Lucas 20

Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Mï kada ma dɔ kɔtɔ mɔtɔ koꞌja Yësu këdï mï reki ꞌba rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba tiyandi bilaka gbï tuwöwö laja laka abo tine na bɔ dɔ bɔ akumu ni ti bɔ kɔmɔ kiyandi ꞌba köꞌdu kiꞌdi ni ti löbu ꞌba bilaka ni kako zi bo,
1 Certo dia, Jesus estava no pátio do Templo ensinando o povo e anunciando o evangelho . Então chegaram ali alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei, junto com alguns líderes do povo,
2 kiya te, “Nï, iya zize, közï kakpa ꞌba yë na me këddï koꞌdɔ wa naga nime timo ne? Yë na kiꞌdi közï kakpa tɔ nime zïyï?”
2 e perguntaram: — Diga para nós: com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu essa autoridade?
3 Yësu ënyï kileki dɔmo zïnnï, iya te, “Akititi ꞌbama ëdï gbï kɔtɔ bine tititi ye timo. Kpe, iyake te zö,
3 Jesus respondeu:
4 közï kakpa ꞌba bapatisi tönë Yowani koloma rɔ toꞌdɔ mo ne ako di zi yë? Di zi bilaka lesi ala di zi Bɔkoꞌba?”
4 Quem deu autoridade a João para batizar? Foi Deus ou foram pessoas?
5 Kina lïjë koloma ŋgï rɔ towasa mo rɔ gɔ rönnï. Lïjë iya te, “Gɔ diyake tondo? Ɔdɔ diyake te ako di zi Bɔkoꞌba bo ti kiya te, ‘Ne iꞌdike dɔye dë gɔ lende abo gɔ waꞌdi?’
5 Aí eles começaram a dizer uns aos outros: — O que é que vamos dizer? Se dissermos que foi Deus, ele vai perguntar: “Então por que vocês não creram em João?”
6 Ne ɔdɔ diyake te ako di zi bilaka lesi bilaka naga nime pili ti kënyï ŋgï tuꞌdu ze ti döku römöyï lïjë pili omeri ꞌdeni Yowani rɔ bɔ kumë lende ꞌba Bɔkoꞌba.”
6 Mas, se dissermos que foram pessoas, esta multidão vai nos apedrejar, pois eles acham que João era profeta .
7 Kina lïjë kileki dɔmo iya te, “Dikali bi ma kako di teyi dë.”
7 Por isso responderam: — Nós não sabemos quem deu autoridade a João para batizar.
8 Kina Yësu kileki gbï zïnnï iya te, “Ma gbï minza miya gɔ közï kakpa tɔ nime mëdï moꞌdɔ wa naga nime timo ne ziye.”
8 Jesus disse:
9 Kina bo kebe ŋgï nduwë nati tiya dɔŋgala nime zi tïndï naga nima, iya te, “Bɔ mɔtɔ ïdïyë mɔwɔ këdï koꞌdɔ rɔ layi naga ŋgï rɔ nyaka kina bo kogba bɔ ndɔbɔ ŋgï kiꞌdi yïmo bo kënyï abo kari koloma tara mï dɔyayi ma kɔwɔ.
9 Depois Jesus contou esta parábola para o povo:
10 Kina ɔdɔ kada ꞌba titeꞌde mo kömö ꞌdeni tine na bo kënyï koja bɔ laja abo ŋgï kari ꞌdɔ koꞌde döŋgërï ma ꞌba bo di zi bɔ ndɔbɔ tönë ga. Tine bɔ ndɔbɔ naga nima indaꞌba bɔ laja nima ŋgï komba koga kileki rɔ közï sari.
10 Quando chegou o tempo da colheita, ele mandou um empregado para receber a sua parte. Mas os lavradores bateram nele e o mandaram de volta sem nada.
11 Kina bo kënyï koja mɔtɔ gbï ꞌböwu kari. Ama mo tine lïjë omba ŋgï koꞌdɔ rɔ ma kënyë koga kileki rɔ ma sari.
11 O dono mandou outro empregado, mas eles também bateram nele, depois o trataram de modo vergonhoso e o mandaram de volta sem nada.
