Hebreus 7
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC
1 Melquisedec heꜘ, maˊ la̱a̱ˈ dsaˉtaˊ jø̱ø̱hˈ kihꜗ jwɨɨˉ Salem hiꜙ maˊ la̱a̱yˈ jmiˉdsaˉ kya̱a̱ꜗ Dio hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ. Hi̱ˉ heꜘ ngooꜗ gaꜙmiꜙje̱e̱ꜚ Abraham hi̱ˉ ja̱hꜗ maˊ gaꜙlɨyhꜗ gaꜙte̱e̱yꜗ kya̱a̱hˊ jñahꜘ dsaˉtaˊ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙmiꜙjä̱ä̱yꜗ.
1 Este Melquisedec, rei de Salém, sacerdote do Deus Altíssimo, que saiu ao encontro de Abraão quando este regressava da derrota dos reis e o abençoou,
2 Hiꜙ läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙngëëꜗ Abraham gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ heˉ gaꜙlɨyhꜗ jeeˊ hniiˉ. Jmɨɨˉ Melquisedec, hnøøꜗ jähꜙ “dsaˉtaˊ jø̱ø̱hˈ hi̱ˉ llaꜙ kweeˉ taˊ”. Hiꜙ jähꜘ dsaˉ kiyhꜗ kaˉlähꜘ “dsaˉtaˊ jø̱ø̱hˈ kya̱a̱ꜗ jwɨɨˉ Salem”, heˉ hnøøꜗ jähꜙ “dsaˉtaˊ jø̱ø̱hˈ hi̱ˉ jmeeꜙ hiiꜘ tiiˊ kihˈ dsaꜙ”.
2 ao qual Abraão ofereceu o dízimo de todos os seus despojos, é, conforme seu nome indica, primeiramente "rei de justiça" e, depois, rei de Salém, isto é, "rei de paz".
3 Hi̱ˉ heꜘ saꜙ cha̱a̱ˉ choˈjmiiˉ, niꜙ saꜙ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ ñeˉ haˉ taꜙ yaꜙhë̱ë̱yꜗ, saꜙ chaˉ juuˈ chaˉ heˉ gaꜙläꜙcha̱a̱yꜙ heˉ gaꜙju̱u̱yꜗ. Heˉ läꜙja̱ˉ, la̱a̱yꜗ kweeˉ läꜙko̱o̱ˉ la̱a̱ꜗ Jo̱o̱ꜘ Dio baˊ. La̱a̱yꜗ jmiˉdsaˉ gaꜙläꜙjëꜙ johꜘ jmɨɨˊ chaˉ.
3 Sem pai, sem mãe, sem genealogia, a sua vida não tem começo nem fim; comparável sob todos os pontos ao Filho de Deus, permanece sacerdote para sempre.
4 Jmeeˊ daˊ hʉʉˊdsëˉ haˉ ko̱o̱ˉ saꜙ jø̱ø̱hˈ Melquisedec heꜘ. Läꜙkye̱ˉ Abraham dsaˉ maˉgyu̱hˉ jnänˋ gaꜙkwëëyhꜗ gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ heˉ gaꜙlɨyhꜗ jeeˊ hniiˉ.
4 Considerai, pois, quão grande é aquele a quem até o patriarca Abraão deu o dízimo dos seus mais ricos espólios.
5 Läꜙjë̱ë̱ꜙ jmiˉdsaˉ hi̱ˉ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Leví, gaꜙjmeeyꜘ läꜙko̱o̱ˉ lleˋ ley, gaꜙko̱o̱yˈ maꜙ gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ heˉ maˊ kwaꜙ dsaˉ, maꜙkeꜙ heꜘ baˊ ø̱ø̱yhꜚ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ saˊju̱ˉ kihꜗ Abraham.
5 Os filhos de Levi, revestidos do sacerdócio, na qualidade de filhos de Abraão, têm por missão receber o dízimo legal do povo, isto é, de seus irmãos.
6 Pero Melquisedec heꜘ, hi̱ˉ saꜙ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Leví, gaꜙko̱o̱yˈ kihꜗ Abraham gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ mahꜗ gaꜙmiꜙjä̱ä̱yꜗ Abraham hi̱ˉ gaꜙjmeeꜘ Dio hmoohˊ kya̱a̱hˊ.
