João 11
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVI
1 Tii waa satana sa Lasaros nia matai. Nia waa 'i Betanii, na maefera keerua lau guu roo waisaasina baki ni Meri fai ni Maata.
1 Havia um homem chamado Lázaro. Ele era de Betânia, do povoado de Maria e de sua irmã Marta. E aconteceu que Lázaro ficou doente.
2 Ni Meri ai nai bae 'e kistainia waiwai moko diana bae fua 'aena sa Disas na Aofia, ma ka kanoa 'ana ifuna 'i tala'ana.
2 Maria, sua irmã, era a mesma que derramara perfume sobre o Senhor e lhe enxugara os pés com os cabelos.
3 Na mataia nai adea roo waisaasina nai ki keerua daru ka falebaea kau uri sa Disas daru ka 'urii, “Aofia 'ae, na waa kwaimani diana 'oe bae ne nia matai.”
3 Então as irmãs de Lázaro mandaram dizer a Jesus: "Senhor, aquele a quem amas está doente".
4 Si kada sa Disas rongo si faarongoa nai, nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Na mataia nee ka saungi nia boroi 'ana tara nao si maelia gu ne. Tee nia doo gwana uri daka tafoa satana God faafia nee, ma 'uri daka lio saitomana rigitaa nau 'Alakwa nia God.”
4 Ao ouvir isso, Jesus disse: "Essa doença não acabará em morte; é para a glória de Deus, para que o Filho de Deus seja glorificado por meio dela".
5 Sa Disas nia liosau 'ana sa Lasaros fai roo waiwane nia ki ni Maata fai ni Meri.
5 Jesus amava Marta, a irmã dela e Lázaro.
6 Sui ta si kada nia rongo nai sa Lasaros nia matai, nia ka too lau kau 'ana kula nai nia nii ai suli roo fa dani.
6 No entanto, quando ouviu falar que Lázaro estava doente, ficou mais dois dias onde estava.
7 Sui nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Kolu oli lau uria 'i Diudia.”
7 Depois disse aos seus discípulos: "Vamos voltar para a Judéia".
8 Ma sui toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, nia nao si tau 'ua gu nai burina bae toaa Diu ki kera doori 'uifau lamu uri saumaeli lamu. Ma 'oe doori oli lau guu 'i seeri uri tee?”
8 Estes disseram: "Mestre, há pouco os judeus tentaram apedrejar-te e assim mesmo vais voltar para lá? "
9 Ma sa Disas ka bae 'urii, “Wala 'ae fa sato 'e tau ka dao fatai 'ana taafuli kada sato ma roo kada sato sarenga ki. Lea waa 'e liu lao dani, nia 'afitai ka lakwadora, suli faanoe folaa gwana lao fera ne 'i saegano.
9 Jesus respondeu: "O dia não tem doze horas? Quem anda de dia não tropeça, pois vê a luz deste mundo.
10 Si kada lea nia 'e galo lao rodo lau 'ana ne nia kai lakwadora, suli nia nao si too 'ana ta kwesu.”
10 Quando anda de noite, tropeça, pois nele não há luz".
11 Nia bae 'uri nai sui, nia ka bae lau 'urii, “Na waa kwaimani kolu sa Lasaros nia maleu naa. Sui boroi 'ana nau tara lea kwai faa ada nia.”
11 Depois de dizer isso, prosseguiu dizendo-lhes: "Nosso amigo Lázaro adormeceu, mas vou até lá para acordá-lo".
12 Na toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Aofia 'ae, lea sae nia maleu gwana, 'oo ma nia kai 'akwaa lau gwana.”
12 Seus discípulos responderam: "Senhor, se ele dorme, vai melhorar".
13 Sa Disas talafana nia saea sa Lasaros nia mae naa nai, ma sui kera daka kwaifii gwada sae nia maleu mamana gwana.
13 Jesus tinha falado de sua morte, mas os seus discípulos pensaram que ele estava falando simplesmente do sono.
14 'I seeri, sa Disas ka faarongo folaa na ai fuada ka 'urii, “Sa Lasaros nia mae naa bae.
14 Então lhes disse claramente: "Lázaro morreu,
15 Sui boroi 'ana uri ka diana fuamolu, nau ku manata ele gwaku ne nau nao kwasi too boroi fainia, uri kamolu ka manata mamana 'ani nau. Aia, kolu lea na siana nai.”
15 e para o bem de vocês estou contente por não ter estado lá, para que vocês creiam. Mas, vamos até ele".
16 Sa Toomas (ne kera 'ailia lau guu 'ana 'Iu) ka bae 'urii fuada kera toa kwairooi ki, “Kolu lea 'akolu fainia waa toolangaidoo, uri kolu ka mae lau gu fainia!”
