Lucas 19

Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Tɨꞌɨj ij Jesús aꞌáa joꞌtyájrupij a Jericó, aꞌáa pu jéꞌtaꞌ joomaꞌcaꞌaj ɨ chájtaꞌnaj jitze.
1 Jesus entrou em Jericó e atravessava a cidade.
2 Aꞌáa pu sɨ́ɨj tyáatɨꞌ jáꞌchajcaꞌaj tɨ chíjtyaanyiꞌ, tɨ aꞌyan ántyapuaj tɨjɨn Zaqueo, aꞌɨ́ɨ pu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ tɨ tyihuáꞌijtyeꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ maj huáꞌjijveꞌ ɨ maj tyíꞌtɨꞌɨjcɨcaa.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos cobradores de impostos.
3 Aꞌɨ́ɨ pu jaséjramuɨꞌcaꞌaj aꞌtɨ́j tɨ puéꞌeen ɨ Jesús, ajta capu ɨꞌriitacaꞌaj, jiꞌnye jéehua mu tyeɨ́tyee, ajta cɨ́ɨ uhuátyeeviꞌij aꞌɨ́jna ɨ Zaqueo.
3 Tentava ver Jesus, mas era baixo demais e não conseguia olhar por cima da multidão.
4 Aj puꞌij anayíixɨꞌɨj joꞌtéechajraa, tɨꞌɨj ij antyíraj ɨ méjchi jitze tɨꞌij jaaséej, jiꞌnye puꞌríj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn aꞌáa pu jeꞌréꞌnyesij.
4 Por isso, correu adiante e subiu numa figueira-brava, no caminho por onde Jesus passaria.
5 Tɨꞌɨj Jesús aꞌáa jeꞌréꞌnyej, aj puꞌij ájnyeeriacaꞌ, tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
5 Quando Jesus chegou ali, olhou para cima e disse: “Zaqueu, desça depressa! Hoje devo hospedar-me em sua casa”.
6 Tɨꞌquij jiyeꞌtzín acájraa, aj puꞌij tyámuaꞌ tyetyéejej aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús.
6 Sem demora, Zaqueu desceu e, com alegria, recebeu Jesus em sua casa.
7 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, matɨꞌɨj jaaséej aj mu mij huatyóohuij maj jeꞌej puaꞌaj tyaaxáj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús, aꞌyan tɨjɨn:
7 Ao ver isso, o povo começou a se queixar: “Ele foi se hospedar na casa de um pecador!”.
8 Aj puꞌij ɨ Zaqueo ájchej tɨꞌij aꞌyan tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
8 Enquanto isso, Zaqueu se levantou e disse: “Senhor, darei metade das minhas riquezas aos pobres. E, se explorei alguém na cobrança de impostos, devolverei quatro vezes mais!”.
9 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
9 Jesus respondeu: “Hoje chegou a salvação a esta casa, pois este homem também é filho de Abraão.
10 Jiꞌnye nyáaj ɨ nyaj nyajta tyévij jitze huanɨeꞌhuacaꞌ, aꞌyaa nu een jɨn mujoꞌvéꞌmej nyej nyij huóꞌhuoonyij, nyajta huóꞌhuɨɨreꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jóꞌvatzɨjcaꞌaj.
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar os perdidos”.
11 Móocheꞌ mu tyiꞌnamuáaracaj ɨ tyeɨ́tyee, tɨꞌɨj Jesús séej nyúucarij jɨn tyihuoꞌtéꞌexaaj, jiꞌnye puꞌríj avéjriꞌ joomaꞌcaꞌaj a Jerusalén. Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌyaa mu tyíꞌmuaꞌajcaa tɨjɨn puꞌríj tɨ́muaꞌ huataséjreꞌsij ɨ Dios tɨ jɨn tɨ tyuꞌtaꞌíjtaj íiyan ɨ cháanacaj japua.
11 A multidão estava atenta ao que Jesus dizia. Então, como ele se aproximava de Jerusalém, contou-lhes uma parábola, pois o povo achava que o reino de Deus começaria de imediato.
