Lucas 19

Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Tɨꞌɨj ij Jesús aꞌáa joꞌtyájrupij a Jericó, aꞌáa pu jéꞌtaꞌ joomaꞌcaꞌaj ɨ chájtaꞌnaj jitze.
1 Jesus entrou em Jericó e ia atravessando a cidade.
2 Aꞌáa pu sɨ́ɨj tyáatɨꞌ jáꞌchajcaꞌaj tɨ chíjtyaanyiꞌ, tɨ aꞌyan ántyapuaj tɨjɨn Zaqueo, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ tyihuáꞌijtyeꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ maj huáꞌjijveꞌ ɨ maj tyíꞌtɨꞌɨjcɨcaa.
2 Havia aí um homem muito rico chamado Zaqueu, chefe dos recebedores de impostos.
3 Aꞌɨ́ɨ pu jaséjramuɨꞌcaꞌaj aꞌtɨ́j tɨ puéꞌeen ɨ Jesús, ajta capu ɨꞌriitacaꞌaj, jiꞌnye jéehua mu tyeɨ́tyee, ajta cɨ́ɨ uhuátyeeviꞌij aꞌɨ́jna ɨ Zaqueo.
3 Ele procurava ver quem era Jesus, mas não o conseguia por causa da multidão, porque era de baixa estatura.
4 Aj puꞌij anayíixɨꞌɨj joꞌtéechajraa, tɨꞌɨj ij antyíraj ɨ méjchi jitze tɨꞌij jaaséej, jiꞌnye puꞌríj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn aꞌáa pu jeꞌréꞌnyesij.
4 Ele correu adiande, subiu a um sicômoro para o ver, quando ele passasse por ali.
5 Tɨꞌɨj Jesús aꞌáa jeꞌréꞌnyej, aj puꞌij ájnyeeriacaꞌ, tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
5 Chegando Jesus àquele lugar e levantando os olhos, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque é preciso que eu fique hoje em tua casa.
6 Tɨꞌquij jiyeꞌtzín acájraa, aj puꞌij tyámuaꞌ tyetyéejej aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús.
6 Ele desceu a toda a pressa e recebeu-o alegremente.
7 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, matɨꞌɨj jaaséej aj mu mij huatyóohuij maj jeꞌej puaꞌaj tyaaxáj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús, aꞌyan tɨjɨn:
7 Vendo isto, todos murmuravam e diziam: Ele vai hospedar-se em casa de um pecador...
8 Aj puꞌij ɨ Zaqueo ájchej tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
8 Zaqueu, entretanto, de pé diante do Senhor, disse-lhe: Senhor, vou dar a metade dos meus bens aos pobres e, se tiver defraudado alguém, restituirei o quádruplo.
9 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
9 Disse-lhe Jesus: Hoje entrou a salvação nesta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Jiꞌnye nyáaj ɨ nyaj nyajta tyévij jitze huanɨeꞌhuacaꞌ, aꞌyaa nu een jɨn mujoꞌvéꞌmej nyej nyij huóꞌhuoonyij, nyajta huóꞌhuɨɨreꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jóꞌvatzɨjcaꞌaj.
10 Pois o Filho do Homem veio procurar e salvar o que estava perdido.
11 Móocheꞌ mu tyiꞌnamuáaracaj ɨ tyeɨ́tyee, tɨꞌɨj Jesús séej nyúucarij jɨn tyihuoꞌtéꞌexaaj, jiꞌnye puꞌríj avéjriꞌ joomaꞌcaꞌaj a Jerusalén. Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌyaa mu tyíꞌmuaꞌajcaa tɨjɨn puꞌríj tɨ́muaꞌ huataséjreꞌsij ɨ Dios tɨ jɨn tɨ tyuꞌtaꞌíjtaj íiyan ɨ cháanacaj japua.
