João 11

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Tii waa satana sa Lasaros nia matai. Nia waa 'i Betanii, na maefera keerua lau guu roo waisaasina baki ni Meri fai ni Maata.
1 Lázaro caiu doente em Betânia, onde estavam Maria e sua irmã Marta.
2 Ni Meri ai nai bae 'e kistainia waiwai moko diana bae fua 'aena sa Disas na Aofia, ma ka kanoa 'ana ifuna 'i tala'ana.
2 Maria era quem ungira o Senhor com o óleo perfumado e lhe enxugara os pés com os seus cabelos. E Lázaro, que estava enfermo, era seu irmão.
3 Na mataia nai adea roo waisaasina nai ki keerua daru ka falebaea kau uri sa Disas daru ka 'urii, “Aofia 'ae, na waa kwaimani diana 'oe bae ne nia matai.”
3 Suas irmãs mandaram, pois, dizer a Jesus: Senhor, aquele que tu amas está enfermo.
4 Si kada sa Disas rongo si faarongoa nai, nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Na mataia nee ka saungi nia boroi 'ana tara nao si maelia gu ne. Tee nia doo gwana uri daka tafoa satana God faafia nee, ma 'uri daka lio saitomana rigitaa nau 'Alakwa nia God.”
4 A estas palavras, disse-lhes Jesus: Esta enfermidade não causará a morte, mas tem por finalidade a glória de Deus. Por ela será glorificado o Filho de Deus.
5 Sa Disas nia liosau 'ana sa Lasaros fai roo waiwane nia ki ni Maata fai ni Meri.
5 Ora, Jesus amava Marta, Maria, sua irmã, e Lázaro.
6 Sui ta si kada nia rongo nai sa Lasaros nia matai, nia ka too lau kau 'ana kula nai nia nii ai suli roo fa dani.
6 Mas, embora tivesse ouvido que ele estava enfermo, demorou-se ainda dois dias no mesmo lugar.
7 Sui nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Kolu oli lau uria 'i Diudia.”
7 Depois, disse a seus discípulos: Voltemos para a Judéia.
8 Ma sui toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, nia nao si tau 'ua gu nai burina bae toaa Diu ki kera doori 'uifau lamu uri saumaeli lamu. Ma 'oe doori oli lau guu 'i seeri uri tee?”
8 Mestre, responderam eles, há pouco os judeus te queriam apedrejar, e voltas para lá?
9 Ma sa Disas ka bae 'urii, “Wala 'ae fa sato 'e tau ka dao fatai 'ana taafuli kada sato ma roo kada sato sarenga ki. Lea waa 'e liu lao dani, nia 'afitai ka lakwadora, suli faanoe folaa gwana lao fera ne 'i saegano.
9 Jesus respondeu: Não são doze as horas do dia? Quem caminha de dia não tropeça, porque vê a luz deste mundo.
10 Si kada lea nia 'e galo lao rodo lau 'ana ne nia kai lakwadora, suli nia nao si too 'ana ta kwesu.”
10 Mas quem anda de noite tropeça, porque lhe falta a luz.
11 Nia bae 'uri nai sui, nia ka bae lau 'urii, “Na waa kwaimani kolu sa Lasaros nia maleu naa. Sui boroi 'ana nau tara lea kwai faa ada nia.”
11 Depois destas palavras, ele acrescentou: Lázaro, nosso amigo, dorme, mas vou despertá-lo.
12 Na toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Aofia 'ae, lea sae nia maleu gwana, 'oo ma nia kai 'akwaa lau gwana.”
12 Disseram-lhe os seus discípulos: Senhor, se ele dorme, há de sarar.
13 Sa Disas talafana nia saea sa Lasaros nia mae naa nai, ma sui kera daka kwaifii gwada sae nia maleu mamana gwana.
13 Jesus, entretanto, falara da sua morte, mas eles pensavam que falasse do sono como tal.
14 'I seeri, sa Disas ka faarongo folaa na ai fuada ka 'urii, “Sa Lasaros nia mae naa bae.
14 Então Jesus lhes declarou abertamente: Lázaro morreu.
15 Sui boroi 'ana uri ka diana fuamolu, nau ku manata ele gwaku ne nau nao kwasi too boroi fainia, uri kamolu ka manata mamana 'ani nau. Aia, kolu lea na siana nai.”
15 Alegro-me por vossa causa, por não ter estado lá, para que creiais. Mas vamos a ele.
16 Sa Toomas (ne kera 'ailia lau guu 'ana 'Iu) ka bae 'urii fuada kera toa kwairooi ki, “Kolu lea 'akolu fainia waa toolangaidoo, uri kolu ka mae lau gu fainia!”
