Atos 27
The New Testament in the Buli language (Ghana) (BWU) vs VC
1 Gominawa ale jam poli ayen ti jueli ŋaaruŋ a cheŋ Italiya la, ba yaa pa Pɔɔl ale ligriba ba chaab a nyo Juliyos nisima po. Juliyos jam ka Aroom tɛŋka sojima beŋ kanyi kpagi. Wa jam ka Nakpioŋku beŋsaŋa kpaŋŋa po dinyi.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Ti jam zaani ka Siizariya tɛŋka a jueli ŋaaruŋ. Ku jam nyini ka Adiramitiyom. Ŋaaruŋku a jam gomsi magsi ayen ku cheŋ ka jiga ŋaai meena ate ŋaarunta a zaani Asia tɛŋka la. Nuru ale jam maa va ti a cheŋ, wa yue ale Arisitaakus wa jam ka Tesalonika deno.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Vari ale veenti la, ate ti yaa paari Saidon. Juliyos a jam ta zula ale Pɔɔl ate wa yaa siak ayen Pɔɔl ga nya wa dɔama ate ba te wa jaab buui ate wa a yaali la.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Ti yaa zaani Saidon a cheŋ alege vioku a jam a fobi ti kama a ta ti a ŋmani ŋaaŋnyiŋ ate ti yaa dam ti ŋaaruŋku a va Saipurus tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ti yaa pa Silisiya ale Pamfiliya tɛŋsaŋa a basi a juga geŋ ale ge yaa taam jam tɛŋ kaai ate ba a wi ayen Mira ate ka bo Lisia po la.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Dula jigini ate soji kpagini a yaa nya ŋaaruŋ ale ku nyini Alezandiria a taam a cheŋ Italiya. Wa yaa pa ti nyo ku po ate ti maa cheŋ.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Ŋaaruŋ kula po, ti kasim jam a cheŋ ka nna maglamagla ate daaŋa jam paari dabori nna yegayega ate ti nam nna yegayega ale ge yaa paari Kinides tɛŋka. Ka an jam yalima ale ti. Vioku a jam pagra ka nna yegayega ate ti an ŋman jam baga a va siuk kuui ate ti jam va la, ate ti yaa ŋmeriŋ va Kariti tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la a yaa jam va jigi di choa ate ba a wi ayen Salomoni.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Guuku de jam woŋa kama a siŋ nyiamu po. A zaani dula a yaa cheŋ a mɔata nyakpeemu kuŋkɔŋini a nam ka dila a yaa jam paari jigi ate ŋaarunta a zaani ate vioku a daa fuk wariwari a kan daani ti la. Dula jigini an jam yalima ale Lasia tɛŋka.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Ti jam beni ka nna yegayega ate ku ga paari diipo ate ku pagra ale ti chelimu ŋmani la. Dii me la, dai dii danni ate ba a nyɛ Juuma tigi dii a magsi chaab ale wabaataŋa voŋteka la a jam poom taam kama. Dila ŋaaŋnyiŋ, vioku a ŋmasi pagra kama. Pɔɔl yaa te ba sinsaŋŋa de ayen,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “M dɔaba, mi nya kama ale ti chelimu a zaani dela a cheŋ a kan nala. Koalimaŋa ale ŋaaruŋku le kaasi kama, kum me abe le jam ti jigi.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Alege soji kpagini a jam ka siaka ale Pɔɔl ale weeni nna la. Ŋaaruŋku damdowa ale ku nyɔnɔwa ale jam weeni dii la ale jam basi ate Soji kpagini a siak te ba.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ba jam weeni ayen juijui ate ba jam za la, an jam nala a magsi ba wari dula ŋoota wenni. Dila nyiŋ la, nuruma yegayega a jam a yaali kama ayen ku dan siak a nyɛ ba dam a cheŋ ate ba ga paari Foniksi tɛŋka ate ba wari dula ŋoota wenni a vuusi. Foniksi bo ka Kariti tɛŋka juijui ate ŋaarunta a nyiem zaani a vuusi la. Jigini de a tuk ka yeniŋ geŋ.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Viok a yaa nyini yeniŋ a gala geŋ a fuk nna balibali ate ba yaa poli ayen nyaku de ale deri basi kama ate ba nyɛ ba ale poom a yaali dii ayen ba cheŋ la. Ba yaa pa kutuk kpioŋ kuui ate ba nyiem pa a yik ŋaaruŋku a zaani la a yeeri ku a ta nyini nyiamu po a jueli. Ba yaa jam cheŋ va kuŋkɔŋini noai nna farafara a mɔata Kariti tɛŋka la.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Alege ku an bula beniya ate viok kpioŋ a yaa nyini a gala geŋ korinummu po a yaa nyini kuŋkɔŋini a jam
