Gálatas 2

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Maˉhyaˉ gyaꜙkye̱ꜘ ji̱ˉñeˉ, ja̱ˉgaˊ ngaahnˈ kaˉlähꜘ taꜙ Jerusalén ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ Bernabé hiꜙ maˊ jä̱ä̱nꜙ Tito kaˉlähꜘ.
1 Catorze anos depois, voltei a Jerusalém, dessa vez com Barnabé, e Tito também nos acompanhou.
2 Gaꜙmiꜙjnääˉ Dio kinꜙ heˉ jmeeꜙ biiꜗ naahnꜚ, heˉja̱ˉ baˊ ngaahnˈ naˊjmeehnˋ juuˈ haˉ läꜙ laꜗ juˈhmëëꜘ heˉ gaꜙkwanꜗ taꜙ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu. Toˉnëˊ gaꜙllanꜗ juuˈ kya̱a̱hˊ maꜙlaꜙ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ baˊ, leꜘ gaˉ cheˉ saꜙ jmääꜗ heˉ jmeenꜙ laˉ hiꜙ läꜙkye̱ˉ heˉ gaꜙjmeenꜗ jä̱ä̱ꜗ.
2 Fui para lá por causa de uma revelação. Reuni-me em particular com os líderes e compartilhei com eles as boas-novas que tenho anunciado aos gentios. Queria me certificar de que estávamos de acordo, pois temia que meus esforços, anteriores e presentes, fossem considerados inúteis.
3 Pero saꜙ chaˉ gaꜙjäyhꜘ niꜙ miihˉ. Hiꜙ Tito hi̱ˉ maˊ chehˈ kya̱a̱hˊ jnäꜘ, saꜙ maˊ la̱a̱yˈ judiu, dsaˉ griego baˊ heꜘ. Niꜙ läꜙja̱ˉ saꜙ gaꜙjäyhꜘ jmeeꜙ biiꜗ ʉ̱ʉ̱hꜙ jmɨˉngoꜗ kiyhꜗ läꜙko̱o̱ˉ të̱ë̱ˈ jmeeꜙ dsaˉ judiu.
3 Mas eles me apoiaram e nem sequer exigiram que Tito, que me acompanhava, fosse circuncidado, embora fosse gentio.
4 Saꜙ gaꜙtiˊ gaꜙchooˊ jnäähꜗ juuˈ heˉ ʉ̱ʉ̱hꜙ jmɨˉngoꜗ kihꜗ dsaˉ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ saꜙ gaꜙta̱a̱hˋ ko̱ˉlla̱a̱ˊ dsaˉ jeeˊ maˊ tøøhˊ jnäähꜗ, hi̱ˉ jähꜘ la̱a̱yꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ. Hi̱ˉ heꜘ, ko̱o̱ˉ maˊ ko̱o̱yꜙ juuˈ heˉ maˊ kwanꜙ heˉ maˉla̱a̱ꜘ jneˊ kihˈ dsoˊkyeˉ taꜙlaꜙ kihꜗ Cristo Jesús. Saꜙ gaꜙläꜙhnøøyꜗ heˉ maˊ jähˊ jnäähꜗ moꜙsoꜙ naˉhñuuhˊ jnäähꜗ kya̱a̱hˊ ley. Jëëhꜘ, maˊ hnøøyˈ läꜙ maˉnaˉhñuuhˊ ja̱ˉbaˊ jneˊ kya̱a̱hˊ nʉʉhꜚ kihꜗ Moisé.
4 Essa questão foi levantada apenas por causa de alguns falsos irmãos que se infiltraram em nosso meio para nos espionar e nos tirar a liberdade que temos em Cristo Jesus. Sua intenção era nos escravizar,
5 Pero niꜙ miihˉ saꜙ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ jwëˈ maˊ jmeeyˈ läꜙ llaꜙ dsëyꜗ. Hnøøˉ jnäähˈ waˊ jä̱ꜘ juˈhmëëꜘ kihꜗ Jesús kyahꜗ hnähꜘ läꜙ maˉlaꜗ ja̱ˉbaˊ, mahꜗ saꜙ dsaˉhɨɨꜗ juˈdsooꜘ.
5 mas não cedemos a eles nem por um momento, a fim de preservar a verdade das boas-novas para vocês.
