Atos 27
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs NVT
1 Kori vido mara puhi kena vajinoa na taetaveti i Itali kori vaka, imarea kena lubatira vano a Pol duagna kekeha mane mua kena mono kori vathe tatari kori limagna sina mane puhi kori ami eigna keda reireghira. Na ahagna a Jiulius, mi manea sina vunaghidia na komi soldia kena kiloagna ‘Na Boo nigna na King gna i Rom.’
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Imarea mi nau a Luk, ighami kiti hahaghe kori sina vaka ke kalasu mai i Adramitium kari e kaikaliti bali vano tadia kekeha meleha kori provins i Esia. Aristakus, na manegna i Tesalonika kori provins i Masedonia ke vano duamami. Gi iti taveti au i Sisaria.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Sina dani leghugna iangeni ighami kiti torongaghi i Saidon. Na puhigna a Jiulius vania a Pol ke toke puala. Imanea ke lubatia a Pol eigna keda vano thonga bali reghia ara kulagna ngengeni. Imarea kena hathea imanea tagna na komi fata ke magnahaghinia.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Kori vido kiti taveti au i Saidon, na ghuighuri hutu ke mai naghomami. Na vunegna iangeni ighami kiti halu hotaghigna na moumolu i Saiprus ma na paratina.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Mi ighami kiti hathavu vano kori tahi miti vano ghaghireigna e rua na provins i Kilikia mi Pamfilia. Gi iti thonga kori na meleha i Maira kori provins i Lisia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Ingengeni a Jiulius ke pada sina vaka ke kalasu mai i Aleksandria me kaikaliti bali vano i Itali. Imanea ke veleghami eigna kitida hahaghe kori vaka iangeni.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Tagna kekeha dani na vaka ke taveti poru puala. E vahotha kari iti mai gharania na meleha i Nidus. Na vunegna na ghuighuri ke heta puala ighami kiti boi tangomana na taveti vano mua i paka. Miti taveti vano kori moumolu i Krit. Kori moumolu iangeni, ighami kiti halu laugna na ghiughiju kena kiloagna Salomone miti vano kori thevu ke boi rae heta na ghuri.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Ighami kiti kiki miti taveti kori ghaghireigna na moumolu miti ghieghilei torongaghi kori na logu ke gharania na meleha i Lisia kena kiloagna “Logu ke Toke.”
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Kori vido kiti jufu ngengeni, ighami kiti taveti kori tahi sethe ghohi na dani. Na dani hutu kena kiloagna “Na dani bali Talutavogha na komi Paluha” ke haliu ghohi ma na komi vula ke maghavu puala na tahi ke mai ghohi. Ma Pol ke titiono tadia mara kori vaka.
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 Imanea ke velera, “Ara kulagu, gi katida talu taveti mua, inau ku adoa ighita katida papara puala. Na vaka ma na komi fata kena lujaghinia koragna keda dika me sethe tada katida thehe.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Keana na vunaghidia mara na soldia ke boi rongovia a Pol kari e leghua na hava ke veleagna na kapten ma na mane ke tonogna na vaka.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Na vunegna na logu iangeni e boi toke bali polo kori vido ke maghavu na tahi, haga mara gougovu kori vaka kena magnahaghinia kitida taveti au ngengeni. Imarea kena magnahaghania kitida taveti miti ghieghilei torongaghi kori logu i Finiks. Imarea kena magnahaghinia kitida mono ngengeni tadia na komi vula ke maghavu puala na tahi. Finiks sina logu kori moumolu i Krit ke toke na pologna kori vido ke maghavu, eigna na vido bali haghegna vano na loghu iangeni ke rei vano tagna ke horu na aho.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Kori vido na ghuri ke boi heta ke turughu mai thevu i lau, mara kori vaka kena toatogha e toke kitida taveti vano i Finiks. Imarea kena thagi hadia na piniti miti taveti ghaghireigna na moumolu i Krit.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Kari e boi hau na ghuri hutu kena kiloagna “Na Kavali Ara” ke katheghami.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Na vunegna na ghuri ke ghurihighami miti boi tangomana kitida jino hadi kori ghuri, ighami kiti tabirua na vaka eigna kitida leghua vamua na ghuri.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Ighami kiti vano gharania na moumolu iso Kaoda, kori thevu ke peopeo sina vido tagna na ghuri. E vahothahaghinighami puala kari iti thagi hadia na boti kori vaka miti vangasia.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Leghugna iangeni, mara kena agutu kori vaka kena tari kililivia na vaka tadia na komi piru eigna keda boi fota. Na vunegna imarea kena mataghu kenughua e sara na vaka kori haghalu ke gharania i Libia, imarea kena thagi horua na selo hutu ma na vaka ke leghua na ghuri vamua.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Sina dani leghugna iangeni, na maghavu ke talu heta mua mi imarea kena sonira au kori tahi kekeha fata kena lujaghinia kori vaka.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Sina dani mua imarea kena ghoi sonira aua mua kekeha fata bali agutu kori vaka.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Sethe na dani ma na bongi ighami kiti boi reghia na aho ma na komi vaitughu. Na ghuri ke talu heta mi ghami kiti toatogha kitida thehe.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Mara kori vaka, sethe na dani kena boi ghania sa vanga ma Pol ke sokara naghodia me velera, “Ara kulagu, inau ku veleghamu eigna katida boi taveti au i Krit. Gi koti rongoviu, teo sa fata keda dika kori vaka me teo sa fata keda sosoni.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Kari ikeagaieni inau ku veleghamu, oti saghoi mataghu eigna teo ahai keda thehe itada! Na vaka vamua keda dika.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Inau nigna na tinoni a God mu maimanihihia. Kori bongi sina nigna na enjel ke mai itagua
