́ɨn puꞌéeneꞌe xáꞌaraꞌani ɨ́ sej raꞌancuréꞌasin ɨ́ jemin seꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn Cɨríistuꞌu caí aꞌij tíꞌijviicuaꞌiracaꞌa.
9 Porque já sabeis a graça de nosso Senhor Jesus Cristo que, sendo rico, por amor de vós se fez pobre; para que pela sua pobreza enriquecêsseis.
10 Ayee pu tináꞌamitɨejteꞌe aꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ sej huaꞌutévaɨreꞌen. Ayee pu iꞌi xɨ́ꞌepɨꞌɨn sej íjii raanaíjmireꞌen ɨ́ sej jɨ́n autéjhuii ɨ́ ruꞌusí, ɨ́ sej amuacaí seꞌɨ́jna jɨ́n teꞌataújratziiriꞌi, seajta amuacaí siyen rɨjcaa.
10 E nisto dou o meu parecer; pois isto convém a vós que, desde o ano passado, começastes; e não foi só praticar, mas também querer.
11 Mɨ seajta múꞌeen, íjii setáꞌaj raanaíjmireꞌen ɨ́ sej jɨ́n siyen rɨjcaa. Aꞌiné múꞌeen xu aꞌujcaꞌanéecan jɨ́n huataúraꞌa sej siyen huárɨni, setáꞌaj siyen cheꞌatá senaꞌa seꞌɨ́jna jɨ́n raanaíjmireꞌen sej siyen tiuꞌutáꞌan aꞌachú sej caj tíꞌijchaꞌɨɨ.
11 Agora, porém, completai também o já começado, para que, assim como houve a prontidão de vontade, haja também o cumprimento, segundo o que tendes.
12 Aꞌiné, tɨ puaꞌa jaꞌatɨ áꞌujcaꞌane tɨ tiꞌitɨ tiuꞌutáꞌan, ayée pu xɨ́ꞌepɨꞌɨn tiráꞌaseijrateꞌe ɨ́ Dios tɨ aꞌɨ́ɨn jaꞌatɨ ayén tiuꞌutáꞌa aꞌachú tɨ caj tíꞌijchaꞌɨɨ. Capu aꞌatzu jetzen ruxeꞌeveꞌe ɨ́ Dios tiꞌitɨ tɨ aꞌij caí tíꞌijchaꞌɨɨ aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ tɨ xaa tiꞌitɨ tiuꞌutáꞌa.
12 Porque, se há prontidão de vontade, será aceita segundo o que qualquer tem, e não segundo o que não tem.
13 — ausente —
13 Mas, não digo isto para que os outros tenham alívio, e vós opressão,
14 — ausente —
14 Mas para igualdade; neste tempo presente, a vossa abundância supra a falta dos outros, para que também a sua abundância supra a vossa falta, e haja igualdade;
15 Ayee pu xaa neꞌu, aꞌiné ayée pu téꞌeyuꞌusiꞌi tɨjɨ́n: “Capu nuꞌu tiꞌitɨ turaaveca aꞌɨ́jna jemi tɨ jeíhua rájseɨj. Ajta, capu nuꞌu tiráꞌaturaateꞌecaꞌa aꞌɨ́jna tɨ cɨ́j naꞌa rájseɨj.”
15 Como está escrito: O que muito colheu não teve demais; e o que pouco, não teve de menos.
16 Meꞌecui xaa, jeíhua tu huápɨꞌɨ rɨ́ꞌɨ tíꞌiraꞌateꞌe ɨ́ Dios tɨ ayén caꞌaníjraꞌa raatáꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ Tito tɨ ayén aꞌujcaꞌanéecan jɨ́n amuaatamuáꞌareeriꞌi netɨ́j inee.
16 Mas, graças a Deus, que pôs a mesma solicitude por vós no coração de Tito;
17 Aꞌɨ́ɨ pu xaa ayén raꞌancuréꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ tej jɨ́n caꞌaníjraꞌa raatáꞌa, ajta aꞌɨ́jna jɨmeꞌe, tɨ jeíhua áꞌujcaꞌanejcaꞌa. Aꞌɨ́ɨ pu ruseɨ́j huataúraꞌa tɨ ij aꞌuun u áꞌumeꞌen múꞌejmi jemi.
17 Pois aceitou a exortação, e muito diligente partiu voluntariamente para vós.
18 Teajta iteen, taꞌihuaaraꞌa tu huataꞌítecaꞌa tɨ ij ajta jamuan u áꞌumeꞌen. Aꞌɨjna ɨ́ taꞌihuaaraꞌa, naíjmiꞌicɨꞌe mú rɨ́ꞌɨ tíꞌiseij meꞌɨ́jna jɨmeꞌe aꞌij tɨ aꞌɨ́ɨn tihuáꞌixaateꞌe áꞌayeꞌi ɨ́ niuucari tɨ jɨ́n Dios huaꞌirájtuaani.
