Atos 11
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs ACF
1 Aj mu mij aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj Jesús jamuán huacɨ́j, majta ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ maj aꞌáa joꞌcháatɨmaꞌcaa aꞌájna a Judea, aꞌɨ́ɨ mu jáamuaꞌreeriꞌ tɨjɨn ɨ maj séej chuéj japua jáꞌmaꞌcan mu majta jaꞌancuriáaꞌ ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Dios.
1 E ouviram os apóstolos, e os irmãos que estavam na Judéia, que também os gentios tinham recebido a palavra de Deus.
2 Tɨꞌɨj aꞌɨ́jna ɨ Pedro aꞌáa jaꞌráꞌaj a Jerusalén, jeꞌej mu puaꞌaj tyaaxájtacaꞌ aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj majta tyáꞌtzaahuatyeꞌ, ɨ maj jaꞌantyisíꞌchej ɨ junavíj,
2 E, subindo Pedro a Jerusalém, disputavam com ele os que eram da circuncisão,
3 aꞌyaa mu tyaatajé tɨjɨn:
3 Dizendo: Entraste em casa de homens incircuncisos, e comeste com eles.
4 Aj puꞌij Pedro huatyóochej tɨ huoꞌtéꞌexaatyeꞌen néijmiꞌi jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j,
4 Mas Pedro começou a fazer-lhes uma exposição por ordem, dizendo:
5 aꞌyan tɨjɨn:
5 Estando eu orando na cidade de Jope, tive, num arrebatamento dos sentidos, uma visão; via um vaso, como um grande lençol que descia do céu e vinha até junto de mim.
6 Tyámuaꞌ nu tyeeséj tyiꞌtɨ́j tɨ eeriáaꞌcaꞌaj, aj nu nyij tyiꞌtyán huaséj ɨ maj muáacuacaa iiraꞌɨ́ɨcajmee, majta ɨ maj simuáruunyij, majta ɨ maj chóotaꞌ huacɨ́ɨnyajcɨꞌɨj, majta ɨ maj ráꞌrɨee.
6 E, pondo nele os olhos, considerei, e vi animais da terra, quadrúpedes, e feras, e répteis e aves do céu.
7 Nyatɨꞌɨj nyij nyúucarij huánamuajriꞌ, tɨ aꞌyan tyinaatajé tɨjɨn:
7 E ouvi uma voz que me dizia: Levanta-te, Pedro; mata e come.
8 Aꞌyaa nu tyuꞌtanyúj tɨjɨn: “Canu xaa nyuꞌuj nyavástaraꞌ, jiꞌnye canu aꞌnáj tyiꞌtɨ́j cuaꞌnyij tɨquee tyéevijtɨj tɨ ajta xánaꞌviꞌreꞌ.”
8 Mas eu disse: De maneira nenhuma, Senhor; pois, nunca em minha boca entrou coisa alguma comum ou imunda.
9 Jútyeꞌ pu ajtáhuaꞌaj jeꞌcánamuajre ɨ nyúucarij tɨ aꞌyan tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Ɨ Dios tɨ tyámuaꞌ naa tyúꞌruuj, capáj aꞌyan tyíꞌxajtaj yee tyíꞌxanaꞌviꞌreꞌ.”
9 Mas a voz respondeu-me do céu segunda vez: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
10 Huéeicaj pu aꞌyan tyuꞌrɨ́j, ajta jeꞌen tyíraa u tajapuá aꞌɨ́jna ɨ cáanarij.
10 E sucedeu isto por três vezes; e tudo tornou a recolher-se ao céu.
11 Aj mu mij huéeicaj ɨ tyétyacaa aꞌáa jaꞌráꞌaj jóꞌnyaj jóꞌcatyii, aꞌáa mu huojoꞌtaꞌítyacaꞌ a Cesarea mej mij nyéetzij náahuoonyij.