11 Ouviam-no falar. E como estava perto de Jerusalém, alguns se persuadiam de que o Reino de Deus se havia de manifestar brevemente; ele acrescentou esta parábola:
12 Aꞌɨ́j pu jɨn aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
12 Um homem ilustre foi para um país distante, a fim de ser investido da realeza e depois regressar.
13 Tɨꞌɨj quee xu joꞌyiꞌváacaj, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huatachoꞌvej ɨ maj jimi tyíꞌmuarɨeꞌ, aj puꞌij ɨ túmii huoꞌriáaꞌ tamuáamuataꞌ araꞌastɨmaꞌcaa séej ajta séej, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Siataꞌaj tyuꞌmuárɨeꞌen aꞌíjcɨ jɨmeꞌ ɨ túmii, ꞌasta nyanaꞌaj quee uvéꞌnyej.”
13 Chamou dez dos seus servos e deu-lhes dez minas, dizendo-lhes: Negociai até eu voltar.
14 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jájchaꞌɨɨriaꞌcaꞌaj, matɨꞌɨj mij séecan huataꞌítyacaꞌ mej mij aꞌyan tyuꞌtaxáj yee: “Catu jaxɨeꞌveꞌ tɨ aꞌɨ́ɨn tyeꞌentyájrutyej rey jɨmeꞌ.”
14 Mas os homens daquela região odiavam-no e enviaram atrás dele embaixadores, para protestarem: Não queremos que ele reine sobre nós.
15 Ajta aꞌɨ́ɨ pu tyeꞌentyájrupij rey jɨmeꞌ, ajta jeꞌen uvéꞌnyej aꞌájna joꞌtɨj jaꞌchej, aj puꞌij huoꞌtachoꞌvej aꞌɨ́ɨjma ɨ túmii tɨ huoꞌriáaꞌ tɨꞌij jáamuaꞌreej aꞌchu maj jaamuéꞌtɨj sɨ́ɨj ajta sɨ́ɨj.
15 Quando, investido da dignidade real, voltou, mandou chamar os servos a quem confiara o dinheiro, a fim de saber quanto cada um tinha lucrado.
16 Ajta ɨ tɨ anaquéej ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌíjna ɨ túmii muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ araꞌástɨmee.”
16 Veio o primeiro: Senhor, a tua mina rendeu dez outras minas.
17 Aꞌyaa pu tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Xáꞌpuɨꞌ paj huarɨ́j mu paj tyámuaꞌ tyíꞌnyahuɨɨreꞌ, jiꞌnye tyámuaꞌ pej tyéechaꞌɨj ɨ nyaj cɨ́ɨ caa tyimuaatáꞌ, nyáaj nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj tamuáamuataꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj jitze.”
17 Ele lhe disse: Muito bem, servo bom; porque foste fiel nas coisas pequenas, receberás o governo de dez cidades.
18 Ajta ɨ tɨ tyíꞌhuɨɨreꞌ tɨ jeꞌtyáaꞌsej, aꞌɨ́ɨ pu ajta ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌɨ́jna ɨ túmii, muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, anxɨ́vicaa pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ tɨ araꞌástɨmee.”
18 Veio o segundo: Senhor, a tua mina rendeu cinco outras minas.
19 Ajta aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj anxɨ́viqueꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj.”
19 Disse a este: Sê também tu governador de cinco cidades.
20 Tɨꞌquij ajtáhuaꞌaj sɨ́ɨj ajeꞌréꞌnyej tɨ jimi tyíꞌhuɨɨreꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, yaꞌcuíj muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij ɨ túmii, yaa nu jaꞌancuriáꞌjɨꞌquej cɨ́ɨxurij jitze, nyatɨꞌɨj nyij jaatyáꞌavaatacaꞌ.
