Lucas 15

Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Mï kada ma dɔ kɔtɔ mɔtɔ bɔ kireke awada ni ti bɔ lende kënyë ma konzi mɔtɔ ga otɔtɔ rönnï ŋgila Yësu bi tuwö lende.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Tine na Parosi ni ti bɔ kɔmɔ kiyandi ni kebe ŋgï tiya mo te, “Bɔ nime ëdï konyo kpa bo bi kɔtɔ ti bɔ lende kënyë ni gɔ waꞌdi?”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Kina Yësu koloma ŋgï rɔ tiya dɔŋgala nime zïnnï, iya te,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Ɔdɔ nï mɔtɔ këddï ti kamölö ꞌbï kuluku rïyö kina ma kɔtɔ kölu ŋgï, tara ne ti kola ma konzi naga nima dë ŋgï yayi kari toma ma kɔtɔ nima kölu ne ya?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 — ausente —
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 — ausente —
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Kina me rɔ ma laka miya ziye, lɔŋɔ ma löbu rɔ dɔ kiteli ti këdï tara mïtɔrɔ gɔ bɔ lende kënyë ma kɔtɔ ame kotɔ dönï ne kebe lɔŋɔ ꞌba gɔ bɔ lende laka ma konzi ame ga lïjë kinza kpe ti lende kënyë mɔtɔ ꞌdɔ totɔ dönnï di yïmo ne.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ɔdɔ ꞌja mɔtɔ këdï ti gïrïsï siliŋbi ꞌbutë kina ma kɔtɔ kölu lɔko ti koꞌdɔ tondo? Tara ne lɔko ti kiꞌdi paꞌdo dë ŋgï dɔ lamba lɔko koma mï rö nima rokpe lɔko kona ŋbö lɔko koꞌja?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Kina ɔdɔ koꞌja ꞌdeni tine lɔko ti kïdëkï lëpï nï ga ŋgï ti bilaka ma mï tïrï kiya teyi te, ‘Iliyake ti kɔtɔ tö römöyï moꞌja gïrïsï ma tönë kölu ne ꞌdeni.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Kina me rɔ ma laka miya ziye, lɔŋɔ ma löbu ti këdï gbï tara zi malayika ꞌba Bɔkoꞌba gɔ bɔ lende kënyë ma kɔtɔ ame kotɔ dönï ne.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Kina Yësu kënyï kileki gbï kiya te, “Bɔ mɔtɔ ëdï ti kole rïyö ꞌdeni rɔ yɔbi.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Kina kole ma titi mo kënyï kiya zi ꞌbu nnï, iya te, ‘Baba, apötö yï ame ga ꞌdɔ këdï rɔ ꞌbama ne iꞌdi zö.’ Kina bɔ nima koza mï abo ga ŋgï zi kole rïyö abo naga nima.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Mbowa di pötö mo yɔ na kole ma titi mo tönë kotɔtɔ wa ma ꞌba bo ga ŋgï bo kënyï kari koloma timo ŋbö mï dɔyayi ma kɔwɔ bo kote dɔ wa tönë ga ŋgï yayi mï lende yawa.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Tine di pötö abo naga nima kote rönnï ꞌdeni na sëyï ma kinza kiya kilaꞌba ŋgï mï dɔyayi nima. Tine ola bo ꞌdeni ŋgï rɔ lisa.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Kina bo kënyï ŋgï kari toma ndɔbɔ di zi bɔ dɔyayi mo naga nima. Kina bɔ mɔtɔ kiꞌdi bo ŋgï toda baꞌdo ꞌba liŋɔ.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Bo omeri ꞌdɔ bo kokɔnyi rɔ bo ti kano monzo ame ga këdï kiꞌdi zi baꞌdo ne, tine bɔtɔ iꞌdi ɔtɔ dë du te zi bo.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Kina ɔdɔ bo kënyï komeri dɔ bo ꞌdeni tine, bo iya te, ‘Bɔ ndɔbɔ ꞌba ꞌbu ma ga ꞌdë ŋgï ti akonyo rɔ mbëmbë, ne ma na me ŋgï mëdï mölë ꞌdeni bine ti ꞌbö?
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Ti mënyï mari zi ꞌbu ma, miya te, “Baba, mirasi lende ꞌdeni zi Bɔkoꞌba gbï zïyï
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 mɔꞌbɔ dë kpe ꞌdɔ kïdëkï ma rɔ kole ꞌbï. Iꞌdi ma gbɔ mëdï kɔzɔ bɔ ndɔbɔ ꞌbï ma kɔtɔ mɔtɔ tara.”’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Kina bo kënyï ŋgï kileki kari zi ꞌbu bo.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Tine kole iya te, ‘Baba, mirasi lende ꞌdeni zi Bɔkoꞌba gbï zïyï, mɔꞌbɔ dë kpe ꞌdɔ kïdëkï ma rɔ kole ꞌbï.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Tine ꞌbu ënyï ŋgï kïdëkï bɔ laja abo ga kiya teyi, iya te, ‘Iriŋake welo ti bɔŋgɔ ma kele kolɔke rɔmo usuke wa dɔkole közïmo kusuke wari ndïmo.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Ari kujëke kole sa ma kɔnɔ bërï gɔ doꞌdɔke karama.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Römöyï kole ma nime ölë pa kina me kïdïdï ꞌdeni, ölu pa kina me koꞌja ꞌdeni.’ Kina lïjë koꞌdɔ karama mo ŋgï.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Tine kole ma löbu mo tönë ëdï gba mökö mï nyaka. Kina ɔdɔ bo kako ꞌdeni kömö ŋgɔsi ŋgila liŋɔ tine na bo kuwö lërï ŋgï ti ŋgala.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Kina bo kïdëkï bɔ laja ma kɔtɔ bo kititi tara ne waꞌdi na kömö zïnnï.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Tine bɔ laja nima iya zi bo te, ‘Löndö yï tönë na kömö ꞌdeni kina me ꞌbu yï kujë kole sa ma kɔnɔ ꞌdeni bërï rɔ karama ꞌba rɔmo. Römöyï bo ileki ꞌdeni kömö laka kinza a ma kënyë mɔtɔ.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Kina kole ma löbu nima ŋgï rɔ ꞌdïrï koꞌdɔkɔ dë kpe tɔdɔ liŋɔ. Kina ꞌbu bo kari ŋgï tilende zi bo tïyëyï dökïꞌdï bo.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Tine bo ënyï kileki dɔmo zi ꞌbu bo, bo iya te, ‘Oŋgɔ te, mï kɔmɔ kɔɔ konzi naga nime pili möꞌbö kɔzɔ atɔli toja laja zïyï muwö döyï. Tine pele ꞌdɔ kogba tɔ ŋge rɔ kole banya ɔtɔ ga kiꞌdi zö ꞌdɔ momba bërï moꞌdɔ karama mbowa timo ti lëpï ma ga ne inza yɔ.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Tine kole ayuru ꞌbï nime kömö kirasi ëꞌbï ga ꞌdeni me zi bɔ rɔnyɔ ne na kënyï kujë kole sa ma kɔnɔ teyi.’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 ꞌBu bo iya te, ‘Kole ma, nï ꞌbëyï ëddï nduwë tö bine. A ma naga nima pili ëꞌbï ga na.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ne ele doꞌdɔ karama rɔ ma laka ti lɔŋɔ ma löbu römöyï löndö yï nime ölë pa kina me kïdïdï ꞌdeni, ölu pa kina me koꞌja ꞌdeni.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.