11 E eis que, na mesma hora, pararam, junto da casa em que eu estava, três homens que me foram enviados de Cesaréia.
12 Ajta ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, aꞌɨ́ɨ pu naataꞌíj nyaj ujóꞌmeꞌen huaꞌ jamuán aꞌɨ́ɨjma, nyequee jeꞌej tyiꞌmuaꞌastɨ́j, aꞌɨ́ɨ mu majta jóꞌjuꞌ nyaj jamuán aꞌɨ́ɨmaj ɨ taꞌihuáamuaꞌ ɨ maj aráseej aráꞌasej, néijmiꞌi tu joꞌtyájrupij u chiꞌtáj joꞌtɨj jaꞌchej aꞌɨ́jna ɨ aꞌtɨ́j.
12 E disse-me o Espírito que fosse com eles, nada duvidando; e também estes seis irmãos foram comigo, e entramos em casa daquele homem;
13 Aꞌɨ́ɨ pu taatéꞌexaa tɨ sɨ́ɨj ɨ tyévij huataséjre tɨ tajapuá tyíꞌhuɨɨreꞌ ɨ Dios jimi aꞌájna joꞌtɨj jaꞌchej, aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Aꞌtɨ́j huataꞌítyej aꞌájna a Jope mej mij uyoꞌvéꞌviꞌtɨj aꞌɨ́jcɨ ɨ Simón ɨ maj majta aꞌyan jatamuáꞌmuaj tɨjɨn Pedro.
13 E contou-nos como vira em pé um anjo em sua casa, e lhe dissera: Envia homens a Jope, e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro,
14 Aꞌɨ́ɨ pu muaatéꞌexaatyeꞌsij jeꞌej tɨ ɨ Dios tyimuaatúꞌuunyiꞌraj ajta aꞌɨ́ɨjma aꞌtyéɨtyeristyamuaꞌ.”
14 O qual te dirá palavras com que te salves, tu e toda a tua casa.
15 Nyatɨꞌɨj huatyényechej nyaj tyihuoꞌtéꞌexaatyeꞌen, aj puꞌij ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios huaꞌ jitzán ráꞌaj aꞌɨ́ɨjma, aꞌyaa pu chaꞌtánaꞌaj tɨꞌɨj jájcuaj tajimí tyuꞌtyáꞌɨtzee.
15 E, quando comecei a falar, caiu sobre eles o Espírito Santo, como também sobre nós ao princípio.
16 Aj nu nyij joꞌtámuaꞌreeriꞌ jeꞌej tɨ tyitaatéꞌexaaj ɨ tavástaraꞌ tɨ aꞌyan tɨjɨn: “Aꞌyaa xaa nyuꞌuj tyiꞌjaꞌyájna, aꞌɨ́jna ɨ Juan, aꞌɨ́ɨ pu huáꞌɨɨracaꞌaj jájtyij jɨmeꞌ, siajta muaꞌaj aꞌɨ́j xu jɨn ɨꞌhuan ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios.”
16 E lembrei-me do dito do Senhor, quando disse: João certamente batizou com água; mas vós sereis batizados com o Espírito Santo.
17 Aꞌɨ́j pu jɨn tɨpuaꞌaj Dios aꞌyan chaꞌtánaꞌaj tyihuoꞌtáꞌ aꞌɨ́ɨjma aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ ajta ityájma taatáꞌ, ɨ tyaj jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús ɨ tɨ ajta Cɨríistuꞌ puéꞌeen, ¿jiꞌnye tyíɨꞌrij nyej nyaj quee tyiꞌtáꞌcareꞌen jeꞌej tɨ ɨ Dios tyáꞌxɨeꞌveꞌ?
17 Portanto, se Deus lhes deu o mesmo dom que a nós, quando havemos crido no Senhor Jesus Cristo, quem era então eu, para que pudesse resistir a Deus?