20 Veio também o outro: Senhor, aqui tens a tua mina, que guardei embrulhada num lenço;
21 Aꞌyaa nu huarɨ́j, jiꞌnye nyamuatzɨɨnyaꞌcaꞌaj, muárɨeꞌrij tɨ aꞌtɨ́j tyámuaꞌ tyuꞌtyáꞌɨtzeereꞌen ajimi, muáaj paj jaariáꞌsɨꞌrii ɨ paj quee tyuꞌtáꞌ, pajta tyíꞌtzaꞌnacaa joꞌpaj quee tyojoꞌhuástej.”
21 pois tive medo de ti, por seres homem rigoroso, que tiras o que não puseste e ceifas o que não semeaste.
22 Aj puꞌij aꞌyan tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Muáaj paj quee tyiꞌtɨ́j huɨɨreꞌ, nyáaj nu muáꞌxɨjtyeꞌen aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ jeꞌej paj tyuꞌtaxájtacaꞌ. Muáaj paj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn caꞌnyéjrij nu jɨn tyíꞌijta. Nyajta jaariáꞌsɨꞌrii ɨ nyaj quee tyuꞌtáꞌ. Pajta aꞌyan tyíꞌnyaxaj nyaj tyíꞌtzaꞌnacaa jóꞌnyaj quee tyojoꞌhuástej.
22 Replicou-lhe ele: Servo mau, pelas tuas palavras te julgo. Sabias que sou rigoroso, que tiro o que não depositei e ceifo o que não semeei...
23 ¿Jiꞌnye een jɨmeꞌ pequee aꞌáa yóotoj ɨ túmii huaꞌ jimi ɨ maj tyuꞌnyéjtyej tɨꞌij jaamuéꞌtɨn? Aꞌyaa paj huárɨnyiicheꞌ, nyáaj nu nyij jaꞌancuriáꞌnyijcheꞌ nyéetzij tɨ nyaꞌaꞌrij, nyajta ɨ tɨ jaamuéꞌtɨj nyatɨꞌɨj uvéꞌnyej.”
23 Por que, pois, não puseste o meu dinheiro num banco? Na minha volta, eu o teria retirado com juros.
24 Aj puꞌij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj avéjriꞌ joꞌtyúꞌuucaꞌaj tɨjɨn: “Siataꞌaj jáaꞌriꞌ ɨ túmii tɨ jiꞌtyáaꞌ, siaj sij jaatáꞌan aꞌɨ́jcɨ ɨ tamuáamuataꞌ tɨ jaamuéꞌtɨj.”
24 E disse aos que estavam presentes: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem dez minas.
25 Majta aꞌɨ́ɨmaj aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Tavástaraꞌ, ¿jiꞌnye tɨꞌij? Aꞌmúu pu arí jiꞌtyáaꞌ tamuáamuataꞌ puaꞌmácan ɨ túmii.”
25 Replicaram-lhe: Senhor, este já tem dez minas!...
26 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyajáꞌmuaꞌixaatyeꞌ, aꞌtɨ́j tɨnaꞌaj tɨ jéehua tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, jéetzeꞌ pu tyáꞌcɨꞌtyij aꞌɨ́jcɨ. Ajta aꞌtɨ́j tɨ cɨ́ɨ naꞌaj tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, aꞌɨ́j mu tyáaꞌriꞌraj ɨ tɨ cɨ́ɨ tyíꞌijchaꞌɨj.
26 Eu vos declaro: a todo aquele que tiver, dar-se-lhe-á; mas, ao que não tiver, ser-lhe-á tirado até o que tem.
27 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj nyéjchaꞌɨɨreꞌ, ɨ maj quee jaxɨeꞌvaꞌcaꞌaj nyaj rey jɨn tyeꞌentyájrutyej, maj siahuajaꞌvéꞌviꞌtɨj, siataꞌaj huóꞌcuiꞌnyij iiyeꞌej véjriꞌ nye jimi.”
