Romanos 4
Ġaġek Mewis (BZH) vs ARC
1 Abraham ni nebë hil behil dobahë yi. Om hil rëḳ nanër va jaḳ yi?
1 Que diremos, pois, ter alcançado Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Yönon, nabë Abraham tu mehö yohvu raḳ yi huk, og yoh vu bë yö geḳo arë jaḳ. Gaḳ gëp Anutu mala og ma!
2 Porque, se Abraão foi justificado pelas obras, tem de que se gloriar, mas não diante de Deus.
3 In Anutu-yi-ḳapiya nër bë, “Abraham ayo neya timu vu Anutu, lob Anutu kwa nevo benër yi nebë mehö yohvu.”
3 Pois, que diz a Escritura? Creu Abraão em Deus, e isso lhe foi imputado como justiça.
4 Log nabë mehöti gevonġ huk megeḳo monë jaḳ, og hil su nanër nabë neḳo monë saga nyëmasën. Gaḳ mu neḳo raḳ yi huk.
4 Ora, àquele que faz qualquer obra, não lhe é imputado o galardão segundo a graça, mas segundo a dívida.
5 Nebë saga, om nabë mehöti ayo na timu vu Anutu sën yoh vu bë nanër mehönon nij paya nabë sir alam yohvu lo mu, gesu kwa bo yi huk nabë Anutu rëḳ gevonġ nyëvewen doḳ nah menanër yi nabë mehö yohvu rë, og mëm Anutu rëḳ gelë nabë ayo neya timu vu yi, lob rëḳ nanër yi nabë yi mehö yohvu.
5 Mas, àquele que não pratica, porém crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada como justiça.
6 Log Davit nër raḳ mehö nebë sënë ving nebë, “Mehöti sën hen huk nivesa ma, rëḳ Anutu nenër yi nyëmasën nebë mehö yohvu lo, og mehö nebë sënë rëḳ kwa vesa rot.”
6 Assim também Davi declara bem-aventurado o homem a quem Deus imputa a justiça sem as obras, dizendo:
7 Log nër ving bë:
7 Bem-aventurados aqueles cujas maldades são perdoadas, e cujos pecados são cobertos.
8 Gemehöti sën Mehöböp nër yi bë nġaa nipaya su neggëp vu yi rë lo, og kwa vesa.”
8 Bem-aventurado o homem a quem o Senhor não imputa o pecado.
9 Om alam sën denerah* navij lo, kwaj vesa in sën Anutu kevoh hir nġaa nipaya ya lo, log yiḳ alam sën su denerah* navij rë lo, og kwaj vesa in Anutu kevoh hir nġaa nipaya ya ving. Ham kwamin bo Abraham gökin rë! Hil nanër nebë: Anutu kwa nevo bë Abraham ayo neya timu vu yi lom nër yi nebë mehö yohvu.
9 Vem, pois, esta bem-aventurança sobre a circuncisão somente ou também sobre a incircuncisão? Porque dizemos que a fé foi imputada como justiça a Abraão.
10 Lob Anutu nër Abraham nebë yi mehö yohvu nangërek-a? Maḳ rah* navi ggovek ya rëḳ mëm, ma su rah* navi rë? Gaḳ su rah* navi rë geyö nahën, log Anutu nër yi nebë yi mehö yohvu.
10 Como lhe foi, pois, imputada? Estando na circuncisão ou na incircuncisão? Não na circuncisão, mas na incircuncisão.
11 Loḳ mëm rah* navi, lom navi tato bë ayo neya timu vu Anutu ggovek ya om sën Anutu nër yi vorot bë yi mehö yohvu. Lob tu alam pin sën su denerah* navij rë rëḳ ayoj neya timu vu Anutu lo hir dobahë, in tato nebë Anutu rëḳ nanër sir geving nabë sir alam yohvu.
11 E recebeu o sinal da circuncisão, selo da justiça da fé, quando estava na incircuncisão, para que fosse pai de todos os que creem (estando eles também na incircuncisão, a fim de que também a justiça lhes seja imputada),
12 Getu alam sën denerah* navij lo vahi hir dobahë ving. Sir sën denerah* navij lo rëḳ su kwaj nevo saga mu rë, gaḳ denesepa loḳ Abraham vaha bayoj neya timu vu Anutu, nebë sën Abraham su rah* navi wirek rë, rëḳ ayo neya timu vu yi lo.
12 e fosse pai da circuncisão, daqueles que não somente são da circuncisão, mas que também andam nas pisadas daquela fé de Abraão, nosso pai, que tivera na incircuncisão.
13 Anutu su kwa vo bë Abraham nesepa loḳ horek om sën ggooin losho yi mewis lo raḳ in bë mehönon pin degevek babuj rë. Gaḳ lë bë Abraham ayo neya timu vu yi, lob nër yi bë yi mehö yohvu, lom mëm sën nër bë rëḳ gevonġ bemehönon pin degevek yi mewis lo babuj.
13 Porque a promessa de que havia de ser herdeiro do mundo não foi feita pela lei a Abraão ou à sua posteridade, mas pela justiça da fé.
