Romanos 4
Ġaġek Mewis (BZH) vs NVT
1 Abraham ni nebë hil behil dobahë yi. Om hil rëḳ nanër va jaḳ yi?
1 Do ponto de vista humano, Abraão foi o fundador de nossa nação. O que descobriu ele?
2 Yönon, nabë Abraham tu mehö yohvu raḳ yi huk, og yoh vu bë yö geḳo arë jaḳ. Gaḳ gëp Anutu mala og ma!
2 Se suas boas obras o tivessem tornado justo, ele teria motivo para se vangloriar, mas não perante Deus.
3 In Anutu-yi-ḳapiya nër bë, “Abraham ayo neya timu vu Anutu, lob Anutu kwa nevo benër yi nebë mehö yohvu.”
3 Pois as Escrituras dizem: “Abraão creu em Deus, e assim foi considerado justo”.
4 Log nabë mehöti gevonġ huk megeḳo monë jaḳ, og hil su nanër nabë neḳo monë saga nyëmasën. Gaḳ mu neḳo raḳ yi huk.
4 O salário daquele que trabalha não é um presente, mas um direito.
5 Nebë saga, om nabë mehöti ayo na timu vu Anutu sën yoh vu bë nanër mehönon nij paya nabë sir alam yohvu lo mu, gesu kwa bo yi huk nabë Anutu rëḳ gevonġ nyëvewen doḳ nah menanër yi nabë mehö yohvu rë, og mëm Anutu rëḳ gelë nabë ayo neya timu vu yi, lob rëḳ nanër yi nabë yi mehö yohvu.
5 Contudo, ninguém é considerado justo com base em seu trabalho, mas sim por meio de sua fé em Deus, que declara justos os pecadores.
6 Log Davit nër raḳ mehö nebë sënë ving nebë, “Mehöti sën hen huk nivesa ma, rëḳ Anutu nenër yi nyëmasën nebë mehö yohvu lo, og mehö nebë sënë rëḳ kwa vesa rot.”
6 Davi também falou a esse respeito quando descreveu a felicidade daqueles que são considerados justos sem terem trabalhado para isso:
7 Log nër ving bë:
7 “Como são felizes aqueles cuja desobediência é perdoada, cujos pecados são cobertos!
8 Gemehöti sën Mehöböp nër yi bë nġaa nipaya su neggëp vu yi rë lo, og kwa vesa.”
8 Sim, como são felizes aqueles cujo pecado o Senhor não leva mais em conta!”.
9 Om alam sën denerah* navij lo, kwaj vesa in sën Anutu kevoh hir nġaa nipaya ya lo, log yiḳ alam sën su denerah* navij rë lo, og kwaj vesa in Anutu kevoh hir nġaa nipaya ya ving. Ham kwamin bo Abraham gökin rë! Hil nanër nebë: Anutu kwa nevo bë Abraham ayo neya timu vu yi lom nër yi nebë mehö yohvu.
9 Por acaso essa bênção é apenas para os judeus, ou se estende também aos gentios incircuncidados? Já dissemos que Deus considerou Abraão justo por meio de sua fé.
10 Lob Anutu nër Abraham nebë yi mehö yohvu nangërek-a? Maḳ rah* navi ggovek ya rëḳ mëm, ma su rah* navi rë? Gaḳ su rah* navi rë geyö nahën, log Anutu nër yi nebë yi mehö yohvu.
10 Mas como isso aconteceu? Ele foi considerado justo somente depois de ter sido circuncidado, ou antes disso? Está claro que foi antes de ele ser circuncidado.
11 Loḳ mëm rah* navi, lom navi tato bë ayo neya timu vu Anutu ggovek ya om sën Anutu nër yi vorot bë yi mehö yohvu. Lob tu alam pin sën su denerah* navij rë rëḳ ayoj neya timu vu Anutu lo hir dobahë, in tato nebë Anutu rëḳ nanër sir geving nabë sir alam yohvu.
11 A circuncisão era um sinal de que Abraão já possuía fé e de que Deus já o havia declarado justo, mesmo antes de ele ser circuncidado. Portanto, Abraão é o pai daqueles que têm fé mas não foram circuncidados. Eles são considerados justos por causa de sua fé.
12 Getu alam sën denerah* navij lo vahi hir dobahë ving. Sir sën denerah* navij lo rëḳ su kwaj nevo saga mu rë, gaḳ denesepa loḳ Abraham vaha bayoj neya timu vu Anutu, nebë sën Abraham su rah* navi wirek rë, rëḳ ayo neya timu vu yi lo.
12 E Abraão também é o pai daqueles que foram circuncidados, mas somente se tiverem o mesmo tipo de fé que Abraão tinha antes de ser circuncidado.
13 Anutu su kwa vo bë Abraham nesepa loḳ horek om sën ggooin losho yi mewis lo raḳ in bë mehönon pin degevek babuj rë. Gaḳ lë bë Abraham ayo neya timu vu yi, lob nër yi bë yi mehö yohvu, lom mëm sën nër bë rëḳ gevonġ bemehönon pin degevek yi mewis lo babuj.
13 A promessa de que Abraão e seus descendentes herdariam toda a terra não se baseou em sua obediência à lei de Deus, mas sim no fato de ele ter sido considerado justo quando teve fé.
