Hebreus 12
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ARA
1 Jwë̱ë̱ꜘ jwërte dsaˉ hi̱ˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ jä̱ä̱ꜗ. Hi̱ˉ heꜘ la̱a̱ꜗ läꜙko̱o̱ˉ jniiꜘ heˉ hiiꜘ läꜙkuˊ läꜙji̱i̱ꜗ jnänˋ, hi̱ˉ jmeeꜙ dsooꜘ haˉ läꜙ gaꜙlaꜗ kiyhꜗ. Läꜙja̱ˉ hnøøꜗ jmeenˊ taꜙ kooꜘ läꜙjëꜙ heˉ jmeeꜙ jwɨɨhˋ jnänˋ kya̱a̱hˊ dsoˊkyeˉ heˉ jmeeꜙ dsaˉtä̱hꜙ jneˊ. Hiꜙ hnøøꜗ kwëëhꜗ dsëˉ jneˊ dsaˊnøønˈ taꜙ chaˊnëˊ jwëˈ heˉ tøøhnˊ laˉ.
1 Portanto, também nós, visto que temos a rodear-nos tão grande nuvem de testemunhas, desembaraçando-nos de todo peso e do pecado que tenazmente nos assedia, corramos, com perseverança, a carreira que nos está proposta,
2 Waˊ jmeenˊ miihˉ hʉʉˊdsëˉ kihꜗ Jesús hi̱ˉ gaꜙnäꜗ jwëˈ haˉ läꜙ jeeˊ lä̱ä̱ꜘ jneˊ hiꜙ lloo˜ ko̱o̱ˉ jmɨɨˊ heˉ lä̱ä̱yꜗ jneˊ goˉte˜. Kihꜗ heˉ ñeyˉ jë̱ë̱ꜘ baˊ dsëyˈ taꜙ chaˊnëˊ, heˉja̱ˉ gaꜙhe̱e̱hˉ bihꜗ gaꜙjëëyꜗ wɨɨꜘ dsohꜘ hmaˉcruꜚ. Saꜙ gaꜙjmeeyꜘ heˈ heˉ laꜗ oˉhihꜙ. Ja̱ˉgaˊ gaꜙgyayˉ jwooˈ raˉllu̱u̱ꜗ kihꜗ Dio.
2 olhando firmemente para o Autor e Consumador da fé, Jesus, o qual, em troca da alegria que lhe estava proposta, suportou a cruz, não fazendo caso da ignomínia, e está assentado à destra do trono de Deus.
3 Jmeeˊ daˊ hnähꜘ hʉʉˊdsëˉ kiyhꜗ, haˉ ko̱hꜘ wɨɨꜘ saꜙ gaꜙjëëyꜗ kihꜗ dsaˉ hñaaˉ dsëꜗ hi̱ˉ gaꜙläꜙhneeꜙ kya̱a̱yhˊ. Läꜙja̱ˉ taꜙ hwa̱a̱ˋ hnähꜘ niꜙ saꜙ waˊ jehꜙ hohꜘ hnähꜘ.
3 Considerai, pois, atentamente, aquele que suportou tamanha oposição dos pecadores contra si mesmo, para que não vos fatigueis, desmaiando em vossa alma.
4 Jëëhꜘ, jeeˊ kwahˉ hnähꜘ beꜘ mahꜗ saꜙ tä̱hꜙ hnähꜘ kya̱a̱hˊ dsoˊkyeˉ, saꜙ gaˊ maˉtʉ̱ʉ̱hˊ hnähꜘ jmaˉ kyahꜗ hnähꜘ.
4 Ora, na vossa luta contra o pecado, ainda não tendes resistido até ao sangue
5 Cheˊ maˉgaaꜘ hohꜘ hnähꜘ nʉʉhꜚ kihꜗ Dio, heˉ hlë̱ë̱yh˜ hnähꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱yꜘ, hehꜗ heˉ gaꜙjäyhꜘ:
5 e estais esquecidos da exortação que, como a filhos, discorre convosco: Filho meu, não menosprezes a correção que vem do Senhor, nem desmaies quando por ele és reprovado;
6 Jëëhꜘ, Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ, heeyh˜ wɨɨꜘ hi̱ˉ hnääyꜗ baˊ.
6 porque o Senhor corrige a quem ama e açoita a todo filho a quem recebe.