6 Naquele caso, porém, foi um estrangeiro que recebeu os dízimos de Abraão e abençoou o detentor das promessas.
7 Niꜙ ja̱a̱ˉ saꜙ leꜘ tiˉchooꜙ niꜙ miihˉ juuˈ kihꜗ heˉ laˉ. Jø̱ø̱hˈ gaˊ hi̱ˉ miˉjø̱ø̱ꜗ, läꜙko̱hꜘ gaˊ hi̱ˉ maˉnaˉjä̱ä̱ꜚ.
7 Ora, é indiscutível: é o inferior que recebe a. bênção do que é superior.
8 Taꜙ ko̱ˉta̱a̱ˉ, jmiˉdsaˉ hi̱ˉ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Leví hi̱ˉ maˊ ko̱o̱ꜗ gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ, gaꜙju̱u̱yꜗ baˊ. Pero taꜙ jyohꜘ ko̱ˉta̱a̱ˉ, Melquisedec, hi̱ˉ gaꜙko̱o̱ˈ gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ, chaˉ juuˈ cha̱a̱ˉ bihꜗ.
8 De mais, aqui, os levitas que recebem os dízimos são homens mortais; lá, porém, se trata de alguém do qual é atestado que vive.
9 Läꜙjë̱ë̱ꜙ jmiˉdsaˉ hi̱ˉ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Leví gaꜙko̱o̱yˈ gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ. Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ, leꜘ jähnˊ, läꜙkye̱ˉ jmiˉdsaˉ heꜘ gaꜙkwëëyhꜗ Melquisedec, gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ.
9 Por fim, por assim dizer, também Levi, que recebe os dízimos, pagou-os na pessoa de Abraão,
10 Jëëhꜘ, läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙmiꜙje̱e̱ꜚ Melquisedec Abraham, laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙkwaꜘ Leví gyaꜗ kihꜗ läꜙko̱o̱ˉ hñaˉlooꜘ, hehꜗ heˉ gaꜙkwaꜘ Abraham taˉgyʉʉhˊ kya̱a̱yˈ ja̱ˉ, maꜙkeꜙ saꜙ gaˊ maˉcha̱a̱yˉ.
10 pois ele já estava em germe no íntimo deste, quando aconteceu o encontro com Melquisedec.
11 Dsaˉ Israel gaꜙhyoyhꜗ ley ja̱ˉ, taꜙlaꜙ kihꜗ jmiˉdsaˉ levita hi̱ˉ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Aarón. Hiꜙ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ gaꜙlɨhꜗ jmiˉdsaˉ heꜘ gaꜙjmä̱ä̱yꜗ llu̱u̱ꜗ hi̱ˉ maˊ høøꜙ ley ja̱ˉ, saꜙ chaˉ maˊ jmeeꜙ biiꜗ maˊ yaˉhë̱ë̱ˈ jñahꜘ jmiˉdsaˉ läꜙko̱o̱ˉ Melquisedec. Maˉle̱e̱ꜙ baˊ kya̱a̱hˊ jmiˉdsaˉ hi̱ˉ maˊ la̱a̱ˈ saˊju̱ˉ kihꜗ Aarón waˊraˉ jähꜘ kihꜗ gaꜙlɨyhꜗ.
11 Se a perfeição tivesse sido realizada pelo sacerdócio levítico {porque é sobre este que se funda a legislação dada ao povo}, que necessidade havia ainda de que surgisse outro sacerdote segundo a ordem de Melquisedec, e não segundo a ordem de Aarão?
12 Pero naꜗ heˉ gaꜙläꜙjnääꜘ jñahꜘ jmiˉdsaˉ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ saˊju̱ˉ kihꜗ Aarón, heˉja̱ˉ gaꜙlaꜗ biiꜗ gaꜙläꜙjnäꜘ jyohꜘ ley.
12 Pois, transferido o sacerdócio, forçoso é que se faça também a mudança da lei.
13 Heˉ jwahnꜙ gaꜙläꜙjnääꜘ jñahꜘ jmiˉdsaˉ, heˉ hlëëhnˊ kihˈ Jesús hi̱ˉ naˊjnääꜘ kihꜗ jñahꜘ nääꜗ dsaˉ Israel. Pero jeeˊ kihˈ dsaˉ heꜘ, saꜙ gaˊ maˉyaˉhë̱ë̱˜ niꜙ ja̱a̱ˉ jmiˉdsaˉ hi̱ˉ jmeeꜙ taˊ jeeˊ laˈ naˊhyooꜘ.
13 De fato, aquele ao qual se aplicam estas palavras é de outra tribo, da qual ninguém foi encarregado do serviço do altar.
