João 4
Anotogi Ngago Wik Yisu Kilisiyegi Langaira (BIG) vs NVT
1 Yongkambanuwiligu Yisuyegi kiriweiwili weik kolokngagono si lewa keya weik Yisugu yongkambanu kaimeliwiligu Yowan kaimelibokko kaimeliwiliyaga ngalegerikki kozak kelirikki, yombanu Palisiwili meiwili kerewiya.
1 Jesus sabia que os fariseus tinham ouvido dizer que ele batizava e fazia mais discípulos que João,
2 Yisu ngezebokkorau kaimela ono, mak pugu waligeleyi puwiligu keke kaimeli.
2 embora Jesus mesmo não os batizasse, e sim seus discípulos.
3 Yombanu Palisiwili meiwili pilik puragi kerewiya kairik Yisu iwaka sa logo pi ngabelak Yudayabek wiya logo ngabelak Kalilibekke kandobela.
3 Assim, deixou a Judeia e voltou para a Galileia.
4 Kazing pongo ngabelak Kalilibekke kang puluweng ngabelak Sameriyabekke libulibu kang.
4 No caminho, teve de passar por Samaria.
5 Pi kanda ngabelak Sameriyabekke yereng Saika meiraga lewagela. Yereng pura ngabelak muneng Yakopgu koka pigi marekpek Yosep mana purikki mereke yolura.
5 Chegou ao povoado samaritano de Sicar, perto do campo que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Pi wei kanda kai kulek yombanuwiligu kai koliweki yokora narikke, logo kai kulek purik, Yakopgi Kai Kulektik, meirik. Yokmek weik yoklongko logo pi yaka kazing koweige lewengke kayimabek kopong pi kai kulektikki ngezege mogosa logo leng miza.
6 O poço de Jacó ficava ali, e Jesus, cansado da longa caminhada, sentou-se junto ao poço, por volta do meio-dia.
7 — ausente —
7 Pouco depois, uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse: “Por favor, dê-me um pouco de água para beber”.
8 — ausente —
8 Naquele momento, seus discípulos tinham ido ao povoado comprar comida.
9 Logo yongokpanumologo piyegi pelik meiya, Ni Yudabek keya ne Sameriya yongokmele, legi nangki nugu neyegi, Kai kabenembekki nguk nei, meiya. Pugu pilik meiya purik Yudawili keya Sameriyawilirau nakko nakyegi wazono kelemi onowili kopong pilik meiya.
9 A mulher ficou surpresa, pois os judeus se recusam a ter qualquer contato com os samaritanos. “Você é judeu, e eu sou uma mulher samaritana”, disse ela a Jesus. “Como é que me pede água para beber?”
10 Logo Yisugu pelik kanga meiya to mela, Anotogo watabi ni yeik naniweki mizi piyeng ni lusuwei keya ne niyegi, Kai kabeneng nane, kai pokyegi ni lusuwei. Tamizeige ni iwaka wizigeya nguk neiya kesak nogo ni kai kabeneng wik koyibene keleyi pokka nani kak, meiya.
10 Jesus respondeu: “Se ao menos você soubesse que presente Deus tem para você e com quem está falando, você me pediria e eu lhe daria água viva”.
11 Logo yongokpanumologo pelik meiya, Yemanebek, nirau kai kola wakiyagi nayeng ono pura, keya kaibektau yenge kulaka panu miza pura, ni talaga kai wik koyibene keleyibok ulumi mangai?
11 “Mas você não tem corda nem balde, e o poço é muito fundo”, disse ela. “De onde tiraria essa água viva?
12 Koka walaka Yakop tenigi yeligagangmekkabek keya pigi yango keya marekngangwili keya liyeng keya pigi puwilirau kai kulek perikka nawiligu. Logo puwili ibeng wizigeya kai kulektik tonugu weik weiya. Nugu kai nalik nak yanagi kai purik ni piyaga yemane ma talik, meiya.