12 Kina bo kënyï gbï koja ma rɔ mï mota mo kari. Kina lïjë komba ŋgï koꞌdɔ wëtö rɔmo kuꞌdu ŋbö yaga.
12 Então ele enviou um terceiro empregado, mas os lavradores também bateram nele e o expulsaram.
13 Kina bɔ dɔ nyaka tönë kënyï komeri, iya te, ‘Ti moꞌdɔ tondo? Kole kɔtɔ ma nime mɔꞌɔ kulöwö ne ti moja kari zïnnï mɔtɔga lïjë ti koro bo.’
13 Aí o dono da plantação pensou: “O que vou fazer? Já sei: vou mandar o meu filho querido. Tenho certeza de que vão respeitá-lo.”
14 Ne ɔdɔ bɔ ndɔbɔ tönë ga koꞌja ꞌdeni ŋgï rɔ kole ꞌba bɔ tönë tara tine, lïjë iya te, ‘Bɔ nime bo na ti këdï rɔ bɔ dɔ nyaka nime kada mɔtɔ di pötö ꞌbu bo. Dupöke bo yaga ꞌdɔ nyaka nime köꞌbö ŋgï ŋburu rɔ eze.’
14 — Mas, quando os lavradores viram o filho, disseram: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
15 Kina lïjë kindaꞌba bo ŋgï kuꞌdu yaga di mï nyaka nima kupö bo ŋgï.
15 — Então eles jogaram o filho para fora da plantação e o mataram. Aí Jesus perguntou:
16 Bo ti kako kote dönnï pili yaga ꞌdɔ bo koꞌde bɔ ndɔbɔ ma laꞌja ꞌjaa ꞌdɔ kako toꞌdɔ ndɔbɔ mï nyaka abo nima.”
16 Ele virá, matará aqueles homens e dará a plantação a outros lavradores. Então as pessoas que estavam ouvindo disseram: — Que Deus não permita que isso aconteça!
17 Yësu oŋgɔ dönnï kina bo kënyï kititi lïjë, iya te, “Ne ꞌjɔ ꞌba lende nime kugu mï buku ꞌba Bɔkoꞌba ne tëgë tondo? Ame kugu yayi kiya te, ‘Döku tönë bɔ koꞌba rö ni kilagi pa di rɔmo ne na kileki ꞌdeni rɔ döku ma laka rɔ dɔ kiteli mï gbɔndɔ ꞌba rö.’
17 Mas Jesus olhou bem para eles e disse:
18 Lïjë ame ga pili kilaꞌba dɔ döku nime ne ti kodowe ŋgï roꞌboroꞌbo yaga. Kina lïjë ame ga döku nime kilaꞌba dönnï ne ti kiyaŋmi lïjë yaga rɔ lupu.”
18 Quem cair em cima dessa pedra ficará em pedaços. E, se a pedra cair sobre alguém, essa pessoa vai virar pó.
19 Kina bɔ kɔmɔ kiyandi ni ti löbu ꞌba bɔ akumu ni kiꞌdi ŋgï toma kɔri ꞌba ꞌdɔ tindaꞌba Yësu. Römöyï lïjë ikali ꞌdeni bo ëdï rɔ tiya dɔŋgala nima rönnï. Tine lïjë rɔ tikere di zi bilaka konzi naga nima yayi
19 Os mestres da Lei e os chefes dos sacerdotes sabiam que era contra eles que Jesus havia contado essa parábola e queriam prendê-lo ali mesmo, porém tinham medo do povo.
20 na lïjë kiꞌdi kömönnï ŋgï kilegbe gɔ Yësu. Lïjë oja bɔ kore ꞌbënnï mɔtɔ ga kari koꞌdɔ ga rönnï kɔzɔ bɔ lende laka ꞌba Bɔkoꞌba naga tara. Lïjë omeri ꞌdɔ tindaꞌba Yësu gɔ wa ame ga bo këdï kiya ne, ꞌdɔ lïjë kiꞌdi bo zi turu bɔ dönnï.
20 Então começaram a vigiar Jesus. Pagaram alguns homens para fazerem perguntas a ele. Eles deviam fingir que eram sinceros e procurar conseguir alguma prova contra Jesus. Assim os mestres da Lei e os chefes dos sacerdotes teriam uma desculpa para o prender e entregar nas mãos do Governador romano.
21 Kina lïjë bɔ kore mo naga nima kënyï kititi Yësu, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, dikali ŋgï rɔ ma laka akiyandi ꞌbï ti lende kiya ꞌbï ga na rɔ ma kodɔrɔ. Dikali yi ugö kpëyï dë zi bɔtɔ, köꞌdu ꞌba Bɔkoꞌba na këddï kiyandi bilaka timo rɔ ma kodɔrɔ.