27 Quanto aos que me odeiam, e que não me quiseram por rei, trazei-os e massacrai-os na minha presença.
28 Tɨꞌɨj Jesús jaatapuáꞌcɨtacaꞌ tɨ tyihuóꞌixaatyej, aj puꞌij taꞌij jóꞌraa Jerusalén tɨ ooj jóꞌyiꞌij.
28 Depois destas palavras, Jesus os foi precedendo no caminho que sobe a Jerusalém.
29 Tɨꞌɨj aꞌáa véjriꞌ joomáꞌcaj a Betfagé, ajta aꞌájna a Betania, chájtaꞌ tɨ aꞌáa joꞌtacáꞌaj ɨ jɨríj jitze tɨ aꞌyan tyajaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Aseitúunajrimi. Aꞌáa pu huaꞌpuácaa huataꞌítyacaꞌ ɨ maj jamuán huacɨ́j, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
29 Chegando perto de Betfagé e de Betânia, junto do monte chamado das Oliveiras, Jesus enviou dois dos seus discípulos e disse-lhes:
30 —Siataꞌaj aꞌáa jaꞌtanyéj aꞌájna chájtaꞌ, siatɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌastij aꞌáa xu púuruꞌ jáꞌtyoonyij tɨ ajeꞌriáꞌtapiꞌ, tɨquee xu aꞌnáj aꞌtɨ́j japuan áꞌyiꞌxacaa, siataꞌaj jeꞌejxɨsta siajta jeꞌen uyaꞌráaja.
30 Ide a essa aldeia que está defronte de vós. Entrando nela, achareis um jumentinho atado, em que nunca montou pessoa alguma; desprendei-o e trazei-mo.
31 Tɨpuaꞌaj aꞌtɨ́j aꞌyan tyajáꞌmuaꞌihuoꞌraj yee jiꞌnye een jɨmeꞌ setyaꞌrájxɨnaj, aꞌyaa xu tyaatéꞌexaatyeꞌen yee tavástaraꞌ pu jitze juxɨeꞌveꞌ.
31 Se alguém vos perguntar por que o soltais, responder-lhe-eis assim: O Senhor precisa dele.
32 Matɨꞌɨj mij ujóꞌjuꞌ joꞌtɨj huojoꞌityacaꞌ, aꞌyaa pu atyojoꞌréꞌnyej tɨꞌɨj tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́jna ɨ Jesús.
32 Partiram os dois discípulos e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Matɨꞌɨj móoj jeꞌejxɨstájsimaꞌcaj ɨ púuruꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij huoꞌséj aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj jacɨɨ, aj mu mij aꞌyan tyihuoꞌtaꞌíhuoꞌriꞌ tɨjɨn:
33 Quando desprendiam o jumentinho, perguntaram-lhes seus donos: Por que fazeis isto?
34 Matɨꞌɨj mij aꞌyan tyityaatanyúj tɨjɨn:
34 Eles responderam: O Senhor precisa dele.
35 Aj mu mij tyúumaancaj tyeꞌtyéveerej, matɨꞌɨj mij yoꞌjáj ɨ Jesús jimi, matɨꞌɨj uyaꞌráaja aj mu mij jaꞌváꞌraj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús ɨ púuruꞌ japua.
35 E trouxeram a Jesus o jumentinho, sobre o qual deitaram seus mantos e fizeram Jesus montar.
36 Tɨꞌɨj naꞌaj tyuꞌmáꞌcaꞌaj ɨ Jesús, tyeɨ́tyee mu máancaj tyoꞌcaváarajyiꞌcaa ɨ juyéj jitze joꞌtɨj joomaꞌcaꞌaj.
36 À sua passagem, muitas pessoas estendiam seus mantos no caminho.
37 Tɨꞌɨj aꞌáa joꞌcamáꞌcaj aꞌájna Aseitúunajrimi, néijmiꞌi ɨ maj jamuán huajúꞌcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu huatyóohuij maj tyaatatyójtziꞌreꞌen ɨ Dios aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ maj huatóotyamuaꞌveꞌen, jiꞌnye jéehua mu tyuꞌséj ɨ tɨ huápuɨꞌɨj tyúuxɨeꞌveꞌ.