12 Além do mais, você se considera mais importante que nosso antepassado Jacó, que nos deu este poço? Como pode oferecer água melhor que esta que Jacó, seus filhos e seus animais bebiam?”
13 Yisugu pelik kanga meiya to mela, Kai kulektikki pokka nibok ngereke kaigi keli penangai
13 Jesus respondeu: “Quem bebe desta água logo terá sede outra vez,
14 kapura kai nogo manibokka nibok, mawinda kai wikki kelagi ono, a’a’, pi weik wilakki, purik kai nogo manibokko ya puguraga kai kulek yemane wezarik wizagomi penangai, logo kelangki ono, purik kaibokko pi wik wizagomibene kelemiyagi.
14 mas quem bebe da água que eu dou nunca mais terá sede. Ela se torna uma fonte que brota dentro dele e lhe dá a vida eterna”.
15 Pulaga yongokpanumologorik pi kai kabeneng yeikyengki langai kozak kai nobiyeng piyegi pelik meiya, Yemanebek, ne kaibokka nane logo nerau mawinda kaigi keli onoweki keya pelege kai koli yo mizi onoweki, meiya.
15 “Por favor, senhor, dê-me dessa água!”, disse a mulher. “Assim eu nunca mais terei sede nem precisarei vir aqui para tirar água.”
16 Yisugu yongokpanumeleyegi pelik meiya, Yombu nugubek miza wari kune, meiya.
16 “Vá buscar seu marido”, disse Jesus.
17 Legi yongokpanumologo pelik meiya, Ne yombu naktau ono, meiya. Yisugu pelik meiya to mela, Nugu ni yombu naktau ono kai purik ni wameik panu kai yagenda.
17 “Não tenho marido”, respondeu a mulher. Jesus disse: “É verdade. Você não tem marido,
18 Ni ulogo yombu melenazik weiya keya yombanu ni kiling weik mabek yolubok nigi kerekpubek ono logo nugu kai pura wameik yagenda, meiya.
18 pois teve cinco maridos e não é casada com o homem com quem vive agora. Certamente você disse a verdade”.
19 Yongokpanumologo pelik meiya, Yemanebek, ni Anotoyaga ngagora weiya logo kozak kaibek, purik ni nogo miza piyeng mabiyengki iwaka legi.
19 “O senhor deve ser profeta”, disse a mulher.
20 Kapura ne poburikki iwakaweki, Tenigi yeligagangmekkawiligu lewak pobokko kokarik ingeyeng laliya logo Anotoyegi ya kumulageya koyima logo tenirau lewak mabekke pilik mizi kapura taliktikki wiyeke ini Yudawili paka Yirusalem yerengke Anotoyegi ya kumuli mizagi purikki kelegele mizi, meiya.
20 “Então diga-me: por que os judeus insistem que Jerusalém é o único lugar de adoração, enquanto nós, os samaritanos, afirmamos que é aqui, no monte Gerizim, onde nossos antepassados adoraram?”
21 Yisugu pelik meiya to mela, Nogo kai peragi ngizi kumulimo. Inugu negi Mangobekyegi lewakpekke pelege ya kumuli mizi pura keya paka Yirusalem ya kumuli mizi puriktau yeikkirik weik mereke, purik wale nakko Anotoyegi ya kumuli mizi purik watabi yemaneyeng ono.
21 Jesus respondeu: “Creia em mim, mulher, está chegando a hora em que já não importará se você adora o Pai neste monte ou em Jerusalém.
22 Ini Sameriyawili inigu ya kumuli mizibokyegi ini lusuwei, kapura teni Yudawili kele Anoto tonugu ya kumuli mizibokyegi teni iwaka, logo nogo pilik kai purik pangka, purik Anotogo sawiyarik Yudawiliyaga yongkambanuwili kaileyengka yaliya wazayagibek lewagelagi.
22 Vocês, samaritanos, sabem muito pouco a respeito daquele a quem adoram. Nós adoramos com conhecimento, pois a salvação vem por meio dos judeus.
