Atos 24

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Maˉhyaˉ hñaꜘ jmɨɨˊ gyaˈ Paaˊ Cesarea, ja̱ˉgaˊ gaꜙllooꜗ jmiˉdsaˉ jø̱ø̱hˈ hi̱ˉ che̱e̱ˉ Ananía, kya̱a̱hˊ ko̱ˉlla̱a̱ˊ dsaˉgyʉʉhˊ hiꜙ kya̱a̱hˊ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ chehꜗ nëˊ hi̱ˉ che̱e̱ˉ Tértulo. Gaꜙllaꜙnääyꜗ hnɨɨy˜ kihꜗ Paaˊ chaˊnëˊ lleˊmohꜘ.
1 E, cinco dias depois, o sumo sacerdote Ananias desceu com os anciãos, e um certo Tértulo, orador, os quais compareceram perante o presidente contra Paulo.
2 Hiꜙ maˊ gaꜙllooꜗ Paaˊ chaˊnëˊ Félix, gaꜙløøꜗ Tértulo hnɨɨ˜ kiyhꜗ.
2 E, sendo chamado, Tértulo começou a acusá-lo, dizendo: Visto como por ti temos tanta paz e por tua prudência se fazem a este povo muitos e louváveis serviços,
3 Heˉ baˊ cheˉ llu̱u̱hꜗ hneˉ Félix. Heˉja̱ˉ saꜙ hwa̱a̱ꜘ jnäähˈ kwaˉ jnäähˈ tiˊhmaahˊ kyahˈ waˊ haˉ chaˉ haˉ jeeˊ tøøhˊ jnäähꜗ.
3 Sempre e em todo o lugar, ó potentíssimo Félix, com todo o agradecimento o queremos reconhecer.
4 Saꜙ hnoonꜗ he̱e̱nꜚ chaˉmiihˉ jmɨɨˊ kyahˈ, heˉja̱ˉ chu̱u̱nꜘ kya̱a̱hˊ hneˉ, taꜙ jmeeˉ hñaaˉ hohꜘ nuuhˈ miihˉ juuˈ heˉ kye̱ˊ jnäähꜗ laˉ.
4 Mas, para que não te detenha muito, rogo-te que, conforme a tua eqüidade, nos ouças por pouco tempo.
5 ʼDsaˉñʉʉhˉ naˉ he̱e̱˜ hʉʉˊdsëˉ kihꜗ dsaꜙ läꜙka̱a̱ˉ jeeˊ ngëyꜙ, llayꜙ hniiˉ kihꜗ dsaˉ judiu hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ läꜙka̱a̱ˉ jmɨˉgyʉʉꜙ. Hi̱ˉ naˉ naˉ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kihˈ dsaˉ hi̱ˉ che̱e̱ˉ nazareno hi̱ˉ kwaꜙ jyohꜘ juuˈ.
5 Temos achado que este homem é uma peste, e promotor de sedições entre todos os judeus, por todo o mundo; e o principal defensor da seita dos nazarenos;
6 Hnøøyꜗ maˊ miˉkwa̱yhꜗ gwahꜙ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ, heˉja̱ˉ gaꜙcha̱a̱hˊ jnäähꜗ. Heˉ maˊ hnøøˉ jnäähˈ maˊ llaˊ jnäähꜗ taˊ kiyhˈ läꜙko̱o̱ˉ jähꜘ ley kya̱a̱ꜗ jnäähˈ.
6 O qual intentou também profanar o templo; e nós o prendemos, e conforme a nossa lei o quisemos julgar.
7 Pero gaꜙllooꜗ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kihˈ hløøꜘ hi̱ˉ che̱e̱ˉ Lisias jeeˊ tøøhˊ jnäähꜗ. Heˉ wɨɨꜘ baˊ gaꜙlle̱e̱yˉ dsaˉñʉʉhˉ naˉ gooˉ jnäähˈ.
