Lucas 18
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ARC
1 Yësu ënyï kiya dɔŋgala mɔtɔ zi bɔ kösö gɔ bo ga ꞌdɔ kileme zïnnï kinza lïjë kola gɔ tititi kɔnyi dë di zi Bɔkoꞌba lïjë köꞌbö nduwë toꞌdɔ mo.
1 E contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre e nunca desfalecer,
2 Bo iya te, “Ŋere bɔ toŋgɔ burë mɔtɔ oloma pa dɔ gawo mɔtɔ yayi kere Bɔkoꞌba dë gbï ala komeri lende ꞌba bɔtɔ.
2 dizendo: Havia numa cidade
3 Tine makuruꞌbë mɔtɔ ëdï gbï mï gawo nima yayi. Kina lɔko köꞌbö ŋgï nduwë rɔ tari zi bɔ nima tomaꞌjo rönï teyi, iya te, ‘Oŋgɔ ndï lende ma laka zö rɔ bɔ ndoꞌji ma.’
3 Havia também naquela mesma cidade
4 Ŋere nima oloma titi pa rɔ tilagi lende ꞌba ꞌja nima. Tine rɔ ŋburuŋburu mo bo ënyï komeri, kiya te, ‘Ne kɔzɔ ame ma mere Bɔkoꞌba dë momeri lende ꞌba bɔtɔ dë pele
4 E, por algum tempo, não quis; mas, depois, disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 ne kina me ꞌja nime köꞌbö ꞌdeni ŋgï ŋburu togba dɔma, ti moŋgɔ lende ꞌbënï nime mileŋo ndïmo kinza tako lulu ꞌbënï nime kɔdɔ rɔma.’”
5 todavia, como esta viúva me molesta, hei de fazer-lhe justiça, para que enfim não volte e me importune muito.
6 Yësu iya te, “Uwöke a ma ŋere dökïꞌdï kënyë nima kiya tɔ ma.
6 E disse o Senhor: Ouvi o que diz o injusto juiz.
7 Ne tara bo Bɔkoꞌba ti koꞌde lende këyï dë zïnnï lïjë ame ga rɔ ꞌba bo ne ya? Lïjë ame ga këdï kudu zi bo kote kada kote korɔndɔ ne, bo ti köꞌbö toga lïjë yaga ya?
7 E Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que clamam a ele de dia e de noite, ainda que tardio para com eles?
8 Rɔ ma laka miya ziye, bo ti koꞌde lende këyï ŋgï welo zïnnï. Tara ne ti kole ꞌba bilaka lesi kako koꞌja lïjë ŋgï këdï rɔ tiꞌdi dönnï gɔmo mï kada ꞌba tako abo na ya?”
8 Digo-vos que, depressa, lhes fará justiça. Quando, porém, vier o Filho do Homem, porventura, achará fé na terra?
9 Kina Yësu kënyï gbï tiya dɔŋgala nime zïnnï lïjë ame ga kïlëbë rönnï rɔ bɔ lende laka, lïjë kindiri ya ma laki ne. Bo iya te,
9 E disse também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 “Bilaka rïyö mɔtɔ ga ënyï kari mï rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba bi toꞌdɔ mötu. Bɔ ma kɔtɔ rɔ Parosi tine mɔtɔ rɔ bɔ kireke awada.
10 Dois homens subiram ao templo, a orar; um, fariseu, e o outro, publicano.
11 Bɔ ma rɔ Parosi mo nima ɔrɔ ŋbö caki kumötu, kiya te, ‘Bɔkoꞌba, mileki yëëꞌdï zïyï ꞌbama minza kɔzɔ ꞌba laki rɔ bɔ akolɔ rɔ bɔ lende kënyë rɔ bɔ yërï ala gbï kɔzɔ ꞌba bɔ kireke awada nime.
11 O fariseu, estando em pé, orava consigo desta maneira: Ó Deus, graças te dou, porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros; nem ainda como este publicano.
12 Moro kpama mï rïyö ꞌdo mï töꞌdö dɔ modɔmorïyö, a ma ga pili rɔ gɔmo kapa ma ꞌbutë mo miꞌdi zïyï.’
12 Jejuo duas vezes na semana
13 Tine bɔ ma rɔ bɔ kireke awada mo nima ɔrɔ ꞌba bo rɔ ma kɔwɔ yïꞌböwu kusu kɔmɔ bo bërï komba dɔŋgoꞌdo bo iya te, ‘Bɔkoꞌba, iꞌdi mïyï këyï rɔma ma bɔ lende kënyë nime.’
13 O publicano, porém, estando em pé, de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, tem misericórdia de mim, pecador!
