Gálatas 2
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs ACF
1 Tɨꞌɨj arí aꞌyan tyoomáꞌcaj tamuáamuataꞌ japuan muáacuaj nyinyiꞌraꞌaj, nyajtáhuaꞌaj nu aꞌáa joꞌmej a Jerusalén aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ Bernabé, nyajta nu aꞌɨ́j joꞌvíꞌtɨj ɨ Tito.
1 Depois, passados catorze anos, subi outra vez a Jerusalém com Barnabé, levando também comigo Tito.
2 Aꞌáa nu joꞌmej, jiꞌnye ɨ Dios pu aꞌyan tyinaataséjra tɨ aꞌyan tyúuxɨeꞌvaꞌcaꞌaj nyaj aꞌáa jóꞌmeꞌen. Aꞌáa nu nyij huóꞌixaaj ɨ nyúucarij ɨ nyaj huóꞌixaatyeꞌsij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan. Avíitzij nu jɨn aꞌyan huarɨ́j huaꞌ jimi ɨ maj tyihuáꞌijtyeꞌ, taꞌaj ij huataséjreꞌen nyaj quee huáapuaꞌaj nyanaꞌaj tyíꞌmuarɨeꞌcaꞌaj.
2 E subi por uma revelação, e lhes expus o evangelho, que prego entre os gentios, e particularmente aos que estavam em estima; para que de maneira alguma não corresse ou não tivesse corrido em vão.
3 Ajta quee capu aꞌyan tyuꞌrɨ́j jeꞌej maj ɨ séecan tyáꞌxɨeꞌvaꞌcaꞌaj, jiꞌnye aꞌɨ́jna ɨ Tito ɨ tɨ nyajamuáantacaꞌaj ajta huaꞌ jitze ajtyámaꞌcantacaꞌaj ɨ griego, camu aꞌyan tyaataꞌíj tɨꞌij jaꞌantyisíjchej ɨ junavíj.
3 Mas nem ainda Tito, que estava comigo, sendo grego, foi constrangido a circuncidar-se;
4 Séecan ɨ maj aꞌyan tyúusejrataj maj tajitzé ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́ɨ mu avíitzij jɨn utyájrupij ityájma tzajtaꞌ, mej mij táaꞌeeveꞌen jeꞌej tyaj yeꞌej tyityetyítachaꞌɨɨj ɨ Cɨríistuꞌ jimi, mej mij majtáhuaꞌaj caꞌnyéjrij jɨn tyitaataꞌíjtyeꞌen ɨ nyúucarij jɨmeꞌ ɨ maj jɨn tyíꞌijta.
4 E isto por causa dos falsos irmãos que se intrometeram, e secretamente entraram a espiar a nossa liberdade, que temos em Cristo Jesus, para nos porem em servidão;
5 Catu huoꞌtaꞌ mej mij taamuéꞌtɨn, jiꞌnye aꞌyaa tu tyáꞌxɨeꞌvaꞌcaꞌaj tɨ jaꞌmua tzajtaꞌ séjreꞌej ɨ nyúucarij tɨ jɨꞌréꞌcan jɨmeꞌ ɨ tɨ jɨn Dios jamuiꞌrátoosij.
5 Aos quais nem ainda por uma hora cedemos com sujeição, para que a verdade do evangelho permanecesse entre vós.
6 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj huápuɨꞌɨj juxɨeꞌveꞌ, camu jeꞌej tyéejtyoj mej mij tyiꞌtɨ́j jájcuan naatéꞌexaatyeꞌ, ajta capu nyejitzé juxɨeꞌveꞌ aꞌtyán maj puéꞌeen aꞌɨ́ɨmaj, jiꞌnye capu ɨ Dios aꞌɨ́j jɨn tyihuáꞌxɨjtyeꞌ jeꞌej tɨ sɨ́ɨj huaséꞌrin.
6 E, quanto àqueles que pareciam ser alguma coisa (quais tenham sido noutro tempo, não se me dá; Deus não aceita a aparência do homem), esses, digo, que pareciam ser alguma coisa, nada me comunicaram;
7 Majta aꞌɨ́ɨmaj, aꞌyaa mu tyáamuaꞌreeriꞌ tɨ ɨ Dios aꞌyan tyinaataꞌítyacaꞌ nyej nyij huoꞌtéꞌexaatyeꞌen ɨ nyúucariaꞌraꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌyájna tɨꞌɨj ajta aꞌɨ́j tyuꞌtaꞌítyacaꞌ ɨ Pedro, tɨꞌɨj huoꞌtéꞌexaatyeꞌen ɨ nyúucarij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
7 Antes, pelo contrário, quando viram que o evangelho da incircuncisão me estava confiado, como a Pedro o da circuncisão
8 Jiꞌnye aꞌɨ́jna ɨ Dios aꞌɨ́j tɨ huataꞌítyacaꞌ ɨ Pedro aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́ɨ pu chaꞌtaj naꞌaj nyéetzij naataꞌítyacaꞌ nyej nyij aꞌɨ́ɨjma jimi ujóꞌmeꞌen ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan.
