Atos 27
The New Testament in the Buli language (Ghana) (BWU) vs NTLH
1 Gominawa ale jam poli ayen ti jueli ŋaaruŋ a cheŋ Italiya la, ba yaa pa Pɔɔl ale ligriba ba chaab a nyo Juliyos nisima po. Juliyos jam ka Aroom tɛŋka sojima beŋ kanyi kpagi. Wa jam ka Nakpioŋku beŋsaŋa kpaŋŋa po dinyi.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ti jam zaani ka Siizariya tɛŋka a jueli ŋaaruŋ. Ku jam nyini ka Adiramitiyom. Ŋaaruŋku a jam gomsi magsi ayen ku cheŋ ka jiga ŋaai meena ate ŋaarunta a zaani Asia tɛŋka la. Nuru ale jam maa va ti a cheŋ, wa yue ale Arisitaakus wa jam ka Tesalonika deno.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Vari ale veenti la, ate ti yaa paari Saidon. Juliyos a jam ta zula ale Pɔɔl ate wa yaa siak ayen Pɔɔl ga nya wa dɔama ate ba te wa jaab buui ate wa a yaali la.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Ti yaa zaani Saidon a cheŋ alege vioku a jam a fobi ti kama a ta ti a ŋmani ŋaaŋnyiŋ ate ti yaa dam ti ŋaaruŋku a va Saipurus tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Ti yaa pa Silisiya ale Pamfiliya tɛŋsaŋa a basi a juga geŋ ale ge yaa taam jam tɛŋ kaai ate ba a wi ayen Mira ate ka bo Lisia po la.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Dula jigini ate soji kpagini a yaa nya ŋaaruŋ ale ku nyini Alezandiria a taam a cheŋ Italiya. Wa yaa pa ti nyo ku po ate ti maa cheŋ.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ŋaaruŋ kula po, ti kasim jam a cheŋ ka nna maglamagla ate daaŋa jam paari dabori nna yegayega ate ti nam nna yegayega ale ge yaa paari Kinides tɛŋka. Ka an jam yalima ale ti. Vioku a jam pagra ka nna yegayega ate ti an ŋman jam baga a va siuk kuui ate ti jam va la, ate ti yaa ŋmeriŋ va Kariti tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la a yaa jam va jigi di choa ate ba a wi ayen Salomoni.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Guuku de jam woŋa kama a siŋ nyiamu po. A zaani dula a yaa cheŋ a mɔata nyakpeemu kuŋkɔŋini a nam ka dila a yaa jam paari jigi ate ŋaarunta a zaani ate vioku a daa fuk wariwari a kan daani ti la. Dula jigini an jam yalima ale Lasia tɛŋka.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Ti jam beni ka nna yegayega ate ku ga paari diipo ate ku pagra ale ti chelimu ŋmani la. Dii me la, dai dii danni ate ba a nyɛ Juuma tigi dii a magsi chaab ale wabaataŋa voŋteka la a jam poom taam kama. Dila ŋaaŋnyiŋ, vioku a ŋmasi pagra kama. Pɔɔl yaa te ba sinsaŋŋa de ayen,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “M dɔaba, mi nya kama ale ti chelimu a zaani dela a cheŋ a kan nala. Koalimaŋa ale ŋaaruŋku le kaasi kama, kum me abe le jam ti jigi.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Alege soji kpagini a jam ka siaka ale Pɔɔl ale weeni nna la. Ŋaaruŋku damdowa ale ku nyɔnɔwa ale jam weeni dii la ale jam basi ate Soji kpagini a siak te ba.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ba jam weeni ayen juijui ate ba jam za la, an jam nala a magsi ba wari dula ŋoota wenni. Dila nyiŋ la, nuruma yegayega a jam a yaali kama ayen ku dan siak a nyɛ ba dam a cheŋ ate ba ga paari Foniksi tɛŋka ate ba wari dula ŋoota wenni a vuusi. Foniksi bo ka Kariti tɛŋka juijui ate ŋaarunta a nyiem zaani a vuusi la. Jigini de a tuk ka yeniŋ geŋ.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Viok a yaa nyini yeniŋ a gala geŋ a fuk nna balibali ate ba yaa poli ayen nyaku de ale deri basi kama ate ba nyɛ ba ale poom a yaali dii ayen ba cheŋ la. Ba yaa pa kutuk kpioŋ kuui ate ba nyiem pa a yik ŋaaruŋku a zaani la a yeeri ku a ta nyini nyiamu po a jueli. Ba yaa jam cheŋ va kuŋkɔŋini noai nna farafara a mɔata Kariti tɛŋka la.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Alege ku an bula beniya ate viok kpioŋ a yaa nyini a gala geŋ korinummu po a yaa nyini kuŋkɔŋini a jam