14 Rɔ ma laka miya ziye, bɔ kireke awada nime na ti kileki rɔ ma laka kɔmɔ Bɔkoꞌba inza rɔ Parosi nima. Römöyï bɔ ame koꞌdɔ rɔ bo rɔ löbu ne ti kileki ꞌdeni bërï. Tine bɔ ma kileki rɔ bo bërï na ti Bɔkoꞌba kombi tɔrɔ.”
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque qualquer que a si mesmo se exalta será humilhado, e qualquer que a si mesmo se humilha será exaltado.
15 Bilaka mɔtɔ ga oloma toꞌde kole titi kako zi Yësu ꞌdɔ bo kiꞌdi közï bo dɔmo rɔ yëyï. Kina ɔdɔ bɔ kösö gɔ bo ga koꞌja tara tine lïjë ebe ŋgï tota kole titi naga nima kinza kari dë zi Yësu.
15 E traziam-lhe também crianças, para que ele as tocasse; e os discípulos, vendo isso, repreendiam-nos.
16 Tine Yësu ënyï kïdëkï kole titi naga nima kako zi bo, iya te, “Olake kole titi kako zö kinza kotake lïjë dë römöyï lïjë ame ga te ne ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba na rɔ ꞌbënnï.
16 Mas Jesus, chamando-as para si, disse: Deixai vir a mim os pequeninos e não os impeçais, porque dos tais é o Reino de Deus.
17 Rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kindaꞌba ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba dë kɔzɔ ꞌba kole titi ne inza kɔdɔ du te yïmo.”
17 Em verdade vos digo que qualquer que não receber o Reino de Deus como uma criança não entrará nele.
18 Turu ꞌba Yudayi mɔtɔ ako kititi Yësu, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi ma laka, waꞌdi na gɔ moꞌdɔ gɔ moꞌja dïdï ma ŋburuŋburu?”
18 E perguntou-lhe um certo príncipe, dizendo: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 Yësu iya te, “Ïdëkï ma rɔ ma laka gɔ waꞌdi? Omeri ꞌdeni ŋgï tara? Bɔtɔ mɔtɔ inza laka tine ŋge kɔtɔ kpökï rɔ Bɔkoꞌba.
19 Jesus lhe disse: Por que me chamas bom? Ninguém há bom, senão um,
20 Ikali ꞌdeni köꞌdu kiꞌdi iya te, ‘Kinza koꞌdɔ yërï dë, koꞌdɔ röyï dë rɔ bɔ közï roma, koꞌdɔ ꞌbögö dë, kususu bɔtɔ dë gbï rɔ bëtï. Oro ꞌbu yï ni ti möyï.’”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás, não matarás, não furtarás, não dirás falso testemunho, honra a teu pai e a tua mãe.
21 Bɔ nima iya te, “Wa naga nime moꞌdɔ ꞌdeni mɔlo dɔ yɔbi ma bine.”
21 E disse ele: Todas essas coisas tenho observado desde a minha mocidade.
22 Kina ɔdɔ Yësu kuwö bɔ nima ꞌdeni kiya tara tine, bo ileki dɔmo iya te, “A mɔtɔ ola gba kɔtɔ zïyï toꞌdɔ mo. Ari kugö ëꞌbï ga me mökö koza gïrïsï mo zi bɔ lisa. Kina ti këddï ŋgï ti wa rɔ mbëmbë mï dɔyayi ꞌba mïtɔrɔ. Kina ꞌdɔ kako ti kösö gɔma.”
22 E, quando Jesus ouviu isso, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa: vende tudo quanto tens, reparte-
23 Kina ɔdɔ bɔ nima kuwö lende nime ꞌdeni te tine bo ŋgï rɔ meri römöyï bo bɔ mɔri na.
23 Mas, ouvindo ele isso, ficou muito triste, porque era muito rico.
24 — ausente —
24 E, vendo Jesus que ele ficara muito triste, disse: Quão dificilmente entrarão no Reino de Deus os que têm riquezas!
25 — ausente —
25 Porque é mais fácil entrar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no Reino de Deus.
26 Ya ame ga pili kuwö ne ënyï kititi, kiya te, “Ne ɔdɔ këdï ꞌdeni te tine yë na ꞌjaa ti kɔmɔ di mï tölë ti?”
26 E os que ouviram isso disseram: Logo, quem pode salvar-se?
27 Yësu ileki dɔmo, iya te, “Wa ame toꞌdɔ mo konya dɔ bilaka lesi ne ma di zi Bɔkoꞌba embe dë.”
27 Mas ele respondeu: As
28 Pïtörö iya te, “Ŋere, dola wa pili ꞌdeni gɔ tösö göyï.”
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos tudo e te seguimos.
