Atos 27
The New Testament in the Buli language (Ghana) (BWU) vs NVT
1 Gominawa ale jam poli ayen ti jueli ŋaaruŋ a cheŋ Italiya la, ba yaa pa Pɔɔl ale ligriba ba chaab a nyo Juliyos nisima po. Juliyos jam ka Aroom tɛŋka sojima beŋ kanyi kpagi. Wa jam ka Nakpioŋku beŋsaŋa kpaŋŋa po dinyi.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Ti jam zaani ka Siizariya tɛŋka a jueli ŋaaruŋ. Ku jam nyini ka Adiramitiyom. Ŋaaruŋku a jam gomsi magsi ayen ku cheŋ ka jiga ŋaai meena ate ŋaarunta a zaani Asia tɛŋka la. Nuru ale jam maa va ti a cheŋ, wa yue ale Arisitaakus wa jam ka Tesalonika deno.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Vari ale veenti la, ate ti yaa paari Saidon. Juliyos a jam ta zula ale Pɔɔl ate wa yaa siak ayen Pɔɔl ga nya wa dɔama ate ba te wa jaab buui ate wa a yaali la.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Ti yaa zaani Saidon a cheŋ alege vioku a jam a fobi ti kama a ta ti a ŋmani ŋaaŋnyiŋ ate ti yaa dam ti ŋaaruŋku a va Saipurus tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Ti yaa pa Silisiya ale Pamfiliya tɛŋsaŋa a basi a juga geŋ ale ge yaa taam jam tɛŋ kaai ate ba a wi ayen Mira ate ka bo Lisia po la.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Dula jigini ate soji kpagini a yaa nya ŋaaruŋ ale ku nyini Alezandiria a taam a cheŋ Italiya. Wa yaa pa ti nyo ku po ate ti maa cheŋ.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Ŋaaruŋ kula po, ti kasim jam a cheŋ ka nna maglamagla ate daaŋa jam paari dabori nna yegayega ate ti nam nna yegayega ale ge yaa paari Kinides tɛŋka. Ka an jam yalima ale ti. Vioku a jam pagra ka nna yegayega ate ti an ŋman jam baga a va siuk kuui ate ti jam va la, ate ti yaa ŋmeriŋ va Kariti tɛŋka juijui ate vioku an jam pagra la a yaa jam va jigi di choa ate ba a wi ayen Salomoni.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Guuku de jam woŋa kama a siŋ nyiamu po. A zaani dula a yaa cheŋ a mɔata nyakpeemu kuŋkɔŋini a nam ka dila a yaa jam paari jigi ate ŋaarunta a zaani ate vioku a daa fuk wariwari a kan daani ti la. Dula jigini an jam yalima ale Lasia tɛŋka.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Ti jam beni ka nna yegayega ate ku ga paari diipo ate ku pagra ale ti chelimu ŋmani la. Dii me la, dai dii danni ate ba a nyɛ Juuma tigi dii a magsi chaab ale wabaataŋa voŋteka la a jam poom taam kama. Dila ŋaaŋnyiŋ, vioku a ŋmasi pagra kama. Pɔɔl yaa te ba sinsaŋŋa de ayen,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “M dɔaba, mi nya kama ale ti chelimu a zaani dela a cheŋ a kan nala. Koalimaŋa ale ŋaaruŋku le kaasi kama, kum me abe le jam ti jigi.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Alege soji kpagini a jam ka siaka ale Pɔɔl ale weeni nna la. Ŋaaruŋku damdowa ale ku nyɔnɔwa ale jam weeni dii la ale jam basi ate Soji kpagini a siak te ba.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Ba jam weeni ayen juijui ate ba jam za la, an jam nala a magsi ba wari dula ŋoota wenni. Dila nyiŋ la, nuruma yegayega a jam a yaali kama ayen ku dan siak a nyɛ ba dam a cheŋ ate ba ga paari Foniksi tɛŋka ate ba wari dula ŋoota wenni a vuusi. Foniksi bo ka Kariti tɛŋka juijui ate ŋaarunta a nyiem zaani a vuusi la. Jigini de a tuk ka yeniŋ geŋ.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Viok a yaa nyini yeniŋ a gala geŋ a fuk nna balibali ate ba yaa poli ayen nyaku de ale deri basi kama ate ba nyɛ ba ale poom a yaali dii ayen ba cheŋ la. Ba yaa pa kutuk kpioŋ kuui ate ba nyiem pa a yik ŋaaruŋku a zaani la a yeeri ku a ta nyini nyiamu po a jueli. Ba yaa jam cheŋ va kuŋkɔŋini noai nna farafara a mɔata Kariti tɛŋka la.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Alege ku an bula beniya ate viok kpioŋ a yaa nyini a gala geŋ korinummu po a yaa nyini kuŋkɔŋini a jam
