Gálatas 2

Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Tɨꞌɨj arí aꞌyan tyoomáꞌcaj tamuáamuataꞌ japuan muáacuaj nyinyiꞌraꞌaj, nyajtáhuaꞌaj nu aꞌáa joꞌmej a Jerusalén aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ Bernabé, nyajta nu aꞌɨ́j joꞌvíꞌtɨj ɨ Tito.
1 Catorze anos depois, voltei a Jerusalém, dessa vez com Barnabé, e Tito também nos acompanhou.
2 Aꞌáa nu joꞌmej, jiꞌnye ɨ Dios pu aꞌyan tyinaataséjra tɨ aꞌyan tyúuxɨeꞌvaꞌcaꞌaj nyaj aꞌáa jóꞌmeꞌen. Aꞌáa nu nyij huóꞌixaaj ɨ nyúucarij ɨ nyaj huóꞌixaatyeꞌsij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan. Avíitzij nu jɨn aꞌyan huarɨ́j huaꞌ jimi ɨ maj tyihuáꞌijtyeꞌ, taꞌaj ij huataséjreꞌen nyaj quee huáapuaꞌaj nyanaꞌaj tyíꞌmuarɨeꞌcaꞌaj.
2 Fui para lá por causa de uma revelação. Reuni-me em particular com os líderes e compartilhei com eles as boas-novas que tenho anunciado aos gentios. Queria me certificar de que estávamos de acordo, pois temia que meus esforços, anteriores e presentes, fossem considerados inúteis.
3 Ajta quee capu aꞌyan tyuꞌrɨ́j jeꞌej maj ɨ séecan tyáꞌxɨeꞌvaꞌcaꞌaj, jiꞌnye aꞌɨ́jna ɨ Tito ɨ tɨ nyajamuáantacaꞌaj ajta huaꞌ jitze ajtyámaꞌcantacaꞌaj ɨ griego, camu aꞌyan tyaataꞌíj tɨꞌij jaꞌantyisíjchej ɨ junavíj.
3 Mas eles me apoiaram e nem sequer exigiram que Tito, que me acompanhava, fosse circuncidado, embora fosse gentio.
4 Séecan ɨ maj aꞌyan tyúusejrataj maj tajitzé ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́ɨ mu avíitzij jɨn utyájrupij ityájma tzajtaꞌ, mej mij táaꞌeeveꞌen jeꞌej tyaj yeꞌej tyityetyítachaꞌɨɨj ɨ Cɨríistuꞌ jimi, mej mij majtáhuaꞌaj caꞌnyéjrij jɨn tyitaataꞌíjtyeꞌen ɨ nyúucarij jɨmeꞌ ɨ maj jɨn tyíꞌijta.
4 Essa questão foi levantada apenas por causa de alguns falsos irmãos que se infiltraram em nosso meio para nos espionar e nos tirar a liberdade que temos em Cristo Jesus. Sua intenção era nos escravizar,
5 Catu huoꞌtaꞌ mej mij taamuéꞌtɨn, jiꞌnye aꞌyaa tu tyáꞌxɨeꞌvaꞌcaꞌaj tɨ jaꞌmua tzajtaꞌ séjreꞌej ɨ nyúucarij tɨ jɨꞌréꞌcan jɨmeꞌ ɨ tɨ jɨn Dios jamuiꞌrátoosij.
5 mas não cedemos a eles nem por um momento, a fim de preservar a verdade das boas-novas para vocês.
6 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj huápuɨꞌɨj juxɨeꞌveꞌ, camu jeꞌej tyéejtyoj mej mij tyiꞌtɨ́j jájcuan naatéꞌexaatyeꞌ, ajta capu nyejitzé juxɨeꞌveꞌ aꞌtyán maj puéꞌeen aꞌɨ́ɨmaj, jiꞌnye capu ɨ Dios aꞌɨ́j jɨn tyihuáꞌxɨjtyeꞌ jeꞌej tɨ sɨ́ɨj huaséꞌrin.
6 Quanto aos líderes — cuja reputação, a propósito, não fez diferença alguma para mim, pois Deus não age com favoritismo —, nada tiveram a acrescentar àquilo que eu pregava.
7 Majta aꞌɨ́ɨmaj, aꞌyaa mu tyáamuaꞌreeriꞌ tɨ ɨ Dios aꞌyan tyinaataꞌítyacaꞌ nyej nyij huoꞌtéꞌexaatyeꞌen ɨ nyúucariaꞌraꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌyájna tɨꞌɨj ajta aꞌɨ́j tyuꞌtaꞌítyacaꞌ ɨ Pedro, tɨꞌɨj huoꞌtéꞌexaatyeꞌen ɨ nyúucarij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
7 Ao contrário, viram que me havia sido confiada a responsabilidade de anunciar as boas-novas aos gentios, assim como a Pedro tinha sido confiada a responsabilidade de anunciar as boas-novas aos judeus.
