Lucas 19

Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Tɨꞌɨj ij Jesús aꞌáa joꞌtyájrupij a Jericó, aꞌáa pu jéꞌtaꞌ joomaꞌcaꞌaj ɨ chájtaꞌnaj jitze.
1 E, tendo Jesus entrado em Jericó, ia passando.
2 Aꞌáa pu sɨ́ɨj tyáatɨꞌ jáꞌchajcaꞌaj tɨ chíjtyaanyiꞌ, tɨ aꞌyan ántyapuaj tɨjɨn Zaqueo, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ tyihuáꞌijtyeꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ maj huáꞌjijveꞌ ɨ maj tyíꞌtɨꞌɨjcɨcaa.
2 E eis que havia ali um homem chamado Zaqueu; e era este um chefe dos publicanos, e era rico.
3 Aꞌɨ́ɨ pu jaséjramuɨꞌcaꞌaj aꞌtɨ́j tɨ puéꞌeen ɨ Jesús, ajta capu ɨꞌriitacaꞌaj, jiꞌnye jéehua mu tyeɨ́tyee, ajta cɨ́ɨ uhuátyeeviꞌij aꞌɨ́jna ɨ Zaqueo.
3 E procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, pois era de pequena estatura.
4 Aj puꞌij anayíixɨꞌɨj joꞌtéechajraa, tɨꞌɨj ij antyíraj ɨ méjchi jitze tɨꞌij jaaséej, jiꞌnye puꞌríj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn aꞌáa pu jeꞌréꞌnyesij.
4 E, correndo adiante, subiu a uma figueira brava para o ver; porque havia de passar por ali.
5 Tɨꞌɨj Jesús aꞌáa jeꞌréꞌnyej, aj puꞌij ájnyeeriacaꞌ, tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
5 E quando Jesus chegou àquele lugar, olhando para cima, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque hoje me convém pousar em tua casa.
6 Tɨꞌquij jiyeꞌtzín acájraa, aj puꞌij tyámuaꞌ tyetyéejej aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús.
6 E, apressando-se, desceu, e recebeu-o alegremente.
7 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, matɨꞌɨj jaaséej aj mu mij huatyóohuij maj jeꞌej puaꞌaj tyaaxáj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús, aꞌyan tɨjɨn:
7 E, vendo todos isto, murmuravam, dizendo que entrara para ser hóspede de um homem pecador.
8 Aj puꞌij ɨ Zaqueo ájchej tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
8 E, levantando-se Zaqueu, disse ao Senhor: Senhor, eis que eu dou aos pobres metade dos meus bens; e, se nalguma coisa tenho defraudado alguém, o restituo quadruplicado.
9 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
9 E disse-lhe Jesus: Hoje veio a salvação a esta casa, pois também este é filho de Abraão.
10 Jiꞌnye nyáaj ɨ nyaj nyajta tyévij jitze huanɨeꞌhuacaꞌ, aꞌyaa nu een jɨn mujoꞌvéꞌmej nyej nyij huóꞌhuoonyij, nyajta huóꞌhuɨɨreꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jóꞌvatzɨjcaꞌaj.
10 Porque o Filho do homem veio buscar e salvar o que se havia perdido.
11 Móocheꞌ mu tyiꞌnamuáaracaj ɨ tyeɨ́tyee, tɨꞌɨj Jesús séej nyúucarij jɨn tyihuoꞌtéꞌexaaj, jiꞌnye puꞌríj avéjriꞌ joomaꞌcaꞌaj a Jerusalén. Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌyaa mu tyíꞌmuaꞌajcaa tɨjɨn puꞌríj tɨ́muaꞌ huataséjreꞌsij ɨ Dios tɨ jɨn tɨ tyuꞌtaꞌíjtaj íiyan ɨ cháanacaj japua.
11 E, ouvindo eles estas coisas, ele prosseguiu, e contou uma parábola; porquanto estava perto de Jerusalém, e cuidavam que logo se havia de manifestar o reino de Deus.
12 Aꞌɨ́j pu jɨn aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
12 Disse pois: Certo homem nobre partiu para uma terra remota, a fim de tomar para si um reino e voltar depois.
13 Tɨꞌɨj quee xu joꞌyiꞌváacaj, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huatachoꞌvej ɨ maj jimi tyíꞌmuarɨeꞌ, aj puꞌij ɨ túmii huoꞌriáaꞌ tamuáamuataꞌ araꞌastɨmaꞌcaa séej ajta séej, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Siataꞌaj tyuꞌmuárɨeꞌen aꞌíjcɨ jɨmeꞌ ɨ túmii, ꞌasta nyanaꞌaj quee uvéꞌnyej.”
