Hebreus 6
Ġaġek Mewis (BZH) vs NVT
1 Nebë saga, om hil ġevuu ġaġek sepëp sën hil anër raḳ Kerisi lo na benök gëp, gehil adoḳ na ġaġek degwa böp böp nabë sën alam böp los kwaj lo. Hil su medo mekwad bo nah ġaġek sepëp sën hil nanër bë hil ġevuu nġaa wirek hen na gaġërin hil nah vu Anutu lo.
1 Portanto, deixemos de lado os ensinamentos básicos a respeito de Cristo e sigamos em frente, alcançando a maturidade em nosso entendimento. Certamente não precisamos lançar novamente os alicerces, ou seja, o arrependimento das obras mortas, a fé em Deus,
2 Log hil su medo mekwad bo nah sën hil naripek bël lo, los sën hil nehebë nemad jaḳ alam lo. Gehil su nanër gökin nabë alam-diiḳsën rëḳ dekedi jaḳ nah gökin, genabë mehönon rëḳ degeḳo nyëvewen doḳ nah hir nġaa nipaya degwata los degwata. In nġaa pin sagaḳ ham raḳ ni vorot.
2 o batismo, a imposição de mãos, a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 Om nabë Anutu mëm yö kwa bo, og hil rëḳ adoḳ ana ġaġek mewis.
3 Se Deus permitir, avançaremos para um maior entendimento.
4 Alam la detöḳ vu Anutu yi ranġah ggovek ya, gederaḳ semusemu sën Anutu vonġ yam vu yaġek nyëmasën lo ni ggovek ya. BAnon Vabuung nedo loḳ sir ggovek ya.
4 Pois é impossível trazer de volta ao arrependimento aqueles que já foram iluminados, que já experimentaram as dádivas celestiais e se tornaram participantes do Espírito Santo,
5 Denġo Anutu yi ġaġek bederaḳ ni nivesa rot, gedelë nġaa niwëëk nebë nġaa niwëëk sën rëḳ berup doḳ Anutu-yi-nyëġ vu tamusën lo ggovek ya.
5 que provaram a bondade da palavra de Deus e os poderes do mundo por vir,
6 Rëḳ mu nabë dekehe sir in Anutu, og aggata ngwë su neggëp in bë depekwë sir nom gökin rë. Gaḳ nġaa sënë og nebë sën denesis Anutu Nalu raḳ yah ḳelepeḳo* ggökin. Derekö yi raḳ yah ggökin balam denenër pelë raḳ yi.
6 e que depois se desviaram. Sim, é impossível trazê-los de volta ao arrependimento, pois, ao rejeitar o Filho de Deus, eles voltaram a pregá-lo na cruz, expondo-o à vergonha pública.
7 Yönon, nabë hob geto buk nġahiseḳë beduḳ na dob len ti benos ngis anon nivesa doḳ dob saga bedoḳ vu alam sën denevaroh loḳ lo, og yiḳ hil nanër nabë Anutu vonġ semusemu vu dob len ti saga.
7 Quando a terra absorve a chuva que cai e produz uma boa colheita para o lavrador, recebe a bênção de Deus.
8 Rëḳ mu nabë vos los nġaa niggin aggagga mu nakip doḳ, og dob nipaya, om hil nid dëlin, gemaḳ hil nanër vu Anutu nabë tebë benengwah ga.
8 Mas, se a terra produz espinhos e ervas daninhas, para nada serve, sendo logo amaldiçoada e, por fim, queimada.
9 Arig lo, gwëbeng senër ġaġek maggin sënë yök vu ham. Rëḳ mu he raḳ ni rot bë ham su rëḳ malamin nama nabë saga rë, gaḳ ham nesepa loḳ Anutu, om rëḳ geḳo ham nah vu yi.
9 Amados, embora estejamos falando dessa forma, na realidade não cremos que se aplique a vocês. Temos certeza de que estão destinados às coisas melhores que pertencem à salvação.
10 In Anutu og su mehö nipaya rë, om su rëḳ kwa birek in huk sën ham nevonġ lo rë. Yönon, su rëḳ kwa birek in sën ham ahëmin neving yi beneloḳ vu yi alam wirek lo rë. Geham nahën medo nevonġ nebë sagi ving.
10 Pois Deus não é injusto; não se esquecerá de como trabalharam arduamente para ele e lhe demonstraram seu amor ao cuidar do povo santo, como ainda fazem.
