Atos 27
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs ACF
1 Kori vido mara puhi kena vajinoa na taetaveti i Itali kori vaka, imarea kena lubatira vano a Pol duagna kekeha mane mua kena mono kori vathe tatari kori limagna sina mane puhi kori ami eigna keda reireghira. Na ahagna a Jiulius, mi manea sina vunaghidia na komi soldia kena kiloagna ‘Na Boo nigna na King gna i Rom.’
1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte augusta.
2 Imarea mi nau a Luk, ighami kiti hahaghe kori sina vaka ke kalasu mai i Adramitium kari e kaikaliti bali vano tadia kekeha meleha kori provins i Esia. Aristakus, na manegna i Tesalonika kori provins i Masedonia ke vano duamami. Gi iti taveti au i Sisaria.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
3 Sina dani leghugna iangeni ighami kiti torongaghi i Saidon. Na puhigna a Jiulius vania a Pol ke toke puala. Imanea ke lubatia a Pol eigna keda vano thonga bali reghia ara kulagna ngengeni. Imarea kena hathea imanea tagna na komi fata ke magnahaghinia.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Kori vido kiti taveti au i Saidon, na ghuighuri hutu ke mai naghomami. Na vunegna iangeni ighami kiti halu hotaghigna na moumolu i Saiprus ma na paratina.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Mi ighami kiti hathavu vano kori tahi miti vano ghaghireigna e rua na provins i Kilikia mi Pamfilia. Gi iti thonga kori na meleha i Maira kori provins i Lisia.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Ingengeni a Jiulius ke pada sina vaka ke kalasu mai i Aleksandria me kaikaliti bali vano i Itali. Imanea ke veleghami eigna kitida hahaghe kori vaka iangeni.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Tagna kekeha dani na vaka ke taveti poru puala. E vahotha kari iti mai gharania na meleha i Nidus. Na vunegna na ghuighuri ke heta puala ighami kiti boi tangomana na taveti vano mua i paka. Miti taveti vano kori moumolu i Krit. Kori moumolu iangeni, ighami kiti halu laugna na ghiughiju kena kiloagna Salomone miti vano kori thevu ke boi rae heta na ghuri.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
8 Ighami kiti kiki miti taveti kori ghaghireigna na moumolu miti ghieghilei torongaghi kori na logu ke gharania na meleha i Lisia kena kiloagna “Logu ke Toke.”
8 E, consteando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamando Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Kori vido kiti jufu ngengeni, ighami kiti taveti kori tahi sethe ghohi na dani. Na dani hutu kena kiloagna “Na dani bali Talutavogha na komi Paluha” ke haliu ghohi ma na komi vula ke maghavu puala na tahi ke mai ghohi. Ma Pol ke titiono tadia mara kori vaka.
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois, também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 Imanea ke velera, “Ara kulagu, gi katida talu taveti mua, inau ku adoa ighita katida papara puala. Na vaka ma na komi fata kena lujaghinia koragna keda dika me sethe tada katida thehe.”
10 Dizendo-lhes: Senhores, vejo que a navegação há de ser incômoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
11 Keana na vunaghidia mara na soldia ke boi rongovia a Pol kari e leghua na hava ke veleagna na kapten ma na mane ke tonogna na vaka.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
12 Na vunegna na logu iangeni e boi toke bali polo kori vido ke maghavu na tahi, haga mara gougovu kori vaka kena magnahaghinia kitida taveti au ngengeni. Imarea kena magnahaghania kitida taveti miti ghieghilei torongaghi kori logu i Finiks. Imarea kena magnahaghinia kitida mono ngengeni tadia na komi vula ke maghavu puala na tahi. Finiks sina logu kori moumolu i Krit ke toke na pologna kori vido ke maghavu, eigna na vido bali haghegna vano na loghu iangeni ke rei vano tagna ke horu na aho.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para o lado do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Kori vido na ghuri ke boi heta ke turughu mai thevu i lau, mara kori vaka kena toatogha e toke kitida taveti vano i Finiks. Imarea kena thagi hadia na piniti miti taveti ghaghireigna na moumolu i Krit.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Kari e boi hau na ghuri hutu kena kiloagna “Na Kavali Ara” ke katheghami.
14 Mas não muito depois deu nela um pé de vento, chamado Euro-aquilão.
15 Na vunegna na ghuri ke ghurihighami miti boi tangomana kitida jino hadi kori ghuri, ighami kiti tabirua na vaka eigna kitida leghua vamua na ghuri.
15 E, sendo o navio arrebatado, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Ighami kiti vano gharania na moumolu iso Kaoda, kori thevu ke peopeo sina vido tagna na ghuri. E vahothahaghinighami puala kari iti thagi hadia na boti kori vaka miti vangasia.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Leghugna iangeni, mara kena agutu kori vaka kena tari kililivia na vaka tadia na komi piru eigna keda boi fota. Na vunegna imarea kena mataghu kenughua e sara na vaka kori haghalu ke gharania i Libia, imarea kena thagi horua na selo hutu ma na vaka ke leghua na ghuri vamua.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Sina dani leghugna iangeni, na maghavu ke talu heta mua mi imarea kena sonira au kori tahi kekeha fata kena lujaghinia kori vaka.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
19 Sina dani mua imarea kena ghoi sonira aua mua kekeha fata bali agutu kori vaka.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Sethe na dani ma na bongi ighami kiti boi reghia na aho ma na komi vaitughu. Na ghuri ke talu heta mi ghami kiti toatogha kitida thehe.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Mara kori vaka, sethe na dani kena boi ghania sa vanga ma Pol ke sokara naghodia me velera, “Ara kulagu, inau ku veleghamu eigna katida boi taveti au i Krit. Gi koti rongoviu, teo sa fata keda dika kori vaka me teo sa fata keda sosoni.