7 Mas, sobrevindo o tribuno Lísias, no-lo tirou de entre as mãos com grande violência,
8 Gaꜙjäyhꜘ waˊ llaˉnääꜘ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ hnɨɨ˜ kiyhꜗ chaˊnëˊ lleˊmohꜘ. Waˊraˉ gaꜙllaꜙkya̱a̱hꜚ hnihꜘ jmɨɨˊ, läꜙñehˊ laꜗ dsooꜘ läꜙjëꜙ heˉ jähˉ jnäähˈ laˉ.
8 Mandando aos seus acusadores que viessem a ti; e dele tu mesmo, examinando-o, poderás entender tudo o de que o acusamos.
9 Läꜙjë̱ë̱ꜙ judiu gaꜙhɨɨꜘ ko̱o̱ˉ baˊ juuˈ kiyhꜗ, gaꜙjäyhꜘ:
9 E também os judeus consentiam, dizendo serem estas coisas assim.
10 Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ lleˊmohꜘ lii˜ kihꜗ Paaˊ mahꜗ kwayꜗ juˈdsooꜘ kiyhꜗ. Ja̱ˉgaˊ gaꜙjähꜘ Paaˊ:
10 Paulo, porém, fazendo-lhe o presidente sinal que falasse, respondeu: Porque sei que já vai para muitos anos que desta nação és juiz, com tanto melhor ânimo respondo por mim.
11 Leꜘ ko̱o̱hˈ kwa̱a̱t˜, naꜗ maˉhyaˉ gyaꜙto̱ꜘ jmɨɨˊ ñeenˊ taꜙ jeeˊ chihˈ gwahꜙ jʉʉhˉ jeeˊ jwɨɨˉ Jerusalén naˊkwanˈ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio.
11 Pois bem podes saber que não há mais de doze dias que subi a Jerusalém a adorar;
12 Saꜙ maˊ te̱e̱n˜ kya̱a̱hˊ niꜙ ja̱a̱ˉ dsaˉ, niꜙ ja̱ꜙ heꜘ jnäꜘ gaꜙjmeenꜗ heˉ gaꜙtoohˉ dsaˉ mɨɨhˊ jeeˊ chihˈ gwahꜙ jʉʉhˉ ja̱ˉ, läꜙko̱o̱ˉ maˊ jë̱ë̱y˜ jnäꜘ. Niꜙ saꜙ gaꜙllanꜗ hniiˉ kihꜗ dsaˉ jeeˊ tø̱ø̱ꜘ gwahꜙ mähˉ, niꜙ jeeˊ jwɨɨˉ ja̱ˉ saꜙ gaꜙlla̱a̱nꜙ dsaˉ hniiˉ.
12 E não me acharam no templo falando com alguém, nem amotinando o povo nas sinagogas, nem na cidade.
13 Heˉja̱ˉ saꜙ chaˉ heˉ kya̱a̱hˊ jmeeˈ dsaˉ naˉ dsooꜘ läꜙjëꜙ heˉ bä̱ä̱yhˉ jnäꜘ naˉ.
13 Nem tampouco podem provar as coisas de que agora me acusam.
14 Heˉ laˉ baˊ jmeenꜙ dsooꜘ, heꜘ baˊ Dio hi̱ˉ gaꜙhnaahˉ dsaˉ maˉgyu̱hˉ jnänˋ, heꜘ baˊ hi̱ˉ heꜘ hi̱ˉ hnaahnꜙ läꜙko̱hꜘ laꜗ juuˈ hmëëꜘ. Dsaˉ naˉ jäyhꜘ laꜗ raˉkë̱hˈ baˊ jwëꜘ heˉ hä̱ä̱nˊ. Pero he̱e̱ꜘ baˊ jnäꜘ läꜙjëꜙ ley heˉ gaꜙsɨɨꜘ Moisé hiꜙ läꜙjëꜙ heˉ gaꜙsɨɨꜘ gaˊ jñahꜘ hi̱ˉ gaꜙngëëꜗ juuˈ kihꜗ Dio.
14 Mas confesso-te isto que, conforme aquele caminho que chamam seita, assim sirvo ao Deus de nossos pais, crendo tudo quanto está escrito na lei e nos profetas.