8 (Porque aquele que operou eficazmente em Pedro para o apostolado da circuncisão, esse operou também em mim com eficácia para com os gentios),
9 Ajta aꞌɨ́jna ɨ Santiago, ajta ɨ Pedro, ajta ɨ Juan, aꞌɨ́ɨ mu aꞌɨ́jna jɨn antyúumuaꞌreeriacaꞌaj mej mij huóꞌchaꞌɨɨn ɨ maj ɨ Dios jimi séejreꞌ, aꞌyaa mu tyáamuaꞌreeriꞌ tɨ ɨ Dios aꞌɨ́jna jɨn naꞌantyíhuoj, ajta taꞌaj ij ootámiteereꞌen maj meríj taataxɨéꞌvej, aꞌɨ́ɨ mu tyámuaꞌ tyitajchaꞌɨ́ɨj muáꞌraa nyéetzij majta aꞌɨ́jcɨ ɨ Bernabé, aꞌɨ́ɨ mu mij aꞌyan tyaaxáꞌpuɨꞌɨntarej tyej tyij ityáj ujóꞌjuꞌun aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, majta aꞌɨ́ɨmaj aꞌɨ́ɨjma jimi ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
9 E conhecendo Tiago, Cefas e João, que eram considerados como as colunas, a graça que me havia sido dada, deram-nos as destras, em comunhão comigo e com Barnabé, para que nós fôssemos aos gentios, e eles à circuncisão;
10 Aꞌɨ́ɨ mu taatáhuaviiriꞌ tyaj aꞌɨ́ɨjma ootámuaꞌreej ɨ maj quee jeꞌej tyéejviicueꞌ, aꞌɨ́j nu nyij jɨn ootyényacaꞌan nyej nyij nyaxɨeꞌviꞌraꞌ jɨn aꞌyan huárɨnyij.
10 Recomendando-nos somente que nos lembrássemos dos pobres, o que também procurei fazer com diligência.
11 Ajta aꞌɨ́jna ɨ Pedro, tɨꞌɨj aꞌáa jaꞌtanyéj a Antoquíia, nyáaj nu jajtyáꞌxɨj, jiꞌnye aꞌɨ́ɨ pu tyiꞌtɨ́j jɨn quee xáꞌpuɨꞌ rɨjcaj.
11 E, chegando Pedro à Antioquia, lhe resisti na cara, porque era repreensível.
12 Jiꞌnye huaꞌ jamuán pu tyíꞌcuaꞌcariaꞌaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, ꞌasta manaꞌaj quee séecan aráꞌaj ɨ Santiago tɨ uhuojoꞌtaꞌítyacaꞌ, aj puꞌij ajtáraa huaꞌ jimi, ajta jaatapuáꞌcɨtacaꞌ ɨ tɨ huaꞌ jamuán tyíꞌcuaꞌcariaꞌaj, jiꞌnye huáꞌtzɨɨnyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jaꞌantyisíꞌchej ɨ junavíj.
12 Porque, antes que alguns tivessem chegado da parte de Tiago, comia com os gentios; mas, depois que chegaram, se foi retirando, e se apartou deles, temendo os que eram da circuncisão.
13 Majta ɨ séecan ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, camu majta aꞌyan huarɨ́j huatoojéꞌyacan jɨmeꞌ, sulu aꞌyaa mu hueꞌtzij jɨn tyúusejratacaꞌaj aꞌyájna tɨꞌɨj ajta huarɨ́j ɨ Pedro, aꞌɨ́j pu jɨn ajta ɨ Bernabé tyoꞌtyóohueꞌtzej tɨꞌɨj ij ajta aꞌyan huarɨ́j matɨꞌɨj aꞌɨ́ɨmaj.
13 E os outros judeus também dissimulavam com ele, de maneira que até Barnabé se deixou levar pela sua dissimulação.
14 Aꞌɨ́j nu jɨn, nyatɨꞌɨj huoꞌséj maj quee tzáahuatyiꞌraꞌaj jɨn aꞌyan tyityetyúuchaꞌɨɨcaꞌaj tɨꞌɨj tyéꞌijta ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Dios, aꞌyaa nu nyij tyaatéꞌexaa aꞌɨ́jcɨ ɨ Pedro metyiꞌséeracaj néijmiꞌi ɨ tyeɨ́tyee tɨjɨn: “Muáaj paj huaꞌ jitze ajtyámaꞌcan ɨ maj Israel jitze eeráanyej, aꞌyaa paj tyiꞌtyíaꞌchaꞌɨj matɨꞌɨj ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, ¿jiꞌnye een jɨmeꞌ caꞌnyéjrij jɨn aꞌyan pahuáꞌuurej aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, mej mij aꞌráꞌastej ɨ huáꞌyiꞌraj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan?”
