Romanos 7
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs NVT
1 Nyeꞌihuáamuaꞌ, muaꞌaj xu jamuaꞌtyej ɨ yuꞌxarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, aꞌyaa xu siajta tyáꞌmuaꞌreej tɨ ɨ nyúucarij aꞌyan tyéꞌijtyeꞌ tɨꞌɨj ooj júurij ɨ aꞌtɨ́j.
1 Agora, irmãos, vocês que conhecem a lei, não sabem que ela se aplica apenas enquanto a pessoa vive?
2 Ajta aꞌyájna tɨpuaꞌaj íitɨꞌ huɨchaꞌaj, aꞌyaa pu tyéꞌijtyeꞌ aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij tɨ aꞌyan tyúuxɨeꞌveꞌ tɨ ɨ íitɨꞌ huatyáꞌɨtzeereꞌen ɨ jucɨ́ɨn jamuán tɨꞌɨj ooj júurij, ajta tɨpuaꞌaj ɨ cɨ́naꞌraꞌan arí huámuɨꞌnyij, capu cheꞌ aꞌyan tyeꞌíityeꞌej jaꞌmej ɨ nyúucarij.
2 Por exemplo, quando uma mulher se casa, a lei a une a seu marido enquanto ele estiver vivo. No entanto, se ele morrer, as leis do casamento já não se aplicarão à mulher.
3 Aꞌɨ́j pu jɨn, tɨpuaꞌaj séej jamuán huatyévicheꞌen, tɨꞌɨj ooj júurij ɨ cɨ́naꞌraꞌan, juxanaꞌcɨreꞌ aꞌɨ́jna ɨ íitɨꞌ, ajta tɨpuaꞌaj ɨ cɨ́naꞌraꞌan arí huámuɨꞌnyij, aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij capu cheꞌ tyeꞌíityeꞌej taꞌmej, aj puꞌij ɨꞌríitaj jaꞌmej tɨ séej tyáataj jamuán huatyévicheꞌen.
3 Portanto, enquanto o marido estiver vivo, se ela se casar com outro homem, cometerá adultério. Mas, se o marido morrer, ela ficará livre dessa lei e não cometerá adultério ao se casar novamente.
4 Siajta muaꞌaj, nyeꞌihuáamuaꞌ, siatɨꞌɨj jitzán ajtyáhuiixɨj ɨ Cɨríistuꞌ aj xu sij siajta jamuán huácuij aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, aꞌɨ́j xu jɨn muaꞌaj séej jitze ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ huamuɨ́ꞌ ajta jeꞌej huatájuuriacaꞌ. Aꞌɨ́j pu jɨn ɨꞌríj tyej jaatátuiireꞌen ɨ Dios ɨ tyaj jɨn xáꞌpuɨꞌ huarɨ́j.
4 Assim, meus irmãos, vocês morreram para o poder da lei quando morreram com Cristo, e agora estão unidos com aquele que foi ressuscitado dos mortos. Como resultado, podemos produzir uma colheita de boas obras para Deus.
5 Jiꞌnye tyatɨꞌɨj aꞌyan tyíꞌtyechajcaꞌaj matɨꞌɨj ɨ maj jeꞌej puaꞌaj tyityetyúuchaꞌɨj, aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, aꞌyaa pu tyitaatyáhuɨɨ tyej tyij jáamuaꞌreej tyaj quee xáꞌpuɨꞌ rɨjcaa, aꞌɨ́j tutyij huamueꞌtɨj tyej tyij huácuiꞌnyij.
5 Quando éramos controlados pela natureza humana, desejos pecaminosos atuavam dentro de nós, e a lei despertava esses desejos maus, que produziam uma colheita de obras pecaminosas cujo resultado era a morte.
6 Ajta ijíij tyaj tyeríj huácuij aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ nyúucarij tɨ néijmiꞌi jɨn tyíꞌtaꞌijtyaꞌcaꞌaj, tuꞌríj taxáahuaj séejreꞌ tyej tyij jaatyáhuɨɨreꞌen ɨ Dios aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ ɨ júuricamej tɨ jájcuaj, catu cheꞌ aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ nyúucarij tɨ míꞌmaꞌcan.
6 Agora, porém, fomos libertos da lei, pois morremos para ela e já não estamos presos a seu poder. Podemos servir a Deus não da maneira antiga, obedecendo à letra da lei, mas da maneira nova, vivendo no Espírito.
7 ¿Nyij aꞌyan tyetyuꞌtaxájtaj tɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta jeꞌej puaꞌaj een? Catu xaa nyuꞌuj, jiꞌnye canu aꞌyan tyaꞌmuaꞌréeriajcheꞌ tyiꞌtɨ́j tɨ jeꞌej puaꞌaj een tɨpuaꞌaj quee huatyaꞌɨtzéereꞌnyijcheꞌ ityájma jimi aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta. Canu aꞌnáj jamuaꞌréeriajcheꞌ tɨ jeꞌej puaꞌaj een tɨpuaꞌaj nyetyíꞌnyacuaꞌtzaj, tɨpuaꞌaj quee aꞌyan tyinaatéꞌexaatyeꞌnyijcheꞌ aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij yee: “Capáj tyíꞌnyacuaꞌtzaj.”