12 Aꞌɨ́j pu jɨn aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
12 Disse ele: “Um nobre foi chamado a um país distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Tɨꞌɨj quee xu joꞌyiꞌváacaj, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huatachoꞌvej ɨ maj jimi tyíꞌmuarɨeꞌ, aj puꞌij ɨ túmii huoꞌriáaꞌ tamuáamuataꞌ araꞌastɨmaꞌcaa séej ajta séej, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Siataꞌaj tyuꞌmuárɨeꞌen aꞌíjcɨ jɨmeꞌ ɨ túmii, ꞌasta nyanaꞌaj quee uvéꞌnyej.”
13 Antes de partir, reuniu dez de seus servos e deu a cada um deles dez moedas de prata, dizendo: ‘Invistam esse dinheiro enquanto eu estiver fora’.
14 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jájchaꞌɨɨriaꞌcaꞌaj, matɨꞌɨj mij séecan huataꞌítyacaꞌ mej mij aꞌyan tyuꞌtaxáj yee: “Catu jaxɨeꞌveꞌ tɨ aꞌɨ́ɨn tyeꞌentyájrutyej rey jɨmeꞌ.”
14 Seu povo, porém, o odiava, e enviou uma delegação atrás dele para dizer: ‘Não queremos que ele seja nosso rei’.
15 Ajta aꞌɨ́ɨ pu tyeꞌentyájrupij rey jɨmeꞌ, ajta jeꞌen uvéꞌnyej aꞌájna joꞌtɨj jaꞌchej, aj puꞌij huoꞌtachoꞌvej aꞌɨ́ɨjma ɨ túmii tɨ huoꞌriáaꞌ tɨꞌij jáamuaꞌreej aꞌchu maj jaamuéꞌtɨj sɨ́ɨj ajta sɨ́ɨj.
15 “Depois de ser coroado, ele voltou e chamou os servos aos quais tinha confiado o dinheiro, pois queria saber quanto haviam lucrado.
16 Ajta ɨ tɨ anaquéej ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌíjna ɨ túmii muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, tamuáamuataꞌ pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ araꞌástɨmee.”
16 O primeiro servo informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu dez vezes a quantia recebida.
17 Aꞌyaa pu tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Xáꞌpuɨꞌ paj huarɨ́j mu paj tyámuaꞌ tyíꞌnyahuɨɨreꞌ, jiꞌnye tyámuaꞌ pej tyéechaꞌɨj ɨ nyaj cɨ́ɨ caa tyimuaatáꞌ, nyáaj nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj tamuáamuataꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj jitze.”
17 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você é um bom servo. Foi fiel no pouco que lhe confiei e, como recompensa, governará dez cidades.’
18 Ajta ɨ tɨ tyíꞌhuɨɨreꞌ tɨ jeꞌtyáaꞌsej, aꞌɨ́ɨ pu ajta ajeꞌréꞌnyej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌɨ́jna ɨ túmii, muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij, anxɨ́vicaa pu puaꞌmácan huamueꞌtɨj ɨ tɨ tamuáamuataꞌ tɨ araꞌástɨmee.”
18 “O servo seguinte informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu cinco vezes a quantia recebida’.
19 Ajta aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyimuaꞌantyárujtyeꞌej pataꞌaj tyuꞌtaꞌíjtaj anxɨ́viqueꞌ puaꞌmaquéj ɨ chájtaꞌnaj.”
19 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você governará cinco cidades.’
20 Tɨꞌquij ajtáhuaꞌaj sɨ́ɨj ajeꞌréꞌnyej tɨ jimi tyíꞌhuɨɨreꞌ, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, yaꞌcuíj muéetzij tɨ muaꞌ aꞌrij ɨ túmii, yaa nu jaꞌancuriáꞌjɨꞌquej cɨ́ɨxurij jitze, nyatɨꞌɨj nyij jaatyáꞌavaatacaꞌ.
20 “O terceiro servo, porém, trouxe de volta apenas a quantia recebida e disse: ‘Senhor, escondi seu dinheiro para mantê-lo seguro.
