Atos 11
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs NVT
1 Aj mu mij aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj Jesús jamuán huacɨ́j, majta ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ maj aꞌáa joꞌcháatɨmaꞌcaa aꞌájna a Judea, aꞌɨ́ɨ mu jáamuaꞌreeriꞌ tɨjɨn ɨ maj séej chuéj japua jáꞌmaꞌcan mu majta jaꞌancuriáaꞌ ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Dios.
1 Logo chegou aos apóstolos e a outros irmãos da Judeia a notícia de que os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Tɨꞌɨj aꞌɨ́jna ɨ Pedro aꞌáa jaꞌráꞌaj a Jerusalén, jeꞌej mu puaꞌaj tyaaxájtacaꞌ aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj majta tyáꞌtzaahuatyeꞌ, ɨ maj jaꞌantyisíꞌchej ɨ junavíj,
2 Mas, quando Pedro voltou a Jerusalém, os discípulos judeus o criticaram,
3 aꞌyaa mu tyaatajé tɨjɨn:
3 dizendo: “Você entrou na casa de gentios e até comeu com eles!”.
4 Aj puꞌij Pedro huatyóochej tɨ huoꞌtéꞌexaatyeꞌen néijmiꞌi jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j,
4 Então Pedro lhes contou exatamente o que havia acontecido.
5 aꞌyan tɨjɨn:
5 Disse: “Eu estava na cidade de Jope e, enquanto orava, num êxtase, tive uma visão. Algo semelhante a um lençol grande foi baixado do céu, preso pelas quatro pontas, vindo até onde eu estava.
6 Tyámuaꞌ nu tyeeséj tyiꞌtɨ́j tɨ eeriáaꞌcaꞌaj, aj nu nyij tyiꞌtyán huaséj ɨ maj muáacuacaa iiraꞌɨ́ɨcajmee, majta ɨ maj simuáruunyij, majta ɨ maj chóotaꞌ huacɨ́ɨnyajcɨꞌɨj, majta ɨ maj ráꞌrɨee.
6 Quando olhei dentro do lençol, vi toda espécie de animais domésticos e selvagens, répteis e aves.
7 Nyatɨꞌɨj nyij nyúucarij huánamuajriꞌ, tɨ aꞌyan tyinaatajé tɨjɨn:
7 E ouvi uma voz dizer: ‘Levante-se, Pedro; mate e coma’.
8 Aꞌyaa nu tyuꞌtanyúj tɨjɨn: “Canu xaa nyuꞌuj nyavástaraꞌ, jiꞌnye canu aꞌnáj tyiꞌtɨ́j cuaꞌnyij tɨquee tyéevijtɨj tɨ ajta xánaꞌviꞌreꞌ.”
8 “Eu respondi: ‘De modo nenhum, Senhor! Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura ou imprópria’.
9 Jútyeꞌ pu ajtáhuaꞌaj jeꞌcánamuajre ɨ nyúucarij tɨ aꞌyan tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Ɨ Dios tɨ tyámuaꞌ naa tyúꞌruuj, capáj aꞌyan tyíꞌxajtaj yee tyíꞌxanaꞌviꞌreꞌ.”
9 “Mas a voz do céu falou novamente: ‘Não chame de impuro o que Deus purificou’.
10 Huéeicaj pu aꞌyan tyuꞌrɨ́j, ajta jeꞌen tyíraa u tajapuá aꞌɨ́jna ɨ cáanarij.
10 Isso aconteceu três vezes, antes que o lençol, com tudo que ele continha, fosse recolhido ao céu.
11 Aj mu mij huéeicaj ɨ tyétyacaa aꞌáa jaꞌráꞌaj jóꞌnyaj jóꞌcatyii, aꞌáa mu huojoꞌtaꞌítyacaꞌ a Cesarea mej mij nyéetzij náahuoonyij.
11 “Nesse momento, três homens que haviam sido enviados de Cesareia chegaram à casa onde eu estava hospedado.
12 Ajta ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, aꞌɨ́ɨ pu naataꞌíj nyaj ujóꞌmeꞌen huaꞌ jamuán aꞌɨ́ɨjma, nyequee jeꞌej tyiꞌmuaꞌastɨ́j, aꞌɨ́ɨ mu majta jóꞌjuꞌ nyaj jamuán aꞌɨ́ɨmaj ɨ taꞌihuáamuaꞌ ɨ maj aráseej aráꞌasej, néijmiꞌi tu joꞌtyájrupij u chiꞌtáj joꞌtɨj jaꞌchej aꞌɨ́jna ɨ aꞌtɨ́j.
12 O Espírito me disse que eu fosse com eles, sem nada questionar. Esses seis irmãos me acompanharam, e logo entramos na casa do homem que havia mandado nos buscar.
13 Aꞌɨ́ɨ pu taatéꞌexaa tɨ sɨ́ɨj ɨ tyévij huataséjre tɨ tajapuá tyíꞌhuɨɨreꞌ ɨ Dios jimi aꞌájna joꞌtɨj jaꞌchej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Aꞌtɨ́j huataꞌítyej aꞌájna a Jope mej mij uyoꞌvéꞌviꞌtɨj aꞌɨ́jcɨ ɨ Simón ɨ maj majta aꞌyan jatamuáꞌmuaj tɨjɨn Pedro.