7 Waˊ kwëëhˈ hohꜘ hnähꜘ heˉ heeyh˜ hnähꜘ wɨɨꜘ. Heˉ jmä̱ä̱y˜ hnähꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱yꜘ baˊ ja̱ˉ. ¿Cheˊ jwaꜚ cha̱a̱ˉ ja̱a̱ˉ chihˉ hi̱ˉ saꜙ heeh˜ Tääˋ kya̱a̱yˈ wɨɨꜘ?
7 É para disciplina que perseverais (Deus vos trata como filhos); pois que filho há que o pai não corrige?
8 Gaꜙläꜙjë̱ë̱ꜙ baˊ jneˊ heeh˜ Dio wɨɨꜘ. Pero cherˊmahꜗ saꜙ gaꜙheehꜗ Dio hnähꜘ wɨɨꜘ, saꜙ la̱a̱hꜗ hnähꜘ jo̱o̱yꜘ. La̱a̱hꜗ hnähꜘ läꜙko̱hꜘ hi̱ˉ saꜙ cha̱a̱ˉ jʉʉˊ baˊ.
8 Mas, se estais sem correção, de que todos se têm tornado participantes, logo, sois bastardos e não filhos.
9 Taꜙ jyohꜘ ko̱ˉta̱a̱ˉ, tääˋ jnänˋ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ hwaꜗ laˉ gaꜙheeyhꜗ jneˊ wɨɨꜘ läꜙ maˊ mähˈ jneˊ mahꜗ gaꜙläꜙhnääꜙ jnihꜘ. ¿Heˉlaˈ saꜙ jmeenˊ chaˉgaˊmiihˉ heˈ kihꜗ Tääˋ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ jʉʉˊ jmɨˉlleꜘ jnänˋ, mahꜗ läꜙja̱ˉ cha̱a̱ˉ jneˊ tä̱ä̱ꜘ baˊ?
9 Além disso, tínhamos os nossos pais segundo a carne, que nos corrigiam, e os respeitávamos; não havemos de estar em muito maior submissão ao Pai espiritual e, então, viveremos?
10 Tääˋ jnänˋ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ hwaꜗ laˉ, gaꜙheeyhꜗ jneˊ wɨɨꜘ miihˉ jmɨɨˊ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ, läꜙko̱o̱ˉ laꜗ hʉʉˊdsëˉ kiyhꜗ. Pero taꜙ jyohꜘ ko̱ˉta̱a̱ˉ, hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ heeyh˜ jneˊ wɨɨꜘ kihꜗ heˉ lluꜗ jnänˋ baˊ mahꜗ hwë̱ë̱ꜙ jneˊ naˉjngëëˈ läꜙko̱o̱ˉ la̱a̱yꜗ hñiiyꜘ.
10 Pois eles nos corrigiam por pouco tempo, segundo melhor lhes parecia; Deus, porém, nos disciplina para aproveitamento, a fim de sermos participantes da sua santidade.
11 Dsooꜘ baˊ, saꜙ tɨh˜ dsëˉ jneˊ toˉcha̱hꜘ waˊraˉ gaꜙheeyhꜗ jneˊ wɨɨꜘ. Ko̱o̱ˉ dsaˉläˉmeehˉ dsënˉ baˊ ja̱ˉ. Pero maˉngëëꜘ maˉheeyhꜗ jneˊ wɨɨꜘ, läꜙtë̱ë̱ˉ jneˊ jmeenˊ heˉ lluꜗ jmahꜗ hiꜙ jmeeꜙ hiiꜘ tiiˊ jnänˋ kaˉlähꜘ.
11 Toda disciplina, com efeito, no momento não parece ser motivo de alegria, mas de tristeza; ao depois, entretanto, produz fruto pacífico aos que têm sido por ela exercitados, fruto de justiça.