15 Hiꜙ kye̱nˊ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kihꜗ Dio, ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ kye̱ˉ hi̱ˉ naˉ, heˉ läꜙji̱i̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ naˉju̱u̱ˊ, läꜙji̱i̱hˊ hi̱ˉ llu̱u̱ꜗ hiꜙ läꜙkye̱ˉ hi̱ˉ hlë̱ë̱hˈ.
15 Tendo esperança em Deus, como estes mesmos também esperam, de que há de haver ressurreição de mortos, assim dos justos como dos injustos.
16 Kihꜗ heˉja̱ˉ baˊ naˉ, kwanꜙ beꜘ jmeenꜙ heˉ lluꜗ jmahꜗ mahꜗ saꜙ hnɨɨꜗ hʉʉˊdsëˉ kinꜙ chaˊnëˊ Dio, hiꜙ niꜙ chaˊnëˊ dsaˉ kaˉlähꜘ.
16 E por isso procuro sempre ter uma consciência sem ofensa, tanto para com Deus como para com os homens.
17 ʼGaꜙläꜙhë̱ë̱nˋ miihˉ ji̱ˉñeˉ ñeenˊ jyohꜘ hwaꜗ, ja̱ˉgaˊ gaꜙlla̱a̱hnꜗ Jerusalén maˊ ki̱i̱nˊ kuuˊ heˉ laꜗ kwa̱a̱t˜ kihꜗ hi̱ˉ täˉñeeꜘ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ jeeˊ ja̱ˉ, hiꜙ maˊ ki̱i̱nˊ heˉ gaꜙtë̱ë̱nꜘ kwëëhnꜚ Dio.
17 Ora, muitos anos depois, vim trazer à minha nação esmolas e ofertas.
18 Heˉ ja̱ˉ naˉ maˊ jmeenꜙ läꜙ maˊ gaꜙllaꜙnääꜗ miihˉ judiu hi̱ˉ yaꜙnääꜗ taꜙ hwaꜗ Asia. Gaꜙjë̱ë̱yꜗ jnäꜘ jeeˊ chihˈ gwahꜙ Jerusalén, maˉnaˉjngëëˈ baˊ jnäꜘ läꜙhihꜙ kihꜗ ley. Pero saꜙ maˊ tä̱ä̱hˊ jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ, niꜙ mɨɨhˊ saꜙ maˊ täähˊ.
18 Nisto me acharam já santificado no templo, não em ajuntamentos, nem com alvoroços, uns certos judeus da Ásia,
19 Waˊ yaˉnääꜘ hi̱ˉ heꜘ baˊ jeeˊ laˉ mahꜗ kwayꜗ juˈdsooꜘ kiyhꜗ cherˊmahꜗ heˉ chaˉ kiyhꜗ kya̱a̱hˊ jnäꜘ.
19 Os quais convinha que estivessem presentes perante ti, e me acusassem, se alguma coisa contra mim tivessem.
20 O waˊ jähꜘ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ naˉ cheˊ gaꜙläꜙjnäꜘ heˉ gaꜙhlä̱ä̱hnˉ kya̱a̱yhˊ läꜙ maˊ gaꜙka̱yꜗ juˈdsooꜘ kinꜙ jeeˊ jwɨɨˉ Jerusalén.
20 Ou digam estes mesmos, se acharam em mim alguma iniqüidade, quando compareci perante o conselho,
21 Ko̱o̱ˉ heˉ laˉ baˊ saꜙ gaꜙtɨhꜗ dsëyꜗ maˊ gaꜙhlëëhnˋ läꜙko̱o̱ˉ maˊ hä̱ä̱nˊ jeeˊ kiyhˈ, gaꜙjwɨɨꜗ jnihꜘ läꜙlaˉ ki̱ˉga̱a̱ˉ: “Llahˉ hnähꜘ taˊ kinꜙ, kihꜗ heˉ jmeenꜙ dsooꜘ heˉ läꜙji̱i̱hˊ kaˉlähꜘ hi̱ˉ maˉnaˉju̱u̱ˊ”, gaꜙjähꜘ Paaˊ.
