Mateus 25
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs NTLH
1 A Jisas ke velera nigna na komi vaovarongo, “Kori vido inau kuda ghoi tabiru mai, na hughuta i popo keda vaghagna salaghe na vaivine mathangani kena hatia nidia na juta mena vano kori vathegna sina vaivine ke pitua na mane keda taulaghi itagna.
1 Jesus disse:
2 E salaghe na vaivine irangeni, e lima kena boi thaothadogha me lima kena thaothadogha.
2 Cinco eram sem juízo, e cinco eram ajuizadas.
3 E lima na vaivine kena boi thaothadogha kena hatia nidia na juta, kari ena boi hatia na botolo oela duadia.
3 As moças sem juízo pegaram as suas lamparinas, mas não levaram óleo de reserva.
4 Kari e lima na vaivine kena thaothadogha kena hatia nidia na juta ma na botolo oela.
4 As ajuizadas levaram vasilhas com óleo para as suas lamparinas.
5 Na mane keda taulaghi ke boi saisami mai, ma na koi vaivine kena pitu mena paghana mena nere sania.
5 Como o noivo estava demorando, as dez moças começaram a cochilar e pegaram no sono.
6 Kori hotaghi bongi iira kena rongovia na komi tinoni kena haghore heta, ‘Na mane keda taulaghi ke gharani mai ghohi! Oti mai eigna kotida reghia!’
6 — À meia-noite se ouviu este grito: “O noivo está chegando! Venham se encontrar com ele!”
7 “E salaghe na vaivine irangeni kena rarai hadi gougovu mena kalitira nidia na juta.
7 — Então as dez moças acordaram e acenderam as suas lamparinas.
8 Me lima na vaivine kena boi oha duadia na botolo oela kena veleragna e lima na vaivine kena hatia na botolo oel, ‘Oti heghami mai na oela eigna nimami na juta ke haga thehe ghohi.’
8 Aí as moças sem juízo disseram às outras: “Deem um pouco de óleo para nós, pois as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 Me lima na vaivine kena thaothadogha kena haghore tughura, ‘Teo. Nimami na oela e boi nabada ighita gougovu. Oti vano tagna ahai ke salemua na oela moti volia nimiu ghehemiu.’
9 — “De jeito nenhum”, responderam as moças ajuizadas. “O óleo que nós temos não dá para nós e para vocês. Se vocês querem óleo, vão comprar!”
10 “Kori vido kena vano bali volia na oela, na mane keda taulaghi kena pitua ke jufu mai. E lima na vaivine kena kaikaliti ghohi kena haghe vano duagna kori vathe bali eia na vangahaidugna na sonihaidu. Leghugna kena haghe ikora, imarea kena bilakia na hagetha.
10 — Então as moças sem juízo saíram para comprar óleo, e, enquanto estavam fora, o noivo chegou. As cinco moças que estavam com as lamparinas prontas entraram com ele para a festa do casamento, e a porta foi trancada.
11 Leghugna iangeni, e lima na vaivine kena hiroa na oela kena ghoi tabiru mai. Mena sokara kosi mena jathea, ‘Mane puhi, o hangavia na hagetha vanighami!’
11 — Mais tarde as outras chegaram e começaram a gritar: “Senhor, senhor, nos deixe entrar!”
12 Ma na mane keda taulaghi ke velera, ‘Na hava ku veleghamu ikeagaieni e tutuni. Inau ku boi adoghamu!’”
12 — O noivo respondeu: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: eu não sei quem são vocês!”
13 Gi a Jisas ke velea, “Oti reireghi toke ghamu moti mono kaikaliti hahali eigna ighamu oti boi adoa ingiha inau kuda ghoi tabiru mai.”
13 E Jesus terminou, dizendo:
14 A Jisas ke ghoi velera nigna na komi vaovarongo, “Kori vido inau kuda ghoi tabiru mai, na hughuta nigna a God i popo keda vaghagna sina mane puhi ke au sania na melehagna me taveti vano tagna sina meleha tavogha. Gi e taveti au, imanea ke kilora mai nigna na komi mane agutu me hera nigna na rongo eigna kedana reireghi vania.
14 Jesus continuou:
15 Imanea ke hera na rongo leghuagna nidia na thaothadogha. Imanea ke hea sina mane e lima na togha, sina mane e rua na togha, me sina mane sikei na togha. Govu, gi imanea ke au sanira.
15 E lhes deu dinheiro de acordo com a capacidade de cada um: ao primeiro deu quinhentas moedas de ouro; ao segundo deu duzentas; e ao terceiro deu cem. Então foi viajar.
16 “Na mane agutu ke hatia e lima na togha ke vano me agutu tagna na rongo iangeni me hatia lima mua na togha.
16 O empregado que tinha recebido quinhentas moedas saiu logo, fez negócios com o dinheiro e conseguiu outras quinhentas.