23 Wangki keya mabek pewekkeriktau yombanu Peba Anotoyegi kazing ngizimekke ingeyau laliya logo ya kumuli miziweki keli panubok, wilek kang mabiyengka kazing ngizi panu kumbekki lewengke ya kumuli mizagi. Peba Anoto yombanu kazing pilikmekke piyegi ya kumuli mizagiwiliyegi welageya wizinda.
23 Mas está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. O Pai procura pessoas que o adorem desse modo.
24 Tonugurau Anoto keriyi ono kele kapura pi wizinda purik pi kumbek logo yongkambanu piyegi ingeyau laliya logo ya kumulagi keli puwili wilek kang puwiligi piyeng mabiyengka kazing ngizi panu kumbekki lewengke piyegi ya kumuliweki kani. Kazing pilikmekke puwili pangka ya kumuli mizagi.
24 Pois Deus é Espírito, e é necessário que seus adoradores o adorem em espírito e em verdade”.
25 Yongokpanumologo pelik meiya, Mesiya Kilisi meibok lewagi purik ne iwaka. Pi lewa puwekke watabi mabiyeng pugu teniyegi kozak yeiyagi, meiya.
25 A mulher disse: “Eu sei que o Messias (aquele que é chamado Cristo) virá. Quando vier, ele nos explicará tudo”.
26 Pulaga Yisugu pelik meiya, Ne pi. Ne ni kiling ngagozakka yolu mabek, meiya.
26 Então Jesus lhe disse: “Sou eu, o que fala com você!”.
27 Pilik mizi pura Yisugu waligeleyiwili yo, logo pi yongokpanumele kiling ngagozakka yolurikki keriya logo puwili lebuk miza, kapura nakkorau yongokpanumeleyegi, Ni nangaiyengki keli, meiya ono, ma Yisuyegi, Ni nangki pi kiling ngagozakka, meiya ono.
27 Naquele momento, seus discípulos voltaram. Ficaram surpresos de encontrá-lo falando com uma mulher, mas nenhum deles se atreveu a perguntar: “O que o senhor quer?” ou “Por que conversa com ela?”.
28 Pulaga yongokpanumele kaimi kai koli pugura mabulogo wiya logo panga yerengke kando kuna, logo kanda pangalege yongkambanuwiliyegi pelik yeiya,
28 A mulher deixou sua vasilha de água junto ao poço e correu de volta para o povoado, dizendo a todos:
29 Yombanu neyegi lusuweibek kapura nogo ulogo mizayeng mabiyengki neyegi kozak neiyabekyegi pakeliweki mena koli. Pi Kilisibek mane miza mena, yeiya.
29 “Venham ver um homem que me disse tudo que eu já fiz na vida! Será que não é ele o Cristo?”.
30 Togo puwili yerenda wiya logo Yisuyegi keriyi kuna.
30 Então as pessoas saíram do povoado para vê-lo.
31 Yongokpanumele panga yerendaga wizigeya yombanu Yisugu waligeleyi puwili Yisu ngeragi niweki kelegele keya kelemiyageya koya.
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com Jesus: “Rabi, coma alguma coisa”.
32 Kapura Yisugu pelik kanga yeiya to mela, Nogo ngeragi nalikyeng wara, kapura ini piyengki lusuwei.
32 Ele, porém, respondeu: “Eu tenho um tipo de alimento que vocês não conhecem”.
33 Togo Yisugu yombu waligeleyi puwili weik nakko nakyegi pelik mei kang keya mizi, Nakko kanda pi ngeragi nayeng mana ma talik, mei.
33 Os discípulos perguntaram uns aos outros: “Será que alguém lhe trouxe comida?”.
34 Tegi Yisugu pelik yeiya, Ne wezanelabokki keliragi kerewiyi keya mizi pura keya yawe nogo miziweki pugu nana pura miza logo weik yeikki purarau ngeragi nogoyeng.
34 Então Jesus explicou: “Meu alimento consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e em terminar a sua obra.