12 Heˉja̱ˉ kwaˊ hnähꜘ beꜘ, hnähꜘ hi̱ˉ saꜙ chaˉ beꜘ kihꜗ.
12 Por isso, restabelecei as mãos descaídas e os joelhos trôpegos;
13 Kwaˊ hnähꜘ beꜘ goˉnääꜘ hnähꜘ ko̱ˉdsooꜘ mahꜗ të̱ë̱ꜗ beꜘ hi̱ˉ saꜙ be̱e̱ꜘ hiꜙ läꜙja̱ˉ moꜙsoꜙ ka̱yh˜ jwëˈ.
13 e fazei caminhos retos para os pés, para que não se extravie o que é manco; antes, seja curado.
14 Hnøøhˈ hnähꜘ haˉ läꜙ jeeˊ hɨɨˈ tiiˊ kyahˈ hnähꜘ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ, hiꜙ haˉ läꜙ jeeˊ le̱e̱hꜘ hnähꜘ naˉjngëëˈ chaˉgaˊmiihˉ. Jëëhꜘ, hi̱ˉ saꜙ naˉjngëëˈ, saꜙ dsaˉta̱a̱yhˋ yaꜙjwɨɨꜗ kihꜗ Dio.
14 Segui a paz com todos e a santificação, sem a qual ninguém verá o Senhor,
15 Le̱e̱hꜚ hnähꜘ haˉ gaˉ cheˉ gaꜙjñuuhˊ hnähꜘ kihꜗ heˉ laˊ kwaꜙ Dio jnänˋ. Gooˉ waˊraˉ gaꜙläꜙwɨɨꜘ hohꜘ hnähꜘ kya̱a̱hˊ dsaˉ. Hiꜙ kya̱a̱hˊ heˉ hlɨɨhˈ ja̱ˉ he̱e̱˜ jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ.
15 atentando, diligentemente, por que ninguém seja faltoso, separando-se da graça de Deus; nem haja alguma raiz de amargura que, brotando, vos perturbe, e, por meio dela, muitos sejam contaminados;
16 Niꜙ ja̱a̱ˉ hnähꜘ dsaˉmëꜘ dsaˉñʉʉhˉ, taꜙ ka̱a̱hꜙ hnähꜘ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ. Taꜙ jmeeˉ hnähꜘ taꜙ kooꜘ heˉ laˊ kwaꜙ Dio, läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeꜘ Esaú. Maˉnaˉlaꜚ juuˈ hyoyhꜙ he̱e̱yꜚ, kihꜗ heˉ la̱a̱yꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ toˉnëˊ. Pero gaꜙhnɨɨyꜘ heˉ ja̱ˉ, ko̱o̱ˉ gaꜙtë̱ë̱yꜘ ko̱o̱ˉ wɨ̱ɨ̱ꜘ maꜗ baˊ.
16 nem haja algum impuro ou profano, como foi Esaú, o qual, por um repasto, vendeu o seu direito de primogenitura.
17 Maˉñehˊ baˊ hnähꜘ haˉ läꜙ gaꜙlaꜗ kiyhꜗ taꜙ chaˊnëˊ. Maˊ chu̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ jmiiyˉ mahꜗ maˊ miˉjä̱ä̱yꜗ, mahꜗ maˊ kwëëyhˈ heˉ maˉnaˉlaꜚ he̱e̱yꜚ. Pero saꜙ gaꜙhyoyhꜗ. Maꜙkeꜙ gaꜙhooyhꜗ chaˉmiihˉ, moꜙsoꜙ gaꜙläꜙsɨɨꜗ juuˈ kihꜗ jmiiyˉ.
17 Pois sabeis também que, posteriormente, querendo herdar a bênção, foi rejeitado, pois não achou lugar de arrependimento, embora, com lágrimas, o tivesse buscado.
18 Jëëˋ daˊ hnähꜘ, saꜙ gaꜙllaꜙnäähꜗ hnähꜘ mohꜘ Sinaí heˉ saꜙ maˊ leꜘ dsaˉnääꜗ dsaˉ chu̱hꜙ kihꜗ, läꜙko̱o̱ˉ gaꜙlaꜗ kihꜗ dsaˉ Israel lloꜘjooꜗ. Peerꜙ gaꜙhyaˉ jeˉ gyʉʉhˈ mohꜘ ja̱ˉ, gaꜙlaꜗ naˉho̱o̱ˉ lähˉ, gaꜙhɨɨꜘ gooˉ, jaꜗ ko̱o̱ˉ lleꜘ täꜘ.