17 Na mane agutu ke hatia e rua na togha ke eia vaghagna iangeni me hatia e rua mua na togha.
17 Do mesmo modo, o que havia recebido duzentas moedas conseguiu outras duzentas.
18 Ma na mane agutu ke hatia sikei na togha ke vano me ghelia na lodu me gilua na rongo ke hea na vunaghigna.
18 Mas o que tinha recebido cem moedas saiu, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do patrão.
19 “Sethe na dani ke haliu atu, gi na mane puhi ke ghoi tabiru mai me kilora mai nigna na komi mane agutu eigna keda adoa na hava kena eia kori nigna na rongo.
19 — Depois de muito tempo, o patrão voltou e fez um acerto de contas com eles.
20 Na mane agutu ke hatia e lima na togha ke hati maia nigna na rongo me veleagna na vunaghigna, ‘Vunaghi, ighoe ko heu e lima na togha. O reghia! Inau ku hatia e lima mua na togha!’
20 O empregado que havia recebido quinhentas moedas chegou e entregou mais quinhentas, dizendo: “O senhor me deu quinhentas moedas. Veja! Aqui estão mais quinhentas que consegui ganhar.”
21 “Na vunaghigna ke ania, ‘Toke puala! Ighoe na mane agutu ke toke ko ei tokea tagna na hava ku hegho. Na vunegna na puhimu ke toke kori reireghiagna na komi fata ke iso, ikeagaieni inau ku lubatia vanigho gi koda reireghia na komi fata ke nagho. O mai mo mono totogo duagu.’
21 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
22 “Ma na na mane agutu ke hatia e rua na togha ke mai me velea, ‘Vunaghi, ighoe ko heu e rua na togha. O reghia! Inau ku hatia e rua mua na togha!’
22 — Então o empregado que havia recebido duzentas moedas chegou e disse: “O senhor me deu duzentas moedas. Veja! Aqui estão mais duzentas que consegui ganhar.”
23 “Na vunaghigna ke ania, ‘Toke puala! Ighoe na mane agutu ke toke ko ei tokea tagna na hava ku hegho. Na vunegna na puhimu ke toke kori reireghiagna na komi fata ke iso, ikeagaieni inau ku lubatia vanigho gi koda reireghia na komi fata ke nagho. O mai mo mono totogo duagu.’
23 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
24 “Gi na mane agutu ke hatia sikei na togha ke mai me velea, ‘Vunaghi, inau ku adoa ighoe sina mane e vahotha puala na vatotogoghogna. Toke ighoe ko boi agutu kori nimua na komi gnatha, inau ku adoa ighoe koda hatia na rongo ke mai tagna na vanga nimua na komi mane agutu kena joua.
24 — Aí o empregado que havia recebido cem moedas chegou e disse: “Eu sei que o senhor é um homem duro, que colhe onde não plantou e junta onde não semeou.
25 Inau ku mataghu mu vano mu gilua nimua na rongo kori thepa. O reghia! Iaani nimua na rongo.’
25 Fiquei com medo e por isso escondi o seu dinheiro na terra. Veja! Aqui está o seu dinheiro.”
26 “Na vunaghigna ke haghore heta vania, ‘Nighe! Ighoe na mane agutu ko toali mo dika! Ighoe ko adoa ghohi inau ku hatia na rongo ke mai tagna na vanga nigua na komi mane agutu kena joua.
26 — “Empregado mau e preguiçoso!”, disse o patrão. “Você sabia que colho onde não plantei e junto onde não semeei.
27 Ehava gi o boi boa haghea na rongo kori vathe bali bobo rongo eigna keda vusu mu ghieghilei tabiru mai mu hatia?’
27 Por isso você devia ter depositado o meu dinheiro no banco, e, quando eu voltasse, o receberia com juros.”
28 “Gi na vunaghigna ke velera nigna na komi mane agutu, ‘Oti hati aua na rongo iangeni itagna, moti hea imanea ke tonogna e salaghe na togha.
28 “Tirem dele o dinheiro e deem ao que tem mil moedas.
29 Ahai ke ei tokea tagna na hava ku hea, inau kuda hea sethe mua na komi fata. Kari ahai ke boi ei tokea tagna na hava ku hea, toke ke boi sethe nigna na komi fata, inau kuda hati aua itagna.
29 Porque aquele que tem muito receberá mais e assim terá mais ainda; mas quem não tem, até o pouco que tem será tirado dele.
30 Oti thotia moti taria na naegna ma na limagna moti soni aua kori meleha ke puni. Na komi tinoni kedana dikahehe me tangi me gigiri kei ingengeni.’”
30 E joguem fora, na escuridão, o empregado inútil. Ali ele vai chorar e ranger os dentes de desespero.”
31 A Jisas ke ghoi velera, “Kori vido inau, na Dathei Tinoni, kuda ghoi tabiru mai duai silada ma na nigua na komi enjel, inau kuda nohe kori nigua na sapei vunaghi.
31 Jesus terminou, dizendo:
32 Na komi enjel kedana hathatanora mai itagua na komi tinoni gougovu kori maramagna. Inau kuda thevuruara vaghagna na mane ke reireghia na sip ke thevuruara na komi sip ma na komi got.