14 Jëëhꜘ, ñeˊ baˊ jneˊ, Jesús Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ la̱a̱ꜗ saˊju̱ˉ kihꜗ Judá baˊ. Hiꜙ niꜙ miihˉ saꜙ chaˉ heˉ gaꜙjähꜘ Moisé kihꜗ Judá, läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙhlëëyhꜘ kihꜗ jmiˉdsaˉ.
14 E é notório que nosso Senhor nasceu da tribo de Judá, tribo à qual Moisés nada encarregou ao falar do sacerdócio.
15 Naˉhñaaˈ läꜙjë̱ë̱ˉ naˊjnäꜘ heˉ gaꜙhña̱a̱ꜘ jñahꜘ jmiˉdsaˉ, jëëhꜘ la̱a̱yꜗ ja̱a̱ˉ jmiˉdsaˉ läꜙko̱o̱ˉ Melquisedec.
15 Isto se torna ainda mais evidente se se tem em conta que este outro sacerdote, que surge à semelhança de Melquisedec,
16 Naˉhña̱a̱yˊ la̱a̱yˈ jmiˉdsaˉ, pero ja̱ꜙ kihꜗ heˉ la̱a̱yꜗ saˊju̱ˉ kihꜗ Leví läꜙko̱hꜘ maˊ jmeeꜙ hihꜙ ley ja̱ˉ. La̱a̱yꜗ jmiˉdsaˉ taꜙlaꜙ kihꜗ heˉ chaˉ beꜘ kiyhꜗ tä̱ä̱ꜘ, jëëhꜘ saꜙ ju̱u̱yꜘ ji̱hˊko̱hꜘ ji̱hˊlɨhꜘ.
16 foi constituído não por prescrição de uma lei humana, mas pela sua imortalidade.
17 Läꜙlaˉ naˉsɨɨˉ kiyhꜗ:
17 Porque está escrito: Tu és sacerdote eternamente, segundo a ordem de Melquisedec.
18 Heˉja̱ˉ maˉjä̱ꜘ taꜙ kooꜘ ley maˉgyu̱hˉ, kihꜗ heˉ saꜙ chaˉ beꜘ kihꜗ, hiꜙ saꜙ jmääꜗ taˊ kaˉlähꜘ.
18 Com isso, está abolida a antiga legislação, por causa de sua ineficácia e inutilidade.
19 Jëëhꜘ, niꜙ ko̱o̱ˉ saꜙ gaꜙjä̱ꜘ lluꜗ kya̱a̱hˊ ley kihꜗ Moisé. Llaꜚ heˉja̱ˉ, maˉchaˉ ko̱o̱ˉ oˉjø̱hꜙ dsëˉ heˉ lluꜗ gaˊ, läꜙjwëꜘ jeeˊ leꜘ yaˊnøøˈ jneˊ kihˈ Dio.
19 Pois a lei nada levou à perfeição. Apenas foi portadora de uma esperança melhor que nos leva a Deus.
20 Heˉ lluꜗ ja̱ˉ, saꜙ jaꜗ taꜙjmahꜗ. Jaꜗ kya̱a̱hˊ heˉ gaꜙtä̱ä̱ˉ Dio hñiiꜘ baˊ.
20 E isso não foi feito sem juramento. Os outros sacerdotes foram instituídos sem juramento.
21 Saꜙ gaꜙtä̱ä̱ˉ Dio hñiiꜘ läꜙ maˊ gaꜙhña̱a̱ˈ jmiˉdsaˉ kihꜗ ley ja̱ˉ. Pero kya̱a̱hˊ heˉ gaꜙtä̱ä̱yˉ hñiiyꜘ, gaꜙla̱a̱ꜗ Jesús ja̱a̱ˉ jmiˉdsaˉ. Gaꜙsɨɨyhꜙ läꜙlaˉ:
21 Para ele, ao contrário, interveio o juramento daquele que disse: Jurou o Senhor e não se arrependerá: tu és sacerdote eternamente.
22 Läꜙlluꜗ heˉ gaꜙhña̱a̱yꜗ Jesús kya̱a̱hˊ juuˈ ja̱ˉ, heˉja̱ˉ ñeˊ jneˊ, lluꜗ gaˊ hmoohˊ kiyhˈ läꜙko̱hꜘ gaˊ ley maˉgyu̱hˉ ja̱ˉ.
