João 11

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Tii waa satana sa Lasaros nia matai. Nia waa 'i Betanii, na maefera keerua lau guu roo waisaasina baki ni Meri fai ni Maata.
1 Estava enfermo Lázaro, de Betânia, da aldeia de Maria e de sua irmã Marta.
2 Ni Meri ai nai bae 'e kistainia waiwai moko diana bae fua 'aena sa Disas na Aofia, ma ka kanoa 'ana ifuna 'i tala'ana.
2 Esta Maria, cujo irmão Lázaro estava enfermo, era a mesma que ungiu com bálsamo o Senhor e lhe enxugou os pés com os seus cabelos.
3 Na mataia nai adea roo waisaasina nai ki keerua daru ka falebaea kau uri sa Disas daru ka 'urii, “Aofia 'ae, na waa kwaimani diana 'oe bae ne nia matai.”
3 Mandaram, pois, as irmãs de Lázaro dizer a Jesus: Senhor, está enfermo aquele a quem amas.
4 Si kada sa Disas rongo si faarongoa nai, nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Na mataia nee ka saungi nia boroi 'ana tara nao si maelia gu ne. Tee nia doo gwana uri daka tafoa satana God faafia nee, ma 'uri daka lio saitomana rigitaa nau 'Alakwa nia God.”
4 Ao receber a notícia, disse Jesus: Esta enfermidade não é para morte, e sim para a glória de Deus, a fim de que o Filho de Deus seja por ela glorificado.
5 Sa Disas nia liosau 'ana sa Lasaros fai roo waiwane nia ki ni Maata fai ni Meri.
5 Ora, amava Jesus a Marta, e a sua irmã, e a Lázaro.
6 Sui ta si kada nia rongo nai sa Lasaros nia matai, nia ka too lau kau 'ana kula nai nia nii ai suli roo fa dani.
6 Quando, pois, soube que Lázaro estava doente, ainda se demorou dois dias no lugar onde estava.
7 Sui nia ka bae 'urii fuana toa kwairooi nia ki, “Kolu oli lau uria 'i Diudia.”
7 Depois, disse aos seus discípulos: Vamos outra vez para a Judeia.
8 Ma sui toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, nia nao si tau 'ua gu nai burina bae toaa Diu ki kera doori 'uifau lamu uri saumaeli lamu. Ma 'oe doori oli lau guu 'i seeri uri tee?”
8 Disseram-lhe os discípulos: Mestre, ainda agora os judeus procuravam apedrejar-te, e voltas para lá?
9 Ma sa Disas ka bae 'urii, “Wala 'ae fa sato 'e tau ka dao fatai 'ana taafuli kada sato ma roo kada sato sarenga ki. Lea waa 'e liu lao dani, nia 'afitai ka lakwadora, suli faanoe folaa gwana lao fera ne 'i saegano.
9 Respondeu Jesus: Não são doze as horas do dia? Se alguém andar de dia, não tropeça, porque vê a luz deste mundo;
10 Si kada lea nia 'e galo lao rodo lau 'ana ne nia kai lakwadora, suli nia nao si too 'ana ta kwesu.”
10 mas, se andar de noite, tropeça, porque nele não há luz.
11 Nia bae 'uri nai sui, nia ka bae lau 'urii, “Na waa kwaimani kolu sa Lasaros nia maleu naa. Sui boroi 'ana nau tara lea kwai faa ada nia.”
11 Isto dizia e depois lhes acrescentou: Nosso amigo Lázaro adormeceu, mas vou para despertá-lo.
12 Na toa kwairooi nia ki kera luua daka 'urii, “Aofia 'ae, lea sae nia maleu gwana, 'oo ma nia kai 'akwaa lau gwana.”
12 Disseram-lhe, pois, os discípulos: Senhor, se dorme, estará salvo.
13 Sa Disas talafana nia saea sa Lasaros nia mae naa nai, ma sui kera daka kwaifii gwada sae nia maleu mamana gwana.
13 Jesus, porém, falara com respeito à morte de Lázaro; mas eles supunham que tivesse falado do repouso do sono.
14 'I seeri, sa Disas ka faarongo folaa na ai fuada ka 'urii, “Sa Lasaros nia mae naa bae.
14 Então, Jesus lhes disse claramente: Lázaro morreu;
15 Sui boroi 'ana uri ka diana fuamolu, nau ku manata ele gwaku ne nau nao kwasi too boroi fainia, uri kamolu ka manata mamana 'ani nau. Aia, kolu lea na siana nai.”
15 e por vossa causa me alegro de que lá não estivesse, para que possais crer; mas vamos ter com ele.
16 Sa Toomas (ne kera 'ailia lau guu 'ana 'Iu) ka bae 'urii fuada kera toa kwairooi ki, “Kolu lea 'akolu fainia waa toolangaidoo, uri kolu ka mae lau gu fainia!”