21 A não ser estas palavras que, estando entre eles, clamei: Hoje sou julgado por vós acerca da ressurreição dos mortos.
22 Maˉñeˉ baˊ Félix haˉ läꜙ laꜗ juuˈ hmëëꜘ kihꜗ Jesús. Heˉja̱ˉ maˊ gaꜙnuuyꜘ gaꜙjähꜘ Paaˊ läꜙja̱ˉ, gaꜙhɨɨyꜘ läꜙja̱ˉ baˊ nëˊ juuˈ ja̱ˉ. Gaꜙsɨɨyhꜙ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ heꜘ:
22 Então Félix, havendo ouvido estas coisas, lhes pôs dilação, dizendo: Havendo-me informado melhor deste Caminho, quando o tribuno Lísias tiver descido, então tomarei inteiro conhecimento dos vossos negócios.
23 Ja̱ˉgaˊ gaꜙjmeeꜘ lleˊmohꜘ Félix madaꜚ kihꜗ hløøꜘ kya̱a̱yꜗ mahꜗ hä̱ä̱yꜗ Paaˊ hiꜙ gaꜙkwaꜘ bihꜗ jwëˈ heˉ naˊnääˈ omeꜚ kya̱a̱yꜗ naˊjë̱ë̱yˉ hiꜙ naˊka̱yˉ heˉ maˊ jmeeꜙ biiꜗ kiyhꜗ.
23 E mandou ao centurião que o guardasse em prisão, tratando-o com brandura, e que a ninguém dos seus proibisse servi-lo ou vir ter com ele.
24 Gaꜙläꜙhɨɨˋ gaˊ miihˉ jmɨɨˊ maˊ ja̱hˈ lleˊmohꜘ Félix nëˊtaˊ kiyhˈ kaˉlähꜘ kya̱a̱hˊ Drusila mëyˊ, hi̱ˉ la̱a̱ꜗ dsaˉ judiu. Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ Félix madaꜚ heˉ gaꜙtëëyhꜗ Paaˊ mahꜗ nuuyꜗ haˉ läꜙ laꜗ juuˈ heˉ jmeeꜙ dsooꜘ dsëꜗ dsaˉ kihꜗ Jesucristo.
24 E alguns dias depois, vindo Félix com sua mulher Drusila, que era judia, mandou chamar a Paulo, e ouviu-o acerca da fé em Cristo.
25 Heˉja̱ˉ gaꜙhlëëhꜘ Paaˊ haˉ läꜙ jä̱ꜗ dsaˉ llu̱u̱ꜗ chaˊnëˊ Dio, hiꜙ haˉ läꜙ hä̱ä̱ꜗ dsaˉ hñiiꜘ, hiꜙ gaꜙhlëëyhꜘ heˉ ka̱ꜗ Dio juˈdsooꜘ kihꜗ dsaꜙ.
25 E, tratando ele da justiça, e da temperança, e do juízo vindouro, Félix, espavorido, respondeu: Por agora vai-te, e em tendo oportunidade te chamarei.
26 Kuuˊ baˊ ja̱ˉ maˊ jø̱ø̱˜ Félix maˊ ji̱i̱hˈ Paaˊ, ja̱ˉgaˊ maˊ lä̱ä̱yˈ. Heˉja̱ˉ maˊ tëëyh˜ Paaˊ ko̱ˉllaˉji̱i̱h˜ maˊ llayꜙ juuˈ kya̱a̱yhˊ.
26 Esperando ao mesmo tempo que Paulo lhe desse dinheiro, para que o soltasse; pelo que também muitas vezes o mandava chamar, e falava com ele.
27 Gaꜙhyaˉ to̱ꜗ ji̱ˉñeˉ jmeeyꜙ läꜙja̱ˉ läꜙji̱i̱hˈ yaꜙhë̱ë̱ꜗ Félix lleˊmohꜘ. Nëˊ kiyhˈ gaꜙheꜗ Porcio Festo. Maˊ hnøøˈ Félix maˊ jä̱ˈ lluꜗ kya̱a̱hˊ dsaˉ judiu, heˉja̱ˉ saꜙ gaꜙkwayꜘ jwëˈ maˊ lä̱ä̱ꜘ Paaˊ.
27 Mas, passados dois anos, Félix teve por sucessor a Pórcio Festo; e, querendo Félix comprazer aos judeus, deixou a Paulo preso.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.