6 Hi̱ˉ naˊjnääꜘ kye̱ˉ nëˊ kihˈ ø̱ø̱hꜗ jneˊ, niꜙ miihˉ saꜙ chaˉ jäyhꜘ heˉ maˉhlä̱ä̱hnˉ kya̱a̱hˊ juuˈ heˉ kwanꜙ. Jnäꜘ jwahnꜙ naˊjnääyꜘ kye̱yˉ nëˊ, jëëhꜘ saꜙ gaꜙtë̱ë̱nꜘ jëënꜚ kiyhꜗ. Kihꜗ ko̱o̱ˉ baˊ la̱a̱ˈ jneˊ chaˊnëˊ Dio.
6 Quanto aos líderes — cuja reputação, a propósito, não fez diferença alguma para mim, pois Deus não age com favoritismo —, nada tiveram a acrescentar àquilo que eu pregava.
7 Pero dsaˉ heꜘ saꜙ gaꜙhayꜘ kinꜙ. Gaꜙhe̱e̱hˉ bihꜗ heˉ häˊ goonꜙ taˊ heˉ kwanꜙ juˈhmëëꜘ kihꜗ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu, ja̱ˉbaˊ läꜙ häˊ gooˉ Peeˊ kwayꜙ juˈhmëëꜘ kihꜗ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ judiu.
7 Ao contrário, viram que me havia sido confiada a responsabilidade de anunciar as boas-novas aos gentios, assim como a Pedro tinha sido confiada a responsabilidade de anunciar as boas-novas aos judeus.
8 Heꜘ baˊ Dio hi̱ˉ kwaꜙ beꜘ kihꜗ Peeˊ heˉ la̱a̱yꜗ apóstol mahꜗ kwayꜗ juuˈ kihꜗ judiu, heꜘ baˊ hi̱ˉ heꜘ naˉ, kwaꜙ beꜘ kinꜙ kaˉlähꜘ heˉ la̱a̱nꜗ apóstol mahꜗ kwanˋ juuˈ kihꜗ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu.
8 Pois o mesmo Deus que atuou por meio de Pedro como apóstolo aos judeus também atuou por meu intermédio como apóstolo aos gentios.
9 Heˉja̱ˉ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ kwa̱a̱t˜ kye̱ˉ nëˊ kihˈ gwahꜙ, gaꜙso̱o̱yhꜗ gooˉ jnäähˈ kya̱a̱hˊ Bernabé. Maˊ jëëy˜ la̱a̱nꜗ taˊ taꜙlaꜙ kihꜗ heˉ lluꜗ dsëꜗ Dio kya̱a̱hˊ jnäꜘ, heˉja̱ˉ baˊ gaꜙjmä̱ä̱yꜗ jnäähˈ kwa̱a̱t˜ la̱a̱ꜗ jnäähˈ maꜙraꜙ ø̱ø̱yhꜚ. Hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ heꜘ che̱e̱ˉ Jacobo, Peeˊ, kya̱a̱hˊ Jwa̱a̱ꜚ. Gaꜙjäyhꜘ: “Lluꜗ goˊnäähˈ hnähꜘ kihꜗ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu mahꜗ läꜙja̱ˉ jnäähˈ dsaˊnøøˈ jnäähꜗ kihꜗ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ judiu.”
9 De fato, Tiago, Pedro e João, tidos como colunas, reconheceram a graça que me foi dada e aceitaram Barnabé e a mim como seus colaboradores. Eles nos incentivaram a dar continuidade à pregação aos gentios, enquanto eles prosseguiriam no trabalho com os judeus.
10 Hiꜙ gaꜙjäyhꜘ: “Hnøøꜗ dsooh˜ hohꜘ hnähꜘ jmeehˈ beꜘ kihꜗ hi̱ˉ täˉñeeꜘ.” Ko̱ˉja̱ˉ baˊ ji̱i̱hˈ gaꜙjähꜘ dsaˉ heꜘ. Hiꜙ maꜙraꜙ heˉ jmeeꜙ baˊ jnäꜘ beꜘ kihꜗ hi̱ˉ täˉñeeꜘ.
10 Sua única sugestão foi que continuássemos a ajudar os pobres, o que sempre fiz com dedicação.
11 Maˊ gaꜙllooꜗ Peeˊ Antioquía gaꜙjʉʉhnˋ kiyhˈ toꜙloꜙ nëˊ dsaˉ, jëëhꜘ läꜙja̱ˉ hnøøꜗ kiyhꜗ kya̱a̱hˊ heˉ hlɨɨhˈ heˉ gaꜙjmeeyꜘ ja̱ˉ.