16 A isso Tomé, chamado Dídimo, disse aos seus condiscípulos: Vamos também nós, para morrermos com ele.
17 Sa Disas 'e dao ka rongo kera saea sa Lasaros 'e mae daka alua lao likwafau ka tio suli fai fa dani ki sui naa.
17 À chegada de Jesus, já havia quatro dias que Lázaro estava no sepulcro.
18 Na maefera 'i Betanii 'e nao si tau guu fasi Durusalem. Bobola gu fainia ta olu fa kilomita gwana uri lea lae kau uria.
18 Ora, Betânia distava de Jerusalém cerca de quinze estádios.
19 Nia 'uri nai, na toaa 'oro fasi Durusalem kera daka lea kau uri gwafe lana ni Maata fai ni Meri 'ana si kada nai waiwane keerua nia mae nai.
19 Muitos judeus tinham vindo a Marta e a Maria, para lhes apresentar condolências pela morte de seu irmão.
20 Si kada ni Maata 'e rongo sa Disas nia dao na mai, nia ka lae na kau uri toda lae 'ani nia maa taale. Ma ni Meri ka too gwana kau 'i luma.
20 Mal soube Marta da vinda de Jesus, saiu-lhe ao encontro. Maria, porém, estava sentada em casa.
21 Ni Maata ka bae na 'urii fua sa Disas, “'Oo Aofia 'ae, lea sae 'o too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau sa ka mae gu nao.
21 Marta disse a Jesus: Senhor, se tivesses estado aqui, meu irmão não teria morrido!
22 Sui boroi 'ana, nau ku saitomana sa 'i tari'ina boroi 'ana, God kai falea gwana ta tee ne 'oe kai gania siana.”
22 Mas sei também, agora, que tudo o que pedires a Deus, Deus to concederá.
23 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Na waiwane 'oe, nia kai tatae lau gwana fasi maea.”
23 Disse-lhe Jesus: Teu irmão ressurgirá.
24 Ma ni Maata ka bae 'urii fua sa Disas, “Iuka, nau ku saitomana gwaku ne nia kai tatae lau gwana fasi maea 'afa dani 'isi si kada 'ana tatae laa fasi maea.”
24 Respondeu-lhe Marta: Sei que há de ressurgir na ressurreição no último dia.
25 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Nau naa ne tatae laa fasi maea ma na maurie. Tii gwana ne nia manata mamana 'ani nau nia kai mauri lau gwana, sui boroi 'ana nia ka mae naa.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição e a vida. Aquele que crê em mim, ainda que esteja morto, viverá.
26 Ma tii gwana ne nia mauri 'ua gwana ma ka manata mamana 'ani nau, nia 'afitai ka mae. 'Oe 'o faamamanea si doo nai?”
26 E todo aquele que vive e crê em mim, jamais morrerá. Crês nisto?
27 Ma ni wala nai 'e luua ka 'urii, “Tee mone Aofia. Nau ku faamamanea ni 'oe na Kraes bae naa ne. Ni 'oe na 'Alakwa God bae da saea nia kai lea mai uri lao fera ne 'i saegano naa ne!”
27 Respondeu ela: Sim, Senhor. Eu creio que tu és o Cristo, o Filho de Deus, aquele que devia vir ao mundo.
28 Ni Maata 'e bae 'uri nai sui, nia ka oli na mai dao ka 'ailia toolana ni Meri ka lea kau siana uri ka faarongo tu'uu 'ani nia. Nia ka bae 'urii fuana, “Na waa toolangaidoo 'e dao naa, ma nia ledi uri 'oe.”
28 A essas palavras, ela foi chamar sua irmã Maria, dizendo-lhe baixinho: O Mestre está aí e te chama.
29 Si kada ni Meri 'e rongo si doo nai, nia ka tatae ka lea 'ali'ali na kau siana sa Disas.
29 Apenas ela o ouviu, levantou-se imediatamente e foi ao encontro dele.
30 Sa Disas nia nao si dao si sakatafa 'ua mai lao si maefera nai, suli 'e nii 'ua gwana mai 'ana si kula bae ni Maata 'e toda nia ai.
30 {Pois Jesus não tinha chegado à aldeia, mas estava ainda naquele lugar onde Marta o tinha encontrado.}
31 Toaa nai ki da lea mai daka nii luma sia ni Meri uri gwafe lana, kera suana nia 'ali'ali tatae ka ruu kau 'i maa. Si kada kera suana 'uri nai, kera daka ruu lau gu kau uri maa 'i burina. Kera kwaifii sa nia 'e lea uri maana likwafau bae uri ka angi 'ana 'i seeri.
31 Os judeus que estavam com ela em casa, em visita de pêsames, ao verem Maria levantar-se depressa e sair, seguiram-na, crendo que ela ia ao sepulcro para ali chorar.
