Lucas 18

Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Yësu ënyï kiya dɔŋgala mɔtɔ zi bɔ kösö gɔ bo ga ꞌdɔ kileme zïnnï kinza lïjë kola gɔ tititi kɔnyi dë di zi Bɔkoꞌba lïjë köꞌbö nduwë toꞌdɔ mo.
1 Jesus contou a seguinte parábola , mostrando aos discípulos que deviam orar sempre e nunca desanimar:
2 Bo iya te, “Ŋere bɔ toŋgɔ burë mɔtɔ oloma pa dɔ gawo mɔtɔ yayi kere Bɔkoꞌba dë gbï ala komeri lende ꞌba bɔtɔ.
2 — Em certa cidade havia um juiz que não
3 Tine makuruꞌbë mɔtɔ ëdï gbï mï gawo nima yayi. Kina lɔko köꞌbö ŋgï nduwë rɔ tari zi bɔ nima tomaꞌjo rönï teyi, iya te, ‘Oŋgɔ ndï lende ma laka zö rɔ bɔ ndoꞌji ma.’
3 Nessa cidade morava uma viúva que sempre o procurava para pedir justiça, dizendo: “Ajude-me e julgue o meu caso contra o meu adversário!”
4 Ŋere nima oloma titi pa rɔ tilagi lende ꞌba ꞌja nima. Tine rɔ ŋburuŋburu mo bo ënyï komeri, kiya te, ‘Ne kɔzɔ ame ma mere Bɔkoꞌba dë momeri lende ꞌba bɔtɔ dë pele
4 — Durante muito tempo o juiz não quis julgar o caso da viúva, mas afinal pensou assim: “É verdade que eu não temo a Deus e também não respeito ninguém.
5 ne kina me ꞌja nime köꞌbö ꞌdeni ŋgï ŋburu togba dɔma, ti moŋgɔ lende ꞌbënï nime mileŋo ndïmo kinza tako lulu ꞌbënï nime kɔdɔ rɔma.’”
5 Porém, como esta viúva continua me aborrecendo, vou dar a sentença a favor dela. Se eu não fizer isso, ela não vai parar de vir me amolar até acabar comigo.”
6 Yësu iya te, “Uwöke a ma ŋere dökïꞌdï kënyë nima kiya tɔ ma.
6 E o Senhor continuou:
7 Ne tara bo Bɔkoꞌba ti koꞌde lende këyï dë zïnnï lïjë ame ga rɔ ꞌba bo ne ya? Lïjë ame ga këdï kudu zi bo kote kada kote korɔndɔ ne, bo ti köꞌbö toga lïjë yaga ya?
7 Será, então, que Deus não vai fazer justiça a favor do seu próprio povo, que grita por socorro dia e noite? Será que ele vai demorar para ajudá-lo?
8 Rɔ ma laka miya ziye, bo ti koꞌde lende këyï ŋgï welo zïnnï. Tara ne ti kole ꞌba bilaka lesi kako koꞌja lïjë ŋgï këdï rɔ tiꞌdi dönnï gɔmo mï kada ꞌba tako abo na ya?”
8 Eu afirmo a vocês que ele julgará a favor do seu povo e fará isso bem depressa. Mas, quando o
9 Kina Yësu kënyï gbï tiya dɔŋgala nime zïnnï lïjë ame ga kïlëbë rönnï rɔ bɔ lende laka, lïjë kindiri ya ma laki ne. Bo iya te,
9 Jesus também contou esta parábola para os que achavam que eram muito bons e desprezavam os outros:
10 “Bilaka rïyö mɔtɔ ga ënyï kari mï rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba bi toꞌdɔ mötu. Bɔ ma kɔtɔ rɔ Parosi tine mɔtɔ rɔ bɔ kireke awada.
10 — Dois homens foram ao Templo para orar. Um era
11 Bɔ ma rɔ Parosi mo nima ɔrɔ ŋbö caki kumötu, kiya te, ‘Bɔkoꞌba, mileki yëëꞌdï zïyï ꞌbama minza kɔzɔ ꞌba laki rɔ bɔ akolɔ rɔ bɔ lende kënyë rɔ bɔ yërï ala gbï kɔzɔ ꞌba bɔ kireke awada nime.
11 O fariseu ficou de pé e orou sozinho, assim: “Ó Deus, eu te agradeço porque não sou avarento, nem desonesto, nem imoral como as outras pessoas. Agradeço-te também porque não sou como este cobrador de impostos.
12 Moro kpama mï rïyö ꞌdo mï töꞌdö dɔ modɔmorïyö, a ma ga pili rɔ gɔmo kapa ma ꞌbutë mo miꞌdi zïyï.’
12 Jejuo duas vezes por semana e te dou a décima parte de tudo o que ganho.”
13 Tine bɔ ma rɔ bɔ kireke awada mo nima ɔrɔ ꞌba bo rɔ ma kɔwɔ yïꞌböwu kusu kɔmɔ bo bërï komba dɔŋgoꞌdo bo iya te, ‘Bɔkoꞌba, iꞌdi mïyï këyï rɔma ma bɔ lende kënyë nime.’