21 E, havendo já muito que não se comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó senhores, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perda.
22 Kari ikeagaieni inau ku veleghamu, oti saghoi mataghu eigna teo ahai keda thehe itada! Na vaka vamua keda dika.
22 Mas agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Inau nigna na tinoni a God mu maimanihihia. Kori bongi sina nigna na enjel ke mai itagua
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
24 me veleu, ‘Pol, o saghoi mataghu! Ighoe koda sokara naghogna na King gna i Rom eigna keda fategho. Ma God ke taluhaghorea vanigho na komi tinoni gougovu kena mono duamu kori vaka kedana havi.’
24 Dizendo: Paulo, não temas; importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Na vunegna iangeni ara kulagu, oti saghoi mataghu! Inau ku vaututunia na komi fata keda tate mai vaghagna vamua nigna na enjel a God ke veleu.
25 Portanto, ó senhores, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Keana, ighita katida sara tagna sina moumolu.”
26 É contudo necessário irmos dar numa ilha.
27 Salaghe vati na dani ma na bongi, na ghuighuri ke ghurihighami kilili kori Tahi i Mediterenian. Gi kori hotaghi bongi mara kena agutu kori vaka kena toatogha ighami kiti gharania ghohi sina moumolu.
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de um e outro lado no mar Adriático, lá pela meia-noite suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 Imarea kena uli horua na piru kori tahi mena pada na mahagna tutughu kasa na hangava. Boi hau leghugna iangeni, imarea kena ghoi uli horua na piru ma na mahagna salaghe lima na hangava.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Imarea kena mataghu eigna kena ghaghana na vaka keda tupoa na ghahira me sara, mena soni horua e vati na piniti leghugna na vaka. Gi ena tarai eigna keda dani saisami.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Mara kena agutu kori vaka kena haga ghogho. Imarea kena turughu uli horua na boti iso kori tahi mena piapilau vaghagna kena magnahaghinia kedana soni horua kekeha piniti naghogna na vaka.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Kari a Pol ke veleagna a Jiulius ma na komi soldia, “Gi keda boi mono mara iraani kori vaka, ighamu gougovu kotida thehe.”
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Gi mara na soldia kena utuhia na komi piru kena taria kori boti ma na boti ke sikili horu kori tahi.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
33 Kori vuevughei puni, a Pol ke kae huhurura mara gougovu eigna kedana ghania sa vanga. Imanea ke velera, “E salaghe vati ghohi na dani ighamu koti mataghu puala moti boi ghania sa vanga.
33 E, entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Inau ku kaeghamu eigna kotida vanga bali vaheta na tonomiu. E teo sikei itamiu keda ngeso ba thehe.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Leghugna ke titiono iaani, a Pol ke tangolia na bred me veletokea God naghodia mara gougovu. Gi e vidoa me ghania.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
36 Na hava ke eia a Pol ke vaheta na ghaghanadia mara gougovu mena ghania mua.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Na haidumami ghami gougovu kiti mono kori vaka, rua na hathangatu vitu hangavulu me ono na tinoni.
37 E éramos ao todo, no navio, duzentas e setenta e seis almas.
38 Leghugna kena govu na vanga, mara kena agutu kori vaka kena soni aua kori tahi na wit eigna keda mamatha na vaka.
38 E, refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Kori vuevugheigna, mara kena agutu kori vaka kena reghia na moumolu kari ena boi ghithatha. Keana imarea kena reghia sina logu ke mono na nahigha itagna mena toatogha kedana vasara hadia na vaka ngengeni.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Imarea kena utuhia na komi piru tadia na komi piniti ma na komi piniti ke tororo horu kori tahi. Mena unuhia na komi piru ke vangasia e rua na pava hutu bali taghaogna na vaka. Gi ena sutua hadia na selo naghogna na vaka mena jino vano i longa.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Keana na vaka ke sara hadi tagna sina haghalu. Na naghogna na vaka ke sara ngasi ma na leghugna na vaka ke fota eigna na komi ghngoro ke pohalia me pohalia.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Gi mara na komi soldia kena magnahaghinia kedana vathehera arahai kena tatari kena duadia eigna kedana boi otho thonga ilonga mena ghogho.
42 Então a idéia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Keana na vunaghidia, a Jiulius, ke boi lubatira na vatheheragna eigna ke bosi magnahaghinia a Pol keda thehe. Gi imanea ke velera arahai kena tangomana na otho eigna kedana sogala au kori tahi bali otho vano i longa.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
44 Ma arahai kena boi adoa na otho, imanea ke velera eigna kedana tangolia sa vido pava ba sa vidogna na vaka bali tatave duadia me thonga i longa. Ighami kiti leghua na hava ke velea imanea miti laba gougovu i longa.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.