18 Matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ ɨ maj aꞌáa huacháatɨmee aꞌájna a Jerusalén, camu cheꞌ huatanyúj, sulu tyámuaꞌ mu tyaatáꞌ ɨ Dios, aꞌyan metyiꞌxáataj tɨjɨn:
18 E, ouvindo estas coisas, apaziguaram-se, e glorificaram a Deus, dizendo: Na verdade até aos gentios deu Deus o arrependimento para a vida.
19 Tɨꞌɨj huamuɨ́ꞌ aꞌɨ́jna ɨ Esteban, aj mu mij huatyóochej maj jeꞌej puaꞌaj huóꞌuurej aꞌɨ́ɨjma ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, séecan mu mij aꞌáa jaꞌráꞌaj a Fenicia, majta séecan aꞌájna a Chipre, majta séecan aꞌájna joꞌtɨj aꞌyan tyajaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Antoquíia. Camu aꞌtɨ́j tɨnaꞌaj ixaatyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ nyúucarij ɨ Dios tɨ jitze jeꞌrámaꞌcan, aꞌɨ́ɨjma muꞌuj huatéꞌexaaj ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan.
19 E os que foram dispersos pela perseguição que sucedeu por causa de Estêvão caminharam até à Fenícia, Chipre e Antioquia, não anunciando a ninguém a palavra, senão somente aos judeus.
20 Majta ɨ séecan ɨ maj Chipre jáꞌmaꞌcan aꞌɨ́ɨjma jamuán ɨ maj Cirene jáꞌmaꞌcan, aꞌɨ́ɨ mu aꞌáa jaꞌtanyéj aꞌájna a Antoquíia, aj mu mij huóꞌixaaj aꞌɨ́ɨjma ɨ maj quee Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌɨ́j mu huoꞌtéꞌexaa ɨ nyúucariaꞌraꞌ ɨ Jesús ɨ tɨ ajta tavástaraꞌ puéꞌeen.
20 E havia entre eles alguns homens chíprios e cirenenses, os quais entrando em Antioquia falaram aos gregos, anunciando o Senhor Jesus.
21 Jéehua pu huoꞌtyáhuɨɨ ɨ tavástaraꞌ, aꞌɨ́j mu jɨn mueꞌtɨ́j tyuꞌtátoj ɨ tyúuyeꞌraj, matɨꞌɨj jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ tavástaraꞌ.
21 E a mão do Senhor era com eles; e grande número creu e se converteu ao Senhor.
22 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, ɨ maj aꞌáa jáꞌchajcaꞌaj aꞌájna a Jerusalén, matɨꞌɨj aꞌɨ́ɨmaj jáanamuajriꞌ jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j, aꞌɨ́j mu huataꞌítyacaꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ Bernabé aꞌájna a Antoquíia.
22 E chegou a fama destas coisas aos ouvidos da igreja que estava em Jerusalém; e enviaram Barnabé a Antioquia.
23 Tɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌaj, Bernabé pu jaaséej tɨ Dios tyámuaꞌ tyúꞌruuj aꞌɨ́ɨjma jimi. Aꞌɨ́j pu jɨn jéehua huatóotyamuaꞌvej, aꞌyaa pu tyihuoꞌtéꞌexaaj maj huatyóocaꞌnyej ɨ jutzájtaꞌ mej mij tyámuaꞌ tyityaajuꞌun ɨ tavástaraꞌ jimi.
23 O qual, quando chegou, e viu a graça de Deus, se alegrou, e exortou a todos a que permanecessem no Senhor, com propósito de coração;
24 Aꞌyaa pu tyúꞌruuj aꞌɨ́jna ɨ Bernabé, jiꞌnye tyámuaꞌ pu tyíꞌtyevistacaꞌaj, aꞌɨ́j pu jitze aróocaꞌnyajcaꞌaj ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, ajta jéehua tyáꞌtzaahuatyaꞌcaꞌaj, aꞌɨ́j mu mij jɨn jéehua ɨ tyeɨ́tyee jaꞌantzaahuaj aꞌɨ́jcɨ ɨ tavástaraꞌ.