13 — Mas o cobrador de impostos ficou de longe e nem levantava o rosto para o céu. Batia no peito e dizia: “Ó Deus, tem pena de mim, pois sou pecador!”
14 Rɔ ma laka miya ziye, bɔ kireke awada nime na ti kileki rɔ ma laka kɔmɔ Bɔkoꞌba inza rɔ Parosi nima. Römöyï bɔ ame koꞌdɔ rɔ bo rɔ löbu ne ti kileki ꞌdeni bërï. Tine bɔ ma kileki rɔ bo bërï na ti Bɔkoꞌba kombi tɔrɔ.”
14 E Jesus terminou, dizendo:
15 Bilaka mɔtɔ ga oloma toꞌde kole titi kako zi Yësu ꞌdɔ bo kiꞌdi közï bo dɔmo rɔ yëyï. Kina ɔdɔ bɔ kösö gɔ bo ga koꞌja tara tine lïjë ebe ŋgï tota kole titi naga nima kinza kari dë zi Yësu.
15 Depois disso, algumas pessoas levaram as suas crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos viram isso e repreenderam aquelas pessoas.
16 Tine Yësu ënyï kïdëkï kole titi naga nima kako zi bo, iya te, “Olake kole titi kako zö kinza kotake lïjë dë römöyï lïjë ame ga te ne ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba na rɔ ꞌbënnï.
16 Então Jesus chamou as crianças para perto de si e disse:
17 Rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kindaꞌba ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba dë kɔzɔ ꞌba kole titi ne inza kɔdɔ du te yïmo.”
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem não receber o Reino de Deus como uma criança nunca entrará nele.
18 Turu ꞌba Yudayi mɔtɔ ako kititi Yësu, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi ma laka, waꞌdi na gɔ moꞌdɔ gɔ moꞌja dïdï ma ŋburuŋburu?”
18 Certo líder judeu perguntou a Jesus: — Bom Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
19 Yësu iya te, “Ïdëkï ma rɔ ma laka gɔ waꞌdi? Omeri ꞌdeni ŋgï tara? Bɔtɔ mɔtɔ inza laka tine ŋge kɔtɔ kpökï rɔ Bɔkoꞌba.
19 Jesus respondeu:
20 Ikali ꞌdeni köꞌdu kiꞌdi iya te, ‘Kinza koꞌdɔ yërï dë, koꞌdɔ röyï dë rɔ bɔ közï roma, koꞌdɔ ꞌbögö dë, kususu bɔtɔ dë gbï rɔ bëtï. Oro ꞌbu yï ni ti möyï.’”
20 Você conhece os mandamentos: “Não cometa adultério, não mate, não roube, não dê falso testemunho contra ninguém, respeite o seu pai e a sua mãe.”
21 Bɔ nima iya te, “Wa naga nime moꞌdɔ ꞌdeni mɔlo dɔ yɔbi ma bine.”
21 O homem respondeu: — Desde criança eu tenho obedecido a todos esses mandamentos.
22 Kina ɔdɔ Yësu kuwö bɔ nima ꞌdeni kiya tara tine, bo ileki dɔmo iya te, “A mɔtɔ ola gba kɔtɔ zïyï toꞌdɔ mo. Ari kugö ëꞌbï ga me mökö koza gïrïsï mo zi bɔ lisa. Kina ti këddï ŋgï ti wa rɔ mbëmbë mï dɔyayi ꞌba mïtɔrɔ. Kina ꞌdɔ kako ti kösö gɔma.”
22 Quando Jesus ouviu isso, disse:
23 Kina ɔdɔ bɔ nima kuwö lende nime ꞌdeni te tine bo ŋgï rɔ meri römöyï bo bɔ mɔri na.
23 Quando o homem ouviu isso, ficou muito triste, pois era riquíssimo.
24 — ausente —
24 Vendo a tristeza dele, Jesus disse:
25 — ausente —
25 É mais difícil um rico entrar no Reino de Deus do que um camelo passar pelo fundo de uma agulha.
26 Ya ame ga pili kuwö ne ënyï kititi, kiya te, “Ne ɔdɔ këdï ꞌdeni te tine yë na ꞌjaa ti kɔmɔ di mï tölë ti?”
26 Os que ouviram isso perguntaram: — Então, quem é que pode se salvar?
27 Yësu ileki dɔmo, iya te, “Wa ame toꞌdɔ mo konya dɔ bilaka lesi ne ma di zi Bɔkoꞌba embe dë.”
27 Jesus respondeu:
28 Pïtörö iya te, “Ŋere, dola wa pili ꞌdeni gɔ tösö göyï.”
28 Aí Pedro disse: — Veja! Nós deixamos a nossa família e seguimos o senhor.
29 Yësu iya te, “Rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kola ꞌja ala liŋɔ ala löndö ala ꞌbu ni ti ma ala kole dömöyï ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba ne
29 Jesus respondeu:
30 ti koꞌja ŋgï rɔ mbëmbë rɔ dɔ kiteli gïrï nime kina gbï mï kada ma këdï kako ꞌdeni rɔ dïdï ma ŋburuŋburu.”