21 Esses homens perguntaram: — Mestre, sabemos que aquilo que o senhor diz e ensina é certo. Sabemos também que o senhor não julga pela aparência e ensina a verdade sobre a maneira de viver que Deus exige.
22 Ne iya zize te ꞌdi, tara ne ëdï ŋgï zize rɔ ma laka mï köꞌdu kiꞌdi ꞌba Bɔkoꞌba ꞌdɔ topi awada zi bɔ dɔliŋɔ ma löbu ꞌba Romo?”
22 Diga: é ou não é contra a nossa Lei pagar impostos ao Imperador romano?
23 Tine Yësu ikali dɔŋgala ꞌbënnï nima ꞌdeni mɔlo na bo kileki kiya zïnnï, bo iya te,
23 Mas Jesus percebeu a má intenção deles e disse:
24 “Ilemeke kïnë gïrïsï mo te zö. Kïnë yë ti möyï yë na me rɔmo ne?”
24 — Tragam aqui uma moeda. De quem são o nome e a cara que estão gravados nela? — São do Imperador! — responderam eles.
25 Yësu iya te, “Laka. Wa ame ga rɔ ꞌba bɔ dɔliŋɔ ne opike abo zi bo. Kina wa ame ga rɔ ꞌba Bɔkoꞌba ne opike zi Bɔkoꞌba.”
25 Então Jesus disse:
26 Kina ŋgï lïjë ɔꞌbɔ dë kpe ꞌdɔ tokɔ kpa bo di kɔmɔ bilaka konzi naga nima. Dɔ lende kileki abo na kigayi lïjë ꞌdeni kina lïjë kudumö ŋgï.
26 Eles não puderam conseguir nenhuma prova contra Jesus diante do povo. Por isso ficaram calados, admirados com a resposta dele.
27 Sadoke mɔtɔ ga lïjë bɔ komeri ꞌbënnï kiya te a mɔtɔ rɔ tɔdɔ ꞌba töku di mï tölë inza naga ako zi Yësu
27 Alguns saduceus , os quais afirmam que ninguém ressuscita, chegaram perto de Jesus
28 ti akititi, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, tönë bine Musa ugu zize iya te ɔdɔ nï mɔtɔ kölë kola ꞌja ꞌbï kinza ti kole ꞌdɔ löndö yï mɔtɔ kindaꞌba közï makuruꞌbë pötö yï nima ꞌdɔ köyö timo rɔ bi döyï nï ma kölë nima.
28 e disseram: — Mestre, Moisés escreveu para nós a seguinte
29 Ne oŋgɔ ya mɔtɔ ga lïjë rɔ löndö kɔtɔ modɔmorïyö. Bɔ ma dɔgba mo ogbe ꞌja kina bo kölë ŋgï kola ꞌja abo nima kinza ti kole.
29 Acontece que havia sete irmãos. O mais velho casou e morreu sem deixar filhos.
30 Bɔ ma mï rïyö mo indaꞌba közï makuruꞌbë nima kina koꞌdɔ rönï gbï tara zi bo.
30 Então o segundo casou com a viúva,
31 Bɔ ma mï mota mo indaꞌba gbï kina kari ŋgï zïnnï pili tara rɔ gönnï.
31 e depois, o terceiro. E assim a mesma coisa aconteceu com os sete irmãos, isto é, todos morreram sem deixar filhos.
32 Rɔ ŋburuŋburu mo tine na ꞌja mo tönë kölë ŋgï.
32 Depois a mulher também morreu.
33 Tine ɔdɔ kömö mï kada ꞌba tɔdɔ ꞌba töku ni di mï tölë kada mɔtɔ dayi nati lɔko ti këdï rɔ ꞌja ꞌba yë? Ya naga nima pili modɔmorïyö ogbe lɔko ꞌdeni tönë bine.”
33 Portanto, no dia da ressurreição, de qual dos sete a mulher vai ser esposa? Pois todos eles casaram com ela!
34 Tine Yësu ileki dɔmo zïnnï iya te, “Bilaka ame ga mï dɔliŋɔ bine ne lïjë na këdï kogbe rönnï.
34 Jesus respondeu:
35 Ne lïjë ame ga Bɔkoꞌba këdï kiꞌdi kɔdɔ di mï tölë ꞌdɔ toloma ꞌjaa mï dɔliŋɔ ma këdï kako nime ꞌdë ne ogbe rönnï dë
35 Mas as pessoas que merecem alcançar a ressurreição e a vida futura não vão casar lá,
36 römöyï lïjë ölë dë gbï kpe, lïjë ꞌdeni kɔzɔ malayika. Lïjë ꞌdeni rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba römöyï lïjë ɔdɔ ꞌdeni di mï tölë.