22 E esta aliança da qual Jesus é o Senhor, é-lhe muito superior.
23 Gaꜙläꜙcha̱a̱ꜙ jwë̱ë̱ꜘ jmiˉdsaˉ kihꜗ ley maˉgyu̱hˉ ja̱ˉ. Jëëhꜘ, saꜙ gaꜙlaꜗ maˊ dsaˉnääꜗ gyihꜗ taꜙ chaˊnëˊ kya̱a̱hˊ taˊ kiyhˈ, kihꜗ heˉ maˊ dsaˉju̱u̱yꜘ.
23 Além disso, os primeiros sacerdotes deviam suceder-se em grande número, porquanto a morte não permitia que permanecessem sempre.
24 Pero läꜙ maˉcha̱a̱ˉ naˉ baˊ Jesús, hiꜙ läꜙ maˉla̱a̱yꜗ ja̱ˉbaˊ jmiˉdsaˉ läꜙjëꜙ johꜘ jmɨɨˊ chaˉ. Niꜙ ja̱a̱ˉ saꜙ ka̱ꜗ nëˊ kiyhˈ.
24 Este, porque vive para sempre, possui um sacerdócio eterno.
25 Heˉja̱ˉ leꜘ baˊ lä̱ä̱yˈ goˉte˜ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ goˉnääꜘ kihꜗ Dio taꜙlaꜙ kiyhꜗ. Jëëhꜘ gyayꜗ tä̱ä̱ꜘ, ngɨɨyꜙ kihꜗ dsaˉ kya̱a̱yꜗ.
25 É por isso que lhe é possível levar a termo a salvação daqueles que por ele vão a Deus, porque vive sempre para interceder em seu favor.
26 Ja̱a̱ˉ jmiˉdsaˉ jø̱ø̱hˈ heꜘ baˊ hi̱ˉ jmeeꜙ biiꜗ jnänˋ, hi̱ˉ naˉjngëëˈ, hi̱ˉ saꜙ ä̱ä̱ˉ niꜙ miihˉ, hi̱ˉ saꜙ sa̱hꜘ, hi̱ˉ saꜙ jmeeꜙ heˉ hlɨɨhˈ läꜙ jmeeꜙ dsaˉ, gyayꜗ la̱a̱yꜗ jø̱ø̱hˈ gaˊ läꜙko̱hꜘ jñahꜘ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ.
26 Tal é, com efeito, o Pontífice que nos convinha: santo, inocente, imaculado, separado dos pecadores e elevado além dos céus,
27 Kiyhꜗ, saꜙ chaˉ heˉ jmeeꜙ biiꜗ ko̱o̱ˉ jmɨɨˊ ko̱o̱ˉ jmɨɨˊ, jmeeyꜗ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeꜘ jmiˉdsaˉ heꜘ. Toˉnëˊ maˊ jngëëyhꜙ jahꜘ kihꜗ dsoˊkyeˉ kiyhꜗ hñiiyꜘ, ja̱ˉgaˊ maˊ jngëëyhꜙ jahꜘ kihꜗ dsoˊkyeˉ kihꜗ dsaꜙ. Pero Jesús, ko̱o̱ˉ häˊ ja̱ˉbaˊ gaꜙngëëyꜗ hñiiyꜘ ju̱u̱yꜘ.
27 que não tem necessidade, como os outros sumos sacerdotes, de oferecer todos os dias sacrifícios, primeiro pelos pecados próprios, depois pelos do povo; pois isto o fez de uma só vez para sempre, oferecendo-se a si mesmo.
28 Ley ja̱ˉ gaꜙhña̱a̱ꜗ jmiˉdsaˉ ka̱a̱hˊ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ dsaˉñʉʉhˉ hi̱ˉ saꜙ chaˉ beꜘ kihꜗ. Pero kë̱ë̱ˉ gaˊ kihˈ ley, kya̱a̱hˊ heˉ gaꜙtä̱ä̱ˉ Dio hñiiꜘ gaꜙhña̱a̱yꜗ Jo̱o̱yꜘ la̱a̱ꜗ jmiˉdsaˉ jø̱ø̱hˈ hi̱ˉ yaꜙhë̱ë̱ꜗ llu̱u̱ꜗ goˉte˜ gaꜙläꜙjëꜙ johꜘ jmɨɨˊ chaˉ.
28 Enquanto a lei elevava ao sacerdócio homens sujeitos às fraquezas, o juramento, que sucedeu à lei, constitui o Filho, que é eternamente perfeito.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.