18 Ora, não tendes chegado ao fogo palpável e ardente, e à escuridão, e às trevas, e à tempestade,
19 Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙläꜙnʉʉhꜘ hi̱i̱ˊ luuꜘ hooˊ, gaꜙläꜙnʉʉhꜘ hlëëhꜙ Dio. Läꜙ maˊ gaꜙnuuꜘ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙchu̱u̱yꜘ chaˉmiihˉ mahꜗ moꜙsoꜙ hlëëhꜗ gyihꜗ kya̱a̱yhˊ.
19 e ao clangor da trombeta, e ao som de palavras tais, que quantos o ouviram suplicaram que não se lhes falasse mais,
20 Jëëhꜘ, saꜙ gaꜙläꜙbeꜘ dsëyꜗ maˊ nuuyˈ madaꜚ heˉ maˊ jmeeyꜙ: “Cherˊmahꜗ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ gaꜙheeꜘ nëˊ mohꜘ laˉ, maꜙkeꜙ ja̱a̱ˉ jahꜘ, jmeeꜙ biiꜗ ju̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ ku̱u̱ˊ o ju̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ ñeˈ chʉ̱ʉ̱hˉ.”
20 pois já não suportavam o que lhes era ordenado: Até um animal, se tocar o monte, será apedrejado.
21 Kihꜗ heˉ laꜗ gooˉ ngëëˈ heˉ gaꜙjëëꜗ dsaˉ heꜘ, heˉja̱ˉ läꜙ gaꜙtëꜘ Moisé gaꜙjähꜘ: “Peerꜙ gohnꜙ, läꜙji̱i̱hˈ jlä̱ä̱nꜙ.”
21 Na verdade, de tal modo era horrível o espetáculo, que Moisés disse: Sinto-me aterrado e trêmulo!
22 Laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ maˉllaˉnäähꜗ hnähꜘ mohꜘ Sión baˊ ja̱ˉ, jeeˊ jwɨɨˉ kihꜗ Dio ji̱i̱hꜙ, jwɨɨˉ Jerusalén heˉ hlaˉ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ, jeeˊ tä̱ä̱hˊ chaˉmiihˉ mil ángele hi̱ˉ jmeeꜙ jmɨɨˊ kihˈ Dio.
22 Mas tendes chegado ao monte Sião e à cidade do Deus vivo, a Jerusalém celestial, e a incontáveis hostes de anjos, e à universal assembleia
23 Hiꜙ maˉku̱hꜗ hnähꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ hi̱ˉ gaꜙhe̱e̱hˉ kihꜗ Dio toˉnëˊ hi̱ˉ naˉsɨɨˉ jmɨɨˉ kihꜗ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ. Maˉllaˉnäähꜗ hnähꜘ kihꜗ Dio hi̱ˉ llaꜗ taˊ kihˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ, ja̱ˉbaˊ jeeˊ tä̱ä̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ llu̱u̱ꜗ, hi̱ˉ la̱a̱ꜗ jmɨˉlleꜘ hi̱ˉ gaꜙjmä̱ä̱ꜗ Dio llu̱u̱ꜗ goˉte˜.
23 e igreja dos primogênitos arrolados nos céus, e a Deus, o Juiz de todos, e aos espíritos dos justos aperfeiçoados,
24 Maˉllaˉnäähꜗ hnähꜘ kihꜗ Jesús hi̱ˉ gaꜙjmeeꜘ ko̱o̱ˉ hmoohˊ hmëëꜘ hiꜙ läꜙja̱ˉ maˉllaˉnäähꜗ hnähꜘ kihꜗ jmaˉ heˉ gaꜙtu̱u̱ˉ kwa̱a̱t˜ jnänˋ. Jmaˉ ja̱ˉ ngɨɨꜙ lluꜗ jnänˋ. Saꜙ hnɨɨ˜ kihꜗ dsaꜙ läꜙko̱o̱ˉ jmeeꜙ jmaˉ heˉ gaꜙtu̱u̱ˉ kihꜗ Abel.