18 E com ele enviamos aquele irmão cujo louvor no evangelho está espalhado em todas as igrejas.
19 Ajta, aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej meꞌuun eꞌetiújseꞌɨri ɨ́ Dios jemi, aꞌɨ́ɨ mú raꞌantíhuaꞌu tɨ ij aꞌɨ́ɨn ta jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen tej ti naímiꞌi tiyen arátaꞌasten teꞌɨ́jna jɨmeꞌe ɨ́ tej huaꞌutáꞌasin, tej ti teꞌɨ́jna jɨ́n rɨ́ꞌɨ tiraateájtuaani ɨ́ tavástaraꞌa. Teajta tiyen ꞌeen jɨ́n raataꞌítecaꞌa tɨ aꞌuun áꞌumeꞌen múꞌejmi jemi sej si ráamuaꞌaree tej teuj áꞌatacaꞌane tej tiyen huaꞌutévaɨreꞌen ɨ́ mej caí aꞌij tíꞌijviicuaꞌi.
19 E não só isto, mas foi também escolhido pelas igrejas para companheiro da nossa viagem, nesta graça que por nós é ministrada para glória do mesmo Senhor, e prontidão do vosso ânimo;
20 Ayee tu tíꞌiteseꞌe tɨ ij caí jaꞌatɨ ayén tíꞌitaxajtziꞌira aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tej nuꞌu aꞌij puaꞌa rɨcɨ teꞌɨ́jna jɨmeꞌe tej ramuarɨꞌe aꞌɨ́jna ɨ́ mej miyen aꞌujcaꞌanéecan jɨ́n tiuꞌutáꞌa, tɨ tiꞌimuꞌíi.
20 Evitando isto, que alguém nos vitupere por esta abundância, que por nós é ministrada;
21 Ayee puꞌu xaa neꞌu, aꞌiné catu tiyen tenaꞌa tíꞌiteseꞌe tej ti tiyen rɨjca aꞌij tɨ tiraavíjteꞌe ɨ́ tavástaraꞌa jemi, sino tej ti tiyen cheꞌatá tenaꞌa rɨjca aꞌij tɨ tiraavíjteꞌe huáꞌa jemi ɨ́ teteca.
21 Pois zelamos do que é honesto, não só diante do Senhor, mas também diante dos homens.
22 Teajta aꞌɨ́mej jamuan ɨ́ mej huaꞌapua, teajtáhuaꞌa tu seɨ́j huataꞌíti ɨ́ taꞌihuaaraꞌa, ɨ́ tɨ ari muꞌiitɨ́ huataújseijratacaꞌa tɨ aꞌɨ́ɨn temuaꞌa naa áꞌujcaꞌanejcaꞌa muꞌiitɨ́ jɨmeꞌe. Ajta íjii, jaítzeꞌe pu áꞌujcaꞌane aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ jeíhua huápɨꞌɨ téꞌatzaahuateꞌe múꞌejmi jemi.
22 Com eles enviamos também outro nosso irmão, o qual muitas vezes, e em muitas coisas, já experimentamos ser diligente, e agora muito mais diligente ainda pela muita confiança que em vós tem.
23 Ajta, aꞌɨ́jna ɨ́ Tito, aꞌii pu aꞌɨ́ɨn púꞌeen tɨ neetzi jamuan tíꞌivaɨreꞌe múꞌejmi jɨmeꞌe. Naíjmiꞌi tu tíꞌimuarɨꞌe. Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej huaꞌapua ɨ́ taꞌihuaamuaꞌa, aꞌii mú aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ mej huaꞌutaꞌítecaꞌa aꞌɨ́mej ɨ́ mej meꞌuun eꞌetiújseꞌɨri. Aꞌii mú aꞌɨ́ɨn púꞌeen ɨ́ mej huáꞌa jetze meꞌecan tíꞌivaɨreꞌe ɨ́ teɨte majta meꞌɨ́jna jɨ́n rɨ́ꞌɨ tiraatáꞌaca ɨ́ Cɨríistuꞌu.
23 Quanto a Tito, é meu companheiro, e cooperador para convosco; quanto a nossos irmãos, são embaixadores das igrejas e glória de Cristo.
24 Aꞌɨ́j xu jɨ́n, setáꞌaj siyen huaꞌutaseíjrateꞌen seꞌɨ́mej ɨ́ teteca sej tzáahuatiꞌiraꞌa jɨ́n huáꞌaxeꞌeveꞌe, mej mi naíjmiꞌi miyen ráamuaꞌaree nainjapua aꞌu mej eꞌetiújseꞌɨri mej mi taꞌutátzaahuateꞌen aꞌij tɨ tiraavíjteꞌe tej tiyen áꞌatatzaahuateꞌe múꞌejmi jɨmeꞌe.
24 Portanto, mostrai para com eles, e perante a face das igrejas, a prova do vosso amor, e da nossa glória acerca de vós.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.