13 Ele nos contou como um anjo havia aparecido em sua casa e dito: ‘Envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
14 Aꞌɨ́ɨ pu muaatéꞌexaatyeꞌsij jeꞌej tɨ ɨ Dios tyimuaatúꞌuunyiꞌraj ajta aꞌɨ́ɨjma aꞌtyéɨtyeristyamuaꞌ.”
14 Ele lhe dirá como você e toda a sua casa podem ser salvos’.
15 Nyatɨꞌɨj huatyényechej nyaj tyihuoꞌtéꞌexaatyeꞌen, aj puꞌij ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios huaꞌ jitzán ráꞌaj aꞌɨ́ɨjma, aꞌyaa pu chaꞌtánaꞌaj tɨꞌɨj jájcuaj tajimí tyuꞌtyáꞌɨtzee.
15 “Quando comecei a falar, o Espírito Santo desceu sobre eles, como ocorreu conosco, no princípio.
16 Aj nu nyij joꞌtámuaꞌreeriꞌ jeꞌej tɨ tyitaatéꞌexaaj ɨ tavástaraꞌ tɨ aꞌyan tɨjɨn: “Aꞌyaa xaa nyuꞌuj tyiꞌjaꞌyájna, aꞌɨ́jna ɨ Juan, aꞌɨ́ɨ pu huáꞌɨɨracaꞌaj jájtyij jɨmeꞌ, siajta muaꞌaj aꞌɨ́j xu jɨn ɨꞌhuan ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios.”
16 Então me lembrei das palavras do Senhor, quando ele disse: ‘João batizou com água, mas vocês serão batizados com o Espírito Santo’.
17 Aꞌɨ́j pu jɨn tɨpuaꞌaj Dios aꞌyan chaꞌtánaꞌaj tyihuoꞌtáꞌ aꞌɨ́ɨjma aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ ajta ityájma taatáꞌ, ɨ tyaj jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús ɨ tɨ ajta Cɨríistuꞌ puéꞌeen, ¿jiꞌnye tyíɨꞌrij nyej nyaj quee tyiꞌtáꞌcareꞌen jeꞌej tɨ ɨ Dios tyáꞌxɨeꞌveꞌ?
17 E, uma vez que Deus deu a esses gentios a mesma dádiva que concedeu a nós quando cremos no Senhor Jesus Cristo, quem era eu para me opor a Deus?”.
18 Matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ maj aꞌáa huacháatɨmee aꞌájna a Jerusalén, camu cheꞌ huatanyúj, sulu tyámuaꞌ mu tyaatáꞌ ɨ Dios, aꞌyan metyiꞌxáataj tɨjɨn:
18 Ao ouvirem isso, pararam de levantar objeções e começaram a louvar a Deus, dizendo: “Vemos que Deus deu aos gentios o mesmo privilégio de se arrepender e receber a vida eterna!”.
19 Tɨꞌɨj huamuɨ́ꞌ aꞌɨ́jna ɨ Esteban, aj mu mij huatyóochej maj jeꞌej puaꞌaj huóꞌuurej aꞌɨ́ɨjma ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, séecan mu mij aꞌáa jaꞌráꞌaj a Fenicia, majta séecan aꞌájna a Chipre, majta séecan aꞌájna joꞌtɨj aꞌyan tyajaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Antoquíia. Camu aꞌtɨ́j tɨnaꞌaj ixaatyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ Dios tɨ jitze jeꞌrámaꞌcan, aꞌɨ́ɨjma muꞌuj huatéꞌexaaj ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
19 Enquanto isso, os discípulos que haviam sido dispersos na perseguição depois da morte de Estêvão chegaram até a Fenícia, Chipre e Antioquia da Síria. Pregaram a palavra, mas somente aos judeus.
20 Majta ɨ séecan ɨ maj Chipre jáꞌmaꞌcan aꞌɨ́ɨjma jamuán ɨ maj Cirene jáꞌmaꞌcan, aꞌɨ́ɨ mu aꞌáa jaꞌtanyéj aꞌájna a Antoquíia, aj mu mij huóꞌixaaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́j mu huoꞌtéꞌexaa ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Jesús ɨ tɨ ajta tavástaraꞌ puéꞌeen.
20 Contudo, alguns dos discípulos que foram de Chipre e Cirene até Antioquia começaram a anunciar aos gentios as boas-novas a respeito do Senhor Jesus.
21 Jéehua pu huoꞌtyáhuɨɨ ɨ tavástaraꞌ, aꞌɨ́j mu jɨn mueꞌtɨ́j tyuꞌtátoj ɨ tyúuyeꞌraj, matɨꞌɨj jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ tavástaraꞌ.
21 A mão do Senhor estava com eles, e muitos desses gentios creram e se converteram ao Senhor.
22 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, ɨ maj aꞌáa jáꞌchajcaꞌaj aꞌájna a Jerusalén, matɨꞌɨj aꞌɨ́ɨmaj jáanamuajriꞌ jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j, aꞌɨ́j mu huataꞌítyacaꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ Bernabé aꞌájna a Antoquíia.