21 Aꞌyaa nu huarɨ́j, jiꞌnye nyamuatzɨɨnyaꞌcaꞌaj, muárɨeꞌrij tɨ aꞌtɨ́j tyámuaꞌ tyuꞌtyáꞌɨtzeereꞌen ajimi, muáaj paj jaariáꞌsɨꞌrii ɨ paj quee tyuꞌtáꞌ, pajta tyíꞌtzaꞌnacaa joꞌpaj quee tyojoꞌhuástej.”
21 Tive medo, pois o senhor é um homem severo. Toma o que não lhe pertence e colhe o que não plantou’.
22 Aj puꞌij aꞌyan tyuꞌtanyúj aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyéꞌijtyeꞌ tɨjɨn: “Muáaj paj quee tyiꞌtɨ́j huɨɨreꞌ, nyáaj nu muáꞌxɨjtyeꞌen aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ jeꞌej paj tyuꞌtaxájtacaꞌ. Muáaj paj jamuaꞌreeriacaꞌaj tɨjɨn caꞌnyéjrij nu jɨn tyíꞌijta. Nyajta jaariáꞌsɨꞌrii ɨ nyaj quee tyuꞌtáꞌ. Pajta aꞌyan tyíꞌnyaxaj nyaj tyíꞌtzaꞌnacaa jóꞌnyaj quee tyojoꞌhuástej.
22 “‘Servo mau!’, exclamou o senhor. ‘Suas próprias palavras o condenam. Se você sabia que sou homem severo, que tomo o que não me pertence e colho o que não plantei,
23 ¿Jiꞌnye een jɨmeꞌ pequee aꞌáa yóotoj ɨ túmii huaꞌ jimi ɨ maj tyuꞌnyéjtyej tɨꞌij jaamuéꞌtɨn? Aꞌyaa paj huárɨnyiicheꞌ, nyáaj nu nyij jaꞌancuriáꞌnyijcheꞌ nyéetzij tɨ nyaꞌaꞌrij, nyajta ɨ tɨ jaamuéꞌtɨj nyatɨꞌɨj uvéꞌnyej.”
23 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.’
24 Aj puꞌij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj avéjriꞌ joꞌtyúꞌuucaꞌaj tɨjɨn: “Siataꞌaj jáaꞌriꞌ ɨ túmii tɨ jiꞌtyáaꞌ, siaj sij jaatáꞌan aꞌɨ́jcɨ ɨ tamuáamuataꞌ tɨ jaamuéꞌtɨj.”
24 “Então, voltando-se para os outros que estavam ali perto, o rei ordenou: ‘Tomem o dinheiro deste servo e deem ao que tem dez moedas.
25 Majta aꞌɨ́ɨmaj aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Tavástaraꞌ, ¿jiꞌnye tɨꞌij? Aꞌmúu pu arí jiꞌtyáaꞌ tamuáamuataꞌ puaꞌmácan ɨ túmii.”
25 “‘Mas senhor!’, disseram eles. ‘Ele já tem dez!’
26 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn: “Aꞌyaa nu tyajáꞌmuaꞌixaatyeꞌ, aꞌtɨ́j tɨnaꞌaj tɨ jéehua tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, jéetzeꞌ pu tyáꞌcɨꞌtyij aꞌɨ́jcɨ. Ajta aꞌtɨ́j tɨ cɨ́ɨ naꞌaj tyiꞌijchaꞌɨ́ɨj, aꞌɨ́j mu tyáaꞌriꞌraj ɨ tɨ cɨ́ɨ tyíꞌijchaꞌɨj.
26 “Então o rei respondeu: ‘Sim, ao que tem, mais lhe será dado; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tomado.
27 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj nyéjchaꞌɨɨreꞌ, ɨ maj quee jaxɨeꞌvaꞌcaꞌaj nyaj rey jɨn tyeꞌentyájrutyej, maj siahuajaꞌvéꞌviꞌtɨj, siataꞌaj huóꞌcuiꞌnyij iiyeꞌej véjriꞌ nye jimi.”