24 Porque era homem de bem e cheio do Espírito Santo e de fé. E muita gente se uniu ao Senhor.
25 Tɨꞌɨj téꞌej jóꞌraa aꞌɨ́jna ɨ Bernabé aꞌájna a Tarso, tɨꞌij jáahuoonyij aꞌɨ́jcɨ ɨ Saulo.
25 E partiu Barnabé para Tarso, a buscar Saulo; e, achando-o, o conduziu para Antioquia.
26 Tɨꞌɨj jáatyoj, aj puꞌij yoꞌvíꞌtɨj aꞌájna a Antoquíia, aꞌáa mu séej nyinyiꞌraꞌaj jáꞌtyeej huaꞌ jamuán ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, metyihuaꞌmuaꞌtyáaj jéehua ɨ tyeɨ́tyee. Aꞌájna a Antoquíia aꞌáa mu anaquéej aꞌyan huojoꞌtamuaꞌaj tɨjɨn cristianos.
26 E sucedeu que todo um ano se reuniram naquela igreja, e ensinaram muita gente; e em Antioquia foram os discípulos, pela primeira vez, chamados cristãos.
27 Aꞌájna xɨcáaraꞌ jitze, séecan mu aꞌáa jaꞌráꞌaj aꞌájna a Antoquíia Jerusalén maj jaꞌráacɨj, aꞌɨ́ɨ mu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ maj Dios jitze maꞌcan tyíꞌxaj.
27 E naqueles dias desceram profetas de Jerusalém para Antioquia.
28 Sɨ́ɨj pu aꞌyan ántyapuaacaꞌaj tɨjɨn Agabo, aꞌɨ́ɨ pu ajoꞌtyéechaxɨ huaꞌ tzajtaꞌ, aꞌɨ́j pu jitze aroocaꞌnyáaj ɨ júuricamaꞌraꞌ ɨ Dios, tɨꞌij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaatyeꞌen tɨ huatúuriꞌhuaj jaꞌmej néijmiꞌqueꞌ íiyan ɨ cháanacaj japua. Aꞌyaa puꞌij tyuꞌrɨ́j tɨꞌɨj aꞌɨ́jna tyíꞌijtacaꞌaj ɨ tɨ vaꞌcán jɨn tyiꞌtyávaacaꞌaj ɨ tɨ aꞌyan ántyapuaacaꞌaj tɨjɨn Claudio.
28 E, levantando-se um deles, por nome Ágabo, dava a entender pelo Espírito, que haveria uma grande fome em todo o mundo, e isso aconteceu no tempo de Cláudio César.
29 Aj mu mij ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ Antoquíia maj jáꞌchajcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu aꞌyan tyaaxáꞌpuɨꞌɨntarej maj tyihuoꞌtaꞌítyiꞌreꞌen aꞌɨ́ɨjma ɨ juꞌihuáamuaꞌ Judea maj jáꞌchajcaꞌaj, aꞌchu tɨ sɨ́ɨj caa putyáꞌuurejve tɨꞌij huoꞌtapuéjveꞌen.
29 E os discípulos determinaram mandar, cada um conforme o que pudesse, socorro aos irmãos que habitavam na Judéia.
30 Aꞌyaa mu huarɨ́j, u mu tyihuojoꞌtaꞌítyiꞌriꞌ néijmiꞌi ɨ maj tyihuoꞌtapuéjve. Ajta aꞌɨ́jna ɨ Bernabé, aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ Saulo, aꞌɨ́ɨ mu huoꞌtátuii ɨ huáasij ɨ maj aꞌáa joꞌtyúꞌuucaꞌaj aꞌájna a Jerusalén.
30 O que eles com efeito fizeram, enviando-o aos anciãos por mão de Barnabé e de Saulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.