13 E, chamando dez servos seus, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: Negociai até que eu venha.
14 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jájchaꞌɨɨriaꞌcaꞌaj, matɨꞌɨj mij séecan huataꞌítyacaꞌ mej mij aꞌyan tyuꞌtaxáj yee: “Catu jaxɨeꞌveꞌ tɨ aꞌɨ́ɨn tyeꞌentyájrutyej rey jɨmeꞌ.”
14 Mas os seus concidadãos odiavam-no, e mandaram após ele embaixadores, dizendo: Não queremos que este reine sobre nós.
15 Ajta aꞌɨ́ɨ pu tyeꞌentyájrupij rey jɨmeꞌ, ajta jeꞌen uvéꞌnyej aꞌájna joꞌtɨj jaꞌchej, aj puꞌij huoꞌtachoꞌvej aꞌɨ́ɨjma ɨ túmii tɨ huoꞌriáaꞌ tɨꞌij jáamuaꞌreej aꞌchu maj jaamuéꞌtɨj sɨ́ɨj ajta sɨ́ɨj.
15 E aconteceu que, voltando ele, depois de ter tomado o reino, disse que lhe chamassem aqueles servos, a quem tinha dado o dinheiro, para saber o que cada um tinha ganhado, negociando.
16 Ajta ɨ tɨ anaquéej ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌíjna ɨ túmii muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ araꞌástɨmee.”
16 E veio o primeiro, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
17 Aꞌyaa pu tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Xáꞌpuɨꞌ paj huarɨ́j mu paj tyámuaꞌ tyíꞌnyahuɨɨreꞌ, jiꞌnye tyámuaꞌ pej tyéechaꞌɨj ɨ nyaj cɨ́ɨ caa tyimuaatáꞌ, nyáaj nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj tamuáamuataꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj jitze.”
17 E ele lhe disse: Bem está, servo bom, porque no mínimo foste fiel, sobre dez cidades terás autoridade.
18 Ajta ɨ tɨ tyíꞌhuɨɨreꞌ tɨ jeꞌtyáaꞌsej, aꞌɨ́ɨ pu ajta ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌɨ́jna ɨ túmii, muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, anxɨ́vicaa pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ tɨ araꞌástɨmee.”
18 E veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco minas.
19 Ajta aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj anxɨ́viqueꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj.”
19 E a este disse também: Sê tu também sobre cinco cidades.
20 Tɨꞌquij ajtáhuaꞌaj sɨ́ɨj ajeꞌréꞌnyej tɨ jimi tyíꞌhuɨɨreꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, yaꞌcuíj muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij ɨ túmii, yaa nu jaꞌancuriáꞌjɨꞌquej cɨ́ɨxurij jitze, nyatɨꞌɨj nyij jaatyáꞌavaatacaꞌ.
20 E veio outro, dizendo: Senhor, aqui está a tua mina, que guardei num lenço;
21 Aꞌyaa nu huarɨ́j, jiꞌnye nyamuatzɨɨnyaꞌcaꞌaj, muárɨeꞌrij tɨ aꞌtɨ́j tyámuaꞌ tyuꞌtyáꞌɨtzeereꞌen ajimi, muáaj paj jaariáꞌsɨꞌrii ɨ paj quee tyuꞌtáꞌ, pajta tyíꞌtzaꞌnacaa joꞌpaj quee tyojoꞌhuástej.”
21 Porque tive medo de ti, que és homem rigoroso, que tomas o que não puseste, e segas o que não semeaste.
22 Aj puꞌij aꞌyan tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Muáaj paj quee tyiꞌtɨ́j huɨɨreꞌ, nyáaj nu muáꞌxɨjtyeꞌen aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ jeꞌej paj tyuꞌtaxájtacaꞌ. Muáaj paj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn caꞌnyéjrij nu jɨn tyíꞌijta. Nyajta jaariáꞌsɨꞌrii ɨ nyaj quee tyuꞌtáꞌ. Pajta aꞌyan tyíꞌnyaxaj nyaj tyíꞌtzaꞌnacaa jóꞌnyaj quee tyojoꞌhuástej.
22 Porém, ele lhe disse: Mau servo, pela tua boca te julgarei. Sabias que eu sou homem rigoroso, que tomo o que não pus, e sego o que não semeei;
23 ¿Jiꞌnye een jɨmeꞌ pequee aꞌáa yóotoj ɨ túmii huaꞌ jimi ɨ maj tyuꞌnyéjtyej tɨꞌij jaamuéꞌtɨn? Aꞌyaa paj huárɨnyiicheꞌ, nyáaj nu nyij jaꞌancuriáꞌnyijcheꞌ nyéetzij tɨ nyaꞌaꞌrij, nyajta ɨ tɨ jaamuéꞌtɨj nyatɨꞌɨj uvéꞌnyej.”
