Mateus 14
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ACF
1 Mï kada nima yayi na Erode bɔ dɔliŋɔ ꞌba Galilaya kuwö lëbï ꞌba Yësu.
1 Naquele tempo ouviu Herodes, o tetrarca, a fama de Jesus,
2 Kina bo kiya zi bɔ laja abo ga, iya te, “Yowani bɔ bapatisi na. Bo na kënyï ꞌdeni ꞌböwu kɔdɔ yaga di mï tölë. Kina me kiꞌdi bo këdï koꞌdɔ gɔ kotɔ naga nime ne.”
2 E disse aos seus criados: Este é João o Batista; ressuscitou dos mortos, e por isso estas maravilhas operam nele.
3 Römöyï Erode bo na kindaꞌba Yowani tönë mɔlo bine kiꞌdi kudödu kuꞌdu mï maboso. Bo oꞌdɔ gɔ köꞌdu ꞌba Erodiya ꞌja ꞌba bɔ löndö bo Pïlïpö.
3 Porque Herodes tinha prendido João, e tinha-o maniatado e encerrado no cárcere, por causa de Herodias, mulher de seu irmão Filipe;
4 Römöyï Yowani oloma tiya mo zi Erode, iya te, “Tuyï kɔmɔ ꞌja ꞌba löndö ele dë. Tïyëyï mï köꞌdu kiꞌdi ꞌba Bɔkoꞌba na.”
4 Porque João lhe dissera: Não te é lícito possuí-la.
5 Bo oꞌdɔkɔ tupö Yowani yaga tine bo ere bilaka ꞌbënnï ga ꞌba Yudayi römöyï lïjë iya Yowani rɔ bɔ kumë lende ꞌba Bɔkoꞌba.
5 E, querendo matá-lo, temia o povo; porque o tinham como profeta.
6 Tine mï kada ꞌba karama ꞌba töyö Erode na nyiti ꞌba Erodiya kari kusï ŋgala ŋgï kɔmɔ ŋba ꞌba mï karama naga nima pili. Kina tusï ŋgala ꞌbënï kiꞌdi Erode ŋgï këdï ti mï këyï rɔ mbëmbë.
6 Festejando-se, porém, o dia natalício de Herodes, dançou a filha de Herodias diante dele, e agradou a Herodes.
7 Gɔ köꞌdu mo na bo kulömu rɔ bo zïnï, iya te, “Mulömu rɔma ꞌdeni, wa mɔtɔ ame kititi ne ti miꞌdi ŋgï zïyï.”
7 Por isso prometeu, com juramento, dar-lhe tudo o que pedisse;
8 Kina mönï kiya ŋgï zïnï ꞌdɔ lɔko kari kititi Erode, kiya te, “Dɔ Yowani bɔ bapatisi na kiꞌdi zö gïrï nime mï kitaꞌba.”
8 E ela, instruída previamente por sua mãe, disse: Dá-me aqui, num prato, a cabeça de João o Batista.
9 Lende nime iꞌdi Erode ŋgï rɔ meri. Tine gɔ lömu ame bo kulömu rɔ bo ꞌdeni kɔmɔ ŋba abo ga pili ne, na bo kiꞌdi lende mo ŋgï ꞌdɔ koꞌdɔ kɔzɔ wa ma lɔko koꞌdɔkɔ nima tara.
9 E o rei afligiu-se, mas, por causa do juramento, e dos que estavam à mesa com ele, ordenou que se lhe desse.
10 Kina bo kiꞌdi ŋgï kari koke dɔ Yowani di mï maboso,
10 E mandou degolar João no cárcere.
11 kina koꞌde ŋgï mï kitaꞌba kiꞌdi zi nyiti tönë koto kari zi mönï.
11 E a sua cabeça foi trazida num prato, e dada à jovem, e ela a levou a sua mãe.
12 Kina bɔ kösö gɔ bo ga kako kombi töku bo ŋgï kari kusu. Na lïjë kari kiya lende mo ŋgï zi Yësu.
12 E chegaram os seus discípulos, e levaram o corpo, e o sepultaram; e foram anunciá-lo a Jesus.
13 Kina ɔdɔ Yësu kuwö meri ꞌba Erode nima bo kiya ne ꞌdeni tara tine na lïjë kënyï ŋgï di yayi këkï mï sorope kari rɔ dönnï mï gɔ bi ame bɔtɔ kinza teyi ne. Tine ɔdɔ bilaka kuwö lende abo ꞌdeni tara na lïjë kënyï ŋgï di mï liŋɔ kozi ꞌbënnï ti ndïnnï kebe dɔ kpa götö.