14 Rëḳ nabë mehönon pin saga degevek alam sën denesepa loḳ horek lo babuj mu, og sën hil ayod neya timu lo tu nġaa meris mu, gAnutu hen ġaġek sën joo venuh lo anon ma.
14 Pois, se os que são da lei são herdeiros, logo a fé é vã e a promessa é aniquilada.
15 Hil araḳ ni bë horek netato bë hil rëḳ ġaḳo nyëvewen doḳ nah hil nġaa nipaya. Gaḳ bë horek nama, og hil su ayoh vu bë nanër nabë mehönon denekeyëh horek rë.
15 Porque a lei opera a ira; porque onde não há lei também não há transgressão.
16 Nebë sënë, om Anutu yi ġaġek semusën rëḳ anon jaḳ vu alam sën ayoj neya timu vu yi lo. Lob vonġin bë gevonġ semusën sënë nyëmasën vu hil geving Abraham yi mewis pin benatu hil nġaa. Su rëḳ gevonġ vu Abraham yi mewis sën denesepa loḳ horek mu lo menatu hir nġaa rë, gaḳ rëḳ gevonġ vu alam pin sën ayoj neya timu vu yi nebë Abraham lo menatu hir nġaa. In Abraham tu hil pin sën hil ayod neya timu vu Yesu lo hil dobahë.
16 Portanto, é pela fé, para que seja segundo a graça, a fim de que a promessa seja firme a toda a posteridade, não somente à que é da lei, mas também à que é da fé de Abraão, o qual é pai de todos nós
17 Yoh vu ġaġek sën neggëp loḳ Anutu-yi-ḳapiya lo bë: “Sa hevonġ honġ tu alam nġahiseḳë hir dobahë.” Lob Abraham tu hil dobahë ggëp Anutu mala in ayo neya timu vu yi. Gevonġ ving bë Anutu yoh vu bë nanër balam-diiḳsën dekedi jaḳ nah medemedo malaj-tumsën, geyoh vu bë nanër ġaġek jaḳ alam sën deberup vu tamusën lo geving nabë sën denedo vorot lo.
17 (como está escrito: Por pai de muitas nações te constituí.), perante aquele no qual creu, a saber, Deus, o qual vivifica os mortos e chama as coisas que não são como se já fossem.
18 Nġaa sën Anutu nër agi su anon raḳ in Abraham lë vorot mevonġ ving niwëëk rë, gaḳ vonġ ving niwëëk bë rëḳ anon jaḳ yönon nabë sën lë raḳ mala lo. Nebë sënë, om sën tu alam nġahiseḳë hir dobahë yönon yoh vu sën Anutu nër lo bë, “Honġ mewis lo rëḳ deberönġ nabë betuheng!”
18 O qual, em esperança, creu contra a esperança que seria feito pai de muitas nações, conforme o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência.
19 Abraham yi nġebek dus raḳ mehödahis nemadvahi (100), lom navi su niwëëk yoh vu bë geḳo nalu rë. Lob yiḳ venë Sara nebë saga ving. Abraham raḳ sënë ni, rëḳ ma gevonġ ving niwëëk.
19 E não enfraqueceu na fé, nem atentou para o seu próprio corpo já amortecido (pois era já de quase cem anos), nem tampouco para o amortecimento do ventre de Sara.
20 Anutu nër bë nġaa sagi rëḳ berup, lom Abraham su kwa neya luu luu in rë. Gaḳ vonġ ving niwëëk geḳo Anutu arë raḳ,
20 E não duvidou da promessa de Deus por incredulidade, mas foi fortificado na fé, dando glória a Deus;
21 geraḳ ni bë Anutu yoh vu bë rëḳ gevonġ ġaġek sën nër lo banon jaḳ.
21 e estando certíssimo de que o que ele tinha prometido também era poderoso para o fazer.
22 Lob Anutu raḳ ni bë Abraham ayo neya timu vu yi nebë sënë, lom nër yi bë yi mehö yohvu.
22 Pelo que isso lhe foi também imputado como justiça.
23 Log ġaġek sënë neggëp loḳ Anutu-yi-ḳapiya bë, “Anutu nër yi bë yi mehö yohvu.” Lob sënë og su nër Abraham yö timu rë.
23 Ora, não só por causa dele está escrito que lhe fosse tomado em conta,
24 Gaḳ nër raḳ hil ving. Bë hil ayod na timu vu Anutu sën nër behil Mehöböp Yesu kedi raḳ yah vu bedub ggökin lo, og mëm rëḳ gelë hil nabë saga geving menanër nabë hil alam yohvu.
24 mas também por nós, a quem será tomado em conta, os que cremos naquele que dos mortos ressuscitou a Jesus, nosso Senhor,
25 Anutu vonġ Yesu yam beḳo hil nġaa nipaya nyëvewen raḳ yah yi mediiḳ. Log Anutu nër mekedi raḳ yah ggökin in bë nanër hil nabë hil alam yohvu.
25 o qual por nossos pecados foi entregue e ressuscitou para nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.