29 Yësu iya te, “Rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kola ꞌja ala liŋɔ ala löndö ala ꞌbu ni ti ma ala kole dömöyï ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba ne
29 E ele lhes disse: Na verdade vos digo que ninguém há, que tenha deixado casa, ou pais, ou irmãos, ou mulher, ou filhos pelo Reino de Deus
30 ti koꞌja ŋgï rɔ mbëmbë rɔ dɔ kiteli gïrï nime kina gbï mï kada ma këdï kako ꞌdeni rɔ dïdï ma ŋburuŋburu.”
30 e não haja de receber muito mais neste mundo e, na idade vindoura, a vida eterna.
31 Yësu ogba bɔ kösö gɔ bo ga rɔ dönnï kilende teyi iya te, “Dëdï darike nime ŋbö Yerosalema. Kina wa tönë ga bɔ kumë lende ni kiya gɔ köꞌdu ꞌba kole ꞌba bilaka lesi ne ti koꞌdɔ rönnï ŋgï ꞌdeni ko tara.
31 E, tomando consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém, e se cumprirá no Filho do Homem tudo o que pelos profetas foi escrito.
32 Ti kogba bo kiꞌdi zi bɔ löwö. Kina ti lïjë kögö bo ŋgï rɔ laŋa kitiꞌja bo kotoꞌbi woro rɔ bo.
32 Pois há de ser entregue aos gentios e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 Kina ti lïjë komba bo kupö bo. Tine mï töꞌdö dɔ mota bo ti kënyï ꞌdeni kɔdɔ yaga di mï tölë.”
33 e, havendo-
34 Tine bɔ kösö gɔ bo ga ikali mï ꞌjɔ ꞌba lende nime dë du te. Römöyï usu dɔ ꞌjɔ ꞌba lende pili ꞌdeni di zïnnï. Kina ŋgï kiꞌdi lïjë kikali wa nima Yësu këdï rɔ tiya mo ne dë.
34 E eles nada disso entendiam, e esta palavra lhes era encoberta, não percebendo o que se lhes dizia.
35 Koꞌja Yësu ni kömö ꞌdeni ŋgɔsi ŋgila Yereko tine bɔ kɔmɔ kölu mɔtɔ ëdï dɔ kpa kɔri yayi bi kpasi.
35 E aconteceu que, chegando ele perto de Jericó, estava um cego assentado junto do caminho, mendigando.
36 Kina ɔdɔ bo kuwö ꞌdeni bilaka këdï kɔlɔ ꞌdeni ŋgï kebe yayi rɔ tïndï tine na bo kënyï kititi, iya te, “Waꞌdi ga na?”
36 E, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 Lïjë iya te, “Yësu ꞌba Nazareta na këdï rɔ tari.”
37 E disseram-lhe que Jesus, o Nazareno, passava.
38 Kina bɔ kɔmɔ kölu tönë kënyï kulörï kiya te, “Yësu kole ꞌba Dawidi, oŋgɔ lisa ꞌba rɔma.”
38 Então, clamou, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
39 Tine bilaka ma dɔgba naga nima amo dɔ bo ꞌdɔ bo kudumö yaga. Ne pele na bo kulörï ŋgï kulöwö rɔ ma kembe, kiya te, “Kole ꞌba Dawidi, iꞌdi mïyï këyï rɔma.”
39 E os que iam passando repreendiam-no para que se calasse; mas ele clamava ainda mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 Kina Yësu kɔrɔ ŋgï kïdëkï bɔ kɔmɔ kölu nima ꞌdɔ koꞌde kako zi bo. Kina ɔdɔ bo kömö ꞌdeni ŋgɔsi tine Yësu ënyï kititi bo, iya te,
40 Então, Jesus, parando, mandou que lho trouxessem; e, chegando ele, perguntou-lhe,
41 “Waꞌdi na koꞌdɔkɔ gɔ moꞌdɔ zïyï?”
41 dizendo: Que queres que te faça? E ele disse: Senhor, que eu veja.
42 Yësu iya te, “Kömöyï kɔpɔ yaga, tiꞌdi döyï gɔ tigɔ ma ileŋo yi ꞌdeni.”
42 E Jesus lhe disse: Vê; a tua fé te salvou.
43 Kina kɔmɔ bɔ tönë kɔpɔ ŋgï bo kënyï kösö gɔ Yësu ti tïlëlu Bɔkoꞌba. Kina ɔdɔ bilaka ma laki naga nima koꞌja ꞌdeni tara tine, na lïjë pili kebe ŋgï rɔ tïlëlu Bɔkoꞌba.
43 E logo viu e seguia-o, glorificando a Deus. E todo o povo, vendo isso, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.