8 Jiꞌnye aꞌɨ́jna ɨ Dios aꞌɨ́j tɨ huataꞌítyacaꞌ ɨ Pedro aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́ɨ pu chaꞌtaj naꞌaj nyéetzij naataꞌítyacaꞌ nyej nyij aꞌɨ́ɨjma jimi ujóꞌmeꞌen ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan.
8 Pois o mesmo Deus que atuou por meio de Pedro como apóstolo aos judeus também atuou por meu intermédio como apóstolo aos gentios.
9 Ajta aꞌɨ́jna ɨ Santiago, ajta ɨ Pedro, ajta ɨ Juan, aꞌɨ́ɨ mu aꞌɨ́jna jɨn antyúumuaꞌreeriacaꞌaj mej mij huóꞌchaꞌɨɨn ɨ maj ɨ Dios jimi séejreꞌ, aꞌyaa mu tyáamuaꞌreeriꞌ tɨ ɨ Dios aꞌɨ́jna jɨn naꞌantyíhuoj, ajta taꞌaj ij ootámiteereꞌen maj meríj taataxɨéꞌvej, aꞌɨ́ɨ mu tyámuaꞌ tyitajchaꞌɨ́ɨj muáꞌraa nyéetzij majta aꞌɨ́jcɨ ɨ Bernabé, aꞌɨ́ɨ mu mij aꞌyan tyaaxáꞌpuɨꞌɨntarej tyej tyij ityáj ujóꞌjuꞌun aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, majta aꞌɨ́ɨmaj aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
9 De fato, Tiago, Pedro e João, tidos como colunas, reconheceram a graça que me foi dada e aceitaram Barnabé e a mim como seus colaboradores. Eles nos incentivaram a dar continuidade à pregação aos gentios, enquanto eles prosseguiriam no trabalho com os judeus.
10 Aꞌɨ́ɨ mu taatáhuaviiriꞌ tyaj aꞌɨ́ɨjma ootámuaꞌreej ɨ maj quee jeꞌej tyéejviicueꞌ, aꞌɨ́j nu nyij jɨn ootyényacaꞌan nyej nyij nyaxɨeꞌviꞌraꞌ jɨn aꞌyan huárɨnyij.
10 Sua única sugestão foi que continuássemos a ajudar os pobres, o que sempre fiz com dedicação.
11 Ajta aꞌɨ́jna ɨ Pedro, tɨꞌɨj aꞌáa jaꞌtanyéj a Antoquíia, nyáaj nu jajtyáꞌxɨj, jiꞌnye aꞌɨ́ɨ pu tyiꞌtɨ́j jɨn quee xáꞌpuɨꞌ rɨjcaj.
11 Mas, quando Pedro veio a Antioquia, tive de opor-me a ele abertamente, pois o que ele fez foi muito errado.
12 Jiꞌnye huaꞌ jamuán pu tyíꞌcuaꞌcariaꞌaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, ꞌasta manaꞌaj quee séecan aráꞌaj ɨ Santiago tɨ uhuojoꞌtaꞌítyacaꞌ, aj puꞌij ajtáraa huaꞌ jimi, ajta jaatapuáꞌcɨtacaꞌ ɨ tɨ huaꞌ jamuán tyíꞌcuaꞌcariaꞌaj, jiꞌnye huáꞌtzɨɨnyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jaꞌantyisíꞌchej ɨ junavíj.
12 No começo, quando chegou, ele comia com os gentios. Mais tarde, porém, quando vieram alguns amigos de Tiago, começou a se afastar, com medo daqueles que insistiam na necessidade de circuncisão.
13 Majta ɨ séecan ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, camu majta aꞌyan huarɨ́j huatoojéꞌyacan jɨmeꞌ, sulu aꞌyaa mu hueꞌtzij jɨn tyúusejratacaꞌaj aꞌyájna tɨꞌɨj ajta huarɨ́j ɨ Pedro, aꞌɨ́j pu jɨn ajta ɨ Bernabé tyoꞌtyóohueꞌtzej tɨꞌɨj ij ajta aꞌyan huarɨ́j matɨꞌɨj aꞌɨ́ɨmaj.
13 Como resultado, outros judeus imitaram a hipocrisia de Pedro, e até mesmo Barnabé se deixou levar por ela.
14 Aꞌɨ́j nu jɨn, nyatɨꞌɨj huoꞌséj maj quee tzáahuatyiꞌraꞌaj jɨn aꞌyan tyityetyúuchaꞌɨɨcaꞌaj tɨꞌɨj tyéꞌijta ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Dios, aꞌyaa nu nyij tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Pedro metyiꞌséeracaj néijmiꞌi ɨ tyeɨ́tyee tɨjɨn: “Muáaj paj huaꞌ jitze ajtyámaꞌcan ɨ maj Israel jitze eeráanyej, aꞌyaa paj tyiꞌtyíaꞌchaꞌɨj matɨꞌɨj ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, ¿jiꞌnye een jɨmeꞌ caꞌnyéjrij jɨn aꞌyan pahuáꞌuurej aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, mej mij aꞌráꞌastej ɨ huáꞌyiꞌraj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan?”
