Atos 27
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs VC
1 Kori vido mara puhi kena vajinoa na taetaveti i Itali kori vaka, imarea kena lubatira vano a Pol duagna kekeha mane mua kena mono kori vathe tatari kori limagna sina mane puhi kori ami eigna keda reireghira. Na ahagna a Jiulius, mi manea sina vunaghidia na komi soldia kena kiloagna ‘Na Boo nigna na King gna i Rom.’
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Imarea mi nau a Luk, ighami kiti hahaghe kori sina vaka ke kalasu mai i Adramitium kari e kaikaliti bali vano tadia kekeha meleha kori provins i Esia. Aristakus, na manegna i Tesalonika kori provins i Masedonia ke vano duamami. Gi iti taveti au i Sisaria.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Sina dani leghugna iangeni ighami kiti torongaghi i Saidon. Na puhigna a Jiulius vania a Pol ke toke puala. Imanea ke lubatia a Pol eigna keda vano thonga bali reghia ara kulagna ngengeni. Imarea kena hathea imanea tagna na komi fata ke magnahaghinia.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kori vido kiti taveti au i Saidon, na ghuighuri hutu ke mai naghomami. Na vunegna iangeni ighami kiti halu hotaghigna na moumolu i Saiprus ma na paratina.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Mi ighami kiti hathavu vano kori tahi miti vano ghaghireigna e rua na provins i Kilikia mi Pamfilia. Gi iti thonga kori na meleha i Maira kori provins i Lisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ingengeni a Jiulius ke pada sina vaka ke kalasu mai i Aleksandria me kaikaliti bali vano i Itali. Imanea ke veleghami eigna kitida hahaghe kori vaka iangeni.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Tagna kekeha dani na vaka ke taveti poru puala. E vahotha kari iti mai gharania na meleha i Nidus. Na vunegna na ghuighuri ke heta puala ighami kiti boi tangomana na taveti vano mua i paka. Miti taveti vano kori moumolu i Krit. Kori moumolu iangeni, ighami kiti halu laugna na ghiughiju kena kiloagna Salomone miti vano kori thevu ke boi rae heta na ghuri.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Ighami kiti kiki miti taveti kori ghaghireigna na moumolu miti ghieghilei torongaghi kori na logu ke gharania na meleha i Lisia kena kiloagna “Logu ke Toke.”
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Kori vido kiti jufu ngengeni, ighami kiti taveti kori tahi sethe ghohi na dani. Na dani hutu kena kiloagna “Na dani bali Talutavogha na komi Paluha” ke haliu ghohi ma na komi vula ke maghavu puala na tahi ke mai ghohi. Ma Pol ke titiono tadia mara kori vaka.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Imanea ke velera, “Ara kulagu, gi katida talu taveti mua, inau ku adoa ighita katida papara puala. Na vaka ma na komi fata kena lujaghinia koragna keda dika me sethe tada katida thehe.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Keana na vunaghidia mara na soldia ke boi rongovia a Pol kari e leghua na hava ke veleagna na kapten ma na mane ke tonogna na vaka.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Na vunegna na logu iangeni e boi toke bali polo kori vido ke maghavu na tahi, haga mara gougovu kori vaka kena magnahaghinia kitida taveti au ngengeni. Imarea kena magnahaghania kitida taveti miti ghieghilei torongaghi kori logu i Finiks. Imarea kena magnahaghinia kitida mono ngengeni tadia na komi vula ke maghavu puala na tahi. Finiks sina logu kori moumolu i Krit ke toke na pologna kori vido ke maghavu, eigna na vido bali haghegna vano na loghu iangeni ke rei vano tagna ke horu na aho.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Kori vido na ghuri ke boi heta ke turughu mai thevu i lau, mara kori vaka kena toatogha e toke kitida taveti vano i Finiks. Imarea kena thagi hadia na piniti miti taveti ghaghireigna na moumolu i Krit.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Kari e boi hau na ghuri hutu kena kiloagna “Na Kavali Ara” ke katheghami.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Na vunegna na ghuri ke ghurihighami miti boi tangomana kitida jino hadi kori ghuri, ighami kiti tabirua na vaka eigna kitida leghua vamua na ghuri.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ighami kiti vano gharania na moumolu iso Kaoda, kori thevu ke peopeo sina vido tagna na ghuri. E vahothahaghinighami puala kari iti thagi hadia na boti kori vaka miti vangasia.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Leghugna iangeni, mara kena agutu kori vaka kena tari kililivia na vaka tadia na komi piru eigna keda boi fota. Na vunegna imarea kena mataghu kenughua e sara na vaka kori haghalu ke gharania i Libia, imarea kena thagi horua na selo hutu ma na vaka ke leghua na ghuri vamua.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Sina dani leghugna iangeni, na maghavu ke talu heta mua mi imarea kena sonira au kori tahi kekeha fata kena lujaghinia kori vaka.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Sina dani mua imarea kena ghoi sonira aua mua kekeha fata bali agutu kori vaka.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Sethe na dani ma na bongi ighami kiti boi reghia na aho ma na komi vaitughu. Na ghuri ke talu heta mi ghami kiti toatogha kitida thehe.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Mara kori vaka, sethe na dani kena boi ghania sa vanga ma Pol ke sokara naghodia me velera, “Ara kulagu, inau ku veleghamu eigna katida boi taveti au i Krit. Gi koti rongoviu, teo sa fata keda dika kori vaka me teo sa fata keda sosoni.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Kari ikeagaieni inau ku veleghamu, oti saghoi mataghu eigna teo ahai keda thehe itada! Na vaka vamua keda dika.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Inau nigna na tinoni a God mu maimanihihia. Kori bongi sina nigna na enjel ke mai itagua