13 E Jesus, ouvindo isto, retirou-se dali num barco, para um lugar deserto, apartado; e, sabendo-o o povo, seguiu-o a pé desde as cidades.
14 Kina ɔdɔ Yësu këkï ꞌdeni yaga di mï sorope tine bo oŋgɔ bilaka ëdï ꞌdeni ŋgï kako rɔ tïndï. Kina ɔdɔ bo koŋgɔ lisa ꞌbënnï ꞌdeni tara tine, na bo kileŋo ya ma rɔ rɔkɔꞌɔ naga ŋgï pili.
14 E, Jesus, saindo, viu uma grande multidão, e possuído de íntima compaixão para com ela, curou os seus enfermos.
15 Koꞌja kada këdï kösö ꞌdeni tine na bɔ kösö gɔ bo ga kako zi bo kiya te, “Kada inza kpe, bi nime rɔ yï mökö. Oja bilaka naga nime kari mï liŋɔ mɔtɔ ga ma ŋgɔsi bine ꞌdɔ lïjë kari kugö akonyo zïnnï di yayi.”
15 E, sendo chegada a tarde, os seus discípulos aproximaram-se dele, dizendo: O lugar é deserto, e a hora é já avançada; despede a multidão, para que vão pelas aldeias, e comprem comida para si.
16 Bo iya te, “Lïjë kari dë bi tɔ, kpe na ꞌdɔ kiꞌdike akonyo zïnnï.”
16 Jesus, porém, lhes disse: Não é mister que vão; dai-lhes vós de comer.
17 Lïjë iya te, “Dinza ti ɔtɔ bine tine ŋge rɔ maŋgolɔꞌbɔ muyï ti kenze rïyö.”
17 Então eles lhe disseram: Não temos aqui senão cinco pães e dois peixes.
18 Bo iya te, “Oꞌdeke kako zö dayi.”
18 E ele disse: Trazei-mos aqui.
19 Kina bo kiya ŋgï ꞌdɔ bilaka naga nima pili koloma bërï dɔ mɔli. Kina bo kogba maŋgolɔꞌbɔ muyï tönë ŋgï ti kenze rïyö mo naga nima, na bo koŋgɔ bi kari mïtɔrɔ, bo kileki yëëꞌdï mo zi Bɔkoꞌba. Na bo konye yïmo kiꞌdi zi bɔ kösö gɔ bo ga kari koza zi tïndï tönë ga.
19 E, tendo mandado que a multidão se assentasse sobre a erva, tomou os cinco pães e os dois peixes, e, erguendo os olhos ao céu, os abençoou, e, partindo os pães, deu-os aos discípulos, e os discípulos à multidão.
20 Kina lïjë pili konyo ŋgï kïtëkpë lïjë. Kina bɔ kösö gɔ bo ga kari kutöꞌdu kɔsɔ ma kileke bërï mo ga ŋgï koso mï kee ꞌbutë dɔmorïyö.
20 E comeram todos, e saciaramse; e levantaram dos pedaços, que sobejaram, doze alcofas cheias.
21 Bilaka naga nima konyo ne bɔtɔni mo ga ëdï pili kuluku ꞌbutë bi ꞌbutë (5000). Kina ꞌja ëdï gbï ti kole titi ame kïtëtë dë yïmo.
21 E os que comeram foram quase cinco mil homens, além das mulheres e crianças.
22 Yësu iꞌdi bɔ kösö gɔ bo ga këkï mï sorope ꞌdɔ lïjë kumu tötï kari dɔgba gönyï pöpö. Tine na bo kileke ꞌba bo tötï tïyëyï tïndï naga nima gɔ lïjë kari ëꞌbënnï ti.
22 E logo ordenou Jesus que os seus discípulos entrassem no barco, e fossem adiante para o outro lado, enquanto despedia a multidão.
23 Di pötö mo koꞌja bo kïyëyï tïndï naga nima ꞌdeni kari tine na bo kënyï ŋgï kari dɔ döku rɔ dɔ kutu bo tilende ti Bɔkoꞌba. Mï kpalila ꞌdeni tine bo ëdï ꞌdeni ŋgï ŋge kutu bo yayi.