16 Então, Tomé, chamado Dídimo, disse aos condiscípulos: Vamos também nós para morrermos com ele.
17 Sa Disas 'e dao ka rongo kera saea sa Lasaros 'e mae daka alua lao likwafau ka tio suli fai fa dani ki sui naa.
17 Chegando Jesus, encontrou Lázaro já sepultado, havia quatro dias.
18 Na maefera 'i Betanii 'e nao si tau guu fasi Durusalem. Bobola gu fainia ta olu fa kilomita gwana uri lea lae kau uria.
18 Ora, Betânia estava cerca de quinze estádios perto de Jerusalém.
19 Nia 'uri nai, na toaa 'oro fasi Durusalem kera daka lea kau uri gwafe lana ni Maata fai ni Meri 'ana si kada nai waiwane keerua nia mae nai.
19 Muitos dentre os judeus tinham vindo ter com Marta e Maria, para as consolar a respeito de seu irmão.
20 Si kada ni Maata 'e rongo sa Disas nia dao na mai, nia ka lae na kau uri toda lae 'ani nia maa taale. Ma ni Meri ka too gwana kau 'i luma.
20 Marta, quando soube que vinha Jesus, saiu ao seu encontro; Maria, porém, ficou sentada em casa.
21 Ni Maata ka bae na 'urii fua sa Disas, “'Oo Aofia 'ae, lea sae 'o too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau sa ka mae gu nao.
21 Disse, pois, Marta a Jesus: Senhor, se estiveras aqui, não teria morrido meu irmão.
22 Sui boroi 'ana, nau ku saitomana sa 'i tari'ina boroi 'ana, God kai falea gwana ta tee ne 'oe kai gania siana.”
22 Mas também sei que, mesmo agora, tudo quanto pedires a Deus, Deus to concederá.
23 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Na waiwane 'oe, nia kai tatae lau gwana fasi maea.”
23 Declarou-lhe Jesus: Teu irmão há de ressurgir.
24 Ma ni Maata ka bae 'urii fua sa Disas, “Iuka, nau ku saitomana gwaku ne nia kai tatae lau gwana fasi maea 'afa dani 'isi si kada 'ana tatae laa fasi maea.”
24 Eu sei, replicou Marta, que ele há de ressurgir na ressurreição, no último dia.
25 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Nau naa ne tatae laa fasi maea ma na maurie. Tii gwana ne nia manata mamana 'ani nau nia kai mauri lau gwana, sui boroi 'ana nia ka mae naa.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição e a vida. Quem crê em mim, ainda que morra, viverá;
26 Ma tii gwana ne nia mauri 'ua gwana ma ka manata mamana 'ani nau, nia 'afitai ka mae. 'Oe 'o faamamanea si doo nai?”
26 e todo o que vive e crê em mim não morrerá, eternamente. Crês isto?
27 Ma ni wala nai 'e luua ka 'urii, “Tee mone Aofia. Nau ku faamamanea ni 'oe na Kraes bae naa ne. Ni 'oe na 'Alakwa God bae da saea nia kai lea mai uri lao fera ne 'i saegano naa ne!”
27 Sim, Senhor, respondeu ela, eu tenho crido que tu és o Cristo, o Filho de Deus que devia vir ao mundo.
28 Ni Maata 'e bae 'uri nai sui, nia ka oli na mai dao ka 'ailia toolana ni Meri ka lea kau siana uri ka faarongo tu'uu 'ani nia. Nia ka bae 'urii fuana, “Na waa toolangaidoo 'e dao naa, ma nia ledi uri 'oe.”
28 Tendo dito isto, retirou-se e chamou Maria, sua irmã, e lhe disse em particular: O Mestre chegou e te chama.
29 Si kada ni Meri 'e rongo si doo nai, nia ka tatae ka lea 'ali'ali na kau siana sa Disas.
29 Ela, ouvindo isto, levantou-se depressa e foi ter com ele,
30 Sa Disas nia nao si dao si sakatafa 'ua mai lao si maefera nai, suli 'e nii 'ua gwana mai 'ana si kula bae ni Maata 'e toda nia ai.
30 pois Jesus ainda não tinha entrado na aldeia, mas permanecia onde Marta se avistara com ele.
31 Toaa nai ki da lea mai daka nii luma sia ni Meri uri gwafe lana, kera suana nia 'ali'ali tatae ka ruu kau 'i maa. Si kada kera suana 'uri nai, kera daka ruu lau gu kau uri maa 'i burina. Kera kwaifii sa nia 'e lea uri maana likwafau bae uri ka angi 'ana 'i seeri.