16 Então Tomé, chamado Dídimo, disse aos outros discípulos: "Vamos também para morrermos com ele".
17 Sa Disas 'e dao ka rongo kera saea sa Lasaros 'e mae daka alua lao likwafau ka tio suli fai fa dani ki sui naa.
17 Ao chegar, Jesus verificou que Lázaro já estava no sepulcro havia quatro dias.
18 Na maefera 'i Betanii 'e nao si tau guu fasi Durusalem. Bobola gu fainia ta olu fa kilomita gwana uri lea lae kau uria.
18 Betânia distava cerca de três quilômetros de Jerusalém,
19 Nia 'uri nai, na toaa 'oro fasi Durusalem kera daka lea kau uri gwafe lana ni Maata fai ni Meri 'ana si kada nai waiwane keerua nia mae nai.
19 e muitos judeus tinham ido visitar Marta e Maria para confortá-las pela perda do irmão.
20 Si kada ni Maata 'e rongo sa Disas nia dao na mai, nia ka lae na kau uri toda lae 'ani nia maa taale. Ma ni Meri ka too gwana kau 'i luma.
20 Quando Marta ouviu que Jesus estava chegando, foi encontrá-lo, mas Maria ficou em casa.
21 Ni Maata ka bae na 'urii fua sa Disas, “'Oo Aofia 'ae, lea sae 'o too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau sa ka mae gu nao.
21 Disse Marta a Jesus: "Senhor, se estivesses aqui meu irmão não teria morrido.
22 Sui boroi 'ana, nau ku saitomana sa 'i tari'ina boroi 'ana, God kai falea gwana ta tee ne 'oe kai gania siana.”
22 Mas sei que, mesmo agora, Deus te dará tudo o que pedires".
23 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Na waiwane 'oe, nia kai tatae lau gwana fasi maea.”
23 Disse-lhe Jesus: "O seu irmão vai ressuscitar".
24 Ma ni Maata ka bae 'urii fua sa Disas, “Iuka, nau ku saitomana gwaku ne nia kai tatae lau gwana fasi maea 'afa dani 'isi si kada 'ana tatae laa fasi maea.”
24 Marta respondeu: "Eu sei que ele vai ressuscitar na ressurreição, no último dia".
25 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Nau naa ne tatae laa fasi maea ma na maurie. Tii gwana ne nia manata mamana 'ani nau nia kai mauri lau gwana, sui boroi 'ana nia ka mae naa.
25 Disse-lhe Jesus: "Eu sou a ressurreição e a vida. Aquele que crê em mim, ainda que morra, viverá;
26 Ma tii gwana ne nia mauri 'ua gwana ma ka manata mamana 'ani nau, nia 'afitai ka mae. 'Oe 'o faamamanea si doo nai?”
26 e quem vive e crê em mim, não morrerá eternamente. Você crê nisso? "
27 Ma ni wala nai 'e luua ka 'urii, “Tee mone Aofia. Nau ku faamamanea ni 'oe na Kraes bae naa ne. Ni 'oe na 'Alakwa God bae da saea nia kai lea mai uri lao fera ne 'i saegano naa ne!”
27 Ela lhe respondeu: "Sim, Senhor, eu tenho crido que tu és o Cristo, o Filho de Deus que devia vir ao mundo".
28 Ni Maata 'e bae 'uri nai sui, nia ka oli na mai dao ka 'ailia toolana ni Meri ka lea kau siana uri ka faarongo tu'uu 'ani nia. Nia ka bae 'urii fuana, “Na waa toolangaidoo 'e dao naa, ma nia ledi uri 'oe.”
28 E depois de dizer isso, foi para casa e, chamando à parte Maria, disse-lhe: "O Mestre está aqui e está chamando você".
29 Si kada ni Meri 'e rongo si doo nai, nia ka tatae ka lea 'ali'ali na kau siana sa Disas.
29 Ao ouvir isso, Maria levantou-se depressa e foi ao encontro dele.
30 Sa Disas nia nao si dao si sakatafa 'ua mai lao si maefera nai, suli 'e nii 'ua gwana mai 'ana si kula bae ni Maata 'e toda nia ai.
30 Jesus ainda não tinha entrado no povoado, mas estava no lugar onde Marta o encontrara.
31 Toaa nai ki da lea mai daka nii luma sia ni Meri uri gwafe lana, kera suana nia 'ali'ali tatae ka ruu kau 'i maa. Si kada kera suana 'uri nai, kera daka ruu lau gu kau uri maa 'i burina. Kera kwaifii sa nia 'e lea uri maana likwafau bae uri ka angi 'ana 'i seeri.
31 Quando notaram que ela se levantou depressa e saiu, os judeus, que a estavam confortando em casa, seguiram-na, supondo que ela ia ao sepulcro, para ali chorar.