24 e a Jesus, o Mediador da nova aliança, e ao sangue da aspersão que fala coisas superiores ao que fala o próprio Abel.
25 Heˉja̱ˉ le̱e̱hꜚ hnähꜘ waˊraˉ gaꜙjmeehˊ hnähꜘ cha̱a̱hˉ hnähꜘ kihꜗ hi̱ˉ hlë̱ë̱h˜ hnähꜘ. Jëëhꜘ, hi̱ˉ saꜙ gaꜙhiiꜗ maˊ nuuˈ, läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙhlëëhꜘ Dio kya̱a̱yhˊ gyʉʉhˈ mohꜘ heˉ chihꜗ hwaꜗ laˉ, saꜙ gaꜙla̱a̱ꜘ hi̱ˉ heꜘ. ¿Haˉ baˊ läꜙ lä̱ä̱ꜘ jneˊ ja̱ˉ, cherˊmahꜗ saꜙ gaꜙjmeenˊ heˈ kihꜗ hi̱ˉ hlë̱ë̱h˜ jneˊ läꜙ gaꜙtëꜘ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ?
25 Tende cuidado, não recuseis ao que fala. Pois, se não escaparam aqueles que recusaram ouvir quem, divinamente, os advertia sobre a terra, muito menos nós, os que nos desviamos daquele que dos céus nos adverte,
26 Läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙhlëëyhꜘ kya̱a̱hˊ dsaˉ heꜘ, läꜙkye̱ˉ hwaꜗ gaꜙjehꜗ. Pero ko̱o̱ˉ kaˉlähꜘ gaꜙjäyhꜘ: “Ko̱o̱ˉ gaˊ ko̱o̱ˉ häˊ jmeenˋ jehˈ hwaꜗ laˉ, läꜙkye̱ˉ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ kaˉlähꜘ.”
26 aquele, cuja voz abalou, então, a terra; agora, porém, ele promete, dizendo: Ainda uma vez por todas, farei abalar não só a terra, mas também o céu.
27 Kya̱a̱hˊ heˉ gaꜙjäyhꜘ: “Ko̱o̱ˉ gaˊ ko̱o̱ˉ häˊ”, dsaˉläˉngëëꜘ jneˊ, ä̱ä̱hꜗ goˉte˜ läꜙjëꜙ heˉ leꜘ saˊjehꜗ. Heˉ ja̱ˉ hnøøꜗ jähꜙ, läꜙjëꜙ heˉ naˉlaꜚ heˉ gaꜙjmeeꜘ Dio. Ja̱ˉgaˊ naꜙ, jä̱ꜗ ko̱o̱ˉ hwehˉ läꜙjëꜙ heˉ saꜙ leꜘ saˊjehꜗ.
27 Ora, esta palavra: Ainda uma vez por todas significa a remoção dessas coisas abaladas, como tinham sido feitas, para que as coisas que não são abaladas permaneçam.
28 Heˉja̱ˉ waˊ kwanˊ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio, kihꜗ heˉ maˉnaˊjnääꜘ jneˊ yaꜙjwɨɨꜗ kiyhꜗ jeeˊ saꜙ leꜘ saˊjehꜗ niꜙ miihˉ. Waˊ jmeenˊ taˊheꜗ kiyhꜗ, waˊ ga̱hꜙ jnihꜘ, waˊ nʉʉhˊ jneˊ kiyhˈ, läꜙja̱ˉ baˊ tɨh˜ dsëyꜗ.
28 Por isso, recebendo nós um reino inabalável, retenhamos a graça, pela qual sirvamos a Deus de modo agradável, com reverência e santo temor;
29 Jëëhꜘ Dio jnänˋ la̱a̱ꜗ jeˉ heˉ miˉlla̱a̱ꜙ läꜙjëꜙ goˉte˜.
29 porque o nosso Deus é fogo consumidor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.