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 a fobi ŋaaruŋku. Ku be ale jam pagra nna yegayega ate ti an jam baga dam ti ŋaaruŋku a va ku po a taam la, ti yaa basi ate ku ji ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Ti ale jam paari tɛŋ fiik kanyi ate ba a wi ayen Kɔda ate nyiam a gilim ka la gauŋ nyiŋ ate vioku an jam pagra la. Dula jigini, ti yaa nam nna yegayega ale ge baga a yaa yik ŋaaruŋku ŋaaruŋ fiika a zaani.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Ba yaa dari ate ku jueli ŋaaruŋ kpioŋku zuk. Ba ale nyɛ dila a ga nueri la, ba yaa pa mi pagrisa a bobi keŋkeŋ a gilim ŋaaruŋ kpioŋku. Yɔgsum ale jam ta ba ayen dai dii dai ba ŋaaruŋku a nin zaan a chali ga feri tintain tii ale vi chaab a jueli dua nyiamu tɛŋ a mɔata Libia nyiamu kuŋkɔŋini noai la. Dila nyiŋ, ba yaa jam a cheŋ magamaga ale basi ate vioku a yaa tusi ŋaaruŋku a ta a cheŋ.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Va kpioŋku kasim jam a fobi ka dila tee ate nyamiisaŋa a yiri a jueli wein nna yegayega a jam a lo. Vari ale ga veenti la, ba yaa piilim a koalim ŋantaŋa ŋaaruŋku po a yuk a basi nyiamu po.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Daa ŋatawa danni ba yaa pa nisima a pa ŋanta baai ate ti ta a nyɛ ate ŋaaruŋku a zaani ale a cheŋ la gela yegayega me a yuk basi nyiamu po.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Daaŋa a jam piisi ka nna yegayega alege ti an jam baga a pa numbiri tu wenbinni a yaase chiŋmarisa. Vioku me abe kasim jam a fobi ka dila nna yegayega. Ti ŋman jam ka yiila ayen ti a le vuugi.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Ba ale ga cheŋ ate ku beni alege ba an de ŋandiinta la, Pɔɔl yaa yiri zaani ba niŋ a weeni ba ayen, “Nidɔaba, ku poom magsi ka ni ti wom mi ate ti kan poom ŋman zaani Kariti a dam cheŋ. Nnapode ti ti poom kan nya kaasuŋku de ale ŋantaŋa de ate ti jogi la.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Alege yɔgyɔgla de, ni yik ni dek. Ni wanyi me a kan kpi. Ka ŋaaruŋku nyiini ale ku kaasi.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Mi baga a biisi nna kama boan nyiŋŋa, Naawen dii ale soa mi ate mi a te wa zula la, wala sabiilo deemwa yokku ale jam mi jigi
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 a weeni mi ayen, ‘Pɔɔl, kan chali yɔgsum, ku a fe kama ate fi zaani Nakpioŋku niŋ. Naawen abe tulisi fi puusaŋa kama ayen nuruma de wanyi me la a kan kpi.’ ”
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Pɔɔl yaa weeni nuruma ayen, “Dila nyiŋ la, nidɔaba, ni yik ni dek boan nyiŋŋa, m ta siaka ale Naawen kama ayen wa ale weeni mi dii la, dila degadega le ku nyɛ.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Alege ku a fe kama ayen vioku a ta ti cheŋ paari tɛŋ kanyi ate nyiam dua gilim ka la.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Ti kasim jam bo ka nyakpeem buui po ate ba wi ayen Adariya la po a va vioku ate ku fobi ti a ta a cheŋ la. Ku jam ka yok kuui ale saa yogta pi ale tinaansiwa la goota po sunsuŋ ate baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a yaa poli ayen ti boro a mɔata tɛŋ yɔgla.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Dila nyiŋ la, ba yaa pa miik a bobi jaab dobruk nyiŋ a yaa basi ate ku siŋ nyiamu po a nya ale ku limsa ka nna yegayega. Ku ale ga nyɛ maga dek la, ba yaa ŋman magsi nya ate ku ŋman limsa yegayega.