14 Quando vi que não estavam seguindo a verdade das boas-novas, disse a Pedro diante de todos: “Se você, que é judeu de nascimento, vive como gentio, e não como judeu, por que agora obriga esses gentios a viverem como judeus?
15 Ityáj tu aꞌɨ́ɨjma jitze eerámaꞌcan ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, catu aꞌɨ́ɨjma jitze ɨ maj ootyáꞌɨtzeerej ɨ Dios jimi.
15 Você e eu somos judeus de nascimento, e não pecadores, como os judeus consideram os gentios.
16 Tyajta ityáj, aꞌyaa tu tyáꞌmuaꞌreej tɨquee aꞌtɨ́j jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ Dios jimi, tyij ajta néijmiꞌi aráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, sulu aꞌɨ́ɨ pu jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ tɨ tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi. Aꞌɨ́j tu jɨn tyajta ityáj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi, taꞌaj ij ɨ Dios aꞌyan taatámuaꞌtyij tyaj jɨꞌréꞌnyeꞌej séejreꞌ, aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ tyej tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi, catu ɨ tyaj jaꞌráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta. Jiꞌnye capu aꞌtɨ́j jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ Dios jimi tɨpuaꞌaj aꞌráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta.
16 E, no entanto, sabemos que uma pessoa é declarada justa diante de Deus pela fé em Jesus Cristo, e não pela obediência à lei. E cremos em Cristo Jesus, para que fôssemos declarados justos pela fé em Cristo, e não porque obedecemos à lei. Pois ninguém é declarado justo diante de Deus pela obediência à lei”.
17 Ajta ijíij, tɨpuaꞌaj aꞌyan tyetyáꞌhuoocaj tyaj jɨꞌréꞌnyeꞌej huatyáꞌɨtzeereꞌen, aꞌyaa pu tyéꞌmiteereꞌ tyej tyajta ityáj áꞌɨtzeereꞌ, ¿nyiquij aꞌyan huatóomuaꞌaj tɨ ɨ Cɨríistuꞌ caꞌnyíjraꞌaj taatáꞌ tyej tyij jeꞌej puaꞌaj tyiꞌtyítachaꞌɨɨj? Capu xaa nyuꞌuj.
17 Mas, se a busca da justiça por meio de Cristo nos torna culpados de abandonar a lei, isso torna Cristo responsável por nosso pecado? De maneira nenhuma!
18 Tɨpuaꞌaj nyáaj tyiꞌtɨ́j naatyúꞌuunaj, nyajtáhuaꞌaj nyij jaatyátaahuaj, nyáaj nu nyasɨ́ɨj puéꞌeenyeꞌ.
18 Se, pois, reconstruo o antigo sistema da lei que já destruí, então faço de mim mesmo transgressor da lei.
19 Jiꞌnye nyáaj nu huamuɨ́ꞌ aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, nyej nyij júurij huatyáꞌɨtzeereꞌen ɨ Dios jimi. Nyáaj nu nyajta jamuán óotateehuacaꞌ ɨ Cɨríistuꞌ,
19 Pois, quando procurei viver por meio da lei, ela me condenou. Portanto, morri para a lei a fim de viver para Deus.
20 aꞌɨ́j nu jɨn quee cheꞌ nyáaj júurij, sulu aꞌɨ́ɨ pu ɨ Cɨríistuꞌ nye jimi júurij. Ajta ɨ júuricamej ɨ nyaj jɨn ijíij júurij, aꞌɨ́j pu jɨn júurij ɨ nyaj tyáꞌtzaahuatyeꞌ aꞌɨ́jna jitze maꞌcan ɨ yójraꞌ ɨ Dios, ɨ tɨ naataxɨéꞌvej, ajta huatóotoj tɨ nyejitzé maꞌcan huámuɨꞌnyij.
20 Fui crucificado com Cristo; assim, já não sou eu quem vive, mas Cristo vive em mim. Portanto, vivo neste corpo terreno pela fé no Filho de Deus, que me amou e se entregou por mim.
21 Aꞌɨ́j nu jɨn quee majuurɨésij aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ Dios jɨn juxɨéꞌviꞌraꞌ naatáꞌ, jiꞌnye tɨpuaꞌaj aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta tyuꞌtáꞌcareꞌen nyej nyij jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌen, capu cheꞌ tyiꞌtɨ́j huatyahuɨ́ɨreꞌnyijcheꞌ tɨ ɨ Cɨríistuꞌ huamuɨ́ꞌ.
21 Não considero a graça de Deus algo sem sentido. Pois, se a obediência à lei nos tornasse justos diante de Deus, não haveria necessidade alguma de Cristo morrer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.