7 Por acaso estou dizendo que a lei de Deus é pecaminosa? Claro que não! Na verdade, foi a lei que me mostrou meu pecado. Eu jamais saberia que cobiçar é errado se a lei não dissesse: “Não cobice”.
8 Ajta aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een aꞌíj pu jitze huóocaꞌan, tɨꞌij nye jitze jaatyátoonyij néijmiꞌi ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een. Jiꞌnye tɨpuaꞌaj quee séjreꞌej ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, capu ɨꞌríj tyaj jáamuaꞌreej tyiꞌtɨ́j tɨ jeꞌej puaꞌaj een.
8 Mas o pecado usou esse mandamento para despertar dentro de mim todo tipo de desejo cobiçoso. Se não houvesse lei, o pecado não teria esse poder.
9 Ajta jájcuaj ɨmuáj, nyaxáahuaj nu joꞌcháꞌcanyaꞌaj, canu tyiꞌtɨ́j muaꞌreeriacaꞌaj, ajta nyatɨꞌɨj jáamuaꞌreeriꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, aj puꞌij jéetzeꞌ huataséjre nye jimi aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een, aj nu nyij huamuɨ́ꞌ.
9 Houve um tempo em que eu vivia sem a lei. No entanto, quando tomei conhecimento do mandamento, o pecado ganhou vida,
10 Ajta aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij tɨ tyámuaꞌ tyinaatáꞌnyijcheꞌ nyej nyij júurij náꞌraꞌnyij, aꞌyaa pu tyinoꞌxɨ́jtyej nyej nyij huámuɨꞌnyij,
10 e eu morri. Assim, descobri que os mandamentos da lei, que deveriam trazer vida, trouxeram, em vez disso, morte.
11 jiꞌnye aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een aꞌɨ́ɨ pu náacuanamuaj nyej nyij quee jaꞌráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij, aꞌɨ́j puꞌij jɨn ɨ nyúucarij noꞌxɨ́jtyej nyej nyij huámuɨꞌnyij.
11 O pecado se aproveitou desses mandamentos e me enganou, e fez uso deles para me matar.
12 Aꞌɨ́j pu jɨn tyámuaꞌ een aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, ajta quee tyiꞌtɨ́j jaꞌɨtziityeꞌ, néijmiꞌi pu xáꞌpuɨꞌ een.
12 Isso, porém, só demonstra que a lei em si é santa, e santos, justos e bons são seus mandamentos.
13 Ajta jiꞌnye naꞌquij, ¿nyiquij aꞌɨ́jna ɨ tɨ xáꞌpuɨꞌ een noꞌxɨ́jtyej nyej nyij huámuɨꞌnyij? Capu xaa nyuꞌuj. Aꞌyaa pu tyúuxɨeꞌvaꞌcaꞌaj tɨ huataséjreꞌen ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een, aꞌɨ́j pu jɨn aꞌɨ́jna ɨ tɨ xáꞌpuɨꞌ een noꞌxɨ́jtyej nyej nyij aꞌɨ́jcɨ jɨn huámuɨꞌnyij, tɨꞌij ajta séeriaꞌaj jáꞌraꞌnyij tɨ jéehua huápuɨꞌɨj jeꞌej puaꞌaj huaséꞌrin ɨ Dios jimi aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een.
13 Mas, então, a lei, que é boa, foi responsável por minha morte? Claro que não! O pecado usou o que era bom para me condenar à morte. Vemos, com isso, como o pecado é terrível, usando os bons mandamentos de Deus para seus próprios fins perversos.
14 Aꞌyaa tu tyáꞌmuaꞌreej tɨ ɨ nyúucarij aꞌɨ́jna jitze maꞌcan ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, nyajta nyáaj canu uhuájcaꞌnyej, néijmiꞌi nu jɨn jahuɨɨreꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een.
14 O problema não está na lei, pois ela é espiritual e boa. O problema está em mim, pois sou humano, escravo do pecado.
15 Canu yóꞌitej jeꞌej nyaj een jɨmeꞌ jɨn aꞌyan tyiꞌtyínyechaꞌɨj, jiꞌnye canu aꞌyan rɨcɨj jeꞌej nyaj tyáꞌxɨeꞌveꞌ, ajta aꞌɨ́jna ɨ tɨquee naꞌráanajchij, aꞌyaa nu aꞌɨ́jcɨ jɨn rɨcɨj.