35 Inugu ngago lang narik pelik mei, Ngong mangobektau ono miza logo purik weik teng ngeragi yokoragira lewagelagi. Tegi ne iniyegi pelik yei, Yongkambanu lewa panga puwiliyegi keriyi. Puwili ngeragi kuk logo weik yokoriweki mizi piyeng kelikwili kani.
35 Vocês não costumam dizer: ‘Ainda faltam quatro meses para a colheita’? Mas eu lhes digo: despertem e olhem em volta. Os campos estão maduros para a colheita.
36 Negi wiyeke yongkambanu wawere keleyi puwiliyegi kangara nogo yanagi keya yongkambanu negi wiyeke wawere keleya puwili wik koyimagira weiyagi. Logo pulogo ngago nogora yenge ya puwiligiyengke ngeriyi puwili keya wawere keleyi puwilirau kemenak wilik mizagi.
36 Os que colhem já recebem salário, e os frutos que ajuntam são as pessoas que passam a ter a vida eterna. Que alegria espera tanto o que semeia como o que colhe!
37 Logo purik pelik kai purikki pangka, Nakko ngeragiyeng ngeriyi keya nakko ngeragi kuk piyeng yokori.
37 Vocês conhecem o ditado: ‘Um semeia e outro colhe’. E é verdade.
38 Purik wameik, purik nawiligu ulogo ngago nogora yongkambanuwiligi yayengke ngeriya logo ini yeik ngago ya puwiligiyengki ngeriya puragi langai waberek kozak yeiyagi logo puwili ngizi kumulibene nogo ini wezayeli. Kazing pilikmekke inugu yongkambanu nogowili wawere keleyagi, yeiya.
38 Eu envio vocês para colher onde não semearam; outros realizaram o trabalho, e agora vocês ajuntarão a colheita”.
39 Yongkambanu kolokngagono yongokpanumologi yereng ngabelak Sameriyabokkawili Yisu yombanu Kilisi meibok purikki puwili ngizi kumula, purik yongokpanumologo puwiliyegi, Pi neyegirau iwaka ono kele kapura nogo ulogo mizayeng mabiyeng pugu kozak neiya, yeiya logo purikku puwili Yisuyegi ngizi kumula.
39 Muitos samaritanos do povoado creram em Jesus por causa daquilo que a mulher relatou: “Ele me disse tudo que eu já fiz!”.
40 Togo Sameriya yongkambanuwili panga Yisu yolu pulogo kuna logo kanda piyegi pi puwili kiling yereng puwiligiraga tek narik yoluweki piyegi kelegele kelemiya logo pi wok neyau wizagoma.
40 Quando saíram para vê-lo, insistiram que ficasse no povoado. Jesus permaneceu ali dois dias,
41 Keya Yisu ngezebokko kairagi puwili kerewiyarikku pulogo yongkambanu kolokngagono mawinda ngizi kumula.
41 e muitos outros ouviram sua palavra e creram.
42 Logo puwiligu yongokpanumeleyegi pelik meiya, Teni weik ngizi kumuli, kapura purik nugu kaiya maburikki wiyeke ono kapura teni makngezego pi ngago kaiyagalege kerewiya purikku logo tonugu kumulirik wameik pek Kilisi yombanu Anotogo yongkambanu mamok kaileyeng keya ibeng koyimagiraga yaliya wazayiweki mizabek, meiya.
42 Então disseram à mulher: “Agora cremos, não apenas por causa do que você nos contou, mas porque nós mesmos o ouvimos. Agora sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo”.
43 Yisu Sameriya meibekke pulogo wok neyau miza logo pulumeng wiya wizigeya ngabelak Kalili meibekke kambela.
43 Depois daqueles dois dias, Jesus partiu para a Galileia.
44 Yisu ngezebokko pelik kaiya, Yombanu Anotogi ngagora kozak kaibok ngabelak kalogomokpekkerik yeikta kiling keya puwiligu ngago pugu kai piyengki ngizi kumuli kapura ngabelak ngezebekkibekkerik yeiktarau ono keya ngezebekyagawili piyegi ngizi kumuli ono, kaiya.