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 me veleu, ‘Pol, o saghoi mataghu! Ighoe koda sokara naghogna na King gna i Rom eigna keda fategho. Ma God ke taluhaghorea vanigho na komi tinoni gougovu kena mono duamu kori vaka kedana havi.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Na vunegna iangeni ara kulagu, oti saghoi mataghu! Inau ku vaututunia na komi fata keda tate mai vaghagna vamua nigna na enjel a God ke veleu.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Keana, ighita katida sara tagna sina moumolu.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Salaghe vati na dani ma na bongi, na ghuighuri ke ghurihighami kilili kori Tahi i Mediterenian. Gi kori hotaghi bongi mara kena agutu kori vaka kena toatogha ighami kiti gharania ghohi sina moumolu.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Imarea kena uli horua na piru kori tahi mena pada na mahagna tutughu kasa na hangava. Boi hau leghugna iangeni, imarea kena ghoi uli horua na piru ma na mahagna salaghe lima na hangava.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Imarea kena mataghu eigna kena ghaghana na vaka keda tupoa na ghahira me sara, mena soni horua e vati na piniti leghugna na vaka. Gi ena tarai eigna keda dani saisami.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Mara kena agutu kori vaka kena haga ghogho. Imarea kena turughu uli horua na boti iso kori tahi mena piapilau vaghagna kena magnahaghinia kedana soni horua kekeha piniti naghogna na vaka.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Kari a Pol ke veleagna a Jiulius ma na komi soldia, “Gi keda boi mono mara iraani kori vaka, ighamu gougovu kotida thehe.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Gi mara na soldia kena utuhia na komi piru kena taria kori boti ma na boti ke sikili horu kori tahi.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Kori vuevughei puni, a Pol ke kae huhurura mara gougovu eigna kedana ghania sa vanga. Imanea ke velera, “E salaghe vati ghohi na dani ighamu koti mataghu puala moti boi ghania sa vanga.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Inau ku kaeghamu eigna kotida vanga bali vaheta na tonomiu. E teo sikei itamiu keda ngeso ba thehe.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Leghugna ke titiono iaani, a Pol ke tangolia na bred me veletokea God naghodia mara gougovu. Gi e vidoa me ghania.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Na hava ke eia a Pol ke vaheta na ghaghanadia mara gougovu mena ghania mua.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Na haidumami ghami gougovu kiti mono kori vaka, rua na hathangatu vitu hangavulu me ono na tinoni.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Leghugna kena govu na vanga, mara kena agutu kori vaka kena soni aua kori tahi na wit eigna keda mamatha na vaka.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Kori vuevugheigna, mara kena agutu kori vaka kena reghia na moumolu kari ena boi ghithatha. Keana imarea kena reghia sina logu ke mono na nahigha itagna mena toatogha kedana vasara hadia na vaka ngengeni.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Imarea kena utuhia na komi piru tadia na komi piniti ma na komi piniti ke tororo horu kori tahi. Mena unuhia na komi piru ke vangasia e rua na pava hutu bali taghaogna na vaka. Gi ena sutua hadia na selo naghogna na vaka mena jino vano i longa.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Keana na vaka ke sara hadi tagna sina haghalu. Na naghogna na vaka ke sara ngasi ma na leghugna na vaka ke fota eigna na komi ghngoro ke pohalia me pohalia.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Gi mara na komi soldia kena magnahaghinia kedana vathehera arahai kena tatari kena duadia eigna kedana boi otho thonga ilonga mena ghogho.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Keana na vunaghidia, a Jiulius, ke boi lubatira na vatheheragna eigna ke bosi magnahaghinia a Pol keda thehe. Gi imanea ke velera arahai kena tangomana na otho eigna kedana sogala au kori tahi bali otho vano i longa.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ma arahai kena boi adoa na otho, imanea ke velera eigna kedana tangolia sa vido pava ba sa vidogna na vaka bali tatave duadia me thonga i longa. Ighami kiti leghua na hava ke velea imanea miti laba gougovu i longa.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.