22 Quando a igreja de Jerusalém soube do que havia acontecido, enviou Barnabé a Antioquia.
23 Tɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌaj, Bernabé pu jaaséej tɨ Dios tyámuaꞌ tyúꞌruuj aꞌɨ́ɨjma jimi. Aꞌɨ́j pu jɨn jéehua huatóotyamuaꞌvej, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj maj huatyóocaꞌnyej ɨ jutzájtaꞌ mej mij tyámuaꞌ tyityaajuꞌun ɨ tavástaraꞌ jimi.
23 Ao chegar ali e ver essa demonstração da graça de Deus, alegrou-se muito e incentivou os irmãos a permanecerem fiéis ao Senhor.
24 Aꞌyaa pu tyúꞌruuj aꞌɨ́jna ɨ Bernabé, jiꞌnye tyámuaꞌ pu tyíꞌtyevistacaꞌaj, aꞌɨ́j pu jitze aróocaꞌnyajcaꞌaj ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, ajta jéehua tyáꞌtzaahuatyaꞌcaꞌaj, aꞌɨ́j mu mij jɨn jéehua ɨ tyeɨ́tyee jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ tavástaraꞌ.
24 Barnabé era um homem bom, cheio do Espírito Santo e de fé. E uma grande multidão se converteu ao Senhor.
25 Tɨꞌɨj téꞌej jóꞌraa aꞌɨ́jna ɨ Bernabé aꞌájna a Tarso, tɨꞌij jáahuoonyij aꞌɨ́jcɨ ɨ Saulo.
25 Então Barnabé foi a Tarso procurar Saulo.
26 Tɨꞌɨj jáatyoj, aj puꞌij yoꞌvíꞌtɨj aꞌájna a Antoquíia, aꞌáa mu séej nyinyiꞌraꞌaj jáꞌtyeej huaꞌ jamuán ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, metyihuaꞌmuaꞌtyáaj jéehua ɨ tyeɨ́tyee. Aꞌájna a Antoquíia aꞌáa mu anaquéej aꞌyan huojoꞌtamuaꞌaj tɨjɨn cristianos.
26 Quando o encontrou, levou-o para Antioquia. Ali permaneceram com a igreja um ano inteiro, ensinando a muitas pessoas. Foi em Antioquia que os discípulos foram chamados de cristãos pela primeira vez.
27 Aꞌájna xɨcáaraꞌ jitze, séecan mu aꞌáa jaꞌráꞌaj aꞌájna a Antoquíia Jerusalén maj jaꞌráacɨj, aꞌɨ́ɨ mu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ maj Dios jitze maꞌcan tyíꞌxaj.
27 Durante esse tempo, alguns profetas viajaram de Jerusalém a Antioquia.
28 Sɨ́ɨj pu aꞌyan ántyapuaacaꞌaj tɨjɨn Agabo, aꞌɨ́ɨ pu ajoꞌtyéechaxɨ huaꞌ tzajtaꞌ, aꞌɨ́j pu jitze aroocaꞌnyáaj ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, tɨꞌij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaatyeꞌen tɨ huatúuriꞌhuaj jaꞌmej néijmiꞌqueꞌ íiyan ɨ cháanacaj japua. Aꞌyaa puꞌij tyuꞌrɨ́j tɨꞌɨj aꞌɨ́jna tyíꞌijtacaꞌaj ɨ tɨ vaꞌcán jɨn tyiꞌtyávaacaꞌaj ɨ tɨ aꞌyan ántyapuaacaꞌaj tɨjɨn Claudio.
28 Um deles, chamado Ágabo, pôs-se em pé numa das reuniões e predisse, pelo Espírito, que uma grande fome viria sobre todo o mundo romano. (Isso se cumpriu durante o reinado de Cláudio.)
29 Aj mu mij ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ Antoquíia maj jáꞌchajcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu aꞌyan tyaaxáꞌpuɨꞌɨntarej maj tyihuoꞌtaꞌítyiꞌreꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ juꞌihuáamuaꞌ Judea maj jáꞌchajcaꞌaj, aꞌchu tɨ sɨ́ɨj caa putyáꞌuurejve tɨꞌij huoꞌtapuéjveꞌen.
29 Então os discípulos de Antioquia decidiram enviar uma ajuda aos irmãos na Judeia, cada um de acordo com suas possibilidades.
30 Aꞌyaa mu huarɨ́j, u mu tyihuojoꞌtaꞌítyiꞌriꞌ néijmiꞌi ɨ maj tyihuoꞌtapuéjve. Ajta aꞌɨ́jna ɨ Bernabé, aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ Saulo, aꞌɨ́ɨ mu huoꞌtátuii ɨ huáasij ɨ maj aꞌáa joꞌtyúꞌuucaꞌaj aꞌájna a Jerusalén.
30 Foi o que fizeram, enviando as doações aos presbíteros por meio de Barnabé e Saulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.