32 Si kada ni Meri 'e dao naa 'ana kula bae sa Disas nii 'ua mai ai, nia ka suana naa. Nia ka booruru 'i maa 'aena sa Disas, ma ka bae 'urii, “Aofia 'ae, lea sa 'oe too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau saka mae gu 'urii nao.”
32 Quando, porém, Maria chegou onde Jesus estava e o viu, lançou-se aos seus pés e disse-lhe: Senhor, se tivesses estado aqui, meu irmão não teria morrido!
33 Sa Disas 'e suana ni Meri nia angi, ma ka suana toaa nai da lea mai fainia da angi sui gwada, nia liona ka dila 'asia naa.
33 Ao vê-la chorar assim, como também todos os judeus que a acompanhavam, Jesus ficou intensamente comovido em espírito. E, sob o impulso de profunda emoção,
34 Ma nia ka ledi kera ka 'urii, “Kamolu alu nia 'i fai?”
34 perguntou: Onde o pusestes? Responderam-lhe: Senhor, vinde ver.
35 Sa Disas ka angi.
35 Jesus pôs-se a chorar.
36 Toaa nai Diu kera daka bae 'ada fuada kwailiu daka 'urii, “Kamolu suana nai, na liosaua nia fua sa Lasaros 'e baita 'asia naa nai!”
36 Observaram por isso os judeus: Vede como ele o amava!
37 Ma tai toaa daka bae 'urii, “Nia guraa mai toaa maada rodo ki. Ma sui 'utaa ne nia nao si luia sa Lasaros fasi mae lae?”
37 Mas alguns deles disseram: Não podia ele, que abriu os olhos do cego de nascença, fazer com que este não morresse?
38 Sa Disas liona ka dila 'asia naa ma nia ka lea naa uri maana likwafau nai. Na likwafau nai, na likwafau baita da 'elia ka tio naa, ma ka too 'ana aba fau ni bilaki lae suusia maana.
38 Tomado, novamente, de profunda emoção, Jesus foi ao sepulcro. Era uma gruta, coberta por uma pedra.
39 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu 'idua fasi kau fau loko fasi maa likwafau loko!”
39 Jesus ordenou: Tirai a pedra. Disse-lhe Marta, irmã do morto: Senhor, já cheira mal, pois há quatro dias que ele está aí...
40 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “'Oe nao si rongo gu bae nau ku saea sui na fuamu, bae lea 'o manata mamana 'ani nau tara 'oko suana dianaa God?”
40 Respondeu-lhe Jesus: Não te disse eu: Se creres, verás a glória de Deus? Tiraram, pois, a pedra.
41 'I seeri kera daka 'idua fau nai ka too 'e'ete na kau. Sui sa Disas 'e lio 'alaa 'i langi ka foa ka bae 'urii, “Maa 'ae, nau ku tango 'oe suli si doo ne ku gania siamu, 'oe 'o rongo naa.
41 Levantando Jesus os olhos ao alto, disse: Pai, rendo-te graças, porque me ouviste.
42 Nau ku saitomana sui naa ne 'oe rongo nau 'ana si kada ki sui guu. Sui ta nau ku bae 'uri nai fuamu 'i tari'ina, uri toaa ne da uu 'i seki nee daka faamamanea ne 'oe fale nau mai.”
42 Eu bem sei que sempre me ouves, mas falo assim por causa do povo que está em roda, para que creiam que tu me enviaste.
43 Nia bae 'uri nai sui, nia ka 'ai baita ka 'urii, “Lasaros, 'o ruu mai maa!”
43 Depois destas palavras, exclamou em alta voz: Lázaro, vem para fora!
44 Ma nia waa mae nai ka ruu gwana mai 'i maa, fai maku nai ki da kani faafia 'ana 'abana ki ma 'aena ki, ma maku nai ki da 'afu suusia maana ki ai. Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu lukea maku naki faasi nia sui molu ka luka 'ani nia ka lea 'ana.”
44 E o morto saiu, tendo os pés e as mãos ligados com faixas, e o rosto coberto por um sudário. Ordenou então Jesus: Desligai-o e deixai-o ir.
45 Maana gu si doo nai sa Disas ilia nai, toaa 'oro Diu ki kera daka lea mai sia ni Meri ma daka suai ma daka manata mamana naa 'ana sa Disas.
45 Muitos dos judeus, que tinham vindo a Marta e Maria e viram o que Jesus fizera, creram nele.
46 Ma sui boroi 'ana, bali 'ani kera daka lea na siana Faarisii ki, ma daka faarongo kera naa 'ana doo neki sa Disas nia ilia ki mai.