37 Quando já se ia aproximando da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, tomada de alegria, começou a louvar a Deus em altas vozes, por todas as maravilhas que tinha visto.
38 Aꞌyaa mu tyíꞌxajtacaꞌaj tɨjɨn:
38 E dizia: Bendito o rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória no mais alto dos céus!
39 Majta séecan ɨ fariseos, matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ, aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
39 Neste momento, alguns fariseus interpelaram a Jesus no meio da multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyuꞌtanyúj tɨjɨn:
40 Ele respondeu: Digo-vos: se estes se calarem, clamarão as pedras!
41 Tɨꞌɨj véjriꞌ ajoomaꞌcaj a Jerusalén, tɨꞌɨj jaaséej ɨ chájtaꞌnaj, aj puꞌij huóoyiinyacaꞌ aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ.
41 Aproximando-se ainda mais, Jesus contemplou Jerusalém e chorou sobre ela, dizendo:
42 Aꞌyaa pu tyuꞌtaxájtacaꞌ tɨjɨn:
42 Oh! Se também tu, ao menos neste dia que te é dado, conhecesses o que te pode trazer a paz!... Mas não, isso está oculto aos teus olhos.
43 Puꞌríj atyojoꞌréꞌnyesij jaꞌmua jimi aꞌájna xɨcáaraꞌ jitze ɨ maj jitzán jamuaatanyóꞌsiꞌtyeꞌej ɨ maj jamuájchaꞌɨɨreꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij jamuajnásij, matɨꞌɨj mij jamuajnyoꞌsiꞌtyeꞌej.
43 Virão sobre ti dias em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, te sitiarão e te apertarão de todos os lados;
44 Majta néijmiꞌqueꞌ mu tyeꞌentyipuáꞌrityeꞌsij, majta néijmiꞌcaa cuiꞌnyij ɨ maj aꞌáa huacháatɨmee, néijmiꞌi mu huatyúꞌuunaj ɨ tyetyéj tɨ jujapuá tyiquéetɨme, aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ siaj quee jáanamuajriꞌ tɨꞌɨj Dios yatanyéj tɨꞌij jaꞌmua japua huatányuunyij.
44 destruir-te-ão a ti e a teus filhos que estiverem dentro de ti, e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo em que foste visitada.
45 Aj puꞌij taꞌij ɨ Jesús utyájrupij u tyeyúuj tzajtaꞌ, tɨꞌquij huatyóochej tɨ huiꞌrámuarityeꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj aꞌúun tyíꞌtoocaꞌaj.
45 Em seguida, entrou no templo e começou a expulsar os mercadores.
46 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
46 Disse ele: Está escrito: A minha casa é casa de oração! Mas vós a fizestes um covil de ladrões {Is 56,7; Jr 7,11}.
47 Aꞌnáj tɨnaꞌaj pu tyihuáꞌmuaꞌtyahuaꞌaj ɨ tyeɨ́tyee u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyíꞌijta u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyihuáꞌmuaꞌtyej ɨ yuꞌxarij jitze Moisés tɨ joꞌyúꞌxacaꞌ, majta ɨ maj jéetzeꞌ vaꞌcán jɨn tyityatatyíj huaꞌ tzajtaꞌ ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jahuoocaꞌaj jeꞌej maj yeꞌej tyeejéꞌcaj.
47 Todos os dias ensinava no templo. Os príncipes dos sacerdotes, porém, os escribas e os chefes do povo procuravam tirar-lhe a vida.
48 Majta camu jeꞌej tyéejtyoj jeꞌej maj yeꞌej huárɨnyij, jiꞌnye néijmiꞌi ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu tyámuaꞌ tyáꞌnamuajracucaꞌaj.
48 Mas não sabiam como realizá-lo, porque todo o povo ficava suspenso de admiração, quando o ouvia falar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.