23 Por que não puseste, pois, o meu dinheiro no banco, para que eu, vindo, o exigisse com os juros?
24 Aj puꞌij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj avéjriꞌ joꞌtyúꞌuucaꞌaj tɨjɨn: “Siataꞌaj jáaꞌriꞌ ɨ túmii tɨ jiꞌtyáaꞌ, siaj sij jaatáꞌan aꞌɨ́jcɨ ɨ tamuáamuataꞌ tɨ jaamuéꞌtɨj.”
24 E disse aos que estavam com ele: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem dez minas.
25 Majta aꞌɨ́ɨmaj aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Tavástaraꞌ, ¿jiꞌnye tɨꞌij? Aꞌmúu pu arí jiꞌtyáaꞌ tamuáamuataꞌ puaꞌmácan ɨ túmii.”
25 (E disseram-lhe eles: Senhor, ele tem dez minas. )
26 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyajáꞌmuaꞌixaatyeꞌ, aꞌtɨ́j tɨnaꞌaj tɨ jéehua tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, jéetzeꞌ pu tyáꞌcɨꞌtyij aꞌɨ́jcɨ. Ajta aꞌtɨ́j tɨ cɨ́ɨ naꞌaj tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, aꞌɨ́j mu tyáaꞌriꞌraj ɨ tɨ cɨ́ɨ tyíꞌijchaꞌɨj.
26 Pois eu vos digo que a qualquer que tiver ser-lhe-á dado, mas ao que não tiver, até o que tem lhe será tirado.
27 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj nyéjchaꞌɨɨreꞌ, ɨ maj quee jaxɨeꞌvaꞌcaꞌaj nyaj rey jɨn tyeꞌentyájrutyej, maj siahuajaꞌvéꞌviꞌtɨj, siataꞌaj huóꞌcuiꞌnyij iiyeꞌej véjriꞌ nye jimi.”
27 E quanto àqueles meus inimigos que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui, e matai-os diante de mim.
28 Tɨꞌɨj Jesús jaatapuáꞌcɨtacaꞌ tɨ tyihuóꞌixaatyej, aj puꞌij taꞌij jóꞌraa Jerusalén tɨ ooj jóꞌyiꞌij.
28 E, dito isto, ia caminhando adiante, subindo para Jerusalém.
29 Tɨꞌɨj aꞌáa véjriꞌ joomáꞌcaj a Betfagé, ajta aꞌájna a Betania, chájtaꞌ tɨ aꞌáa joꞌtacáꞌaj ɨ jɨríj jitze tɨ aꞌyan tyajaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Aseitúunajrimi. Aꞌáa pu huaꞌpuácaa huataꞌítyacaꞌ ɨ maj jamuán huacɨ́j, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
29 E aconteceu que, chegando perto de Betfagé, e de Betânia, ao monte chamado das Oliveiras, mandou dois dos seus discípulos,
30 —Siataꞌaj aꞌáa jaꞌtanyéj aꞌájna chájtaꞌ, siatɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌastij aꞌáa xu púuruꞌ jáꞌtyoonyij tɨ ajeꞌriáꞌtapiꞌ, tɨquee xu aꞌnáj aꞌtɨ́j japuan áꞌyiꞌxacaa, siataꞌaj jeꞌejxɨsta siajta jeꞌen uyaꞌráaja.
30 Dizendo: Ide à aldeia que está defronte, e aí, ao entrar, achareis preso um jumentinho em que nenhum homem ainda montou; soltai-o e trazei-o.
31 Tɨpuaꞌaj aꞌtɨ́j aꞌyan tyajáꞌmuaꞌihuoꞌraj yee jiꞌnye een jɨmeꞌ setyaꞌrájxɨnaj, aꞌyaa xu tyaatéꞌexaatyeꞌen yee tavástaraꞌ pu jitze juxɨeꞌveꞌ.
31 E, se alguém vos perguntar: Por que o soltais? assim lhe direis: Porque o Senhor o há de mister.
32 Matɨꞌɨj mij ujóꞌjuꞌ joꞌtɨj huojoꞌityacaꞌ, aꞌyaa pu atyojoꞌréꞌnyej tɨꞌɨj tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́jna ɨ Jesús.
32 E, indo os que haviam sido mandados, acharam como lhes dissera.
33 Matɨꞌɨj móoj jeꞌejxɨstájsimaꞌcaj ɨ púuruꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij huoꞌséj aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj jacɨɨ, aj mu mij aꞌyan tyihuoꞌtaꞌíhuoꞌriꞌ tɨjɨn:
33 E, quando soltaram o jumentinho, seus donos lhes disseram: Por que soltais o jumentinho?
34 Matɨꞌɨj mij aꞌyan tyityaatanyúj tɨjɨn:
34 E eles responderam: O Senhor o há de mister.
35 Aj mu mij tyúumaancaj tyeꞌtyéveerej, matɨꞌɨj mij yoꞌjáj ɨ Jesús jimi, matɨꞌɨj uyaꞌráaja aj mu mij jaꞌváꞌraj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús ɨ púuruꞌ japua.