44 Ele mesmo tinha dito que um profeta não é honrado em sua própria terra.
45 Togo pi kanda pongo ngabelak Kalilibekke lewagelawekkerik yongkambanu pulogowiligu piyegi koli kelemiya, purik puwili paka Yirusalem Pasobaraga koyawekke pugu mizayengki keriya.
45 Mas, uma vez que os galileus haviam estado em Jerusalém para a festa da Páscoa e visto tudo que Jesus fizera, eles o receberam.
46 Yisu ngereke yereng Kana mei, pugu kaibek kowita logo waing keremiza puraga kambela. Keya yereng Kana puragi ngezege yereng Kapaneyam mei pura yolu logo yereng puraga Rom Kapmanbekki ngaiwiliyaga nak yolu logo pigi marekpek kemegememokko pangka ono.
46 Enquanto Jesus viajava pela Galileia, chegou a Caná, onde tinha transformado água em vinho. Perto dali, em Cafarnaum, havia um oficial do governo cujo filho estava muito doente.
47 Yombanubok Yisu paka Yudayaga kanda weik pongo Kalili lewagela kisirikki kerewiyawekke pi Yisuyegi ngezangai nginda kanda piyegi pigi marekpek weik ibengweki mereke legi yereng Kapaneyam puraga mandikpek yombiyangai wazamiweki kangweki nguk meiya.
47 Quando soube que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi até ele e suplicou que fosse a Cafarnaum para curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Yisugu piyegi pelik meiya, Ini nogo watabi nakkorau mizagi langai ono Anotogo keke mizi nayeng keya watabi wirangai ne Anotoyaga kozanda weiyabek mizi nayeng mizirikki keriya logo puwekke kele ini ngizi kumulagi, meiya.
48 Jesus exclamou: “Jamais crerão, a menos que vejam sinais e maravilhas!”.
49 Kapura Rom Kapman ngaibokko pelik meiya, Yemanebek, negi marekpek ibeng nera panga Kapaneyam kangweki mena koli, meiya.
49 O oficial implorou: “Senhor, por favor, venha antes que meu filho morra”.
50 Yisugu pelik meiya to mela, Ni kambele. Nigi marekpek wik yolugi mena, meiya.
50 “Volte!”, disse Jesus. “Seu filho viverá.” O homem creu nas palavras de Jesus e partiu para casa.
51 Yombanubek panga igeweki tagoneige piyegi yawe miziwili kanda pi wilek ula, logo puwiligu piyegi pelik meiya, Nigi marekpek weik yombiyangai si kang, meiya.
51 Enquanto estava a caminho, alguns de seus servos vieram a seu encontro com a notícia de que seu filho estava vivo e bem.
52 Puwili pilik kisiwekke pugu puwiliyegi pelik nguk yeiya, Yokmek talik wizigeya pi yombiyangai sa, yeiya, legi puwiligu ulogopekke ibengke yokmek nak wizigeya kilili kukuk mizimek yeik, meiya.
52 Ele perguntou quando o menino havia começado a melhorar, e eles responderam: “Ontem à tarde, à uma hora, a febre subitamente desapareceu!”.
53 Pulaga mandikpekki mangobek Yisugu teng maburaga nigi marekpek wik yolugi mena kambele meiyaragi kumula to mela. Togo pi keya pigi ingembungangwili mabuwili Yisu yombanu Kilisibek meibok purikki puwili ngizi kumula.
53 Então o pai percebeu que havia sido naquele exato momento que Jesus tinha dito: “Seu filho viverá”. E o oficial e todos de sua casa creram em Jesus.
54 Logo pura Yisugu kalike Anotogo keke mizira ngabelak Yudayabek wiya logo kanda ngabelak Kalili meibekke pulogo mizara.
54 Esse foi o segundo sinal que Jesus realizou na Galileia, depois que veio da Judeia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.