14 Mas, quando vi que não andavam bem e direitamente conforme a verdade do evangelho, disse a Pedro na presença de todos: Se tu, sendo judeu, vives como os gentios, e não como judeu, por que obrigas os gentios a viverem como judeus?
15 Ityáj tu aꞌɨ́ɨjma jitze eerámaꞌcan ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan, catu aꞌɨ́ɨjma jitze ɨ maj ootyáꞌɨtzeerej ɨ Dios jimi.
15 Nós somos judeus por natureza, e não pecadores dentre os gentios.
16 Tyajta ityáj, aꞌyaa tu tyáꞌmuaꞌreej tɨquee aꞌtɨ́j jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ Dios jimi, tyij ajta néijmiꞌi aráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, sulu aꞌɨ́ɨ pu jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ tɨ tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi. Aꞌɨ́j tu jɨn tyajta ityáj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi, taꞌaj ij ɨ Dios aꞌyan taatámuaꞌtyij tyaj jɨꞌréꞌnyeꞌej séejreꞌ, aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ tyej tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ Cɨríistuꞌ jimi, catu ɨ tyaj jaꞌráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta. Jiꞌnye capu aꞌtɨ́j jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌej ɨ Dios jimi tɨpuaꞌaj aꞌráꞌastej aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta.
16 Sabendo que o homem não é justificado pelas obras da lei, mas pela fé em Jesus Cristo, temos também crido em Jesus Cristo, para sermos justificados pela fé em Cristo, e não pelas obras da lei; porquanto pelas obras da lei nenhuma carne será justificada.
17 Ajta ijíij, tɨpuaꞌaj aꞌyan tyetyáꞌhuoocaj tyaj jɨꞌréꞌnyeꞌej huatyáꞌɨtzeereꞌen, aꞌyaa pu tyéꞌmiteereꞌ tyej tyajta ityáj áꞌɨtzeereꞌ, ¿nyiquij aꞌyan huatóomuaꞌaj tɨ ɨ Cɨríistuꞌ caꞌnyíjraꞌaj taatáꞌ tyej tyij jeꞌej puaꞌaj tyiꞌtyítachaꞌɨɨj? Capu xaa nyuꞌuj.
17 Pois, se nós, que procuramos ser justificados em Cristo, nós mesmos também somos achados pecadores, é porventura Cristo ministro do pecado? De maneira nenhuma.
18 Tɨpuaꞌaj nyáaj tyiꞌtɨ́j naatyúꞌuunaj, nyajtáhuaꞌaj nyij jaatyátaahuaj, nyáaj nu nyasɨ́ɨj puéꞌeenyeꞌ.
18 Porque, se torno a edificar aquilo que destruí, constituo-me a mim mesmo transgressor.
19 Jiꞌnye nyáaj nu huamuɨ́ꞌ aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta, nyej nyij júurij huatyáꞌɨtzeereꞌen ɨ Dios jimi. Nyáaj nu nyajta jamuán óotateehuacaꞌ ɨ Cɨríistuꞌ,
19 Porque eu, pela lei, estou morto para a lei, para viver para Deus.
20 aꞌɨ́j nu jɨn quee cheꞌ nyáaj júurij, sulu aꞌɨ́ɨ pu ɨ Cɨríistuꞌ nye jimi júurij. Ajta ɨ júuricamej ɨ nyaj jɨn ijíij júurij, aꞌɨ́j pu jɨn júurij ɨ nyaj tyáꞌtzaahuatyeꞌ aꞌɨ́jna jitze maꞌcan ɨ yójraꞌ ɨ Dios, ɨ tɨ naataxɨéꞌvej, ajta huatóotoj tɨ nyejitzé maꞌcan huámuɨꞌnyij.
20 Já estou crucificado com Cristo; e vivo, não mais eu, mas Cristo vive em mim; e a vida que agora vivo na carne, vivo-a pela fé do Filho de Deus, o qual me amou, e se entregou a si mesmo por mim.
21 Aꞌɨ́j nu jɨn quee majuurɨésij aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ Dios jɨn juxɨéꞌviꞌraꞌ naatáꞌ, jiꞌnye tɨpuaꞌaj aꞌɨ́jna ɨ nyúucarij ɨ maj jɨn tyíꞌijta tyuꞌtáꞌcareꞌen nyej nyij jɨꞌréenyaꞌaj huatyáꞌɨtzeereꞌen, capu cheꞌ tyiꞌtɨ́j huatyahuɨ́ɨreꞌnyijcheꞌ tɨ ɨ Cɨríistuꞌ huamuɨ́ꞌ.
21 Não aniquilo a graça de Deus; porque, se a justiça provém da lei, segue-se que Cristo morreu debalde.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.