31 Os judeus que estavam com Maria em casa e a consolavam, vendo-a levantar-se depressa e sair, seguiram-na, supondo que ela ia ao túmulo para chorar.
32 Si kada ni Meri 'e dao naa 'ana kula bae sa Disas nii 'ua mai ai, nia ka suana naa. Nia ka booruru 'i maa 'aena sa Disas, ma ka bae 'urii, “Aofia 'ae, lea sa 'oe too gwamu 'i seki fera, na waiwane nau saka mae gu 'urii nao.”
32 Quando Maria chegou ao lugar onde estava Jesus, ao vê-lo, lançou-se-lhe aos pés, dizendo: Senhor, se estiveras aqui, meu irmão não teria morrido.
33 Sa Disas 'e suana ni Meri nia angi, ma ka suana toaa nai da lea mai fainia da angi sui gwada, nia liona ka dila 'asia naa.
33 Jesus, vendo-a chorar, e bem assim os judeus que a acompanhavam, agitou-se no espírito e comoveu-se.
34 Ma nia ka ledi kera ka 'urii, “Kamolu alu nia 'i fai?”
34 E perguntou: Onde o sepultastes? Eles lhe responderam: Senhor, vem e vê!
35 Sa Disas ka angi.
35 Jesus chorou.
36 Toaa nai Diu kera daka bae 'ada fuada kwailiu daka 'urii, “Kamolu suana nai, na liosaua nia fua sa Lasaros 'e baita 'asia naa nai!”
36 Então, disseram os judeus: Vede quanto o amava.
37 Ma tai toaa daka bae 'urii, “Nia guraa mai toaa maada rodo ki. Ma sui 'utaa ne nia nao si luia sa Lasaros fasi mae lae?”
37 Mas alguns objetaram: Não podia ele, que abriu os olhos ao cego, fazer que este não morresse?
38 Sa Disas liona ka dila 'asia naa ma nia ka lea naa uri maana likwafau nai. Na likwafau nai, na likwafau baita da 'elia ka tio naa, ma ka too 'ana aba fau ni bilaki lae suusia maana.
38 Jesus, agitando-se novamente em si mesmo, encaminhou-se para o túmulo; era este uma gruta a cuja entrada tinham posto uma pedra.
39 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu 'idua fasi kau fau loko fasi maa likwafau loko!”
39 Então, ordenou Jesus: Tirai a pedra. Disse-lhe Marta, irmã do morto: Senhor, já cheira mal, porque já é de quatro dias.
40 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “'Oe nao si rongo gu bae nau ku saea sui na fuamu, bae lea 'o manata mamana 'ani nau tara 'oko suana dianaa God?”
40 Respondeu-lhe Jesus: Não te disse eu que, se creres, verás a glória de Deus?
41 'I seeri kera daka 'idua fau nai ka too 'e'ete na kau. Sui sa Disas 'e lio 'alaa 'i langi ka foa ka bae 'urii, “Maa 'ae, nau ku tango 'oe suli si doo ne ku gania siamu, 'oe 'o rongo naa.
41 Tiraram, então, a pedra. E Jesus, levantando os olhos para o céu, disse: Pai, graças te dou porque me ouviste.
42 Nau ku saitomana sui naa ne 'oe rongo nau 'ana si kada ki sui guu. Sui ta nau ku bae 'uri nai fuamu 'i tari'ina, uri toaa ne da uu 'i seki nee daka faamamanea ne 'oe fale nau mai.”
42 Aliás, eu sabia que sempre me ouves, mas assim falei por causa da multidão presente, para que creiam que tu me enviaste.
43 Nia bae 'uri nai sui, nia ka 'ai baita ka 'urii, “Lasaros, 'o ruu mai maa!”
43 E, tendo dito isto, clamou em alta voz: Lázaro, vem para fora!
44 Ma nia waa mae nai ka ruu gwana mai 'i maa, fai maku nai ki da kani faafia 'ana 'abana ki ma 'aena ki, ma maku nai ki da 'afu suusia maana ki ai. Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu lukea maku naki faasi nia sui molu ka luka 'ani nia ka lea 'ana.”
44 Saiu aquele que estivera morto, tendo os pés e as mãos ligados com ataduras e o rosto envolto num lenço. Então, lhes ordenou Jesus: Desatai-o e deixai-o ir.
45 Maana gu si doo nai sa Disas ilia nai, toaa 'oro Diu ki kera daka lea mai sia ni Meri ma daka suai ma daka manata mamana naa 'ana sa Disas.
45 Muitos, pois, dentre os judeus que tinham vindo visitar Maria, vendo o que fizera Jesus, creram nele.
46 Ma sui boroi 'ana, bali 'ani kera daka lea na siana Faarisii ki, ma daka faarongo kera naa 'ana doo neki sa Disas nia ilia ki mai.