11 Mas, quando Pedro veio a Antioquia, tive de opor-me a ele abertamente, pois o que ele fez foi muito errado.
12 Jä̱ä̱ꜗ saꜙ gaˊ maˉllaˉnääꜗ ko̱ˉlla̱a̱ˊ dsaˉ hi̱ˉ gaꜙche̱e̱ꜗ Jacobo, maˊ kuhˉ Peeˊ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu. Pero maˊ gaꜙllaꜙnääꜗ dsaˉ judiu heꜘ, gaꜙtëëˉ Peeˊ hñiiꜘ, yaꜙhë̱ë̱yꜗ jeeˊ kihˈ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu, kihꜗ heˉ goyhꜙ kya̱a̱hˊ hi̱ˉ gaꜙllaꜙnääꜗ heꜘ hi̱ˉ jähꜘ jmeeꜙ biiꜗ ʉ̱ʉ̱hꜙ jmɨˉngoꜗ jnänˋ.
12 No começo, quando chegou, ele comia com os gentios. Mais tarde, porém, quando vieram alguns amigos de Tiago, começou a se afastar, com medo daqueles que insistiam na necessidade de circuncisão.
13 Hiꜙ läꜙja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ jñahꜘ judiu gaꜙtëëyˉ hñiiyꜘ, hiꜙ läꜙji̱i̱hˈ Bernabé gaꜙtëëˉ hñiiꜘ maˊ gaꜙjëëyꜗ gaꜙjmeeꜘ Peeˊ to̱ꜗ dsëꜗ.
13 Como resultado, outros judeus imitaram a hipocrisia de Pedro, e até mesmo Barnabé se deixou levar por ela.
14 Läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙjë̱ë̱nꜙ dsaˉ heꜘ moꜙsoꜙ jmeeyꜙ läꜙko̱o̱ˉ lleˋ kihˈ juˈdsooꜘ heˉ laꜗ juˈhmëëꜘ, heˉja̱ˉ gaꜙjwɨɨnꜗ Peeˊ chaˊnëˊ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ: “Hneˉ la̱a̱hꜗ judiu, maˉtʉhꜗ maˊ jmeehˉ läꜙko̱hꜘ maˊ të̱ë̱ꜗ jneˊ jmeenˊ mahꜗ maˉløøhˋ jmeehˉ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu. Pero naꜗ, maˉteehˋ hñaahˈ mahꜗ jmeehˉ kaˉlähꜘ läꜙko̱hꜘ jähꜘ nʉʉhꜚ maˉgyu̱hˉ ja̱ˉ. ¿Cheˊ saꜙ ñehˊ heˉ jmeehˉ wɨɨꜘ kihꜗ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu miˉteyꜗ nʉʉhꜚ maˉgyu̱hˉ ja̱ˉ, kihꜗ heˉ maˉteehˋ hñaahˈ?”
14 Quando vi que não estavam seguindo a verdade das boas-novas, disse a Pedro diante de todos: “Se você, que é judeu de nascimento, vive como gentio, e não como judeu, por que agora obriga esses gentios a viverem como judeus?
15 Heˉ gaꜙläꜙcha̱a̱ꜙ jneˊ la̱a̱ˈ jneˊ judiu, saꜙ la̱a̱ꜗ jneˊ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ hi̱ˉ jmeeꜙ heˉ hlɨɨhˈ läꜙko̱o̱ˉ la̱a̱ꜗ jñahꜘ dsaˉ.
15 Você e eu somos judeus de nascimento, e não pecadores, como os judeus consideram os gentios.
16 Pero naꜗ maˉñeˊ baˊ jneˊ, saꜙ jä̱ꜗ dsaˉ lluꜗ chaˊnëˊ Dio kya̱a̱hˊ heˉ miˉteyꜗ ley jnänˋ. Hnøøꜗ dsooꜘ dsëˉ jneˊ kihˈ Jesucristo baˊ. Heˉja̱ˉ läꜙkye̱ˉ jneˊ dsaˉ judiu gaꜙjmeeˊ jneˊ dsooꜘ mahꜗ jmääꜗ jneˊ kihˈ Dio kya̱a̱hˊ heˉ maˉdsooꜘ dsëˉ jneˊ. Pero ja̱ꜙ kihꜗ heˉ maˉmiˉteˋ jneˊ ley. Jëëhꜘ niꜙ ja̱a̱ˉ dsaˉ saꜙ yaˉhë̱ë̱yˈ llu̱u̱ꜗ kihꜗ heˉ høøyꜙ nʉʉhꜚ ja̱ˉ.