30 receberá ainda nesta vida muito mais e, no futuro, receberá a vida eterna.
31 Yësu ogba bɔ kösö gɔ bo ga rɔ dönnï kilende teyi iya te, “Dëdï darike nime ŋbö Yerosalema. Kina wa tönë ga bɔ kumë lende ni kiya gɔ köꞌdu ꞌba kole ꞌba bilaka lesi ne ti koꞌdɔ rönnï ŋgï ꞌdeni ko tara.
31 Jesus levou os doze discípulos para um lado e disse:
32 Ti kogba bo kiꞌdi zi bɔ löwö. Kina ti lïjë kögö bo ŋgï rɔ laŋa kitiꞌja bo kotoꞌbi woro rɔ bo.
32 Ele será entregue aos não judeus, e estes vão zombar dele, insultá-lo, cuspir nele
33 Kina ti lïjë komba bo kupö bo. Tine mï töꞌdö dɔ mota bo ti kënyï ꞌdeni kɔdɔ yaga di mï tölë.”
33 e bater nele; e depois o matarão. Mas no terceiro dia ele ressuscitará.
34 Tine bɔ kösö gɔ bo ga ikali mï ꞌjɔ ꞌba lende nime dë du te. Römöyï usu dɔ ꞌjɔ ꞌba lende pili ꞌdeni di zïnnï. Kina ŋgï kiꞌdi lïjë kikali wa nima Yësu këdï rɔ tiya mo ne dë.
34 Os discípulos não entenderam nada do que Jesus disse. O que essas palavras queriam dizer estava escondido deles, e eles não sabiam do que Jesus estava falando.
35 Koꞌja Yësu ni kömö ꞌdeni ŋgɔsi ŋgila Yereko tine bɔ kɔmɔ kölu mɔtɔ ëdï dɔ kpa kɔri yayi bi kpasi.
35 Jesus já estava chegando perto da cidade de Jericó. Acontece que um cego estava sentado na beira do caminho, pedindo esmola.
36 Kina ɔdɔ bo kuwö ꞌdeni bilaka këdï kɔlɔ ꞌdeni ŋgï kebe yayi rɔ tïndï tine na bo kënyï kititi, iya te, “Waꞌdi ga na?”
36 Quando ouviu a multidão passando, ele perguntou o que era aquilo.
37 Lïjë iya te, “Yësu ꞌba Nazareta na këdï rɔ tari.”
37 — É Jesus de Nazaré que está passando! — responderam.
38 Kina bɔ kɔmɔ kölu tönë kënyï kulörï kiya te, “Yësu kole ꞌba Dawidi, oŋgɔ lisa ꞌba rɔma.”
38 Aí o cego começou a gritar: — Jesus,
39 Tine bilaka ma dɔgba naga nima amo dɔ bo ꞌdɔ bo kudumö yaga. Ne pele na bo kulörï ŋgï kulöwö rɔ ma kembe, kiya te, “Kole ꞌba Dawidi, iꞌdi mïyï këyï rɔma.”
39 As pessoas que iam na frente o repreenderam e mandaram que ele calasse a boca. Mas ele gritava ainda mais: — Filho de Davi, tenha pena de mim!
40 Kina Yësu kɔrɔ ŋgï kïdëkï bɔ kɔmɔ kölu nima ꞌdɔ koꞌde kako zi bo. Kina ɔdɔ bo kömö ꞌdeni ŋgɔsi tine Yësu ënyï kititi bo, iya te,
40 Jesus parou e mandou que trouxessem o cego. Quando ele chegou perto, Jesus perguntou:
41 “Waꞌdi na koꞌdɔkɔ gɔ moꞌdɔ zïyï?”
41 — O que é que você quer que eu faça? — Senhor, eu quero ver de novo! — respondeu ele.
42 Yësu iya te, “Kömöyï kɔpɔ yaga, tiꞌdi döyï gɔ tigɔ ma ileŋo yi ꞌdeni.”
42 Então Jesus disse:
43 Kina kɔmɔ bɔ tönë kɔpɔ ŋgï bo kënyï kösö gɔ Yësu ti tïlëlu Bɔkoꞌba. Kina ɔdɔ bilaka ma laki naga nima koꞌja ꞌdeni tara tine, na lïjë pili kebe ŋgï rɔ tïlëlu Bɔkoꞌba.
43 No mesmo instante o homem começou a ver e, dando glória a Deus, foi seguindo Jesus. E todos os que viram isso começaram a louvar a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.