15 Não entendo a mim mesmo, pois quero fazer o que é certo, mas não o faço. Em vez disso, faço aquilo que odeio.
16 Ajta tɨpuaꞌaj aꞌyan nyarɨjca aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ ɨ tɨquee naꞌráanajchij, aj nu nyij aꞌyan tyáꞌmuaꞌreeren tɨ xáꞌpuɨꞌ een aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta.
16 Mas, se eu sei que o que faço é errado, isso mostra que concordo que a lei é boa.
17 Aꞌɨ́j nu jɨn quee cheꞌ nyáaj aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ aꞌyan rɨcɨj, sulu aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een ɨ tɨ úꞌsejreꞌ yunyatzájtaꞌ.
17 Portanto, não sou eu quem faz o que é errado, mas o pecado que habita em mim.
18 Jiꞌnye aꞌyaa nu tyáꞌmuaꞌreej yunyatzájtaꞌ, ɨ nyahueꞌraꞌ jitze tɨquee uhuájcaꞌnyej, tɨquee úꞌsejreꞌ ɨ tɨ xáꞌpuɨꞌ een, tyij nyajta aꞌyan tyáꞌxɨeꞌveꞌ nyaj aꞌyan huárɨnyij aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ ɨ tɨ xáꞌpuɨꞌ, canu pújoorej nyaj aꞌyan huárɨnyij.
18 E eu sei que em mim, isto é, em minha natureza humana, não há nada de bom, pois quero fazer o que é certo, mas não consigo.
19 Canu aꞌɨ́jcɨ jɨn aꞌyan rɨcɨj ɨ tɨ xáꞌpuɨꞌ ɨ tɨ naꞌráanajchij nyej nyij aꞌyan huárɨnyij, sulu aꞌɨ́j nu jɨn jeꞌej puaꞌaj rɨcɨj ɨ tɨquee naꞌráanajchij.
19 Quero fazer o bem, mas não o faço. Não quero fazer o que é errado, mas, ainda assim, o faço.
20 Arí ijíij, tɨpuaꞌaj aꞌyan nyarɨjca aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ jeꞌej tɨquee tyinaꞌráanajchi, canu cheꞌ nyáaj aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ nyaj aꞌyan rɨcɨj, sulu aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een tɨ úꞌsejreꞌ yunyatzájtaꞌ.
20 Então, se faço o que não quero, na verdade não sou eu quem o faz, mas o pecado que habita em mim.
21 Aꞌyaa puꞌij tyéꞌmiteereꞌ nyaj jaxɨeꞌveꞌ nyaj xáꞌpuɨꞌ huárɨnyij, ajta canu pújoorej, jiꞌnye nye jitze pu séejreꞌ aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een.
21 Assim, descobri esta lei em minha vida: quando quero fazer o que é certo, percebo que o mal está presente em mim.
22 Ɨ nyaxɨéjnyuꞌcaa nu jɨn jaxɨeꞌveꞌ nyaj jaꞌráꞌastee aꞌɨ́jcɨ ɨ Dios nyuucaaj,
22 Amo a lei de Deus de todo o coração.
23 aꞌɨ́ɨ pu nyoꞌseꞌ aꞌɨ́jna ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ tɨ tyíꞌijta yu nyaxɨéjnyuꞌcaa tzajtaꞌ. Aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een ɨ tɨ tyíꞌijta nyej jitze tɨ ajta arí naatyáajɨꞌquej.
23 Contudo, há outra lei dentro de mim que está em guerra com minha mente e me torna escravo do pecado que permanece dentro de mim.
24 Canu nyij cheꞌ jeꞌej tyéejtyoovej. ¿Aꞌtanyíj nɨiꞌrátoosij aꞌɨ́jna jitze ɨ nyaj jatyáhueꞌraꞌ tɨꞌij quee aꞌyan tyináacɨꞌtyij nyaj huámuɨꞌnyij?
24 Como sou miserável! Quem me libertará deste corpo mortal dominado pelo pecado?
25 Aꞌɨ́ɨ puꞌuj ɨ Dios, ɨ nyaj tyéꞌtyojtziꞌreꞌ, aꞌɨ́jcɨ jitze maꞌcan jeꞌej tɨ huarɨ́j aꞌɨ́jna ɨ Jesús, ɨ Cɨríistuꞌ tɨ ajta tavástaraꞌ puéꞌeen. Aꞌyaa nu nyij tyiyóꞌitej nyej jaatyáhuɨɨreꞌen jeꞌej tɨ tyeetyájtoo aꞌɨ́jna ɨ Dios ɨ junyúucaa, nyajta quee nyacaꞌnyej aꞌɨ́j nu nyij jɨn putyaꞌhuɨɨreꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ jeꞌej puaꞌaj een.
25 Graças a Deus, a resposta está em Jesus Cristo, nosso Senhor. Na mente, quero, de fato, obedecer à lei de Deus, mas, por causa de minha natureza humana, sou escravo do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.