16 E, no entanto, sabemos que uma pessoa é declarada justa diante de Deus pela fé em Jesus Cristo, e não pela obediência à lei. E cremos em Cristo Jesus, para que fôssemos declarados justos pela fé em Cristo, e não porque obedecemos à lei. Pois ninguém é declarado justo diante de Deus pela obediência à lei”.
17 Heˉ hnøøhꜘ jneˊ haˉ läꜙ jeeˊ hwë̱ë̱ꜙ jneˊ llu̱u̱ˈ taꜙlaꜙ kihꜗ Cristo, läꜙja̱ˉ maˉläˉjnäꜘ läꜙkye̱ˉ jneˊ judiu la̱a̱ꜗ jneˊ dsaˉ hi̱ˉ jmeeꜙ dsoˊkyeˉ. ¿Cheˊ jwaꜚ jähnˊ Cristo dsë̱ë̱˜ dsooˊ heˉ tøøhˊ jneˊ kya̱a̱hˊ dsoˊkyeˉ? Niꜙ miihˉ saꜙ laꜗ läꜙja̱ˉ.
17 Mas, se a busca da justiça por meio de Cristo nos torna culpados de abandonar a lei, isso torna Cristo responsável por nosso pecado? De maneira nenhuma!
18 Hiꜙ cherˊmahꜗ gaꜙløønꜗ høønꜙ kaˉlähꜘ ley heˉ maˉbenꜗ, heˉ maˉbä̱ä̱hnˋ hñiinꜙ dsooˊ baˊ ja̱ˉ.
18 Se, pois, reconstruo o antigo sistema da lei que já destruí, então faço de mim mesmo transgressor da lei.
19 Jëëhꜘ, läꜙ maˊ gaꜙläꜙngëënꜘ heˉ ä̱ä̱ˉ jmɨɨˊ ju̱u̱nꜘ läꜙlleˋ ley, gaꜙtʉnꜗ heˉ maˊ kye̱nˊ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kihꜗ ley. Laꜗ läꜙko̱hꜘ heˉ naˉju̱u̱nˊ kihˈ ley mahꜗ jmeenˋ taˊheꜗ kihꜗ Dio baˊ.
19 Pois, quando procurei viver por meio da lei, ela me condenou. Portanto, morri para a lei a fim de viver para Deus.
20 Laꜗ kwa̱a̱t˜ läꜙko̱hꜘ heˉ gaꜙju̱u̱nꜗ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ Cristo dsohꜘ hmaˉcruꜚ. Moꜙsoꜙ cha̱a̱nˉ läꜙ hnoonꜗ hñiinꜙ. Cristo hi̱ˉ jmeeꜙ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ jnäꜘ, heˉja̱ˉ baˊ jmeeꜙ cha̱a̱nˉ. Hiꜙ läꜙ maˉdsooꜘ ja̱ˉbaˊ dsënꜙ kihꜗ Jo̱o̱ꜘ Dio, hi̱ˉ hnääꜗ jnäꜘ hiꜙ gaꜙngëëyꜗ hñiiyꜘ gaꜙju̱u̱yꜗ kiꜙ jnäꜘ. Heˉja̱ˉ baˊ naˉ cha̱a̱nˉ naꜗ.
20 Fui crucificado com Cristo; assim, já não sou eu quem vive, mas Cristo vive em mim. Portanto, vivo neste corpo terreno pela fé no Filho de Deus, que me amou e se entregou por mim.
21 Saꜙ jmeenˋ taꜙ kooꜘ heˉ lluꜗ dsëꜗ Dio kya̱a̱hˊ jneˊ. Jëëhꜘ, cherˊmahꜗ gaꜙjä̱ꜘ dsaˉ lluꜗ chaˊnëˊ Dio kya̱a̱hˊ heˉ miˉteyꜗ ley, heˉ laˊ gaꜙju̱u̱ꜗ baˊ Cristo.
21 Não considero a graça de Deus algo sem sentido. Pois, se a obediência à lei nos tornasse justos diante de Deus, não haveria necessidade alguma de Cristo morrer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.