11 Lob he ahëmin ving rot bë ham pin nimin wëëk megwevonġ nabë saga, beham gwevonġ geving niwëëk bemedo mebo kwamin in Anutu geḳo ham nah. Ham gwevonġ nabë sënë rot beham nadiiḳ na los.
11 Nosso desejo é que vocês continuem a mostrar essa mesma dedicação até o fim, para que tenham plena certeza de sua esperança.
12 Ham su nimin tebö jaḳ. Gaḳ ham sepa doḳ alam sën ayoj neya timu vu Kerisi niwëëk gesu nij tebö neraḳ pevis rë lo vahaj. In alam nebë sënë og rëḳ degeḳo semusën pin sën Anutu nër wirek bë rëḳ bo vu nalu lo lo.
12 Assim, não se tornarão displicentes, mas seguirão o exemplo daqueles que, por causa de sua fé e perseverança, herdarão as promessas.
13 Anutu joo ġaġek vu Abraham wirek, rëḳ mehöti su böpata kesuu yi in bë nanër yönon getato nema na vavunë jaḳ arë rë. Om sën nër yönon getato nema ya vavunë raḳ yö arë.
13 Considerem a promessa de Deus a Abraão. Uma vez que não havia ninguém superior por quem jurar, Deus jurou por si mesmo. Disse ele:
14 Nër bë, “Sëḳ ġevonġ semusën böpata vu honġ yönon rot, gesëḳ ġevonġ behonġ mewis nġahijseḳë doḳ rot.”
14 “Certamente o abençoarei e multiplicarei grandemente seus descendentes”.
15 Lob Abraham yö medo nevo kwa in gesu ni tebö neraḳ pevis rë. Loḳ mëm lë ganon raḳ yoh vu sën Anutu nër wirek bë rëḳ bo vu yi lo.
15 Então Abraão esperou com paciência, e recebeu o que lhe fora prometido.
16 Nabë mehönon degevonġin nabë deġadu hir ġaġek nabë yönon, og denenër mehöböp sën kesuu sir lo arë ving gedenetato nemaj ya vavunë. Lob mehöti sën nevonġ bë agi, og alam denevonġ ving bë nenër ġaġek yönon lob ayej nema.
16 Quando a pessoa faz um juramento, invoca alguém maior que ela. E, sem dúvida, o juramento implica uma obrigação.
17 Lob yiḳ Anutu vonġ nebë saga ving. Vonġin bë tato vu alam sën joo ġaġek vorot vu sir bë rëḳ semu sir lo nabë su yoh vu bë rëḳ geḳo yi ġaġek sënë seggi rë. Om yö nër arë getato nema ya vavunë.
17 Deus também se comprometeu por meio de um juramento, para que os herdeiros da promessa tivessem plena convicção de que ele jamais mudaria de ideia.
18 In Anutu su rëḳ pekwë arë los yi ġaġek rë, gaḳ yö rëḳ gëp degwata los degwata. Om nër luho loḳ ti in bë tato nabë su netetuhin rë. Om sënë rëḳ bo niwëëk doḳ hil sën hil veya bayam vu Anutu in bë geġin hil lo ayod. Lob hil medo mekwad bo nġaa sën Anutu nër vu hil bë rëḳ bo vu hil lo.
18 A promessa e o juramento não podem ser mudados, pois é impossível que Deus minta. Portanto, nós que nele nos refugiamos estamos firmemente seguros ao nos apegarmos à esperança posta diante de nós.
19 Om hil kwad bo Anutu yi ġaġek semusën saga rot, in najom hil ayod ahon bengoo doḳ niwëëk nabë sën yaġ nesoo loḳ anka besu neggee rë lo. In vonġ bë anka sënë nedo loḳ tob ading sën nare loḳ dub-vabuung-böp ayo beneruu hil lo demi, betato bë hil ayoh vu bë adoḳ na nyëġ vabuung soġek.
19 Essa esperança é uma âncora firme e confiável para nossa alma. Ela nos conduz até o outro lado da cortina, para o santuário interior.
20 Lob Yesu loḳ yah hil bed bemuġin meloḳ ya nyëġ vabuung soġek saga betu alam-deneḳo-seriveng pin hir yuseḳë nebë Melkisedek menedo degwata los degwata.
20 Jesus já entrou ali por nós. Ele se tornou nosso eterno Sumo Sacerdote, segundo a ordem de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.