36 pois serão como os anjos e não poderão morrer. Serão filhos de Deus porque ressuscitaram.
37 Tine Musa odɔrɔ gɔmo ꞌdeni mɔlo bine ma a nima rɔ tɔdɔ ꞌba töku di mï tölë ne këdï. Mï akugu abo gɔ paꞌdo köbö di dɔ morogo ne, bo ïdëkï Bɔkoꞌba ꞌdeni rɔ Bɔkoꞌba ꞌba Abarayama, Bɔkoꞌba ꞌba Yisika, Bɔkoꞌba ꞌba Yakoba.
37 E Moisés mostra claramente que os mortos serão ressuscitados. Quando fala do espinheiro que estava em fogo, ele escreve que o Senhor é “o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó.”
38 Gɔ köꞌdu mo na dikali ŋgï lïjë inza kpe rɔ töku, Bɔkoꞌba ïdïdï lïjë ꞌdeni römöyï bo na rɔ bɔ kiꞌdi dïdï zi wa pili.”
38 Isso mostra que Deus é Deus dos vivos e não dos mortos, pois para ele todos estão vivos.
39 Kina bɔ kɔmɔ kiyandi ꞌba köꞌdu kiꞌdi mɔtɔ ga kënyï kiya te, “Ele sowa ŋere.”
39 Aí alguns mestres da Lei disseram: — Boa resposta, Mestre!
40 Kina ŋgï lïjë ilaŋa rönnï dë kpe tititi kpa bo.
40 E não tinham coragem de lhe fazer mais perguntas.
41 Yësu ileki ꞌböwu kititi lïjë iya te, “Rɔ ma tondo mo na kiya te Kurïsïtö ame Bɔkoꞌba këdï koja ne di mï kupö Dawidi?
41 Em seguida Jesus perguntou a eles:
42 Koꞌja Dawidi kiya bine mï buku ꞌba Akïlëlu te, ‘Ŋere Bɔkoꞌba iya zi ŋere ma, iya te, “Oloma dɔ dörï ma bine
42 Pois o próprio Davi diz assim no livro de Salmos:
43 ŋbö miꞌdi yi kaꞌda bɔ ya ꞌbï ga.”’
43 até que eu ponha os seus inimigos
44 Dawidi ïdëkï bo ꞌdeni tönë bine rɔ ŋere abo, ne rɔ ma tondo mo na ꞌdɔ bo kileki ꞌböwu rɔ kole zi Dawidi?”
44 Se Davi chama o Messias de Senhor, como é que o Messias pode ser descendente de Davi?
45 Koꞌja bilaka naga nima pili këdï rɔ tuwö lende abo ꞌdeni na bo kënyï kiya zi bɔ kösö gɔ bo ga, bo iya te,
45 O povo todo estava escutando, e Jesus disse aos discípulos:
46 “Iꞌdike kɔmɔye kandi laka di zi bɔ kɔmɔ kiyandi ꞌba köꞌdu kiꞌdi ni. Akoꞌdɔkɔ ꞌbënnï rɔ tiliŋgere ti bɔŋgɔ kidakpa ꞌbënnï naga nima rönnï. Tumötö lïjë kɔzɔ bɔ rɔ koro naga tara di mï bi ꞌba ndögö na lende mo kɔꞌɔ rönnï. Akiteri ꞌbënnï rɔ kïtï ma löbu naga di mï rö ꞌba mötu ti bi ma laka naga di mï ŋbele.
46 — Cuidado com os
47 Lïjë bɔ këdï kodɔ gomɔ rɔ makuruꞌbë tote dɔ a mo naga nima. Mötu koꞌdɔ ꞌbënnï rɔ gögö tileme rönnï timo. Lïjë nime, kada mɔtɔ karama ma këdï kodɔ dönnï na rɔ dɔ kiteli.”
47 Exploram as viúvas e roubam os seus bens; e, para disfarçar, fazem orações compridas. Portanto, o castigo que eles vão sofrer será pior ainda!

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.