27 E, quanto a esses meus inimigos que não queriam que eu fosse seu rei, tragam-nos aqui e executem-nos na minha presença’”.
28 Tɨꞌɨj Jesús jaatapuáꞌcɨtacaꞌ tɨ tyihuóꞌixaatyej, aj puꞌij taꞌij jóꞌraa Jerusalén tɨ ooj jóꞌyiꞌij.
28 Depois de contar essa história, Jesus prosseguiu rumo a Jerusalém.
29 Tɨꞌɨj aꞌáa véjriꞌ joomáꞌcaj a Betfagé, ajta aꞌájna a Betania, chájtaꞌ tɨ aꞌáa joꞌtacáꞌaj ɨ jɨríj jitze tɨ aꞌyan tyajaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Aseitúunajrimi. Aꞌáa pu huaꞌpuácaa huataꞌítyacaꞌ ɨ maj jamuán huacɨ́j, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
29 Quando chegou a Betfagé e Betânia, próximo ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos.
30 —Siataꞌaj aꞌáa jaꞌtanyéj aꞌájna chájtaꞌ, siatɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌastij aꞌáa xu púuruꞌ jáꞌtyoonyij tɨ ajeꞌriáꞌtapiꞌ, tɨquee xu aꞌnáj aꞌtɨ́j japuan áꞌyiꞌxacaa, siataꞌaj jeꞌejxɨsta siajta jeꞌen uyaꞌráaja.
30 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão amarrado ali um jumentinho no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no para cá.
31 Tɨpuaꞌaj aꞌtɨ́j aꞌyan tyajáꞌmuaꞌihuoꞌraj yee jiꞌnye een jɨmeꞌ setyaꞌrájxɨnaj, aꞌyaa xu tyaatéꞌexaatyeꞌen yee tavástaraꞌ pu jitze juxɨeꞌveꞌ.
31 Se alguém perguntar: ‘Por que estão soltando o jumentinho?’, respondam apenas: ‘O Senhor precisa dele’.”
32 Matɨꞌɨj mij ujóꞌjuꞌ joꞌtɨj huojoꞌityacaꞌ, aꞌyaa pu atyojoꞌréꞌnyej tɨꞌɨj tyihuoꞌtéꞌexaaj aꞌɨ́jna ɨ Jesús.
32 Eles foram e encontraram o jumentinho, exatamente como Jesus tinha dito.
33 Matɨꞌɨj móoj jeꞌejxɨstájsimaꞌcaj ɨ púuruꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij huoꞌséj aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj jacɨɨ, aj mu mij aꞌyan tyihuoꞌtaꞌíhuoꞌriꞌ tɨjɨn:
33 E, enquanto o desamarravam, seus donos perguntaram: “Por que estão soltando o jumentinho?”.
34 Matɨꞌɨj mij aꞌyan tyityaatanyúj tɨjɨn:
34 Os discípulos responderam: “O Senhor precisa dele”.
35 Aj mu mij tyúumaancaj tyeꞌtyéveerej, matɨꞌɨj mij yoꞌjáj ɨ Jesús jimi, matɨꞌɨj uyaꞌráaja aj mu mij jaꞌváꞌraj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús ɨ púuruꞌ japua.
35 Então trouxeram o jumentinho e lançaram seus mantos sobre o animal, para que Jesus montasse nele.
36 Tɨꞌɨj naꞌaj tyuꞌmáꞌcaꞌaj ɨ Jesús, tyeɨ́tyee mu máancaj tyoꞌcaváarajyiꞌcaa ɨ juyéj jitze joꞌtɨj joomaꞌcaꞌaj.
36 À medida que Jesus ia passando, as multidões espalhavam seus mantos ao longo do caminho diante dele.
37 Tɨꞌɨj aꞌáa joꞌcamáꞌcaj aꞌájna Aseitúunajrimi, néijmiꞌi ɨ maj jamuán huajúꞌcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu huatyóohuij maj tyaatatyójtziꞌreꞌen ɨ Dios aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ maj huatóotyamuaꞌveꞌen, jiꞌnye jéehua mu tyuꞌséj ɨ tɨ huápuɨꞌɨj tyúuxɨeꞌveꞌ.