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 a fobi ŋaaruŋku. Ku be ale jam pagra nna yegayega ate ti an jam baga dam ti ŋaaruŋku a va ku po a taam la, ti yaa basi ate ku ji ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ti ale jam paari tɛŋ fiik kanyi ate ba a wi ayen Kɔda ate nyiam a gilim ka la gauŋ nyiŋ ate vioku an jam pagra la. Dula jigini, ti yaa nam nna yegayega ale ge baga a yaa yik ŋaaruŋku ŋaaruŋ fiika a zaani.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ba yaa dari ate ku jueli ŋaaruŋ kpioŋku zuk. Ba ale nyɛ dila a ga nueri la, ba yaa pa mi pagrisa a bobi keŋkeŋ a gilim ŋaaruŋ kpioŋku. Yɔgsum ale jam ta ba ayen dai dii dai ba ŋaaruŋku a nin zaan a chali ga feri tintain tii ale vi chaab a jueli dua nyiamu tɛŋ a mɔata Libia nyiamu kuŋkɔŋini noai la. Dila nyiŋ, ba yaa jam a cheŋ magamaga ale basi ate vioku a yaa tusi ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Va kpioŋku kasim jam a fobi ka dila tee ate nyamiisaŋa a yiri a jueli wein nna yegayega a jam a lo. Vari ale ga veenti la, ba yaa piilim a koalim ŋantaŋa ŋaaruŋku po a yuk a basi nyiamu po.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Daa ŋatawa danni ba yaa pa nisima a pa ŋanta baai ate ti ta a nyɛ ate ŋaaruŋku a zaani ale a cheŋ la gela yegayega me a yuk basi nyiamu po.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Daaŋa a jam piisi ka nna yegayega alege ti an jam baga a pa numbiri tu wenbinni a yaase chiŋmarisa. Vioku me abe kasim jam a fobi ka dila nna yegayega. Ti ŋman jam ka yiila ayen ti a le vuugi.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ba ale ga cheŋ ate ku beni alege ba an de ŋandiinta la, Pɔɔl yaa yiri zaani ba niŋ a weeni ba ayen, “Nidɔaba, ku poom magsi ka ni ti wom mi ate ti kan poom ŋman zaani Kariti a dam cheŋ. Nnapode ti ti poom kan nya kaasuŋku de ale ŋantaŋa de ate ti jogi la.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Alege yɔgyɔgla de, ni yik ni dek. Ni wanyi me a kan kpi. Ka ŋaaruŋku nyiini ale ku kaasi.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Mi baga a biisi nna kama boan nyiŋŋa, Naawen dii ale soa mi ate mi a te wa zula la, wala sabiilo deemwa yokku ale jam mi jigi
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 a weeni mi ayen, ‘Pɔɔl, kan chali yɔgsum, ku a fe kama ate fi zaani Nakpioŋku niŋ. Naawen abe tulisi fi puusaŋa kama ayen nuruma de wanyi me la a kan kpi.’ ”
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Pɔɔl yaa weeni nuruma ayen, “Dila nyiŋ la, nidɔaba, ni yik ni dek boan nyiŋŋa, m ta siaka ale Naawen kama ayen wa ale weeni mi dii la, dila degadega le ku nyɛ.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Alege ku a fe kama ayen vioku a ta ti cheŋ paari tɛŋ kanyi ate nyiam dua gilim ka la.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ti kasim jam bo ka nyakpeem buui po ate ba wi ayen Adariya la po a va vioku ate ku fobi ti a ta a cheŋ la. Ku jam ka yok kuui ale saa yogta pi ale tinaansiwa la goota po sunsuŋ ate baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a yaa poli ayen ti boro a mɔata tɛŋ yɔgla.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Dila nyiŋ la, ba yaa pa miik a bobi jaab dobruk nyiŋ a yaa basi ate ku siŋ nyiamu po a nya ale ku limsa ka nna yegayega. Ku ale ga nyɛ maga dek la, ba yaa ŋman magsi nya ate ku ŋman limsa yegayega.