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 me veleu, ‘Pol, o saghoi mataghu! Ighoe koda sokara naghogna na King gna i Rom eigna keda fategho. Ma God ke taluhaghorea vanigho na komi tinoni gougovu kena mono duamu kori vaka kedana havi.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Na vunegna iangeni ara kulagu, oti saghoi mataghu! Inau ku vaututunia na komi fata keda tate mai vaghagna vamua nigna na enjel a God ke veleu.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Keana, ighita katida sara tagna sina moumolu.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Salaghe vati na dani ma na bongi, na ghuighuri ke ghurihighami kilili kori Tahi i Mediterenian. Gi kori hotaghi bongi mara kena agutu kori vaka kena toatogha ighami kiti gharania ghohi sina moumolu.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Imarea kena uli horua na piru kori tahi mena pada na mahagna tutughu kasa na hangava. Boi hau leghugna iangeni, imarea kena ghoi uli horua na piru ma na mahagna salaghe lima na hangava.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Imarea kena mataghu eigna kena ghaghana na vaka keda tupoa na ghahira me sara, mena soni horua e vati na piniti leghugna na vaka. Gi ena tarai eigna keda dani saisami.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Mara kena agutu kori vaka kena haga ghogho. Imarea kena turughu uli horua na boti iso kori tahi mena piapilau vaghagna kena magnahaghinia kedana soni horua kekeha piniti naghogna na vaka.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Kari a Pol ke veleagna a Jiulius ma na komi soldia, “Gi keda boi mono mara iraani kori vaka, ighamu gougovu kotida thehe.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Gi mara na soldia kena utuhia na komi piru kena taria kori boti ma na boti ke sikili horu kori tahi.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Kori vuevughei puni, a Pol ke kae huhurura mara gougovu eigna kedana ghania sa vanga. Imanea ke velera, “E salaghe vati ghohi na dani ighamu koti mataghu puala moti boi ghania sa vanga.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Inau ku kaeghamu eigna kotida vanga bali vaheta na tonomiu. E teo sikei itamiu keda ngeso ba thehe.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Leghugna ke titiono iaani, a Pol ke tangolia na bred me veletokea God naghodia mara gougovu. Gi e vidoa me ghania.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Na hava ke eia a Pol ke vaheta na ghaghanadia mara gougovu mena ghania mua.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Na haidumami ghami gougovu kiti mono kori vaka, rua na hathangatu vitu hangavulu me ono na tinoni.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Leghugna kena govu na vanga, mara kena agutu kori vaka kena soni aua kori tahi na wit eigna keda mamatha na vaka.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Kori vuevugheigna, mara kena agutu kori vaka kena reghia na moumolu kari ena boi ghithatha. Keana imarea kena reghia sina logu ke mono na nahigha itagna mena toatogha kedana vasara hadia na vaka ngengeni.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Imarea kena utuhia na komi piru tadia na komi piniti ma na komi piniti ke tororo horu kori tahi. Mena unuhia na komi piru ke vangasia e rua na pava hutu bali taghaogna na vaka. Gi ena sutua hadia na selo naghogna na vaka mena jino vano i longa.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Keana na vaka ke sara hadi tagna sina haghalu. Na naghogna na vaka ke sara ngasi ma na leghugna na vaka ke fota eigna na komi ghngoro ke pohalia me pohalia.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Gi mara na komi soldia kena magnahaghinia kedana vathehera arahai kena tatari kena duadia eigna kedana boi otho thonga ilonga mena ghogho.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Keana na vunaghidia, a Jiulius, ke boi lubatira na vatheheragna eigna ke bosi magnahaghinia a Pol keda thehe. Gi imanea ke velera arahai kena tangomana na otho eigna kedana sogala au kori tahi bali otho vano i longa.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Ma arahai kena boi adoa na otho, imanea ke velera eigna kedana tangolia sa vido pava ba sa vidogna na vaka bali tatave duadia me thonga i longa. Ighami kiti leghua na hava ke velea imanea miti laba gougovu i longa.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.