37 Quando ele chegou próximo à descida do monte das Oliveiras, seus seguidores começaram a gritar e a cantar enquanto o acompanhavam, louvando a Deus por todos os milagres maravilhosos que tinham visto.
38 Aꞌyaa mu tyíꞌxajtacaꞌaj tɨjɨn:
38 “Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!”.
39 Majta séecan ɨ fariseos, matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ, aꞌyaa mu tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨjɨn:
39 Alguns dos fariseus que estavam entre a multidão disseram: “Mestre, repreenda seus seguidores por dizerem estas coisas!”.
40 Aj puꞌij Jesús aꞌyan tyuꞌtanyúj tɨjɨn:
40 Ele, porém, respondeu: “Se eles se calarem, as próprias pedras clamarão!”.
41 Tɨꞌɨj véjriꞌ ajoomaꞌcaj a Jerusalén, tɨꞌɨj jaaséej ɨ chájtaꞌnaj, aj puꞌij huóoyiinyacaꞌ aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ.
41 Quando Jesus se aproximou de Jerusalém e viu a cidade, começou a chorar.
42 Aꞌyaa pu tyuꞌtaxájtacaꞌ tɨjɨn:
42 “Como eu gostaria que hoje você compreendesse o caminho para a paz!”, disse ele. “Agora, porém, isso está oculto a seus olhos.
43 Puꞌríj atyojoꞌréꞌnyesij jaꞌmua jimi aꞌájna xɨcáaraꞌ jitze ɨ maj jitzán jamuaatanyóꞌsiꞌtyeꞌej ɨ maj jamuájchaꞌɨɨreꞌ, aꞌɨ́ɨ mu mij jamuajnásij, matɨꞌɨj mij jamuajnyoꞌsiꞌtyeꞌej.
43 Chegará o tempo em que seus inimigos construirão rampas para atacar seus muros e a rodearão e apertarão o cerco por todos os lados.
44 Majta néijmiꞌqueꞌ mu tyeꞌentyipuáꞌrityeꞌsij, majta néijmiꞌcaa cuiꞌnyij ɨ maj aꞌáa huacháatɨmee, néijmiꞌi mu huatyúꞌuunaj ɨ tyetyéj tɨ jujapuá tyiquéetɨme, aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ siaj quee jáanamuajriꞌ tɨꞌɨj Dios yatanyéj tɨꞌij jaꞌmua japua huatányuunyij.
44 Esmagarão você e seus filhos e não deixarão pedra sobre pedra, pois você não reconheceu que Deus a visitou.”
45 Aj puꞌij taꞌij ɨ Jesús utyájrupij u tyeyúuj tzajtaꞌ, tɨꞌquij huatyóochej tɨ huiꞌrámuarityeꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ maj aꞌúun tyíꞌtoocaꞌaj.
45 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
46 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
47 Aꞌnáj tɨnaꞌaj pu tyihuáꞌmuaꞌtyahuaꞌaj ɨ tyeɨ́tyee u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyíꞌijta u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyihuáꞌmuaꞌtyej ɨ yuꞌxarij jitze Moisés tɨ joꞌyúꞌxacaꞌ, majta ɨ maj jéetzeꞌ vaꞌcán jɨn tyityatatyíj huaꞌ tzajtaꞌ ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu jahuoocaꞌaj jeꞌej maj yeꞌej tyeejéꞌcaj.
47 Jesus ensinava todos os dias no templo, mas os principais sacerdotes, os mestres da lei e outros líderes do povo planejavam matá-lo.
48 Majta camu jeꞌej tyéejtyoj jeꞌej maj yeꞌej huárɨnyij, jiꞌnye néijmiꞌi ɨ tyeɨ́tyee, aꞌɨ́ɨ mu tyámuaꞌ tyáꞌnamuajracucaꞌaj.
48 Contudo, não conseguiam pensar num modo de fazê-lo, pois o povo ouvia atentamente tudo que ele dizia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.