46 Outros, porém, foram ter com os fariseus e lhes contaram dos feitos que Jesus realizara.
47 Sui, na Faarisii ki fai waa baita ni foa ki daka bae ofu lelea daka alu tii si manata laa naa fai toaa ulu nao ki sui guu, kera daka bae 'urii, “Tee gu ne kolu kai ilia 'ana sa wala nee? Suli doo kwaibalatana 'oro naa ne nia ilia mai.
47 Então, os principais sacerdotes e os fariseus convocaram o Sinédrio; e disseram: Que estamos fazendo, uma vez que este homem opera muitos sinais?
48 Ma lea kolu lio ekwa gwakolu 'ana sa wala nee, nia ka ili gwana 'urii lelea toaa nee sui guu ne kera kai faamamane nia. Ma tara na toa gwaungai 'i Rom ki, kera da kai rakesasui kolu fainia. Ma lelea kera rakesasui kolu naa, tara kera da kai taga 'ana Beukaua nee, ma da kai faafunuia fera kia nee ne!”
48 Se o deixarmos assim, todos crerão nele; depois, virão os romanos e tomarão não só o nosso lugar, mas a própria nação.
49 'I seeri ta waa 'ani kera lau guu ne satana sa Kaeafas na waa foa ni gwau kera 'ana si kada nai nia ka bae 'urii, “Kamolu 'ua ne molu ulafusidoo 'asia guu!
49 Caifás, porém, um dentre eles, sumo sacerdote naquele ano, advertiu-os, dizendo: Vós nada sabeis,
50 Bobola fainia sa molu ka saitomana sui naa, ne tii kaa waa gwana lea ka mae boroi 'ana ka diana gwana ne, 'uri ka nao dasi faafunui tiifau lau 'ana fera nee.”
50 nem considerais que vos convém que morra um só homem pelo povo e que não venha a perecer toda a nação.
51 Si baea nai sa Kaeafas nia saea nai, ka nao lau si baea suli manata lana 'i tala'ana gwana. Suli nia na waa foa ni gwau 'ana si kada nai, nia ne God ka faatainia si manata laa nai 'i liona. Si baea nai totoo kai mamana suli si doo ne kai fuli 'ana sa Disas, ne nia kai mae uri 'adomi lana toaa Diu ki.
51 Ora, ele não disse isto de si mesmo; mas, sendo sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus estava para morrer pela nação
52 Ka nao lau fua otona gwana toaa Diu ki. Nia mae fua toaa God ki sui gwana ne kera tagabola sui gwada 'ana kula 'e'ete ki kwailiu uri kera daka tiidooa.
52 e não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo os filhos de Deus, que andam dispersos.
53 Safali 'uri nai 'afa dani nai sa Kaeafas 'e saea si baea nai, kera daka 'olea naa sa Disas uri lelea daka saungi nia.
53 Desde aquele dia, resolveram matá-lo.
54 Fafona si ade laa nai da ilia na 'ani nia, sa Disas ka nao si liu faatai naa 'ana bali lolofaa nai 'i Diudia. Nia fai toa kwairooi nia ki daka lea daka too nada 'ana maefera nai satana 'Ifrem, ne nii karangia naa bali fera kwasi baita nai.
54 De sorte que Jesus já não andava publicamente entre os judeus, mas retirou-se para uma região vizinha ao deserto, para uma cidade chamada Efraim; e ali permaneceu com os discípulos.
55 Aia, nia dao karangia naa si kada bae 'ana Fangatasae bae toaa Diu ki nai. Ma toaa 'oro daka lea na kau 'i Durusalem 'aena fafangaa nai uri faafaalu lae maasia fafangaa nai.
55 Estava próxima a Páscoa dos judeus; e muitos daquela região subiram para Jerusalém antes da Páscoa, para se purificarem.
56 Ma kera daka nani gwada uri sa Disas. Si kada kera da uu ki laona lalo nai 'ana beukaua nai, kera daka ledi kera kwailiu ki gwada 'urii, “Nee, kamolu manata 'utaa? Sa wala bae 'e nii boroi nonina fafangaa nee, ma nao 'e nao guu?”
56 Lá, procuravam Jesus e, estando eles no templo, diziam uns aos outros: Que vos parece? Não virá ele à festa?
57 Sui ka nao dasi saitoma diana boroi ai, na waa baita ni foa ki fainia Faarisii ki, kera da faarongoa sui naa toae ki ma daka bae na 'urii, “Lea ta waa 'e saitomana si kula ne sa Disas nii ai, nia ka faarongo kameli uri meli ka dau nia naa.”
57 Ora, os principais sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para, se alguém soubesse onde ele estava, denunciá-lo, a fim de o prenderem.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.