46 Alguns deles, porém, foram aos fariseus e lhes contaram o que Jesus realizara.
47 Sui, na Faarisii ki fai waa baita ni foa ki daka bae ofu lelea daka alu tii si manata laa naa fai toaa ulu nao ki sui guu, kera daka bae 'urii, “Tee gu ne kolu kai ilia 'ana sa wala nee? Suli doo kwaibalatana 'oro naa ne nia ilia mai.
47 Os pontífices e os fariseus convocaram o conselho e disseram: Que faremos? Esse homem multiplica os milagres.
48 Ma lea kolu lio ekwa gwakolu 'ana sa wala nee, nia ka ili gwana 'urii lelea toaa nee sui guu ne kera kai faamamane nia. Ma tara na toa gwaungai 'i Rom ki, kera da kai rakesasui kolu fainia. Ma lelea kera rakesasui kolu naa, tara kera da kai taga 'ana Beukaua nee, ma da kai faafunuia fera kia nee ne!”
48 Se o deixarmos proceder assim, todos crerão nele, e os romanos virão e arruinarão a nossa cidade e toda a nação.
49 'I seeri ta waa 'ani kera lau guu ne satana sa Kaeafas na waa foa ni gwau kera 'ana si kada nai nia ka bae 'urii, “Kamolu 'ua ne molu ulafusidoo 'asia guu!
49 Um deles, chamado Caifás, que era o sumo sacerdote daquele ano, disse-lhes: Vós não entendeis nada!
50 Bobola fainia sa molu ka saitomana sui naa, ne tii kaa waa gwana lea ka mae boroi 'ana ka diana gwana ne, 'uri ka nao dasi faafunui tiifau lau 'ana fera nee.”
50 Nem considerais que vos convém que morra um só homem pelo povo, e que não pereça toda a nação.
51 Si baea nai sa Kaeafas nia saea nai, ka nao lau si baea suli manata lana 'i tala'ana gwana. Suli nia na waa foa ni gwau 'ana si kada nai, nia ne God ka faatainia si manata laa nai 'i liona. Si baea nai totoo kai mamana suli si doo ne kai fuli 'ana sa Disas, ne nia kai mae uri 'adomi lana toaa Diu ki.
51 E ele não disse isso por si mesmo, mas, como era o sumo sacerdote daquele ano, profetizava que Jesus havia de morrer pela nação,
52 Ka nao lau fua otona gwana toaa Diu ki. Nia mae fua toaa God ki sui gwana ne kera tagabola sui gwada 'ana kula 'e'ete ki kwailiu uri kera daka tiidooa.
52 e não somente pela nação, mas também para que fossem reconduzidos à unidade os filhos de Deus dispersos.
53 Safali 'uri nai 'afa dani nai sa Kaeafas 'e saea si baea nai, kera daka 'olea naa sa Disas uri lelea daka saungi nia.
53 E desde aquele momento resolveram tirar-lhe a vida.
54 Fafona si ade laa nai da ilia na 'ani nia, sa Disas ka nao si liu faatai naa 'ana bali lolofaa nai 'i Diudia. Nia fai toa kwairooi nia ki daka lea daka too nada 'ana maefera nai satana 'Ifrem, ne nii karangia naa bali fera kwasi baita nai.
54 Em conseqüência disso, Jesus já não andava em público entre os judeus. Retirou-se para uma região vizinha do deserto, a uma cidade chamada Efraim, e ali se detinha com seus discípulos.
55 Aia, nia dao karangia naa si kada bae 'ana Fangatasae bae toaa Diu ki nai. Ma toaa 'oro daka lea na kau 'i Durusalem 'aena fafangaa nai uri faafaalu lae maasia fafangaa nai.
55 Estava próxima a Páscoa dos judeus, e muita gente de todo o país subia a Jerusalém antes da Páscoa para se purificar.
56 Ma kera daka nani gwada uri sa Disas. Si kada kera da uu ki laona lalo nai 'ana beukaua nai, kera daka ledi kera kwailiu ki gwada 'urii, “Nee, kamolu manata 'utaa? Sa wala bae 'e nii boroi nonina fafangaa nee, ma nao 'e nao guu?”
56 Procuravam Jesus e falavam uns com os outros no templo: Que vos parece? Achais que ele não virá à festa?
57 Sui ka nao dasi saitoma diana boroi ai, na waa baita ni foa ki fainia Faarisii ki, kera da faarongoa sui naa toae ki ma daka bae na 'urii, “Lea ta waa 'e saitomana si kula ne sa Disas nii ai, nia ka faarongo kameli uri meli ka dau nia naa.”
57 Mas os sumos sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para que todo aquele que soubesse onde ele estava o denunciasse, para o prenderem.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.