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Ba jam a chali ka yɔgsum ayen dai dii dai ti ŋaaruŋku a le nak ka tintain kpeema ŋaai ale bo nyiamu po la. Dila nyiŋ la, ba foli kuta dobrita tinaansi ŋaaruŋku ŋaaŋ a basi ate ti zula ayen ŋaaruŋku a kan ŋman baga cheŋ. Ba nyɛ dila ale ge yaa a puusi Naawen ayen vanni a veenti.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a jam pii ka nyiŋ ayen ba chali be. Ba yaa foli ŋaaruŋ fiika a basi nyiamu po ale ge yaa velim ayen ba boro a foli ka kuta dobrita ti chaab ŋaaruŋku niŋ.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Alege Pɔɔl yaa weeni soji kpagini ale sojima ayen, “Ŋaaruŋku tuimtomdɔma de a dan kan bo ŋaaruŋku po, ni kan vuugi.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Sojima yaa gebi mi sii ale yik ŋaaruŋ fiika a ta la ate ku cheŋ ku dek ku nyiini jakorok
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Vari a yaa jam mɔata ka veentika ate Pɔɔl yaa weeni ba ale nin muna ayen ku a fe kama ayen ba de ŋandiinta yɔgla. Pɔɔl yaa ŋman pilim weeni ba ayen, “Da pi ale ŋanaansi ale jinla ate ni kasim a limsi a jam paari yɔgyɔgla de alege ni an diem de jaabɔa.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Dila nyiŋ ate mi a weeni ni ayen ni de ŋandiinta. Ku a fe kama ayen ni de ate ni vuuk. Naawen weeni mi kama ayen ni zuimaŋa zuisaŋa ale kanyi la a kan be.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Pɔɔl ale ga weeni nna a nueri la, wa yaa pa boroboruk puusi a te Naawen a nyɛ wa jiam ba meena niŋ, a yaa we boroboruku a piilim ŋobika.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ba yaa yik ba dek ate ba meena wanyi wanyi a yaa de ŋandiinta.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Baai meena ale jam bo ŋaaruŋku po la a jam ka nuruba kobsiye ale pisiyopoi, ale bayuebi.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Waai meena ale de chak nalimnyiini la, ba yaa koalim “wiitiwa” meena a yuk a basi nyiamu po ale ge ayen ŋaaruŋku a valima magla.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Vari ale veenti la, ŋaaruŋku tuimtomdɔma a yaa jam nya kuŋkɔŋini dinyi alege ba an jam miŋ ale ka juijui kuŋkɔŋini la. Ba jam nya ka nyakpeemu gugoruk kunyi ale tintambusuŋ a dua jueli magla ate ba yaa poli ayen ba dan baga abe ba dam ŋaaruŋku a zaani dula.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ba yaa gebi kuta tii ale jam yik ŋaaruŋku a zaani la miisaŋa a yaa basi ate ti a cheŋ nyiamu po. Diipo ate ba boro a gebi kutaŋa de miisaŋa la, ba jam maa foli dakpien tii ale bobi maŋ ŋaaruŋku ŋaaŋka ate nuruba pa a dam ku la ayen ba yaa pa tila a dam ku. Ba yaa zak garuk kuui ale bobi yiga ŋaaruŋku niŋka la ale ge ayen vioku fuk ku a basi niŋ. Ba yaa nyɛ dila a deri a cheŋ kuŋkɔŋini.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Alege ŋaaruŋku a yaa nak kuŋkutinni ate ku niŋka yaa feri kuŋkutinni an ŋman baga cheŋ. Ku ale nyɛ dila la, nyamiisaŋa me a kasim jam a fobi ku ŋaaŋka ate ku a we nna bunabuna a lo nyiamu po.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Sojima yaa nyɛ ba popola po ayen ba ko ligrima meena ate ba waai a kan nya siuk a puŋ nyiamu a chali be.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Alege sojima kpagini a kan jam a yaali ayen wa ko Pɔɔl. Wa yaa weeni ba ayen ba kan nyɛ dila. Wa jam weeni ba kama ayen waai meena ale baga a de nyiam la, ba yok a zi nyiamu po a yaa de jueli kuŋkɔŋini
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 ale ge ate mbala meena a yaa yik ŋaaruŋku daataŋa a yaase ku ŋanta baai ale kasi a lo la a jueli. Ti meena ale jam nyɛ dii a vuuk a paari kuŋkɔŋini la ale la.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.