32 Si kada ni Meri 'e dao naa 'ana kula bae sa Disas nii 'ua mai ai, nia ka suana naa. Nia ka booruru 'i maa 'aena sa Disas, ma ka bae 'urii, “Aofia 'ae, lea sa 'oe too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau saka mae gu 'urii nao.”
32 Chegando ao lugar onde Jesus estava e vendo-o, Maria prostrou-se aos seus pés e disse: "Senhor, se estivesses aqui meu irmão não teria morrido".
33 Sa Disas 'e suana ni Meri nia angi, ma ka suana toaa nai da lea mai fainia da angi sui gwada, nia liona ka dila 'asia naa.
33 Ao ver chorando Maria e os judeus que a acompanhavam, Jesus agitou-se no espírito e perturbou-se.
34 Ma nia ka ledi kera ka 'urii, “Kamolu alu nia 'i fai?”
34 "Onde o colocaram? ", perguntou ele. "Vem e vê, Senhor", responderam eles.
35 Sa Disas ka angi.
35 Jesus chorou.
36 Toaa nai Diu kera daka bae 'ada fuada kwailiu daka 'urii, “Kamolu suana nai, na liosaua nia fua sa Lasaros 'e baita 'asia naa nai!”
36 Então os judeus disseram: "Vejam como ele o amava! "
37 Ma tai toaa daka bae 'urii, “Nia guraa mai toaa maada rodo ki. Ma sui 'utaa ne nia nao si luia sa Lasaros fasi mae lae?”
37 Mas alguns deles disseram: "Ele, que abriu os olhos do cego, não poderia ter impedido que este homem morresse? "
38 Sa Disas liona ka dila 'asia naa ma nia ka lea naa uri maana likwafau nai. Na likwafau nai, na likwafau baita da 'elia ka tio naa, ma ka too 'ana aba fau ni bilaki lae suusia maana.
38 Jesus, outra vez profundamente comovido, foi até o sepulcro. Era uma gruta com uma pedra colocada à entrada.
39 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu 'idua fasi kau fau loko fasi maa likwafau loko!”
39 "Tirem a pedra", disse ele. Disse Marta, irmã do morto: "Senhor, ele já cheira mal, pois já faz quatro dias".
40 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “'Oe nao si rongo gu bae nau ku saea sui na fuamu, bae lea 'o manata mamana 'ani nau tara 'oko suana dianaa God?”
40 Disse-lhe Jesus: "Não lhe falei que, se você cresse, veria a glória de Deus? "
41 'I seeri kera daka 'idua fau nai ka too 'e'ete na kau. Sui sa Disas 'e lio 'alaa 'i langi ka foa ka bae 'urii, “Maa 'ae, nau ku tango 'oe suli si doo ne ku gania siamu, 'oe 'o rongo naa.
41 Então tiraram a pedra. Jesus olhou para cima e disse: "Pai, eu te agradeço porque me ouviste.
42 Nau ku saitomana sui naa ne 'oe rongo nau 'ana si kada ki sui guu. Sui ta nau ku bae 'uri nai fuamu 'i tari'ina, uri toaa ne da uu 'i seki nee daka faamamanea ne 'oe fale nau mai.”
42 Eu sabia que sempre me ouves, mas disse isso por causa do povo que está aqui, para que creia que tu me enviaste".
43 Nia bae 'uri nai sui, nia ka 'ai baita ka 'urii, “Lasaros, 'o ruu mai maa!”
43 Depois de dizer isso, Jesus bradou em alta voz: "Lázaro, venha para fora! "
44 Ma nia waa mae nai ka ruu gwana mai 'i maa, fai maku nai ki da kani faafia 'ana 'abana ki ma 'aena ki, ma maku nai ki da 'afu suusia maana ki ai. Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu lukea maku naki faasi nia sui molu ka luka 'ani nia ka lea 'ana.”
44 O morto saiu, com as mãos e os pés envolvidos em faixas de linho, e o rosto envolto num pano. Disse-lhes Jesus: "Tirem as faixas dele e deixem-no ir".
45 Maana gu si doo nai sa Disas ilia nai, toaa 'oro Diu ki kera daka lea mai sia ni Meri ma daka suai ma daka manata mamana naa 'ana sa Disas.
45 Muitos dos judeus que tinham vindo visitar Maria, vendo o que Jesus fizera, creram nele.
46 Ma sui boroi 'ana, bali 'ani kera daka lea na siana Faarisii ki, ma daka faarongo kera naa 'ana doo neki sa Disas nia ilia ki mai.