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Ba jam a chali ka yɔgsum ayen dai dii dai ti ŋaaruŋku a le nak ka tintain kpeema ŋaai ale bo nyiamu po la. Dila nyiŋ la, ba foli kuta dobrita tinaansi ŋaaruŋku ŋaaŋ a basi ate ti zula ayen ŋaaruŋku a kan ŋman baga cheŋ. Ba nyɛ dila ale ge yaa a puusi Naawen ayen vanni a veenti.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Baai ale a tom ŋaaruŋku po la, a jam pii ka nyiŋ ayen ba chali be. Ba yaa foli ŋaaruŋ fiika a basi nyiamu po ale ge yaa velim ayen ba boro a foli ka kuta dobrita ti chaab ŋaaruŋku niŋ.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Alege Pɔɔl yaa weeni soji kpagini ale sojima ayen, “Ŋaaruŋku tuimtomdɔma de a dan kan bo ŋaaruŋku po, ni kan vuugi.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Sojima yaa gebi mi sii ale yik ŋaaruŋ fiika a ta la ate ku cheŋ ku dek ku nyiini jakorok
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Vari a yaa jam mɔata ka veentika ate Pɔɔl yaa weeni ba ale nin muna ayen ku a fe kama ayen ba de ŋandiinta yɔgla. Pɔɔl yaa ŋman pilim weeni ba ayen, “Da pi ale ŋanaansi ale jinla ate ni kasim a limsi a jam paari yɔgyɔgla de alege ni an diem de jaabɔa.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Dila nyiŋ ate mi a weeni ni ayen ni de ŋandiinta. Ku a fe kama ayen ni de ate ni vuuk. Naawen weeni mi kama ayen ni zuimaŋa zuisaŋa ale kanyi la a kan be.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Pɔɔl ale ga weeni nna a nueri la, wa yaa pa boroboruk puusi a te Naawen a nyɛ wa jiam ba meena niŋ, a yaa we boroboruku a piilim ŋobika.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Ba yaa yik ba dek ate ba meena wanyi wanyi a yaa de ŋandiinta.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Baai meena ale jam bo ŋaaruŋku po la a jam ka nuruba kobsiye ale pisiyopoi, ale bayuebi.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Waai meena ale de chak nalimnyiini la, ba yaa koalim “wiitiwa” meena a yuk a basi nyiamu po ale ge ayen ŋaaruŋku a valima magla.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Vari ale veenti la, ŋaaruŋku tuimtomdɔma a yaa jam nya kuŋkɔŋini dinyi alege ba an jam miŋ ale ka juijui kuŋkɔŋini la. Ba jam nya ka nyakpeemu gugoruk kunyi ale tintambusuŋ a dua jueli magla ate ba yaa poli ayen ba dan baga abe ba dam ŋaaruŋku a zaani dula.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Ba yaa gebi kuta tii ale jam yik ŋaaruŋku a zaani la miisaŋa a yaa basi ate ti a cheŋ nyiamu po. Diipo ate ba boro a gebi kutaŋa de miisaŋa la, ba jam maa foli dakpien tii ale bobi maŋ ŋaaruŋku ŋaaŋka ate nuruba pa a dam ku la ayen ba yaa pa tila a dam ku. Ba yaa zak garuk kuui ale bobi yiga ŋaaruŋku niŋka la ale ge ayen vioku fuk ku a basi niŋ. Ba yaa nyɛ dila a deri a cheŋ kuŋkɔŋini.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Alege ŋaaruŋku a yaa nak kuŋkutinni ate ku niŋka yaa feri kuŋkutinni an ŋman baga cheŋ. Ku ale nyɛ dila la, nyamiisaŋa me a kasim jam a fobi ku ŋaaŋka ate ku a we nna bunabuna a lo nyiamu po.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Sojima yaa nyɛ ba popola po ayen ba ko ligrima meena ate ba waai a kan nya siuk a puŋ nyiamu a chali be.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Alege sojima kpagini a kan jam a yaali ayen wa ko Pɔɔl. Wa yaa weeni ba ayen ba kan nyɛ dila. Wa jam weeni ba kama ayen waai meena ale baga a de nyiam la, ba yok a zi nyiamu po a yaa de jueli kuŋkɔŋini
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 ale ge ate mbala meena a yaa yik ŋaaruŋku daataŋa a yaase ku ŋanta baai ale kasi a lo la a jueli. Ti meena ale jam nyɛ dii a vuuk a paari kuŋkɔŋini la ale la.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.