35 E trouxeram-no a Jesus; e, lançando sobre o jumentinho as suas vestes, puseram Jesus em cima.
36 Tɨꞌɨj naꞌaj tyuꞌmáꞌcaꞌaj ɨ Jesús, tyeɨ́tyee mu máancaj tyoꞌcaváarajyiꞌcaa ɨ juyéj jitze joꞌtɨj joomaꞌcaꞌaj.
36 E, indo ele, estendiam no caminho as suas vestes.
37 Tɨꞌɨj aꞌáa joꞌcamáꞌcaj aꞌájna Aseitúunajrimi, néijmiꞌi ɨ maj jamuán huajúꞌcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu huatyóohuij maj tyaatatyójtziꞌreꞌen ɨ Dios aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ maj huatóotyamuaꞌveꞌen, jiꞌnye jéehua mu tyuꞌséj ɨ tɨ huápuɨꞌɨj tyúuxɨeꞌveꞌ.
37 E, quando já chegava perto da descida do Monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a dar louvores a Deus em alta voz, por todas as maravilhas que tinham visto,
38 Aꞌyaa mu tyíꞌxajtacaꞌaj tɨjɨn:
38 Dizendo: Bendito o Rei que vem em nome do Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
39 Majta séecan ɨ fariseos, matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ, aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
39 E disseram-lhe de entre a multidão alguns dos fariseus: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyuꞌtanyúj tɨjɨn:
40 E, respondendo ele, disse-lhes: Digo-vos que, se estes se calarem, as próprias pedras clamarão.
41 Tɨꞌɨj véjriꞌ ajoomaꞌcaj a Jerusalén, tɨꞌɨj jaaséej ɨ chájtaꞌnaj, aj puꞌij huóoyiinyacaꞌ aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ.
41 E, quando ia chegando, vendo a cidade, chorou sobre ela,
42 Aꞌyaa pu tyuꞌtaxájtacaꞌ tɨjɨn:
42 Dizendo: Ah! se tu conhecesses também, ao menos neste teu dia, o que à tua paz pertence! Mas agora isto está encoberto aos teus olhos.
43 Puꞌríj atyojoꞌréꞌnyesij jaꞌmua jimi aꞌájna xɨcáaraꞌ jitze ɨ maj jitzán jamuaatanyóꞌsiꞌtyeꞌej ɨ maj jamuájchaꞌɨɨreꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij jamuajnásij, matɨꞌɨj mij jamuajnyoꞌsiꞌtyeꞌej.
43 Porque dias virão sobre ti, em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, e te sitiarão, e te estreitarão de todos os lados;
44 Majta néijmiꞌqueꞌ mu tyeꞌentyipuáꞌrityeꞌsij, majta néijmiꞌcaa cuiꞌnyij ɨ maj aꞌáa huacháatɨmee, néijmiꞌi mu huatyúꞌuunaj ɨ tyetyéj tɨ jujapuá tyiquéetɨme, aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ siaj quee jáanamuajriꞌ tɨꞌɨj Dios yatanyéj tɨꞌij jaꞌmua japua huatányuunyij.
44 E te derrubarão, a ti e aos teus filhos que dentro de ti estiverem, e não deixarão em ti pedra sobre pedra, pois que não conheceste o tempo da tua visitação.
45 Aj puꞌij taꞌij ɨ Jesús utyájrupij u tyeyúuj tzajtaꞌ, tɨꞌquij huatyóochej tɨ huiꞌrámuarityeꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj aꞌúun tyíꞌtoocaꞌaj.
45 E, entrando no templo, começou a expulsar todos os que nele vendiam e compravam,
46 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
46 Dizendo-lhes: Está escrito: A minha casa é casa de oração; mas vós fizestes dela covil de salteadores.
47 Aꞌnáj tɨnaꞌaj pu tyihuáꞌmuaꞌtyahuaꞌaj ɨ tyeɨ́tyee u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyíꞌijta u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyihuáꞌmuaꞌtyej ɨ yuꞌxarij jitze Moisés tɨ joꞌyúꞌxacaꞌ, majta ɨ maj jéetzeꞌ vaꞌcán jɨn tyityatatyíj huaꞌ tzajtaꞌ ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jahuoocaꞌaj jeꞌej maj yeꞌej tyeejéꞌcaj.
47 E todos os dias ensinava no templo; mas os principais dos sacerdotes, e os escribas, e os principais do povo procuravam matá-lo.
48 Majta camu jeꞌej tyéejtyoj jeꞌej maj yeꞌej huárɨnyij, jiꞌnye néijmiꞌi ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu tyámuaꞌ tyáꞌnamuajracucaꞌaj.
48 E não achavam meio de o fazer, porque todo o povo pendia para ele, escutando-o.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.