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 a fobi ŋaaruŋku. Ku be ale jam pagra nna yegayega ate ti an jam baga dam ti ŋaaruŋku a va ku po a taam la, ti yaa basi ate ku ji ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Ti ale jam paari tɛŋ fiik kanyi ate ba a wi ayen Kɔda ate nyiam a gilim ka la gauŋ nyiŋ ate vioku an jam pagra la. Dula jigini, ti yaa nam nna yegayega ale ge baga a yaa yik ŋaaruŋku ŋaaruŋ fiika a zaani.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Ba yaa dari ate ku jueli ŋaaruŋ kpioŋku zuk. Ba ale nyɛ dila a ga nueri la, ba yaa pa mi pagrisa a bobi keŋkeŋ a gilim ŋaaruŋ kpioŋku. Yɔgsum ale jam ta ba ayen dai dii dai ba ŋaaruŋku a nin zaan a chali ga feri tintain tii ale vi chaab a jueli dua nyiamu tɛŋ a mɔata Libia nyiamu kuŋkɔŋini noai la. Dila nyiŋ, ba yaa jam a cheŋ magamaga ale basi ate vioku a yaa tusi ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Va kpioŋku kasim jam a fobi ka dila tee ate nyamiisaŋa a yiri a jueli wein nna yegayega a jam a lo. Vari ale ga veenti la, ba yaa piilim a koalim ŋantaŋa ŋaaruŋku po a yuk a basi nyiamu po.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Daa ŋatawa danni ba yaa pa nisima a pa ŋanta baai ate ti ta a nyɛ ate ŋaaruŋku a zaani ale a cheŋ la gela yegayega me a yuk basi nyiamu po.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Daaŋa a jam piisi ka nna yegayega alege ti an jam baga a pa numbiri tu wenbinni a yaase chiŋmarisa. Vioku me abe kasim jam a fobi ka dila nna yegayega. Ti ŋman jam ka yiila ayen ti a le vuugi.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Ba ale ga cheŋ ate ku beni alege ba an de ŋandiinta la, Pɔɔl yaa yiri zaani ba niŋ a weeni ba ayen, “Nidɔaba, ku poom magsi ka ni ti wom mi ate ti kan poom ŋman zaani Kariti a dam cheŋ. Nnapode ti ti poom kan nya kaasuŋku de ale ŋantaŋa de ate ti jogi la.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Alege yɔgyɔgla de, ni yik ni dek. Ni wanyi me a kan kpi. Ka ŋaaruŋku nyiini ale ku kaasi.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Mi baga a biisi nna kama boan nyiŋŋa, Naawen dii ale soa mi ate mi a te wa zula la, wala sabiilo deemwa yokku ale jam mi jigi
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 a weeni mi ayen, ‘Pɔɔl, kan chali yɔgsum, ku a fe kama ate fi zaani Nakpioŋku niŋ. Naawen abe tulisi fi puusaŋa kama ayen nuruma de wanyi me la a kan kpi.’ ”
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Pɔɔl yaa weeni nuruma ayen, “Dila nyiŋ la, nidɔaba, ni yik ni dek boan nyiŋŋa, m ta siaka ale Naawen kama ayen wa ale weeni mi dii la, dila degadega le ku nyɛ.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Alege ku a fe kama ayen vioku a ta ti cheŋ paari tɛŋ kanyi ate nyiam dua gilim ka la.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Ti kasim jam bo ka nyakpeem buui po ate ba wi ayen Adariya la po a va vioku ate ku fobi ti a ta a cheŋ la. Ku jam ka yok kuui ale saa yogta pi ale tinaansiwa la goota po sunsuŋ ate baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a yaa poli ayen ti boro a mɔata tɛŋ yɔgla.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Dila nyiŋ la, ba yaa pa miik a bobi jaab dobruk nyiŋ a yaa basi ate ku siŋ nyiamu po a nya ale ku limsa ka nna yegayega. Ku ale ga nyɛ maga dek la, ba yaa ŋman magsi nya ate ku ŋman limsa yegayega.