32 Todos os povos da terra se reunirão diante dele, e ele separará as pessoas umas das outras, assim como o pastor separa as ovelhas das cabras.
33 Inau kuda hathatanora mai na komi tinoni kena jino kori madothogu ma na komi tinoni kena boi jino kori toigu.
33 Ele porá os bons à sua direita e os outros, à esquerda.
34 “Gi, inau na king kuda velera na komi tinoni kori madothogu, ‘Ighamu ke vatokeghamu a Tamagu, oti haghe mai kori hughuta nigna a God moti hatia na komi fata ke toke imanea ke kaikalitia vanighamu ghohi kori turughugna na maramagna.
34 Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, vocês que são abençoados pelo meu Pai! Venham e recebam o
35 Eigna kori vido ku mono rofo, ighamu koti heu ghagua. Kori vido ku langasa, ighamu koti vakouu. Kori vido koti boi adou, ighamu koti kalitiu kori vathemiu.
35 Pois eu estava com fome, e vocês me deram comida; estava com sede, e me deram água. Era estrangeiro, e me receberam na sua casa.
36 Kori vido ke teo sa nigua na pohe, ighamu koti vapipisiu. Kori vido ku vahaghi, ighamu koti reireghiu. Kori vido ku mono kori vathe tatari, ighamu koti mai sighou.’
36 Estava sem roupa, e me vestiram; estava doente, e cuidaram de mim. Estava na cadeia, e foram me visitar.”
37 “Ma na komi tinoni kena jino kedana huatiu, ‘Lod, ingiha kiti reghigho ko mono rofo miti hegho ghamua? Ingiha ko langasa miti vakougho?
37 — Então os bons perguntarão: “Senhor, quando foi que o vimos com fome e lhe demos comida ou com sede e lhe demos água?
38 Ingiha kiti boi adogho, miti kalitigho kori vathemami? Ingiha ke teo sa nimua na pohe miti vapipisigho?
38 Quando foi que vimos o senhor como estrangeiro e o recebemos na nossa casa ou sem roupa e o vestimos?
39 Ingiha ko vahaghi ba o mono kori vathe tatari miti mai sighogho?
39 Quando foi que vimos o senhor doente ou na cadeia e fomos visitá-lo?”
40 “Gi inau na king kuda velera, ‘Na hava ku veleghamu e tutuni. Kori vido koti hathera sa tinoni ke leghuu inau ke boi nagho kori maramagna iaani, ighamu koti hatheu inau.’
40 — Aí o Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quando vocês fizeram isso ao mais humilde dos meus irmãos, foi a mim que fizeram.”
41 “Leghugna iangeni, inau na king kuda velera na komi tinoni kena mono kori toigu, ‘Ighamu a God keda vaparaghamu, oti rughu au itagua. Moti vano mono kori joto ke ghatha thovohaliu a God ke kalitia ghohi vanira a Satan ma na nigna na komi enjel.
41 — Depois ele dirá aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, vocês que estão debaixo da maldição de Deus! Vão para o fogo eterno, preparado para o Diabo e os seus anjos!
42 Eigna kori vido ku mono rofo, ighamu koti boi heu ghagua. Kori vido ku langasa, ighamu koti boi vakouu.
42 Pois eu estava com fome, e vocês não me deram comida; estava com sede, e não me deram água.
43 Kori vido ke teo sa vido bali monogu, ighamu koti boi kalitiu kori vathemiu. Kori vido ke teo sa nigua na pohe, ighamu koti boi vapipisiu. Kori vido ku vahaghi mu mono kori vathe tatari, ighamu koti boi mai sighou.’
43 Era estrangeiro, e não me receberam na sua casa; estava sem roupa, e não me vestiram. Estava doente e na cadeia, e vocês não cuidaram de mim.”
44 “Imarea kedana huatiu, ‘Lod, ingiha kiti reghigho ko mono rofo, ba ko langasa, ba e teo sa vido bali monogu, ba teo sa nimua na pohe, ba ko vahaghi, ba ko mono kori vathe tatari, miti boi hathegho?’
44 — Então eles perguntarão: “Senhor, quando foi que vimos o senhor com fome, ou com sede, ou como estrangeiro, ou sem roupa, ou doente, ou na cadeia e não o ajudamos?”
45 “Inau kuda haghore tughura, ‘Na hava ku veleghamu e tutuni. Kori vido koti boi hathera sa tinoni ke leghuu inau ke boi nagho kori maramagna iaani, ighamu koti boi hatheu inau.’
45 — O Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: todas as vezes que vocês deixaram de ajudar uma destas pessoas mais humildes, foi a mim que deixaram de ajudar.”
46 “Na komi tinoni iraani kena boi jino, a God keda vaparara thovohaliu. Keana na komi tinoni jino kedana hatia na havi ke teo na govugna.”
46 E Jesus terminou assim:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.