14 Rëḳ nabë mehönon pin saga degevek alam sën denesepa loḳ horek lo babuj mu, og sën hil ayod neya timu lo tu nġaa meris mu, gAnutu hen ġaġek sën joo venuh lo anon ma.
14 Portanto, se a herança prometida é apenas para aqueles que obedecem à lei, a fé é desnecessária, e a promessa, anulada.
15 Hil araḳ ni bë horek netato bë hil rëḳ ġaḳo nyëvewen doḳ nah hil nġaa nipaya. Gaḳ bë horek nama, og hil su ayoh vu bë nanër nabë mehönon denekeyëh horek rë.
15 Pois a lei traz ira sobre aqueles que tentam obedecer a ela. A única forma de não quebrar a lei é não ter lei nenhuma para quebrar!
16 Nebë sënë, om Anutu yi ġaġek semusën rëḳ anon jaḳ vu alam sën ayoj neya timu vu yi lo. Lob vonġin bë gevonġ semusën sënë nyëmasën vu hil geving Abraham yi mewis pin benatu hil nġaa. Su rëḳ gevonġ vu Abraham yi mewis sën denesepa loḳ horek mu lo menatu hir nġaa rë, gaḳ rëḳ gevonġ vu alam pin sën ayoj neya timu vu yi nebë Abraham lo menatu hir nġaa. In Abraham tu hil pin sën hil ayod neya timu vu Yesu lo hil dobahë.
16 É por isso que a promessa vem pela fé, para que ela seja segundo a graça e, assim, alcance toda a descendência de Abraão, não somente os que vivem sob a lei, mas todos que têm fé como a que teve Abraão. Pois ele é o pai de todos que creem.
17 Yoh vu ġaġek sën neggëp loḳ Anutu-yi-ḳapiya lo bë: “Sa hevonġ honġ tu alam nġahiseḳë hir dobahë.” Lob Abraham tu hil dobahë ggëp Anutu mala in ayo neya timu vu yi. Gevonġ ving bë Anutu yoh vu bë nanër balam-diiḳsën dekedi jaḳ nah medemedo malaj-tumsën, geyoh vu bë nanër ġaġek jaḳ alam sën deberup vu tamusën lo geving nabë sën denedo vorot lo.
17 Conforme aparece nas Escrituras: “Eu o fiz pai de muitas nações”. Isso aconteceu porque Abraão creu no Deus que traz os mortos de volta à vida e cria coisas novas do nada.
18 Nġaa sën Anutu nër agi su anon raḳ in Abraham lë vorot mevonġ ving niwëëk rë, gaḳ vonġ ving niwëëk bë rëḳ anon jaḳ yönon nabë sën lë raḳ mala lo. Nebë sënë, om sën tu alam nġahiseḳë hir dobahë yönon yoh vu sën Anutu nër lo bë, “Honġ mewis lo rëḳ deberönġ nabë betuheng!”
18 Mesmo quando não havia motivo para ter esperança, Abraão a manteve, crendo que se tornaria o pai de muitas nações. Pois Deus lhe tinha dito: “Esse é o número de descendentes que você terá!”.
19 Abraham yi nġebek dus raḳ mehödahis nemadvahi (100), lom navi su niwëëk yoh vu bë geḳo nalu rë. Lob yiḳ venë Sara nebë saga ving. Abraham raḳ sënë ni, rëḳ ma gevonġ ving niwëëk.
19 E sua fé não se enfraqueceu, embora ele soubesse que, aos cem anos, seu corpo, bem como o ventre de Sara, já não tinham vigor.
20 Anutu nër bë nġaa sagi rëḳ berup, lom Abraham su kwa neya luu luu in rë. Gaḳ vonġ ving niwëëk geḳo Anutu arë raḳ,
20 Em nenhum momento a fé de Abraão na promessa de Deus vacilou. Na verdade, ela se fortaleceu e, com isso, ele deu glória a Deus.
21 geraḳ ni bë Anutu yoh vu bë rëḳ gevonġ ġaġek sën nër lo banon jaḳ.
21 Abraão estava plenamente convicto de que Deus é poderoso para cumprir tudo que promete.
22 Lob Anutu raḳ ni bë Abraham ayo neya timu vu yi nebë sënë, lom nër yi bë yi mehö yohvu.
22 Por isso, por sua fé, ele foi considerado justo.
23 Log ġaġek sënë neggëp loḳ Anutu-yi-ḳapiya bë, “Anutu nër yi bë yi mehö yohvu.” Lob sënë og su nër Abraham yö timu rë.
23 E, quando Deus considerou Abraão justo, não o fez apenas para benefício dele. As Escrituras dizem
24 Gaḳ nër raḳ hil ving. Bë hil ayod na timu vu Anutu sën nër behil Mehöböp Yesu kedi raḳ yah vu bedub ggökin lo, og mëm rëḳ gelë hil nabë saga geving menanër nabë hil alam yohvu.
24 que foi também para nosso benefício, pois elas garantem que também seremos considerados justos por crermos naquele que ressuscitou dos mortos a Jesus, nosso Senhor.
25 Anutu vonġ Yesu yam beḳo hil nġaa nipaya nyëvewen raḳ yah yi mediiḳ. Log Anutu nër mekedi raḳ yah ggökin in bë nanër hil nabë hil alam yohvu.
25 Ele foi entregue à morte por causa de nossos pecados e foi ressuscitado para que fôssemos declarados justos diante de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.