46 Mas alguns deles foram contar aos fariseus o que Jesus tinha feito.
47 Sui, na Faarisii ki fai waa baita ni foa ki daka bae ofu lelea daka alu tii si manata laa naa fai toaa ulu nao ki sui guu, kera daka bae 'urii, “Tee gu ne kolu kai ilia 'ana sa wala nee? Suli doo kwaibalatana 'oro naa ne nia ilia mai.
47 Então os chefes dos sacerdotes e os fariseus convocaram uma reunião do Sinédrio. "O que estamos fazendo? ", perguntaram eles. "Aí está esse homem realizando muitos sinais miraculosos.
48 Ma lea kolu lio ekwa gwakolu 'ana sa wala nee, nia ka ili gwana 'urii lelea toaa nee sui guu ne kera kai faamamane nia. Ma tara na toa gwaungai 'i Rom ki, kera da kai rakesasui kolu fainia. Ma lelea kera rakesasui kolu naa, tara kera da kai taga 'ana Beukaua nee, ma da kai faafunuia fera kia nee ne!”
48 Se o deixarmos, todos crerão nele, e então os romanos virão e tirarão tanto o nosso lugar como a nossa nação".
49 'I seeri ta waa 'ani kera lau guu ne satana sa Kaeafas na waa foa ni gwau kera 'ana si kada nai nia ka bae 'urii, “Kamolu 'ua ne molu ulafusidoo 'asia guu!
49 Então um deles, chamado Caifás, que naquele ano era o sumo sacerdote, tomou a palavra e disse: "Nada sabeis!
50 Bobola fainia sa molu ka saitomana sui naa, ne tii kaa waa gwana lea ka mae boroi 'ana ka diana gwana ne, 'uri ka nao dasi faafunui tiifau lau 'ana fera nee.”
50 Não percebeis que vos é melhor que morra um homem pelo povo, e que não pereça toda a nação".
51 Si baea nai sa Kaeafas nia saea nai, ka nao lau si baea suli manata lana 'i tala'ana gwana. Suli nia na waa foa ni gwau 'ana si kada nai, nia ne God ka faatainia si manata laa nai 'i liona. Si baea nai totoo kai mamana suli si doo ne kai fuli 'ana sa Disas, ne nia kai mae uri 'adomi lana toaa Diu ki.
51 Ele não disse isso de si mesmo, mas, sendo o sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus morreria pela nação judaica,
52 Ka nao lau fua otona gwana toaa Diu ki. Nia mae fua toaa God ki sui gwana ne kera tagabola sui gwada 'ana kula 'e'ete ki kwailiu uri kera daka tiidooa.
52 e não somente por aquela nação, mas também pelos filhos de Deus que estão espalhados, para reuni-los num povo.
53 Safali 'uri nai 'afa dani nai sa Kaeafas 'e saea si baea nai, kera daka 'olea naa sa Disas uri lelea daka saungi nia.
53 E daquele dia em diante, resolveram tirar-lhe a vida.
54 Fafona si ade laa nai da ilia na 'ani nia, sa Disas ka nao si liu faatai naa 'ana bali lolofaa nai 'i Diudia. Nia fai toa kwairooi nia ki daka lea daka too nada 'ana maefera nai satana 'Ifrem, ne nii karangia naa bali fera kwasi baita nai.
54 Por essa razão, Jesus não andava mais publicamente entre os judeus. Ao invés disso, retirou-se para uma região próxima do deserto, para um povoado chamado Efraim, onde ficou com os seus discípulos.
55 Aia, nia dao karangia naa si kada bae 'ana Fangatasae bae toaa Diu ki nai. Ma toaa 'oro daka lea na kau 'i Durusalem 'aena fafangaa nai uri faafaalu lae maasia fafangaa nai.
55 Ao se aproximar a Páscoa judaica, muitos foram daquela região para Jerusalém a fim de participarem das purificações cerimoniais antes da Páscoa.
56 Ma kera daka nani gwada uri sa Disas. Si kada kera da uu ki laona lalo nai 'ana beukaua nai, kera daka ledi kera kwailiu ki gwada 'urii, “Nee, kamolu manata 'utaa? Sa wala bae 'e nii boroi nonina fafangaa nee, ma nao 'e nao guu?”
56 Continuavam procurando Jesus e, no templo, perguntavam uns aos outros: "O que vocês acham? Será que ele virá à festa? "
57 Sui ka nao dasi saitoma diana boroi ai, na waa baita ni foa ki fainia Faarisii ki, kera da faarongoa sui naa toae ki ma daka bae na 'urii, “Lea ta waa 'e saitomana si kula ne sa Disas nii ai, nia ka faarongo kameli uri meli ka dau nia naa.”
57 Mas os chefes dos sacerdotes e os fariseus tinham ordenado que, se alguém soubesse onde Jesus estava, o denunciasse, para que o pudessem prender.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.