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Ba jam a chali ka yɔgsum ayen dai dii dai ti ŋaaruŋku a le nak ka tintain kpeema ŋaai ale bo nyiamu po la. Dila nyiŋ la, ba foli kuta dobrita tinaansi ŋaaruŋku ŋaaŋ a basi ate ti zula ayen ŋaaruŋku a kan ŋman baga cheŋ. Ba nyɛ dila ale ge yaa a puusi Naawen ayen vanni a veenti.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a jam pii ka nyiŋ ayen ba chali be. Ba yaa foli ŋaaruŋ fiika a basi nyiamu po ale ge yaa velim ayen ba boro a foli ka kuta dobrita ti chaab ŋaaruŋku niŋ.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Alege Pɔɔl yaa weeni soji kpagini ale sojima ayen, “Ŋaaruŋku tuimtomdɔma de a dan kan bo ŋaaruŋku po, ni kan vuugi.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Sojima yaa gebi mi sii ale yik ŋaaruŋ fiika a ta la ate ku cheŋ ku dek ku nyiini jakorok
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Vari a yaa jam mɔata ka veentika ate Pɔɔl yaa weeni ba ale nin muna ayen ku a fe kama ayen ba de ŋandiinta yɔgla. Pɔɔl yaa ŋman pilim weeni ba ayen, “Da pi ale ŋanaansi ale jinla ate ni kasim a limsi a jam paari yɔgyɔgla de alege ni an diem de jaabɔa.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Dila nyiŋ ate mi a weeni ni ayen ni de ŋandiinta. Ku a fe kama ayen ni de ate ni vuuk. Naawen weeni mi kama ayen ni zuimaŋa zuisaŋa ale kanyi la a kan be.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Pɔɔl ale ga weeni nna a nueri la, wa yaa pa boroboruk puusi a te Naawen a nyɛ wa jiam ba meena niŋ, a yaa we boroboruku a piilim ŋobika.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ba yaa yik ba dek ate ba meena wanyi wanyi a yaa de ŋandiinta.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Baai meena ale jam bo ŋaaruŋku po la a jam ka nuruba kobsiye ale pisiyopoi, ale bayuebi.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Waai meena ale de chak nalimnyiini la, ba yaa koalim “wiitiwa” meena a yuk a basi nyiamu po ale ge ayen ŋaaruŋku a valima magla.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Vari ale veenti la, ŋaaruŋku tuimtomdɔma a yaa jam nya kuŋkɔŋini dinyi alege ba an jam miŋ ale ka juijui kuŋkɔŋini la. Ba jam nya ka nyakpeemu gugoruk kunyi ale tintambusuŋ a dua jueli magla ate ba yaa poli ayen ba dan baga abe ba dam ŋaaruŋku a zaani dula.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Ba yaa gebi kuta tii ale jam yik ŋaaruŋku a zaani la miisaŋa a yaa basi ate ti a cheŋ nyiamu po. Diipo ate ba boro a gebi kutaŋa de miisaŋa la, ba jam maa foli dakpien tii ale bobi maŋ ŋaaruŋku ŋaaŋka ate nuruba pa a dam ku la ayen ba yaa pa tila a dam ku. Ba yaa zak garuk kuui ale bobi yiga ŋaaruŋku niŋka la ale ge ayen vioku fuk ku a basi niŋ. Ba yaa nyɛ dila a deri a cheŋ kuŋkɔŋini.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Alege ŋaaruŋku a yaa nak kuŋkutinni ate ku niŋka yaa feri kuŋkutinni an ŋman baga cheŋ. Ku ale nyɛ dila la, nyamiisaŋa me a kasim jam a fobi ku ŋaaŋka ate ku a we nna bunabuna a lo nyiamu po.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Sojima yaa nyɛ ba popola po ayen ba ko ligrima meena ate ba waai a kan nya siuk a puŋ nyiamu a chali be.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Alege sojima kpagini a kan jam a yaali ayen wa ko Pɔɔl. Wa yaa weeni ba ayen ba kan nyɛ dila. Wa jam weeni ba kama ayen waai meena ale baga a de nyiam la, ba yok a zi nyiamu po a yaa de jueli kuŋkɔŋini
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 ale ge ate mbala meena a yaa yik ŋaaruŋku daataŋa a yaase ku ŋanta baai ale kasi a lo la a jueli. Ti meena ale jam nyɛ dii a vuuk a paari kuŋkɔŋini la ale la.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.