23 E, despedida a multidão, subiu ao monte para orar, à parte. E, chegada já a tarde, estava ali só.
24 Kina sorope ëdï ëꞌbënï ꞌdeni gbï ŋbö rɔ ma kɔwɔ mï zana mini lili këdï koŋbeŋbe rɔ ma kënyë. Römöyï lili nima ëdï kome kako di kɔmɔ mo.
24 E o barco estava já no meio do mar, açoitado pelas ondas; porque o vento era contrário;
25 Mï kano bi ꞌdeni na Yësu kari kömö ŋgï zïnnï yayi bo këdï kiliŋgere kebe dɔ mini.
25 Mas, à quarta vigília da noite, dirigiu-se Jesus para eles, andan-do por cima do mar.
26 Tine ɔdɔ lïjë koꞌja bo ꞌdeni këdï kiliŋgere kebe dɔ mini tara tine na koꞌde tikere ŋgï zïnnï. Kina lïjë kulörï rɔ ma kembe rɔ kɔmɔ ꞌba tikere, kiya te, “Sëgë na.”
26 E os discípulos, vendo-o an-dando sobre o mar, assustaram-se, dizendo: É um fantasma. E gritaram com medo.
27 Kina Yësu kënyï kilende zïnnï, iya te, “Ogbɔke dökïꞌdï ye. Ma na. Kinza kereke dë.”
27 Jesus, porém, lhes falou logo, dizendo: Tende bom ânimo, sou eu, não temais.
28 Kina Pïtörö kënyï kiya zi bo, iya te, “Ŋere, ɔdɔ këdï ŋgï rɔ nï na, ïdëkï ma te miliŋgere kebe dɔ mini mari zïyï yayi.”
28 E respondeu-lhe Pedro, e disse: Senhor, se és tu, manda-me ir ter contigo por cima das águas.
29 Yësu iya te, “Ako.”
29 E ele disse: Vem. E Pedro, descendo do barco, andou sobre as águas para ir ter com Jesus.
30 Tine ɔdɔ bo koꞌja lili ꞌdeni tara na koꞌde tikere ŋgï zi bo. Kina bo kiꞌdi ŋgï tönzu kari bërï mï mini, na bo kulörï kopapa kiya te, “Ŋere, okɔnyi ma.”
30 Mas, sentindo o vento forte, teve medo; e, começando a ir para o fundo, clamou, dizendo: Senhor, salva-me!
31 Kina Yësu koja közï bo ŋgï welo kikapo bo, kiya te, “Gɔ waꞌdi na kiꞌdi döyï dë gba laka gɔ lende ma? Ikali dë ma mëdï mɔmɔ yi?”
31 E logo Jesus, estendendo a mão, segurou-o, e disse-lhe: Homem de pouca fé, por que duvidaste?
32 Kina ɔdɔ lïjë këkï ꞌdeni mï sorope yɔ na lili tönë kɔrɔ ŋgï.
32 E, quando subiram para o barco, acalmou o vento.
33 Kina ya ma mï sorope yayi naga nima koloma ŋgï tïlëlu bo, iya te, “Rɔ ma laka nï na ŋgï rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba.”
33 Então aproximaram-se os que estavam no barco, e adoraram-no, dizendo: És verdadeiramente o Filho de Deus.
34 Lïjë umu dɔ pöpö nima ŋbö lïjë kömö mï dɔyayi ꞌba Genesareta.
34 E, tendo passado para o outro lado, chegaram à terra de Genesaré.
35 Kina bilaka mo ga kikali Yësu ŋgï, na lïjë koja laja ŋgï gɔ bɔ rɔkɔꞌɔ ame ga pili toko mï dɔyayi nima yayi ne ꞌdɔ koꞌde zi Yësu.
35 E, quando os homens daquele lugar o conheceram, mandaram por todas aquelas terras em redor e trouxeram-lhe todos os que estavam enfermos.
36 Lïjë omaꞌjo rönnï zi bo ꞌdɔ ya ma rɔ rɔkɔꞌɔ naga kosa ŋge pele rɔ dɔ kpa bɔŋgɔ abo. Kina bɔ rɔkɔꞌɔ ma konzi ame ga kosa dɔ kpa bɔŋgɔ ꞌba rɔ bo nima ne kileŋo ŋgï pili di dɔ rɔkɔꞌɔ mo ga.
36 E rogavam-lhe que ao menos eles pudessem tocar a orla da sua roupa; e todos os que a tocavam ficavam sãos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.